Francuski filolog i istraživač Massieu de Clerval (1820-1896), 1856. godine boravio je u Bosni u naučnoj i političkoj misiji, te je tom prilikom, osvrćući se na Bošnjake – muslimane zapisao sljedeće:
„Velika nesreća ovog dijela slavenskog naroda jeste u tome da je nepoznat, osim po izvještajima svojih neprijatelja“.
Imali smo historije onoliko koliko su drugi željeli da je imamo, percepcija u svijetu o nama je bila onakva kako su drugi željeli da bude. Naš identitet je bio ograničen, nedefinisan i pomalo samozatajan. Taman onakav da bi nas po potrebi negirali, svojatali, ili koristili kao monetu za potkusurivanje.
Da je to bilo tako, potvrđuje i činjenica da tek danas saznajemo relevantne historijske činjenice krucijalne po naš identitet i kulturu. Slična situacija je i sa znamenitim historijskim ličnostima koje su u proteklom periodu sistemski marginalizirane ili gotovo pokopane u zaborav.
U tom kontekstu, a čitajući priloge o prošlogodišnjoj posjeti Reisul uleme Husein ef. Kavazovića Mađarskoj kao i pozivu muslimana Mađarske da se organizacijski priključe Islamskoj Zajednici u Bosni Hercegovini, ugodno me iznenadila činjenica da je utemeljitelj moderne Islamske Zajednice u Mađarskoj bio Bošnjak Husein Hilmi ef. Durić.
Znajući da je Durić pretežno krajiško prezime, upustila sam se u istraživanje o ovom alimu i otkrila značajne činjenice i podatke o ovoj potpuno zaboravljenoj, a Bošnjacima, te posebno Krajišnicima, značajnoj historijskoj ličnosti. Ono što sam mogla saznati iz digitalnih arhiva kao i stare štampe koja je izlazila u njegovo vrijeme, Husein Hilmi Durić bio je sin bosansko-krupskog načelnika Mahmud-age Durića. Rođen je 11. novembra 1887. godine u Bosanskoj Krupi. Pored stečenog znanja u lokalnoj školi, završio je studije u Kairu i Istanbulu.
Kako stoji u arhivskim dokumentima, Husein Hilmi Durić je tečno govorio turski, arapski i perzijski jezik a kasnije se služio njemačkim i mađarskim. Postao je upravitelj arhiva muzeja 1910. godine. Mobilisan je 1914. od vojske Austrougarske monarhije, te postavljen za vojnog imama. Nakon ranjavanja 1915 god. u bitci kod Šabca, odlikovan je državnim i vojnim ordenima.
Predvodivši 100 bošnjačkih i albanskih vojnika, pridružio se vojsci ‘Rongyos Gárda’, koja je uspjela da odbrani Sopron i okolno područje mađarske teritorije. S obzirom da je bio vojni imam u austrougarskoj vojsci u Prvom svjetskom ratu i kako se nije mogao vratiti u Bosnu, 1927. god u Kecskemétu je dobio mađarsko državljanstvo. Polazeći od činjenice da je Islam od strane mađarskog parlamenta 1916. god. priznat kao jedna od zvaničnih religija, na temelju tog zakonskog uporišta a koristeći svoj autoritet ef. Durić 1931. god. osniva mađarsku islamsku zajednicu (Magyarorszagi Muszlim Egyhazkozseg). Osim organizacijske strukture Islamske Zajednice, zajedno sa Budimskim muslimanima formira i muslimansko mezarje koje egzistira i danas. Autor je knjige “ISZLAM HITTAN” objavljene u Budimpešti 1933. god. te knjige Povijest Islama (ISZLÁM VALLÁSTÖRTÉNELMI TÜKÖR) objavljene u Budimpešti 1935. god. Pored toga što je učinio mnogo na zaštiti od osmanlija preostalog islamskog kulturno-historijskog naslijeđa u Mađarskoj, bio je pokretač incijative i gorljivi zagovornik izgradnje nove džamije u Budimpešti. Prvi projekat za izgradnju džamije izradio je arhitekta Ferenc Suppinger 1931. god. a nakon 4 godine (1935) Lorant Lechner je uradio novo idejno rješenje. Iako je Durić tražio podršku za izgradnju džamije širom islamskog svijeta, projekat nije realiziran za njegova života. Preselio je na ahiret u februaru 1941. godine. Današnja Islamska Zajednica u Mađarskoj broji cca 25.000 vjernika i pravna je nasljednica “Durićeve” Islamske Zajednice.
Američki magazin Life (izlazio od 1883. god. do 1972. god.), koji se inače proslavio svojim fotografijama , 15. Marta 1937. godine objavio je prilog o Islamu i muslimanima u Mađarskoj gdje možemo vidjeti nekoliko fotografija tada već Muftije Durića.
Muftija dowi pred mezarom Đul-Babe (Turbe Gül Babe u Budimpešti)
Postoje i dva kraća dokumentarna arhivska filma na kojima je zabilježen Kurban Bajram u malobrojnoj islamskoj zajednici u Budimpešti kao i dženaza namaz muftiji Duriću.
Mezar muftije Durića u Budimpešti
Kako stoji na nišanu, Efendija Durić je preselio na ahiret 1941. god. Pokopan je u mezarju u Budimpešti.
Današnji Predsjedavajući Mađarske islamske zajednice sa sjedištem u Budimpešti Zoltan Bolek te njegov zamjenik Tóth István u svojim medijskim istupima tvrde da se Husein Ef. Durića muslimani u Mađarskoj često i rado sjete.
Ostaje poražavajuća činjenica da je ovaj vrsni alim u rodnoj zemlji i Bosanskoj Krupi kao rodnom gradu apsolutna nepoznanica što je svakako propust kako naših historičara tako i nosioca kulturne politike.
„Kada kulturno sjećanje iščezne, nestanak zajednice koja ga baštini je neizbježan“. Tako kaže poznata filozofkinja Agnes Heller.
Evo, prilike da se na 130-u godišnjicu njegovog rođenja, prisjetimo i demistificiramo lik i djelo ovog nadasve značajnog Bošnjaka i muslimana.
Napomena: Kompletan rad autora Esme Crnkić o Husein Hilmi ef. Duriću kao i povijesti Islama u Mađarskoj možete pročitati u Glasniku Rijaseta Islamske Zajednice br. 9-10/16
Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov, s.a.v.s., primjer
U srijedu 20. novembra 2024. u Medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” na tribini u ciklusu tribina Islam u vremenu ugostit ćemo uvaženog prof. dr. Zuhdiju Hasanovića.
On će govoriti o temi “Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov, s.a.v.s., primjer”.
Dr. Zuhdija Hasanović je redovni profesor poslaničke tradicije (hadis) na Fakultetu islamskih
nauka Univerziteta u Sarajevu.
Diplomirao je 1991., magistrirao 1999. i doktorirao 2004. na
Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.
Objavio je sedam originalnih djela, od kojih je i Vjeronauka 4 za srednje škole u koautorstvu s
prof. dr. Nusretom Isanovićem i prof. dr. Mustafom Hasanijem.
Područja njegovog akademskog i naučnog interesa su: poslanička tradicija (sunnet) te
percepcije i normativnost sunneta.
Objašnjavajući razliku između ljubavi prema majci i ljubavi prema ženi, dr. Mustafa Mahmud, rekao je da mu se jedna majka požalila na svoga sina, rekavši: ”Ljubav mog sina prema njegovoj ženi je veća od njegove ljubavi prema meni.”
Upitao sam je: ”Majko, reci mi je šta je bolje: paradajz ili narandže?”
Začuđeno me je pogledala i rekla: ”Nije ispravno porediti dvije različite stvari, paradajz je povrće, a narandže su voće.”
Odgovorio sam joj: ”Tako je i sa ljubavlju, draga majko! Postoji više vrsta ljubavi i nije ispravno porediti jednu vrstu sa drugom.”
Majka je rekla: ”Objasni mi šta time želiš reći”, pa sam nastavio sa svojim objašnjenjem, rekavši joj: ”Ti si majka, ti si njegov džennet na zemlji, a on je tvoj sin, dio tvog srca, i njegova ljubav prema tebi je ibadet, dok je njegova ljubav prema njegovoj ženi, koju je Allah stvorio da se uz nju smiri, njegova sreća. Zato pomozi svom sinu u njegovom ibadetu i omili mu sreću, i ne umanjuj vrijednost njegove ljubavi prema tebi upoređujući je s drugom ljubavlju. Ostavi svog sina slobodnog sve dok ga njegovo srce i njegova čežnja za Džennetom ne vrate tebi, potpuno dobrovoljno.”
Majka je odmahnula glavom u znak slaganja sa mojim riječima, a lice joj se ozarilo od zadovoljstva, i otišla je ponavljajući: ”Njegova ljubav prema meni je ibadet, a njegova ljubav prema njegovoj supruzi je sreća, pa ću mu pomoći da se približi svome Gospodaru i upotpuni ibadet, i ostavit ću ga da bude sretan sa svojom ženom i svojim životom.”
Draga majko, zapamti dobro ove zlata vrijedne savjete dr. Mustafe Mahmuda, pa ako imaš sina i doživiš da postane muž, pusti svog sina da živi svoj život sa svojom suprugom u potpunoj privatnosti i sreći kakav je bio tvoj život ili kakav si željela da bude tvoj bračni život. I pomozi svome sinu da upotpuni svoj ibadet svojom ljubavlju, poslušnošću i dobročinstvom prema tebi.
Rečeno je da je najveći uzrok tvrdoće i okrutnosti srca, ostavljanje zikra i prekomjerno upuštanje u besposlice.
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jedan pobožni čovjek rekao je: “Razmišljao sam na koja vrata šejtan najviše dolazi i napada ljude, pa sam shvatio da on dolazi na sljedeća vrata:
– Vrata pohlepe i lošeg mišljenja, pa sam mu se suprotstavio povjerenjem i skromnošću.
– Vrata ljubavi prema životu i duge nade, pa sam ga dočekao strahom od iznenadne smrti.
– Vrata želje za stalnim rahatlukom i uživanjem u dunjalučkim blagodatima, pa sam mu se suprotstavio sviješću o prolaznosti dunjalučkih blagodati i strahom od obračuna na Sudnjem danu koji možda neće biti u moju korist.
– Vrata samodopadljivosti i umišljenosti, pa sam mu se suprotstavio poniznošću i strahom od lošeg završetka.
– Vrata omalovažavanja ljudi i nedostatka poštovanja prema njima, pa sam ga dočekao sviješću o njihovim pravima i nepovrjedivosti tih prava.
– Vrata zavisti, pa sam ga dočekao zadovoljstvom sa blagodatima i nafakom koju je Allah propisao ljudima.
– Vrata pretvaranja i želje za pohvalom od strane drugih ljudi, pa sam mu se suprotstavio iskrenošću u vjeri.
– Vrata škrtosti, pa sam mu se suprotstavio sviješću o prolaznosti onoga što je kod ljudi i neprolaznosti onoga što je kod Allaha.
– Vrata oholosti, pa sam mu se suprotstavio poniznošću.
– Vrata gramzivosti, pa sam mu se suprotstavio povjerenjem i pouzdanjem u ono što je kod Allaha i neovisnošću od onoga što ljudi posjeduju.”
Rečeno je da je najveći uzrok tvrdoće i okrutnosti srca, ostavljanje zikra i prekomjerno upuštanje u besposlice. Prenosi se da je Malik ibn Dinar rekao: ”Kad osjetiš tvrdoću u srcu, slabost u tijelu i oskudicu u nafaki, znaj da si ti od onih koji pričaju o onome što ih se ne tiče.”
Stoga, pribjegavaj šutnji i čuvaj svoja dobra djela, jer onaj ko ne čuva svoj jezik, njemu je svojstveno ogovaranje, a onaj ko mnogo govori, mnogo i griješi. Ogovaranje je smrt za pokornost i pobožnost.
Sufjan es-Sevri je govorio: ”Drži se šutnje, bit ćeš pobožan; ne budi pohlepan za dunjalukom, sačuvat ćeš svoju vjeru; ne budi klevetnik, sačuvat ćeš se od ljudskih jezika; ne zavidi nikome, pa će ti se povećati oštroumnost i pronicljivost.”(saff.ba)
