Na fotografijama Žurnala, snimljenim 10. maja, jasno se vidi nekvalitet radova i javašluk za koji su entitetska i lokalna vlast potrošile nevjerovatnih 53 miliona KM. Montažne tribine skinute su nekoliko dana nakon turnira, dijelovi parka Mladen Stojanović, koji se nalaze uz teniske terene, pretvoreni su u oranicu, a prostor oko kompleksa izgleda kao da je spreman za trošenje novih miliona maraka javnog novca…
Od centralnog teniskog terena u Banjaluci, čiju je je gradnju za potrebe ATP turnira Srpska Open pratio niz nezakonitosti, ostala je – trošna trafika. Na fotografijama Žurnala, snimljenim 10. maja, jasno se vidi nekvalitet radova za koji su entitetska i lokalna vlast potrošile nevjerovatnih 53 miliona KM.
Montažne tribine skinute su nekoliko dana nakon što je turnir završen, dijelovi parka Mladen Stojanović, koji se nalaze uz teniske terene, pretvoreni su u oranicu, a prostor oko kompleksa izgleda kao da je spreman za trošenje novih miliona maraka javnog novca. Predsjednik Teniskog saveza Republike Srpske i direktor Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine Draško Milinović obećao je da će javnosti saopštiti sve informacije o troškovima za potrebe Srpska Opena, međutim, to se do danas nije dogodilo.
Čemu će služiti preskupi objekat?
Ovaj prostor na dan fotografisanja bio je sablasno prazan. Niko od nadležnih u Gradskoj upravi Banjaluka ne zna čemu će u budućnosti služiti preskupi objekat.
Prijave o nezakonitosti i istraga Republičkog javnog tužilaštva za gradonačelnika Banjaluke, još zvanično opozicionog Draška Stanivukovića su „kao muve“. Slete u neku ladicu i tu stoje, a on ih ne osjeti:
„Prijave su za mene slijetanje muve na rame, ja ih ne osjetim, ne bendam i ne šljivim, jer sam siguran u posao koji radim i da je to najsigurniji i najposvećeniji i ovom trenutku najbolji mogući za Grad i RS.”
U hodnicima banjalučkog Osnovnog suda Stanivukovićevu novostečenu moć potvrdili su za Žurnal i advokati (imena poznata redakciji):
„Drašku Stanivukoviću ne možete ništa. Sve prijave se odbacuju.“
Gradonačelnik tako nesmetano najavljuje nove budžetske odlive:
“Nije nikakva tajna da smo onaj objekat u prvu ruku pripremili za tenis, a u drugoj ruci mi znamo da imamo 5.000 metara kvadratnih prostora. Nismo stigli da do turnira napravimo teretanu, što nam je bio plan. Trebamo napraviti prostor za karate i stoni tenis, a plan je da osposobimo taj prostor za fitnes i pilates. Tražili smo da nam se dostave predračuni koji će pokazati koliko će koštati pokretni krov za arenu. Osim toga očekujemo da ćemo do jeseni dobiti odgovor o daljoj budućnosti turnira za 2024. godinu. Sve to su faktori koji utiču na to koji će biti naši dalji koraci.”
Iako kaže da nema problem da javnosti saopšti detalje iz računa kao i zbir svega potrošenog, odlučio je da pravi šum. Sada ističe da grad nije izdvojio 17, nego 15 miliona KM, ali mu se to „višestruko vratilo“.
“Grad Banjaluka je uložio 15 miliona KM, a za sedam dana u gradu imali smo promet od 41 miliona KM.”
Stanivuković je okrivio novinare navodeći da su o nezakonitostima i istrazi Republičkog javnog tužilaštva pisali pompezno. Dobio je, tvrdi, tek nekoliko upita od Agencije za javne nabavke BiH „ili neke druge ustanove“, što je za njega „redovan posao“.
Za to vrijeme o gradnji kompleksa predsjednik Dodik ćuti, još pod utiskom sopstvenih riječi iz neformalnog razgovora u studiu Radio – televizije Srbije, a izrečenih na račun porodice tenisera Novaka Đokovića, čiji je brat Đorđe bio direktor banjalučkog turnira:
„…Mada su, mogu ti reći, malo ovi Đokovići teški u pi**u materinu. Uf… Naši ljudi to doživljavaju na emociju, a kada uđeš u posao – auuu.. Ciganija poprilična, mogu ti reći. Oni saradnici njihovi. Još izgubi u četvrtfinalu, a mi sve bazirali…”
Neopravdani milioni
Na teniski kompleks za potrebe turnira Srpska Open, prema zvaničnim izjavama i odlukama lokalne, republičke vlasti i javnih preduzeća, potrošeno je oko 53 milion KM. U sve ovo nije uračunata vrijednost vrlo atraktivnog zemljišta. Kako je na prostoru kod parka Mladen Stojanović rekonstruisano devet postojećih, a građen samo centralni teren sa 6.000 mjesta, sve ovo, ocijenili su za Žurnal stučnjaci građevinske struke, ipak, nije moglo da košta više od 25 miliona KM.
„Ako dodatne tribine teniskog terena ne ostaju kao trajni objekti, a ako je sav prostor ispod tribina iskoristiv i izrađen za korišćenje, procjena vrijednosti je oko 16 miliona maraka. Ako, pak, dodatne tribine ne budu skinute, kao i prostor ispod njih, procjena bi bila oko 24 miliona KM“, ocijenio je naš izvor, inače vlasnik građevinske kompanije koja posluje i u BiH i regionu.
Ovoj cifri treba dodati i onu za uređenje postojećih terena na kojima su i prethodnih godina uredno odigravani teniski turniri. Ne više od ukupno 25 miliona KM!
Milorad Dodik 15. aprila je rekao:
„Vlada RS je do sada na tom planu dala 34 miliona KM, a grad Banjaluka 11 miliona KM. Da nije bilo svih nas, ne bi bilo turnira.“
34 miliona KM + 11 miliona KM = 45 miliona KM!
Međutim, Draško Stanivuković nije bio saglasan. Grad je, potvrdio je medijima, u cijeloj priči učestvovao sa 17 miliona KM.
34 miliona KM i 17 miliona KM = 51 milion KM!
Cifra je ponovo rasla 21. aprila. Za novo upumpavanje dva miliona KM u nevjerovatno skup projekat bio je zadužen generalni sekretar vladajućeg SNSD-a i direktor Elektroprivrede RS Luka Petrović.
34 miliona KM + 17 miliona KM + 2 miliona KM = 53 miliona KM!
Ni dozvola ni tendera
Inače, vlastodršcima se još vjeruje na riječ da kompleks ima sve potrebne dozvole. Građanima nisu predočene, iako je i to jedno od obećanja.
Nadležni su naveli i da Teniski savez RS nije ugovorni organ i da ne podliježe Zakonu o javnim nabavkama BiH pa je sve urađeno bez ijedne zakonske procedure. Javni novac je prebacivan na račun Saveza, a ovaj je dalje istim raspolagao kako je htio.
Teniski kompleks izgrađen je i mimo regulacionog plana, dok su građevinski radovi bili „pokrivani“ dozvolom za pripremne radove. Ti poslovi plaćani su konzorcijumu firmi pod rukovodstvom prnjavorskog “Gradipa”.
Dok je Stanivuković tvrdio da su za gradnju kompleksa obezbijeđene sve dozvole, Milinović je priznao:
„To što nemamo u ovom trenutku i što i nismo imali prošli mjesec, vaše je apsolutno i legitimno pravo da ukažete na to, ali ja vam objašnjavam da nismo ušli bezglavo u ovu priču i da dan i noć radimo, jer je riječ o hiljadu i hiljadu papira.“
Sve ovo nije smetalo ni direktoru turnira Đorđu Đokoviću. Nezakonitosti je podveo pod – politiku.
„Kao organizatori turnira bavimo se isključivo sportskim pitanjima. Što se nas tiče, došli smo da organizujemo sportski događaj. Ne bavimo se politikom i građevinskim dozvolama. Oni ovdje imaju našu ekspertizu što se tiče organizacije“, zaključio je.
Izdržljivost konstrukcije ispitivala su – djeca. Graditelji su na tribine izveli, ne one koji su im dozvoli javno bahaćenje, već pitomce Ministarstva unutrašnjih poslova RS. Iako je bilo onih koji su se divili svemu, bilo je i onih za koje se manje čulo. Odgovornijih.
„Testni ljudi da poginu ako popusti konstrukcija? To je neozbiljno i ludo”, navodili su za N1, dodajući da postoje i alternativni načini testiranja, kao na primjer, vreće pjeska, bazeni vode ili balans bilo koje druge vrste.
Već prvih dana turnira golim okom bio je vidljiv i nekvalitet gradnje komepleksa u koji su uzidane desetine miliona KM. Oko terena na kojima su trenirali teniseri fanovi su stajali u blatu, ispod stolica na tribinama otpadao je malter, a neravnih zidova postidjeli bi se svi ozbiljni izvođači građevinskih radova. Kozmetika je, pak, bila besprijekorna. Posjetioci su ugostiteljske usluge plaćali tokenima. Ali, zanimljivo, hranu je prodavao restoran „Agape“, u vlasništvu Gorice Dodik, kćerke Milorada Dodika.
Na redu je pravosuđe.
“Kriminalistički inspektori MUP-a Republike Srpske po nalogu Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala izuzeli su danas dokumentaciju iz Gradske uprave Banjaluka vezanu za izgradnju teniskih terena za potrebe ATP turnira Srpska Open”, potvrdio je MUP-u RS.
