Iz Bosanske Krupe na sjeverozapadu BiH četiri Bosanca – Ejdo Rekić (u to vrijeme tridesetosmogodišnjak), Husein Sivić (četrdesetogodišnjak), Ćerim Balkić (dvadesetšestogodišnjak) i godinu mlađi Redžo Delalić stradali su u potonuću jednog od najvećih i najpoznatijih prekookenaskih brodova Titanic u noći sa 14. na 15. april prije 110 godina.

Tim je povodom 2017. godine u njihovom rodnom gradu podignuto spomen-obilježje, ozvaničen početak gradnje spomen-muzeja i podsjetilo se na tu najveću pomorsku svjetsku nesreću.

Odredište Krupljana trebalo je biti Harrsburg, gradić u Pennsylvaniji u Americi, gdje se, prema podacima, već tada u iseljeničkoj koloniji nalazilo više od pet stotina Krajišnika – Bosanaca i Hercegovaca. Četvorica Krupljana ukrcala su se na Titanik u srijedu, 10. aprila 1912. godine. Kartu su kupili u Švicarskoj, u Sent Galenu u Agenciji Viktor Klaus Wildi i to za treću klasu i platili ih oko hiljadu i 200 (1.200) današnjih švicarskih franaka, piše Al Jazeera. 

Praunuk Ejde Rekića, Nijaz Tatarević, godinama istražuje i prikuplja arhivsku građu o potonuću Titanica.

“Ranije nismo znali da su poginuli na Titanicu, već samo da su najvjerovatnije stradali na nekom brodu,” kaže Tatarević i dodaje kako su tek kasnije, odnosno prije osam godina, utvrdili da se njihova imena nalaze među poginulim na Titaniku.

“Iz Arhiva BiH dobili smo podatke koji to potvrđuju. Dobili smo i knjigu Stotinu godina Bošnjaka u Americi, u kojoj je jedan dio upravo posvećen potonuću ovog Broda.”

Prema prikupljenim podacima Ejdo Rekić je prvi put bio u Americi 1906. godine, gdje je radio u rudniku.

“Nakon šest godina provedenih u Americi, moj pradjed Ejdo se vratio u Bosansku Krupu, kako bi obišao obitelj”, kazao je Nijaz Tatarević, “i po povratku poveo je sa sobom trojicu prijatelja, Sivića, Balkića i Delalića. Međutim, nisu stigli do Amerike – nalaze se na spisku 1.514 onih čiji je život završio u tri stotine metara dugom Titaniku, čija olupina leži na morskom dnu u vodenom ambisu dubokom 3.784 metra. Godinama kasnije obitelj je primala penziju iz Amerike. Vijest o smrti ove četvorice Krupljana bila je tajna, a saznanje o okolnostima tragedije trajalo je gotovo stoljeće.”

Tatarević podsjeća da su putovali kao austrijski državljani i sa austrijskim pasošima. “Stoga smo ostvarili kontakt i sa Arhivom u Beču, kako bi dobili kopije dokumenata. Također, iz Agencije u Švicarskoj trebali bi dobiti kopije karata za putovanje. Osigurali smo uslove za gradnju i otvaranje malog spomen-muzeja za Krupljane sa Titanica, a veliku podršku nam pruža i pružiće Američki Institut.”

Ostatak teksta čitajte OVDJE.