Connect with us

BiH

Portal blizak HDZ-u: „Umjesto konfederacije s Hrvatskom, uspostaviti konfederaciju FBiH s EU“

Published

on

Lider HDZ-a BiH Dragan Čović u posljednje vrijeme, a posebno nakon secesionističkih prijetnji vladajućeg režima u RS-u, uopće se ne oglašava i ne istupa u javnosti, pa čak ni na društvenim mrežama. No, zato, njegov “posao” rade brojni analitičari i novinari bliski HDZ-u BiH, šaljući na taj način jasne poruke političkim saveznicima i protivnicima.

Jednu takvu nedavno je poslao i Jozo Pavković, glavni urednik Večernjeg lista u BiH i medijska perjanica Čovićevog HDZ-a.

Pavković se tako u svojoj kolumni osvrće na nedavne napade i optužbe koji dolaze iz Republike Srpske, pa i samog Milorada Dodika, strateškog partnera lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića.

-Ovih olujnih dana u ratnohuškačke devedesete vratili su nas mediji i političari iz Srbije i Republike Srpske. Nevjerojatno je s koliko strasti i mržnje optužuju Hrvate samo zato što su se ‘95. drznuli osloboditi svoju državu. Oluju su počeli proglašavati udruženim zločinačkim projektom Amerike i Hrvatske i najvećim etničkim čišćenjem. U toj gebelsovskoj propagandi nema njihove agresije na RH i BiH, nema zločina, nema logora, nema krivnje… Zašutjeli bi kada bi mogli ili željeli sagledali kontekst rata, osobito njegove početke. Tada bi razumjeli zašto su, sijući mržnju, požnjeli oluju, piše Pavković, te nastavlja.

-U ozračju hrvatskoga slavlja 28. obljetnice oslobađanja Knina, odnosno srpskih optužbi za progon Krajišnika, Bošnjaci u BiH prešućuju kako je operacijom Oluja deblokiran i Bihać. Na mostu iznad rijeke Korane u Tržačkoj Rašteli 6. kolovoza 1995. simboličnim rukovanjem hrvatskih i bošnjačkih generala označili su deblokadu Bihaćke enklave. Povijesni susret na granici RH i BiH trebao je ostati snažni simbolički zamašnjak, pokretač hrvatsko-bošnjačkih odnosa. U vihorima poslijeratnih oluja on je sve manje bio generator pozitivnih procesa, a sve više kotač unatrag. Zastao je u bespuću političkih prijepora. Zato Hrvati i Bošnjaci hitno trebaju reviziju svojih odnosa. I potpisanih sporazuma.

U prošlosti su imali različite faze suradnje. Od “braće” do ljutitih neprijatelja. U bivšoj državi odnosi su bili romantičarski. Muslimani su bili “hrvatsko cvijeće”. Na početku rata vezali su zastave. Bratski zagrljaji brzo su se pretvorili u smrtonosne. Amerikanci su ih mirili, proglasili ih saveznicima i silom ugurali u Washingtonski, a potom, zajedno sa Srbima, i u Daytonski sporazum. Hrvati i Bošnjaci potpisali su desetke ugovora. Jedini koji je istinski proveden je Splitski sporazum. Upravo njime hrvatskim je snagama omogućen legalni ulazak na bh. teritorij i tako su stvoreni preduvjeti za Oluju. HV je s takvim dopuštenjem brzo ovladao drugom stranom Dinare. A onda je s te planine lako otključao vrata obrane “Republike Srpske Krajine” i unsko-sanskog područja. Najbolji je to pokazatelj plodova savezništva i dosljedne primjene potpisanih ugovora. Zašto i drugi sporazumi, primjerice, zaboravljeni Washingtonski, nisu provedeni na takav način? On je predviđao konfederaciju Federacije BiH s Hrvatskom. Tim je dogovorom 1994. zaustavljen hrvatsko-bošnjački rat. Ne bi li oživljavanje tog sporazuma moglo biti ključ rješenja za cijelu BiH!? Samo bi, umjesto u konfederaciji Federacije s Hrvatskom, trebalo stajati – u konfederaciji FBiH s EU.

Na koncu, Washingtonski sporazum iz 1994. trebao je biti samo prva faza dogovora, dok je druga faza bila uključivanje srpske strane u pregovore. Prema toj zamisli, BiH bi na cijelome prostoru bila županijski uređena. U skladu s novim okolnostima, tri desetljeća poslije konačno se mora krenuti u rješenje i prve i druge faze.

Opasnost prijedloga o konfederaciji FBiH s EU je ubrzavanje podjele BiH, odnosno motiviranje odcjepljenja RS-a od BiH. No, iskustva iz Washingtonskog i Daytonskog sporazuma govore suprotno. U tom dvokoraku uspostavljena je država BiH. Tri desetljeća nakon rata možda je, istim receptom, moguće uspostaviti europsku BiH u miru. Ako ništa drugo, na takav bi način polovina BiH, odnosno hrvatsko-bošnjačka Federacija, brzo mogla postati dio europske obitelji. Osobito ako bi ta dva (odnosno tri) naroda pronašla recept međusobne iskrene suradnje. Amerika bi mogla pomoći u tome da se prihvatljivim, moderniziranim Washingtonskim i izvornim Daytonskim sporazumom uspostavi konfederacija balkanske i europske države, zaključuje Pavković.

BiH

Poznato kada će biti klanjana dženaza i obavljen ukop majke Mirze Selimovića

Published

on

By

Muzičkoj zvijezdi Mirzi Selimoviću preminula je majka Nedreta Selimović u 57. godini života.

Mirza je objavio smrtovnicu na kojoj se vidi da će dženaza i ukop njegove majke biti obavljen sutra na Gradskom mezarju u Srebreniku.

Iza Nedrete osim sina Mirze ostali su suprug, kćerka, majka, snaha, zaova i ostala ožalošćena mnogobrojna porodica i prijatelji.

Nastavi čitati

BiH

FOTO Ulicama Banja Luke prošetala prva generacija maturanata medrese, prvi put nakon 80 godina

Published

on

By

Banja Luka je danas dobila prve svršenike medrese, a maturanti su prošetali banjalučkim ulicama od Ferhadije džamije do Banskog dvora.

Banjalučka medresa “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić” danas je ispratila prvu generaciju maturanata koji su svečanim defileom obilježili završetak svog srednjoškolskog školovanja.

Defile je upriličen nakon klanjanja podne-namaza, od Ferhadije džamije do Banskog dvora, a maturanti su u ovoj paradi ljepote i pameti prošli centrom Banja Luke.

Ovo je historijski događaj, kako za Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovinu, tako i za Banja Luku koja je danas ispratila prvu generaciju maturanata medrese, a događaju u Banskom dvoru prisustvovat će i zamjenik reisul-uleme IZ u BiH Enes ef. Ljevaković, banjalučki muftija Ismail ef. Smajlović te direktor medrese mr. Muris Spahić.

Medresa u Banjoj Luci počela je s radom 2020. godine i to nakon 80 godina pauze kada je zatvorena tokom Drugog svjetskog rata.

Preporod.info

 

Nastavi čitati

BiH

Zašto građani moraju izdvajati 1,5 KM za proviziju: Jesu li komunalna preduzeća dužna imati svoje naplatne centre?

Published

on

By

“Građani su prevareni, ali nemaju kome da se žale jer Zakon o zaštiti potrošača u BiH ima manjkavosti, ne tretira te probleme.

Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini postoji, a koliko on ne štiti potrošače pokazuje i to da jedno komunalno preduzeće može ukinuti svoje blagajne, gdje su građani mogli plaćati račune, i usmjeriti ih na plaćanje u pošte gdje kod plaćanja računa građani moraju izdvajati 1,5 KM za proviziju.

To je u Kantonu Sarajevo slučaj sa KJKP Vodovod i kanalizacija koje je prošle godine do 1. maja zatvorilo blagajne i saopćilo da građani mogu ubuduće račune plaćati u pošti bez provizije. Međutim, ove godine od 3. maja građani moraju plaćati proviziju kod plaćanja računa, jer Vodovod i kanalizacija nema para da plaća proviziju za korisnike, a s druge strane neće ponovo otvoriti svoje blagajne.

– Građani su prevareni, ali nemaju kome da se žale jer Zakon o zaštiti potrošača u BiH ima manjkavosti, ne tretira te probleme. Oni su ukinuli naplatu usluga putem svojih blagajni i preusmjerili potrošače na plaćanje u poštama, a sebi ukinuli troškove. Ne može potrošač tu ništa. Kod nas je star zakon i nemamo se kome žaliti. Sada je RS donio svoj zakon, a Federacija priprema svoj, tako da će se mnoge stvari regulisati. Komunalna preduzeća su našla svoju računicu. Jedino da građani plaćaju račune elektronskim putem gdje su provizije po računu manje, 30 ili 60 feninga – pojašnjava za Faktor Redžo Omerbašić, predsjednik Udruženja potrošača Posavskog kantona.

Nastavi čitati

Najčitanije