Connect with us

BiH

Balkanska utrka u naoružanju i BiH između Rafala i Bajraktara (FOTO)

Published

on

Ruska agresija na Ukrajinu ubrzala je procese, otkopala oružje, prepala uplašene i ohrabrila ratoborne. Rat u Ukrajini je ponukao Zapad da se ujedini, pomogne napadnutoj strani, ali je postao i savršen izgovor za mnoge zemlje u opravdavanju naoružavanja.

Pitanje sigurnosti u Evropi aktuelno je godinama, ali je rat u Ukrajini sve ubrzao pa se danas ponovo broje avionu, tenkovi, duge cijevi i slična oprema. Nova njemačka vlast je nekoliko dana poslije ruske invazije na Ukrajinu odlučila vojni budžet podići na 100 milijardi eura, što je zastrašujuća cifra.

Zemlje naše regije, a najviše se odnosi na Srbiju i Hrvatsku, već nekoliko godina nacionalni ponos pumpaju između ostalog i na vojnoj priči te naoružanju. Ni jedna ni druga država neće reći koga se plaše pa se naoružavaju, ali je evidentno da niko nikome ne vjeruje.

Pik moji Rafali

Prije nekoliko mjeseci Hrvatska, koja je članica NATO-a je potpisala ugovor s Francuskom o kupovini 12 borbenih aviona – Rafala. Za to sigurnosno zadovoljstvo platili su više od milijardu eura.

S druge strane Srbija već godinama intenzivno ulaže u vojsku. Od Rusije su kupovali određenu opremu, od Kine su naručili nešto drugo, a prije dva dana im je stigla pošiljka, pretpostavlja se sistema protivzračne zaštite srednjeg dometa HQ-22.

Također, proceduru narudžbe bespilotnih letjelica Bajraktar iz Turske su započeli prije dvije godine, a predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u subotu je izjavio da mu je Recep Tayyip Erdogan obećao preko reda dostaviti spomenute dronove. Jedan Bajraktar košta u prosjeku pet miliona dolara.

Vučić također najavljuje kupovinu i 12 Rafala, s opcijom da ih kupi nove ili polovne.

Između čekića i nakovnja

Logično pitanje koje se sada nameće je kakva je pozicija BiH. Kao i sve drugo tako je i pitanje sigurnosti, a posebno vojne, izuzetno složeno. Odbrambene snage naše države čini jedinstvena vojska reformirana i ujedinjena u Oružane snage BiH 2005. godine gdje su svoj dio unijele i Armija RBiH i HVO i Vojska RS-a. Njihovo rukovođenje i rad često su generisani političkom situacijom u zemlji, a treba istaći da izjave Milorada Dodika o neodrživosti OSBiH i ideje o formiranju entitetske vojske RS-a značajno doprinose kompleksnosti pozicije BiH.

Zbog takvih odnosa BiH ne može u punom kapacitetu ni voditi ozbiljnu vojnu politiku. Oprema kojom vojska BiH raspolaže je uglavnom zastarjela i obnavlja se najviše na bazi američkih donacija i poklona.

Vojna industrija BiH zasniva se uglavnom na proizvodnji municije i eksploziva u nekoliko fabrika i to je maksimum na koji se država može osloniti. Za nešto više, poput kupovine vojnih aviona, dronova i slično za BiH je gotovo pa nemoguća misija jer je iluzorno očekivati da bi i onako neartikulisana politika mogla pronaći konsenzus.

Zamislimo inicijativu da BiH naruči nekoliko Bajraktara, kao što je to uradila Srbija. Tinta na papiru inicijative ne bi se ni osušila, a politički predstavnici iz RS-a bi to problematizirali iz više uglova. Problemtizirali bi i mnogi drugi vjerovatno.

Stoga, prije nego se postavi pitanje, a šta BiH radi dok se Srbija i Hrvatska naoružavaju, treba imati na umu kompleksno stanje države, politički ćorsokak iz kojeg je teško izaći. Posebno je pitanje što BiH nema novca ni za dronove, a kamoli avione ili neku drugu sofisticiraniju vojnu opremu. A i kada bi novac postojao, saglasnost za njegovo odobravanje bi bilo nemoguće dobiti.

Gdje vlast griješi?

Ono gdje BiH može donekle razvijati svoju vojnu i odbrambenu priču je nekoliko fabrika koje imaju potencijal da u određenoj mjeri grade i proširuju vojnu industriju. Pored Pobjede (Goražde) i Igmana (Konjic) koji rade bazične stvari, politika je ugušila ili postepeno guši neke druge fabrike koje mogu dati više. To je primjer sa BNT-om Novi Travnik ili firmom Zrak u Sarajevu.

Štrajkovi radnika, neplaćanje, nedostatak radne snage i slično su teme koje se vežu za ove fabrike.

Posljednji primjer je nonšalantan odnos Vlade FBiH prema firmi Zrak iz Sarajeva, koja je na rubu da se ugasi i nakon više od 70 godina gotovo prestane raditi. Riječ je o kompaniji koja je vrhunski proizvođač vojne optike. Možda BiH trenutno nema kapacitet za proizvodnju dronova, ali evidentno ne želi sačuvati ni ovo malo potencijala koji ima.

U takvim okolnostima, stiješnjena između država koje nabavljaju Bajraktre i Rafale, politički rastrojena BiH je prije svega talac neprincipijelnih odnosa i međunarodne zajednice, ali i same sebe.

U međuvremenu u BiH će se vjerovatno zadovoljavati lažnim vijestima kako će Erdogan BiH pokloniti nekoliko Bajraktara, kao što su mnogi samouvjereno objavljivali početkom marta dijeleći fotomontažu tzv. Erdoganove hedije (poklona) za BiH.

Fotomontaža koja se proširila društvenim mrežama u BiH

U konačnici BiH ne može provoditi sigurnosnu politiku po uzoru na Hrvatsku ili Srbiju niti će išta konkretnije moći uraditi dok se u državi vode rasprave je li BiH održiva i treba li nam visoki predstavnik. Do tada, gledat ćemo kako se nekoliko stotina vojnika EUFOR-a šetka po BiH u pokušaju slanja poruke da Evropa brine za nas i sanjat ćemo da će doći vrijeme da postanemo dio NATO-a.

klix

BiH

Čović stigao na Dodikovo imanje kod Laktaša – “Prijatelju sam poželio dobro zdravlje”

Published

on

By

Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, danas je stigao u Bakince kod Laktaša gdje je posjetio predsjednika Republike Srpke Milorada Dodika.

Dodik se, podsjećamo, još uvijek oporavlja od operacije, a nakon puštanja iz beogradske bolnice vratio se na svoje imanje u blizini Laktaša.

Lider HDZ-a nije krio zadovoljstvo što je posjetio Dodika kojeg je u objavi na društvenoj mreži X nazvao prijateljem.

– Drago mi je da sam danas, uoči Božića i Nove godine, mogao posjetiti prijatelja Milorada Dodika i poželjeti mu i ovom prilikom dobro zdravlje i brz opravak, rekao je Čović.

O Dodikovom i Čovićevom partnerstvu pisao je i Međunarodni institut za strateške studije iz Londona koji ih je, uz Vučića, okarakterisao kao ključne faktore destabilizacije.

Nastavi čitati

BiH

Neradni dani povodom Nove godine – srijeda i četvrtak 1. i 2. januar

Published

on

By

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike obavještava javnost da su, u skladu sa Zakonom o praznicima, neradni dani povodom obilježavanja Nove 2025. srijeda, 1. januar i četvrtak, 2. januar 2025. godine.

Tokom ovih dana, poslodavci, ustanove, organi uprave i druge pravne osobe neće raditi, osim onih čija priroda posla zahtijeva neprekidan rad ili pružanje neophodnih usluga.

“Svim našim građanima želimo da praznične dane provedu u miru, radosti i dobrom zdravlju, te da u Novoj 2025. godini ostvare ličnu i profesionalnu sreću”, saopćeno je iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

 

Nastavi čitati

BiH

Džeba o Južnoj interkonekciji: Sjedište će biti u Mostaru, BH Gas je nesposoban

Published

on

By

Predsjednik Kluba Hrvata u Domu naroda Parlamenta FBiH Damir Džeba govorio je o Južnoj interkonekciji, ali je otkrio i kako smatra da je kompanija BH Gas nesposobna za provođenje strateškog projekta u BiH.

Prema njegovim riječima, Hrvati su preglasani po pitanju Južne interkonekcije: dva puta u Vladi Federacije i u Zastupničkom doma Parlamenta Federacije BiH.

Naveo je kako je sada na redu Dom naroda i to u hitnoj procedure, a vrlo lako se, kako tvrdi, može vratiti u redovnu.

“Nermin Nikšić je morao glasati protiv, ali drago mi je da su hrvatski ministri u Vladi zauzeli jedinstven stav”, rekao je Džeba.

Istaknuo je kako plin ide preko Republike Hrvatske te da će se oni postaviti vrlo pragmatično ukoliko sve hrvatske stranke okupljene u HNS-u nisu za SDA-ov zakon o plinovodu.

“Ništa od plinovoda bez Hrvatske. Jedini temelj je da su Hrvati protiv ovakvog nametanja zakona. Sjedište će biti u Mostaru – samo je pitanje kako”, poručio je Džeba i dodao kako konsenzus hrvatskih stranaka postoji.

Smatra da je BH Gas “nesposoban provesti strateški i energetski projekt u BiH”.

“Imali su problem s Uredom za reviziju i revizorskim izvješćem jer nemaju mehanizaciju ni opremu ni ljudstvo za izgradnju plinovoda. U dugovima su najmanje 27 miliona maraka s dva izgubljena sudska spora i kreditima koje vraćaju, a to je šteta za proračun i građane FBiH. Može li se poduzeću s takvom krvnom slikom, u smislu dubioza, dati da vode najvažniji geostrateški, geopolitički zajednički projekt Republike Hrvatske i BiH”, naveo je Džeba za RTV HB.

Nastavi čitati

BiH

SNSD nakon sankcija: “Čekamo Trumpa da se situacija relaksira, trpimo torturu”

Published

on

By

Delegat u Kluba Srba u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Radovan Kovačević istakao je da su nove američke sankcije očajnički pokušaj američke Ambasade da se još u posljednjem mjesecu stare administracije Republika Srpska pokuša prikazati kao nekakav destabilizacioni faktor.

“Još jednom potpuno neosnovane optužbe bez ikakvih dokaza i bez ikakvih argumenata, bez bilo čega što bi stvarno moglo da potvrdi da te optužbe koji oni iznose imaju bilo kakav osnov”, istakao je Kovačević.

On je pružio puna podrška ljudima koji su danas sankcionisani.

“Kada govorimo o ministru Staši Košarcu, čovjek je sankcionisan samo zbog toga što je nedvosmisleno štitio interese RS, vodio politiku u interesu RS i vodio i promovisao politiku Milorada Dodika. Da bilo šta od ovoga što su oni naveli imali bilo kakvog osnova onda bismo sasvim sigurno svjedočili optužnicama Tužilaštva BiH koji je pod punom kontrolom američke Ambasade u Sarajevu”, istakao je Kovačević.

On ističe da, s obzirom da od toga nema ništa, nema ni optužnice već postoje samo isprazne tvrdnje te nažalost, sankcije koje ciljaju, targetiraju i pogađaju RS samo zbog toga što ne odustaje od insistiranja na provođenju izvornog Dejtonskog sporazuma onakvog kakav je napisan.

“Čekamo još mjesec dana pobjednika američkih izbora Donalda Trumpa i vjerujemo da će situacija da se relaksira i da će biti moguće voditi bilo kakav dijalog umjesto ove torture koju trpimo trenutno”, istakao je Kovačević.

Nastavi čitati

BiH

Danas dženaza i ukop generala Armije RBiH Envera Hadžihasanovića

Published

on

By

Na mezarju Grličića brdo u Sarajevu danas u 14.30 sati bit će klanjana dženaza i obavljen ukop generala Armije Republike Bosne i Hercegovine Envera Hadžihasanovića.
Hadžihasanović, general u penziji i komandant Trećeg korpusa Armije RBiH umro je u ponedjeljak 16. decembra.
Rođen je 7. jula 1950. godine u Zvorniku, od oca Besim i majke Refije.
Poslije srednje škole upisao je akademiju KoV JNA koju je završio 1973. godine u Beogradu. Nakon toga je raspoređivan na različite dužnosti u JNA u Tuzli i Sarajevu. Kao kapetan prve klase pohađao je Komandno-štabnu školu u Beogradu.Završetkom te škole unaprijeđen je u čin majora i raspoređen na dužnost komandanta bataljona vojne policije 7. armije JNA.
Godine 1988. prekomandovan je na dužnost načelnika štaba 49. motorizovane brigade.Nakon transformacije ove brigade u mehanizovanu brigadu, krajem 1989. godine postavljen je za njenog komandanta. Obavljajući tu dužnost stekao je i čin potpukovnika.
Početkom aprila 1992. JNA je stavila Envera Hadžihasanovića u kućni pritvor u Sarajevu. On je međutim 8. aprila 1992. godine uspio pobjeći iz kućnog zatvora te je dezertirao iz JNA.Neposredno po napuštanju JNA, stupio je u Teritorijalnu odbranu BiH. Četvrnaestog novembra 1992. godine, postao je prvi komandant Trećeg korpusa Armije Bosne i Hercegovine i tu dužnost obavlja do 1. novembra 1993. godine, kada je unaprijeđen u načelnika Štaba Vrhovne komande Armije RBiH.U decembru 1993. je unaprijeđen u čin brigadnog generala.
Formiranjem Vojske Federacije BiH Hadžihasanović je postaje član njene komande. U maju 1997. godine unaprijeđen je u čin divizijskog generala. Poslije je unaprijeđen u čin general majora i u tom činu i završava profesionalnu službe jer je penzionisan u aprilu 2000. godine.
Godine 2006. Enver Hadžihasanović osuđen je na pet godina zatvora pred Tribunalom u Hagu po komandnoj odgovornosti jer nije preduzeo nužne i razumne mjere da kazni podređene za kršenja zakona i običaja ratovanja protiv zarobljenika u Zenici i Bugojnu 1993. (ubistvo i okrutno postupanje).
U aprilu 2008. godine, kazna mu je smanjena na tri i po godine, a osuđen je za propust da spriječi ili kazni okrutno postupanje prema zatvorenicima u Muzičkoj školi u Zenici 1993.Pušten je na slobodu 23. aprila 2008. nakon što je izdržao kaznu. Ostale optužbe, ubistvo Mladena Havraneka i okrutno postupanje prema šestorici zatvorenika u salonu namještaja “Slavonija”, te ubistvo Dragana Popovića i okrutno postupanje prema zatvorenicima u Orašcu u oktobru 1993. godine su odbačene pošto, po jednoglasnom mišljenju sudija, nisu dokazane “van razumne sumnje”.
Faktor.ba
Nastavi čitati

BiH

100 muslimana za Srbina: “Najstrašnija rečenica u historiji srpskog naroda”

Published

on

By

Aleksandar Vučić i režim u Srbiji potežu za Miloševićevom taktikom o spoljnom neprijatelju svaki put kad su unutrašnji problemi u ovoj državi, kazao je u Pressingu na N1 profesor Pravnog fakulteta u Novom Sadu, bivši predsjednik Pokrajinske vlade Vojvodine i nekadašnji lider Demokratske stranke, Bojan Pajtić.

Pajtić je kazao kako je samo pitanje dana kad će pasti Vučićev režim jer je veliki broj građana Srbije protiv njega.

Također, profesor je istakao kako Vučić i trenutna vlast u Srbiji “potežu za sukobima u regionu” dodavši kako je srbijanski predsjednik izrekao “najstrašniju rečenicu” u historiji srpskog naroda kada je kazao kako “treba ubiti 100 muslimana za jednog Srbina”.

Šta ljudi u ostalim balkanskim zemljama mogu očekivati ako dođe do promjene vlasti u Srbiji?

Ako bi na vlast došla struktura pristojnih, obrazovnih i nekorumpiranih ljudi, teško je zamisliti da će iko biti loš kao ova, svakako da će i klima u cijelom regionu biti bolja. Ovaj režim poteže za sukobima u regionu zajedno sa drugim režimama. Čini se da Vučić dobro sarađuje sa (kosovskim premijerom) Kurtijem kada treba povećati tenzije. Nekad se traži neprijatelj u Zagrebu ili u Sarajevu. Poteže se za Miloševićevom taktikom o spoljnom neprijatelju kad su unutrašnji problemi u državi. Kad čujem Vučića da govori o patriotizmu ili srpskom narodu odmah znam da je u pitanju neka pljačka.

Nije ni čudo da Vučić, kako ste rekli, poteže za Miloševićevom taktikom kada je bio njegov ministar?

Radi se o čovjeku koji je izrekao najstrašniju rečenicu u historiji srpskog naroda: “Treba ubiti 100 muslimana za jednog Srbina”. Tako nešto nije izgovorio nijedan drugi Srbin. Mene čudi da on dobija toliko glasova u Tutinu i Sjenici. On se nije promijenio, to je isti stari radikal koji je zarad pljačke obukao evropsko odijelo i progovorio neki indijanski engleski. Dugo je uspijevao sjediti na dvije stolice.

Hoće li mu podrška stranih političara, zbog raznih interesa, pomoći ukoliko protesti budu sve jači i jači?

Srbija je jedina država koja je kolonija nekoliko zemelja – Kine, Rusije i Amerike, i bilo koje druge zemlje koja je nešto tražila od Vučića. Građani Srbije su ustali, on može da računa na nekih 20-25 posto birača SNS-a, ali svojim izjavama i ponašenjm izaziva revolt velikog broja građana Srbije. Većina građane se identifikuje sa studentima i zato nije moguće Vučićevom upravljanje državom iako dobije podršku Von der Leyen ili Scholza zbog litijuma.

Nevjerovatno je da u 21. vijeku ljudi vjeruju režimskim medijima, kao da se ništa ne događa. Pristaju na to da se prave da nemaju pojma? Slično je i bh. entitetu Republika Srpska?

Da se našalim malo, iako nije vrijeme. Porazgovarao sam sa studentima iz Zvornika, jedan kaže da otkako je rekao babi da protestuje protiv Vučića da ga ona nije nazvala dva dana, neće da ga zove. To ispiranje mozga prati i RS. Nažalost, to se dešava i u opoziciji u RS-u jer Jelena Trivić kaže kako osuđuje proteste. Kojim pravom se iz susjedne države miješaju u unutrašnje stvari Srbije? Da bi se dodvorili nekom vladaru?

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije