Previše vremena provedenog bez svrhe povezano je s nezadovoljstvom. Ostanite zauzeti! Ali ne užurbanim poslom ili trivijalnim poslovima, već smislenim aktivnostima. Ekonomisti su skovali izraz “nepenzionisanje” kako bi opisali veliki broj ljudi koji odu u penziju, otkriju da im se to ne sviđa i vrate se na posao.

Između 25 i 40 odsto ljudi koji odu u penziju ponovno se zapošljavaju, prenosi 6yka.com.

Ekonomistica Univerziteta Harvard Nicole Maestas kaže: “Tri su ključna razloga: Osjećaj svrhe. Korištenje mozga. Društveni angažman.”

Prisjetite se riječi Sigmunda Freuda da su dvije najvažnije stvari u životu imati ljubav i smislen rad.

Naučnici su intervjuisali niz ljudi u dobi između sedamdeset i sto godina kako bi bolje razumjeli šta doprinosi zadovoljstvu životom. Svi su nastavili s radom. Neki su čak povećali radno opterećenje, dok su drugi prilagodili svoje radne obaveze usporavanju povezanom s godinama, ali i pored toga radnim danima postižu više od većine svojih mlađih kolega..

Ostati zaokupljen smislenim aktivnostima zahtijeva neke strategije i promjenu prioriteta.

Mnogi će poslodavci dopustiti starijim radnicima da izmijene svoje rasporede kako bi nastavili raditi. U SAD-u se od poslodavaca traži razumna prilagodba, kao što su vrijeme početka i završetka, sobe za odmor, čak i krevet za spavanje, a dobna diskriminacija je protivzakonita.

Dobna diskriminacija je na sličan način protivzakonita u Kanadi, Meksiku i Finskoj. Zakoni u svijetu se razlikuju.  U Njemačkoj, na primjer, zakonska dob za odlazak u penziju je šezdeset pet godina, a produžava se na šezdeset sedam godina. U Južnoj Koreji obavezna dob za odlazak u penziju je šezdeset godina.

Naučnici kažu da je potrebno promijeniti način na koji naša društva vide starije osobe, posebno kako ih vide u radnoj snazi. Korporativna kultura naginje ka diskriminaciji starijih osoba, kojima je teško dobiti posao ili napredovati u karijeri.

Poslodavci treba da shvate da zapošljavanje starijih radnika nije dobrotvorni čin, već je to pametan poslovni potez. Višegeneracijski timovi obično su produktivniji; stariji ljudi povećavaju produktivnost onih oko sebe, a takvi timovi uspješniji su od jednogeneracijskih. Deutsche Bank prednjači u ovakvom pristupu i izvještava da je u ovakvim timovima manje grešaka, te je više pozitivnih povratnih informacija između mladih i starih.

Ako nastavak rada na vašem poslu nije moguć nakon određene dobi i ako novi poslodavci nisu voljni zaposliti starije radnike, još uvijek postoje načini da ostanete aktivno uključeni u smislen posao. U svijetu postoje programi koji starijim osobama omogućavaju da pomažu siromašnoj djeci u obrazovanju.

Ovakvi programi imaju pozitivan uticaj na djecu ali i na volontere.

U jednoj studiji, dobrovoljci su osjetili veći osjećaj postignuća i pokazali su povećanje volumena mozga za hipokampus i korteks, u poređenju s kontrolnom grupom, koja je imala smanjenje volumena mozga. To se posebno odnosilo na muške volontere, koji su pokazali obrnuto trogodišnje starenje tokom dvije godine volontiranja. Kao što je primijetila Anais Nin, “život se smanjuje ili širi proporcionalno nečijoj hrabrosti.” To vrijedi i za volumen mozga.

Ta hrabrost, to širenje života, može se ostvariti na različite načine za različite ljude: učenje održava vaš um aktivnim, pridruživanje klubu knjiga ili grupi za diskusije o aktualnim događajima, volontiranje u bolnici ili crkvi, rad u narodnoj kuhinji.