Connect with us

BiH

Nema sankcija: “Nagrada” za falsifikovanje diplome u BiH ostanak na radnom mjestu

Published

on

“Ispada da je ovo krivično djelo vrlo isplativo, kazne nisu ‘odvraćajućeg karaktera’ i one daju poruku isplativosti”, kaže za RSE Damjan Ožegović iz Transaprency International BiH

Zaposlenje sa falsifikovanom diplomom nije rijetka pojava na području Kantona Sarajevo. Pokazuju to podaci do kojih je došao Ured za borbu protiv korupcije ovog kantona.

I ne samo to. Nakon što se utvrdi da neko ima falsifikovanu diplomu, ostaje zaposlen.

Ova pojava registrovana je u preduzećima, ustanovama, školama, domovima zdravlja, bolnicama, zavodima.

Revizija diploma je započela prije šest godina u Bosni i Hercegovini.

“Ono što posebno zabrinjava je da poslodavci i nakon što je Ured postupao, odnosno Tužilaštvo nepobitno utvrdilo da se radi o krivotvorenoj ispravi, zadržavaju uposlenike u javnom sektoru, umjesto da im daju otkaz”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) šef Ureda za borbu portiv korupcije Erduan Kafedžić.

Do sada je provjerom više od 15.000 diploma zaposlenih u javnom sektoru na području KS otkriveno 106 falsifikovanih diploma, a od tog broja četiri su sa visokom školskom spremom, dok se ostale odnose na srednju stručnu spremu.

Revizijom u entitetu Federaciji BiH utvrđene su 92 krivotvorene diplome uposlenih u institucijama, zavodima, agencijama i preduzećima.

Revizijom su bili obuhavćeni imenovani dužnosnici, te državni službenici.

U Republici Srpskoj nisu pokretane posebne provjere diploma u javnom sektoru.

Ko radi s falsifikovanim diplomama u BiH?

Od onih koji rade u Bosni i Hercegovini sa falsifikovanim diplomama je direktor biblioteke za slijepa i slabovidna lica BiH, Sakib Pleh. On je prošle godine osuđen na uslovnu kaznu od godinu i po zbog krivotvorenja diplome.

Pleh je prema navodima presude iz jula prošle godine optužen da je falsifikovao diplomu završenog pravnog fakulteta u Crnoj Gori kako bi se prijavio na konkurs za predsjednika školskog odbora jedne sarajevske osnovne škole.

S istom diplomom se 1996. godine zaposlio prvo kao pravnik, pa sekretar, a 2003. godine i kao direktor biblioteke, bez ikakvih prepreka.

I danas je Pleh direktor te biblioteke bez obzira što posjeduje falsifikovanu diplomu.

Diploma sa pravnog fakulteta, prema navodima iz presude, tada nije dovedena u pitanje do konkursa 2018. godine.

“Optuženom nije stavljeno na teret korištenje predmetne diplome na dan 1.10.1996. godine kada se prvi puta zaposlio na osnovu očigledno iste diplome, nego dan kada je tu istu diplomu, odnosno njenu ovjerenu kopiju, koristio prilikom prijave na ranije pomenuti javni oglas”, navedeno je, između ostalog, u presudi iz 2022. godine.

Sakib Pleh nije odgovarao na pozive ni na upit Radija Slobodna Evropa.

Pored Pleha i kod određenog broja radnika Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća “Rad” su provjerama Ureda za borbu portiv korupcije KS utvrđene falsifikovane diplome.

Oni su i dalje zaposleni u tom preduzeću i obavljaju poslove, navode za RSE iz KJKP “Rad”.

Kažu da im za te poslove na kojima rade “diplome nisu potrebne”.

“Riječ je o radnicima koji imaju više priloženih diploma na osnovu kojih ispunjavaju posebne uslove za obavljanje poslova. Trenutno, pet radnika obavlja poslove sa diplomama za koje je nastupila zastara krivičnog gonjenja”, kažu iz “Rada”.

U Kantonalnom javnom komunalnom preduzeću “Rad”, prema podacima Ureda za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo, navedeno je kako 23 uposlenika ovog preduzeća posjeduje falsifikovane diplome.

Riječ je o diplomama srednje stručne spreme i uposlenicima koji su bili ili su angažovani kao “vozači, čuvari, inkasanti”.

 

Iz ovog preduzeća za RSE dodaju kako još nisu dobili niti jednu presudu nadležnih sudova koje se odnose na falsifikovane diplome za radnike preduzeća.

Dodaju da su dobili nekoliko obavještenja Ureda za borbu protiv korupcije KS u kojima je navedeno da se neće voditi istraga protiv pojedinih uposlenika zbog, kako kažu, “zastare predmeta”.

I u Domu zdravlja Kantona Sarajevo zaposleno je 13 osoba sa falsifikovanim diplomama, navedeno je u podacima Ureda za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo.

Na upit o ovom slučaju nisu odgovorili za RSE iz Doma zdravlja Kantona Sarajevo.

Istovremeno, u Kantonalnoj bolnici u Zenici otkriveno je 11 uposlenika sa krivotvorenim diplomama o čemu je upoznato i nadležno tužilaštvo.

Riječ je o diplomama srednje i osnovne škole.

‘Falsifikovane’ diplome iz poslijeratnog perioda?

Erduan Kafedžić, šef Ureda za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo, za RSE kaže kako su diplome, koje su bile predmet provjera, uglavnom, falsifikovane u poslijeratnom periodu.

Dodaje da su tokom provjera nailazili i na opstrukcije.

“Imamo i sve veći broj advokata koji ne propituju da li neko ima falsifikovanu diplomu, nego da li Ured za borbu protiv korupcije KS ima nadležnost da provjerava diplome”, kaže Kafedžić.

Naglašava i kako poslodavci u javnom sektoru traže prostor da “kroz izmjenu sistematizacije zadržavaju radnike s falsifikovanim diplomama”.

“Neko ko je radio sa srednjom stručnom spremom (SSS), kad su utvrdili da ima falsifikovanu diplomu, promijenili su sistematizaciju i na to radno mjesto stavili nekog sa osnovnom školom i to lice de facto ostaje u preduzeću kao zaposleno lice”, kaže Kafedžić.

Najčešće su se prema podacima Ureda za borbu protiv korupcije KS “lažne diplome” koristile za zanimanja vozača, automehaničara, autoelektričara, mašinskog tehničara, te ekonomiste.

Šta kažu pravosudne institucije?

U državnom, entitetskim, ali i pojedinim kantonalnim tužilaštvima postoji više predmeta koji se odnose na nezakonitosti povezane sa izdavanjima diploma visoko-školskih ustanova i srednjih škola širom Bosne i Hercegovine.

U Tužilaštvu Bosne i Hercegovine aktivan je predmet kodnog naziva “Klaster”, u kojem je uhapšeno više osoba zbog nezakonitog trgovanja diplomama.

Dosadašnjom istragom u ovom predmetu uhapšeno je više uposlenika i visokih zvaničnika sa privatnih univerzitetskih ustanova u Bosni i Hercegovini.

Tokom akcije, ukupno je pronađeno i oduzeto više od 200 hiljada eura.

Istovremeno, tužilaštvo Unsko-sanskog kantona podiglo je više optužnica zbog krivotvorenja diploma, dok je tužilaštvo Zeničko – dobojskog kantona od maja do danas dobilo više dopisa iz Kantonalne bolnice u Zenici koji su provjerama utvrdili da 11 radnika te bolnice imaju lažne diplome.

“Na osnovu tih dopisa, formirano je 11 predmeta. Osam je u radu i provjeravaju se navodi iz prijave, za dva predmeta je otvorena istraga”, rečeno je iz Tužilaštva ZDK za RSE.

I Tužilaštvo Kantona Sarajevo radi na predmetima koji se odnose na falsifikovane diplome.

Podignuto je 12 optužnica, u dva predmeta su donesene uslovne kazne, dok je 26 predmeta u radu, kažu za RSE iz Tužilaštva Kantona Sarajevo.

Prema Krivičnom zakonu Federacije BiH, kazna za krivotvorenje službene isprave (diplome) se kreće od šest mjeseci do pet godina zatvora.

U entitetu Republika Srpska kazne su od tri mjeseca do pet godina, s tim da za izradu, nabavljanje, posjedovanje, prodaju ili davanje na upotrebu sredstava za falsifikovanje isprava, počinilac može biti i novčano kažnjen.

Ko vrši provjere diploma u BiH?

Provjere diploma prvo vrše kantonalne uprave za inspekcijske poslove, kojih ima deset na području Federacije BiH, te jedna entitetska.

Izuzetak je Tuzlanski kanton, u kojem je za provjeru diploma nadležno Ministarstvo obrazovanja tog kantona.

U entitetu Republika Srpska nadležnost za provjeru diploma ima Ministarstvo obrazovanja i kulture.

Rektorat Univerziteta u Sarajevu, također, nadležan je za provjeru diploma koje izdaju javni univerziteti u Bosni i Hercegovini.

BiH ima devet javnih univerziteta i oko 100 privatnih fakulteta.

Od 2016 godine do danas Rektorat UNSA je provjerio više od 22 hiljade diploma zaposlenih na Univerzitetu u Sarajevu.

Bilo je i zahtjeva institucija, kako je rekao za RSE rektor Rifat Škrijelj, za pojedinačnim provjerama diploma određenih osoba.

Od 22 hiljade provjerenih diploma, otkriveno je 30 “lažnih”, ne na Univerzitetu već izvan, kaže Škrijelj.

“Neko je zloupotrijebio diplomu nekog kandidata koji je stekao diplomu na Univerzitetu, pa je napravio sebi svoju, takvih smo slučajeva imali, sve smo proslijedili nadleženim tužilaštvima”, dodaje Škrijelj, te naglašava da niti jedna od tih diploma koje je izdao Univerzitet u Sarajevu nije bila nezakonito stečena.

Iz Transparency International u Bosni i Hercegovini za RSE kažu kako je prisutnost sve većeg broja falsifikovanih diploma u Bosni i Hercegovini odraz “slabosti obrazovanog sistema, te institucija koje bi trebalo da vrše nadzor nad obrazovnim institucijama”.

“Ispada da je ovo krivično djelo vrlo isplativo, kazne nisu ‘odvraćajućeg karaktera’ i one daju poruku isplativosti”, kaže za RSE Damjan Ožegović iz Transaprency International BiH.

Kako se utvrđuje da je diploma falsifikovana?

Diploma sadrži osnovne informacije o završenom ciklusu studija, stečenom zvanju odnosno tituli i ostvarenom uspjehu studenta/učenika u toku školovanja.

Diploma se štampa na jednom od jezika koji su u zvaničnoj upotrebi u Bosni i Hercegovini. Sadržaj i izgled diplome preciznije se uređuju pravilnikom koji donosi Ministarstvo obrazovanja.

Originalna diploma mora da sadrži osnovne podatke studenta, njegovo ime i prezime te broj diplome.

“Pod tim brojem ne mogu biti dvije diplome, on je vezan za ime kandidata kojem je izdata ta diploma, to su personalni podaci i oni čine glavni dio diplome. Ako neko falsificira diplomu i napiše svoje ime, istog momenta se utvrdi da ta diploma nije izdata na to ime i za to je važan taj broj diplome”, kaže za RSE rektor Sarajevskog univerziteta Rifat Škrijelj.

Dodaje i kako se provjere diploma utvrđuju samo kroz matične knjige u kojima se vode svi studenti koji se školuju, te da se na osnovu te matične knjige može utvrditi validnost diplome.

Na isti način se, osim univerzitetske diplome, utvrđuje validnost i diploma srednjih i osnovnih škola u Bosni i Hercegovini.

BiH

Nova tragedija u BiH: Dizalica ostvarila kontakt sa dalekovodom, poginuo mladić

Published

on

By

U toku je uviđaj, nakon čega će biti poznato više detalja

Jedna osoba je poginula u nesreći koja se dogodila u Bileći kada je dizalica ostvarila kontakt sa dalekovodom.

Kako je potvrđeno za Nezavisne novine iz Policijske uprave (PU) Trebinje, nastradali nije upravljalo dizalicom.

Kako saznaje isti medij, radi se o mladiću iz Gacka.

– U toku je uviđaj, nakon čega će biti poznato  više detalja, kazali su iz PU Trebinje.

Nastavi čitati

BiH

Konaković: Dodik tone sve dublje i dublje, pod sankcijama je, poštar mu donosi platu

Published

on

By

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Elmedin Konaković, danas se, u kratkom razgovoru za medije, osvrnuo na odnose sa koalicionim partnerom Miloradom Dodikom, poručivši da je u “crnoj rupi iz koje više ne vidi izlaz”.

U jučerašnjem obraćanju, predsjednik RS Milorad Dodik, naveo je kako su “odnosi između Banjaluke i Sarajeva možda na najgorem nivou”, obrušivši se pri tome na niz zvaničnika – od Denisa Bećirovića, do Zlatka Lagumdžije i Elmedina Konakovića.

Dodik je jučer dodao kako vidi da je bh. šefu diplomatije Konakoviću, “koji ima udarce javnosti”, kriv predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, pa i on, zato što ga povezuju sa nekim stvarima.

“Ne znam da li je to istina ili nije, to će na kraju neko pokazati. Želim da vjerujem da nije povezan sa tim klanom, ali to nije način na koji možeš da pobjegneš od toga. Nije tebi ni Dodik, ni Vučić, ni bilo ko drugi držao kišobran kad si to radio ili nisi radio. Pusti nas na miru. Da bi to izbjegli, oni to prebacuju na nas”, rekao je jučer Dodik.

Svaki put kad smo odlučili da se od Dodika izmaknemo i da sa njim ne ulazimo u dnevne polemike, on je sebe kopao sve dublje i dublje u jednu crnu ruku iz koje sada ne vidi izlaz – odgovara danas Konaković.

“Ubijeđen sam da moraju izaći po pravilima Christiana Schmidta i da se on još jednom mora povinovati institucijama ove zemlje i međunarodne zajednice i time pokazati da to što je on glasan i bezobrazan zapravo govori samo o njemu. Posljednično, politika Trojke ga je stavila na mjesto na koje on pripada. On je danas izložen svim vrstama pritisaka, sudi mu se pred institucijom koju ranije nije priznavao, pod sankcijama je, poštar mu donosi platu, izoluje sebe, RS i sve one koji ga slijede sve dalje. Ono što on priča sve mi je manje važno”, poručio je Konaković.

Nastavi čitati

BiH

Livnjaci: Pitate zašto smo otjerali Rimca? Pa, pogledajte šta mu je otac uradio…

Published

on

By

Nedavno su se stanovnici Livna pobunili protiv turističkog projekta poduzetnika Mate Rimca i investitora Marina Mumoze tvrdeći da će projekt koji su planirali u ovom gradu zagaditi okoliš i životnu sredinu te da su Rimac i Mumoza jeftino kupili 30.000 kvadrata od Grada Livna, kao i da su namjeravali još 465.000 kvadrata uzeti u koncesiju.

Nakon Rimčevog odgovora na to u kojem stoji da odustaje od projekta, reporteri hrvatskog Jutarnjeg lista boravili su u ovom bh. gradu.

Jedino se zrak, čini se, još niko nije sjetio zakupiti na području Livna, a sve ostalo – zemlja, voda, sunce i vjetar – već je u dugoročnom “najmu”. Ovo se čini kao šala, ali vrlo je malo ima u prethodnoj rečenici. Nevjerojatan je podatak da je praktički jedna trećina površine grada pod nekom od koncesija. To krene od domaćih ljudi koji sređuju papire, a onda se pojavljuju strani investitori koji ih bogato nagrađuju, otkupljuju dokumentaciju, a s njom i ishođene koncesije te ih krenu realizirati.

Zanimljive političko-poduzetničko-koncesionarske veze na širem livanjskom terenu istraživali smo dvije sedmice. Povod je bila halabuka koja se digla oko koncesije za turističko naselje koje je nastojala na 30 godina zakupiti tvrtka Continental Adventure livanjskog fotografa Marina Mamuze i njegovog mnogo poznatijeg partnera, zagrebačkog industrijalca Mate Rimca. Podsjetimo, oni su kupili od Grada 30.000 kvadrata građevinskog terena u predjelu sela Miši i Golinjevo s pogledom na Buško jezero za jednu konvertibilnu marku po kvadratu.

Tu su već sagradili šest alpskih kućica, a gradnja još tri je u toku. No, željeli su sagraditi još 20 te uz njih pivnicu, siranu, ekovrtić, dakle jedno manje turističko naselje. Za to im nije bilo dovoljno njihovih 30.000 kvadrata, pa su u koncesiju željeli još – 465.000 kvadrata. Naišli su, međutim, na neviđeni otpor stanovnika, toliki da je na javnu raspravu za tu koncesiju u gradsku vijećnicu, u koju obično ne dođe nitko, sada došlo više od 100 ljudi. Nakon toga su još protiv Mamuze i Rimca proveli peticiju, a onda je dvojac digao ruke od svega.

Adrenalinski park pretvara se u solarnu elektranu?

Zašto se dogodio takav otpor ljudi prema investiciji koja na papiru nije izgledala loše – je li ugostitelj iz Miša Ivan Miloloža digao hajku protiv Rimca jer ovaj kani iznad njegova ugostiteljskog objekta sagraditi drugi i je li njegov susjed, poznati proizvođač sira Tomislav Puđa, digao narod jer, eto, 500 metara iznad njegove sirane Rimac planira sagraditi – siranu, pitali smo se. Miloloža i Puđa bili su, naime, najglasniji iza udruge Svekar voda, koja je formalno organizirala “rat” protiv Rimca i Mamuze.

 

 

Protestujući protiv gradnje dvadesetak kućica razbacanih po crnogorici brda Tušnica iznad ta dva sela, mještani zapravo nisu protestovali (samo) protiv turizma, nego protiv još jednog koncesijskog polja za možda neki budući vjetropark ili solarnu elektranu. Organizatori protesta upirući prema Rimcu nisu u svojim istupima slučajno koristili termin “okupacija zemljišta iznad njihovih sela”, pitajući “je li doista tolika površina potrebna za gradnju nekoliko kućica, mini mljekare, punionice piva i teniskog igrališta, a što sve smatramo čistom demagogijom i obmanom mještana”, svjedočeći “učestalim preprodajama takvih koncesija, i to u pogodnom trenutku pojavom pretežno stranih investitora s ogromnim kapitalom”.

Je li njihov strah bio opravdan? Jest! Za to smo pronašli barem pet valjanih razloga. Prva tri leže u tri livanjske tvrtke – Ivovik, Rimc i MI-VAL – u kojima je partnerski udio imao Ivan Rimac, otac Mate Rimca. Sve su se u jednom trenutku naslanjale na ulaganja u obnovljive izvore energije, odnosno koncesije na području Livna, uz napomenu da je MI-VAL također ušao u koncesiju za turistički projekt 2019. godine, konkretno – adrenalinski park, a već 2023. podnio je zahtjev za izdavanje energetskih dozvola za gradnju deset solarnih fotonaponskih elektrana.

Druga dva razloga leže u tvrtki Solbus, nositelju koncesije za solarnu elektranu, koja je međaš placu na koji su se namjerili sa svojim turističkim projektom Mamuza i Rimac. Ali, ne samo to, nego se Solbus odrekao dijela svojeg koncesijskog terena u korist Rimčeva Continental Adventurea – upravo ovoga za koji su nastojali ući u koncesiju za gradnju turističkog naselja. Bila je to rekla-kazala priča dok nam ju nije potvrdio Stipo Marelja, berlinski poduzetnik livanjskih korijena, suvlasnik Solbusa i još sedam “koncesionarskih” tvrtki.

Ukratko, teren na kojem bi svoje kuće gradila Rimčeva tvrtka prije je bilo koncesijsko područje za solarne elektrane. Da je ustrajao na svojem turističkom projektu, njegove bi kućice u prirodi praktički sa svih strana bile okružene poljima solara. Sve su to mještani očito stavili na papir i vagali Rimčeve namjere.

 

 

Mate Rimac: Moje investicije nisu dobrodošle!

Mate Rimac i njegov partner Marin Mamuza oštro su nam reagirali na pitanja jesu li im namjere bile zakulisne, odnosno da su koncesijom za turizam zapravo na mala vrata željeli u budućnosti pripremiti plac za solarnu elektranu, od kojih mještani već dobrano zaziru jer je samo u tom dijelu Livna, oko župe Podhum pod koju spadaju Miši, Golinjevo i još nekoliko sela, pod koncesijom oko 25 miliona kvadrata zemlje.

“Nikakve druge namjere nismo imali, osim razvijanja seoskog i avanturističkog turizma. Ne razumijem o kakvim solarnim elektranama pričate. Nikad nije bila namjera raditi bilo što drugo osim turizma: smještaj, obilazak prirode, restoran, proizvodnja piva i domaće hrane” rekao je Mate Rimac za Jutarnji.

Na pitanje kakvi su bili planovi s ostatkom zemljišta, s obzirom na to da bi planirani turistički projekt zauzeo samo manji dio terena, odgovorio je kako je “ideja da se korisnici u potpunosti osjećaju u prirodi i imaju privatnost, tako da je za veći broj kuća potrebna velika površina” i to je ilustrirao dosad sagrađenim kućama koje su “toliko razmaknute da se međusobno ne vide”.

 

 

“Moj je otac prije mnogo godina imao projekt Tera u Livnu. To je bilo jako davno i koliko znam, moj otac već duže” vrijeme nema nikakvih projekata u Livnu u BiH. Osim Continental Adventurea i poslovnog inkubatora Linovate, ja ne sudjelujem ni u kakvim drugim projektima. Kako stvari stoje, niti neću sudjelovati ni u čemu drugom s obzirom na to da je moj posao automobilska industrija, a investicije u Livnu nisu dobrodošle – odgovorio nam je Rimac na pitanje o livanjskim projektima svojeg oca i možebitnom njegovu sudjelovanju.

Slično je reagirao i njegov partner Mamuza. Iako nam je prvotno rekao “mi želimo da se cijela ova priča spusti i završi” te “ne želimo da se dalje ista provlači po medijima”, nakon što smo dobili odgovor od Rimca Mamuza se javio nanovo te rekao da je “on osobno protiv gradnje solarnih elektrana na tom terenu”.

Što je projekt Tera, koji nam je spomenuo Mate Rimac? Zapravo je riječ o milionskim istraživačkim radovima vezanim uz vjetar i sunce između 2005. i 2011. godine, koje je finansirao Ivan Rimac. Na temelju njih je nastala tvrtka VE Ivovik, a onda i nevjerovatan slijed koji je okončan gradnjom najvećeg vjetroparka u BiH. Rimac je tu tvrtku osnovao s partnerom Ivicom Matkovićem 2007. godine dok je Matkovićev brat Stjepan bio kantonalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, a godinu poslije ta tvrtka dobiva koncesiju za gradnju najvećeg vjetroparka u BiH. Ivan poklanja udio u tvrtki svojem bratu Stjepanu nakon što je ovaj prestao biti ministar.

Stjepan u međuvremenu umire, pa poslovni udio nasljeđuju djeca. Rimac je u medijskim istupima tvrdio da je bio suvlasnik 75 posto tvrtke, čija se vrijednost dobijanjem koncesije umnogostručila, te da je istisnut. Tvrtka je 2017. godine prodana kineskim investitorima za osam miliona eura, a Rimac je tužbom, odnosno nagodbom nastojao doći do isplate. Je li nagodba realizirana, u ovom trenutku nije poznato, nije to potvrdio on, ali ni njegova odvjetnica Amila Kunosić koju je za to bio angažirao. Ono što je itekako egzaktno jest da su kineski investitori u međuvremenu sagradili 130 miliona eura vrijedan vjetropark, kao najveće ulaganje u obnovljive izvore energije u BiH, te čekaju upotrebnu dozvolu da krenu u rad.

Bolje divlji konji nego vjetroelektrane

Druga Rimčeva firma, Rimc d.o.o., također je vezana uz istraživanje potencijala vjetra na lokalitetima Kruzi i Vaganj gdje je postavio mjerne instrumente kao što je to radio i s Ivovikom. Iako je u međuvremenu ta dokumentacija zastarjela, ona je dokazala potencijal za gradnju vjetroelektrana te su na tom terenu sada četiri predviđene lokacije za gradnju vjetroelektrana. U međuvremenu su upravo na tom terenu osnovane dvije firme, Get Wind Vaganj i Get Wind Kruzi, a potonja je u postupku dodjele koncesije za gradnju vjetroelektrane Golija.

Riječ je o lokalitetu velikog turističkog potencijala jer je to stanište poznatih “divljih konja na Kruzima”. Osnivači tih firmi su belgijski Aspiravi International i Get Holding d.o.o. Zanimljivo je da iza Get Holdinga stoji niko drugi do Hercegbosanski kanton, i to u 10-postotnom partnerstvu s većinskim švicarskim Zero Emissions. Prije dvije godine potpisali su ugovor o suradnji koja će rezultirati razvojem, gradnjom i upravljanjem ekosustavom za obnovljive izvore energije na prostoru Hercegbosanskog kantona, a uključuje investicije vrijedne oko dvije milijarde eura u vjetroparkove, gradnju hidroelektrane te farmu servera.

 

 

“Oni će okretati milione, a što ćemo mi imati od svega? Koncesijsku naknadu koja godišnje neće iznositi ni 100.000 eura. Više bi zaradili od fotosafarija s divljim konjima”, kaže nam dobar poznavatelj prilika u Livnu.

Dok se prethodna dva projekta dalje razvijaju bez Ivana Rimca, u trećem je on još uvijek jedan od partnera. Riječ je o firmi MI-VAL, također iz Livna, koja je 2019. godine dobila koncesiju čak 1,5 miliona kvadrata za gradnju – adrenalinskog parka. Ideja je, tako su se tamo hvalili, potaknuta u Livanjskoj zajednici Zagreb, a cilj je okupiti imućne i sposobne Livnjake i prijatelje te učiniti nešto dobro za svoj kraj. Projekt se idejno megalomanski širio, no u naravi nije daleko došao, do pet manjih objekata i razrovanog zemljišta.

Zanimljivije je ono što se krije u pozadini, a to su partneri u projektu, sve redom poznata lica. Predsjednik Uprave je Branko Miloloža, koji je u javnosti upamćen kao bivši direktor pravnih poslova u Gradskoj plinari Zagreb – Opskrba, koji godinama kao korisnik za svoj stan nije plaćao plin. Osim njega i Rimca, partneri su i Miran Dalić, brat nogometnog selektora Zlatka, zatim popularni pjevač Mate Bulić, velikogorički HDZ-ovac Tomo Vidović, jedan od direktora u Hrvatskim cestama, vlasnik Livno busa Mario Pavlinović i drugi.

Miran Dalić: Ne znam ništa, Zlatko me uključio

Iako zamišljen i “koncesioniran” kao adrenalinski park s turističkom namjenom, početkom prošle godine je MI-VAL d.o.o. podnio Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije zahtjeve za izdavanje energetskih dozvola za gradnju solarnih fotonaponskih elektrana, njih ukupno deset instalirane snage po 150 kW, odnosno godišnje proizvodnje po 289.053 MWh. U Ministarstvu kažu kako je podnositelj ishodio svu potrebnu dokumentaciju u zahtjevu s danom 10. februara 2023. godine, a poznavatelj prilika na terenu nam tvrdi kako se priprema manipulacija s obzirom na to da se radi o deset elektrana na istom mjestu kako bi se električna energija mogla prodavati po zajamčenoj cijeni, umjesto jedne velike.

Pokušali smo o tome razgovarati s direktorom i partnerom u firmi Brankom Miloložom, nastojeći u kontakt stupiti preko udruge Livnjaka u Zagrebu, ali nam je poručio da nije u mogućnosti jer je na liječenju u bolnici. Stupili smo u kontakt sa selektorovim bratom Miranom Dalićem, ali on nam je rekao: “Ja sam slabo uključen u taj projekt, to je mene Zlatko uključio pa sam zato prisutan, nemam skoro nikakav uvid. Zovite Ivana Rimca, on je tu najupućeniji”.

 

 

“Oprostite, ja sam imao moždani udar i vrlo sam loše zdravstveno. Ja se izvinjavam”, rekao nam je Ivan Rimac s kojim smo pričali koju minutu poslije.

Jedini koji nam je dao kakvu-takvu izjavu bio je pjevač Mate Bulić koji je rekao da je “projekt nastao na temelju velikog povjerenja ljudi s popisa suvlasnika”.

“Istakli smo Branka Miloložu kao čovjeka od povjerenja, njemu smo povjerili cijeli projekt, ali njemu se zdravstvena situacija u posljednje vrijeme pogoršala. Vidjet ćemo kako će se on dalje osjećati i na osnovi toga postupati”, izjavio je Bulić.

Naveo je da su samo htjeli napraviti nešto da živne taj kraj, a krenuli su kao prijatelji i nada se da će sve biti O.K.

“Oni su imali taj plan koji se s godinama razvijao i nadograđivao, a vidjet ćemo što će dalje biti”, zaključio je Mate Bulić.

“Kome vjerovati ako ne Rimcu?”

Jedan od partnera u MI-VAL-u je i Branko Džeko koji je sa svojom kompanijom DŽe-Co od 2010. godine bio koncesionar za eksploataciju i istraživanje vode na lokaciji Poljane u Livnu te se zbog toga našao u sukobu s mještanima koji su smatrali da mu je koncesija dana mimo zakona. Firma se našla u poslovnim teškoćama te je koncesiju 2018. godine prenijela firmi Lara-Natural. Ta je kompanija, osim koncesije, za vratom naslijedila i ljutite mještane.

Vlasnici su berlinski poduzetnici Stipo Marelja, Josip Sužanj i Achaz Von Oertzen. Marelja i Sužanj su vlasnici više koncesijskih firmi za solarne elektrane, između ostalog i Solbusa koji nas vraća na priču o Continental Adventureu Marina Mamuze i Mate Rimca. On kaže kako je sve što radi potpuno transparentno i u skladu sa zakonom te je ogorčen na podmetanja koja ga koče u realizaciji projekta. Pitali smo ga i o odnosu s Rimcem i njegovim projektom.

“Gospodin Rimac i ja imamo isti problem, a to su pritisci. Nekoliko puta pokušali su mi oduzeti koncesiju. Nemate gotovo nikakvu mogućnost braniti se od tih neargumentiranih napada. Rimac je kupio zemljište blizu mojeg solarnog parka, mislio je proširiti projekt, a dogodio mu se bezobrazluk višeg nivoa. Mi smo uzeli koncesije na tri lokacije, a stalno su nam smanjivali površine. Koncesijsko polje gospodina Rimca je ulazilo u naše koncesijsko polje. Zato sam odvojio sve što ne trebam i rekao gradonačelniku: “Ovo ne trebam da ne dolazi do sukoba”. To zemljište koje sam ja odvojio Rimac je htio uzeti za svoje naselje, ali je poslije odustao”, rekao nam je Marelja.

On smatra da su Rimčeve namjere bile časne i dobre jer “kome bi se trebalo vjerovati ako ne njemu koji ima svjetski renome”, ali su ga, napominje, “nepravedno otjerali”.

Sve informacije do kojih smo došli nastojali smo dvostruko provjeriti, pa smo upite poslali lokalnim upravama, kako Gradu Livnu, tako i Vladi Hercegbosanskog kantona, a nakon što su potvrdili da su zaprimili upite po dvaput smo još svakome od njih poslali dodatna zamolbe s rokom dostave kako bismo ih uvrstili u ovaj članak. Nažalost, odgovori na ova pitanja na kraju nam nikada nisu stigli.

A pitali smo ih: Koliku su površinu dali u koncesije i kome, mogu li se prenamijeniti djelatnosti u danim koncesijama, kako to da nije realiziran projekt poduzeća MI-VAL, koliko su im dali terena i koliku koncesijsku naknadu primaju zauzvart, kako je moguće da to poduzeće ulaže u solarne elektrane na terenu koji je na 30 godina dobio za turizam, jesu li koncesijske naknade primjerene, zašto vjetroelektrana Ivovik ne može dobiti upotrebnu dozvolu te kako je moguće da je stanište divljih konja Kruzi predviđeno za gradnju vjetroparkova?

Nastavi čitati

Najčitanije