Connect with us

USK

Stari grad Ključ: Mjesto utočišta posljednjeg bosanskog kralja i kraja srednjovjekovne Bosne

Published

on

Završena je ljetna turistička sezona, a dobrim rezultatima može se pohvaliti i Unsko-sanski kanton, poznat po srednjovjekovnim istorijskim tvrđavama, živopisnim predjelima, turističkom potencijalu. Impozatnom istorijom može se pohvaliti i Stari grad Ključ, čije zidine kriju tajnu o kraju posljednjeg bosanskog kralja i samim tim, srednjovjekovne Bosne.

Već pri samom ulasku u ovo bajkovito zdanje, poput onog iz dječijih knjiga, istorija kao da oživljava.

Vjetar ne kvari ugođaj, naprotiv, samo pojačava utisak predanja koje se vezuje za ovo mjesto. Mjesto na kojem završava istorija srednjovjekovne Bosne. U ostatke kamenih zidina i kula utkana je priča prema kojoj je, bosanski kralj Stjepan Tomašević, u bijegu od otomanske najezde, utočište potražio baš ovdje. U zamjenu za predaju Bosne, osmanlije su mu obećale poštediti život. No, Bosnu je predao, ali posljednji bosanski kralj nije uspio sačuvati vlastiti život, priča profesor istorije, Fuad Alibegović.

“Postoje razne teorije gdje je pogubljen bosanski kralj. Po jednoj je to bilo u Ključu, ja sam istraživao te izvore, ima mnogo tih izvora. Drugi kaže da je pogubljen u Jajcu,a treći kaže da je to Blagaj na rijeci Sani. Kao što se ne zna tačno gdje su osmanlije pokupile djecu bosanskog kralja Stjepana Tomaša i njegove žene Katarine”, kaže Alibegović.

Dodaje da se ovaj najstariji, najveći i najutvrđeniji grad srednjovjekovne bosanske države sastoji iz četiri dijela. Prvi je impozantna kula Ljubica, koja je predstavljala najčešće sklonište prilikom određenih sukoba. Tabor kula je druga dilatacija, koja je nastala u vrijeme Sulejmana Veličanstvenog, a imala je ulogu tvrđavske džamije.

“Jer, ovdje se, uglavnom, od 1463-1834. godine, nalazila posada od 50 do 100 vojnika. U drugom objektu sjedio je dizdar, upravnik ove tvrđave, koji je sjedio u toj kuli i bio konstantno prisutan. Treća dilatacija je Ključ na Sani, odnosno, taj srednjovjekovni grad gdje se sklonio posljednji bosanski kralj”, priča profesor istorije.

Do posljednje, Stjepanovog utočišta vodi strma i uz uporni vjetar, nimalo bezazlena staza. Ako krenemo još niže, dolazimo do četvrtog, posljednjeg dijela ovog starog zdanja, odnosno podgrada, koji je predstavljao kulturni, vjerski i zanatsko-trgovački centar.

Zvanični podaci o postojanju Starog grada Ključ datiraju iz 1322. godine, u spisima bosanskog bana Stjepana II Kotromanića. Međutim, dokaz da je ovo mjesto starije, pokazuju i rimski objekti, koji se nalaze u sklopu ovoga starog grada.

Međutim, osim bogate istorije, opština Ključ obiluje prirodnim resursima, koji, prema riječima Admira Šabića, vlasnika jedne turističke agencije, nisu dovoljno iskorišteni.

“Ono čime se možemo pohvaliti je Alina luka, mjesto koje je bilo obična livada, napravili smo mnogo toga, reprezentativan objekat za kompletnu zajednicu koju svi mogu da koriste i uživaju u lijepom ambijentu. Pored svega toga, izvor Sanice. Sanica, kao turističko selo bilo je prvo turističko selo bivše Jugoslavije. Najveći potencijal, ipak je ribarstvo”, kaže Šabić.

Ovaj kraj posebno je atraktivan turistima iz Zapadne Evrope, što pred lokalnu vlast postavlja veoma važan zadatak. Unaprijediti turističku ponudu. No, zbog ograničenih novčanih sredstava, ovom izazovu mogu odgovoriti uz saradnju s kantonalnom Vladom, s kojom je nedavno potpisan Memorandum. Akcenat projekta je, upravo, na Starom gradu, koji predstavlja okosnicu turističke ponude, kaže Azra Kujundžić, stručni saradnik Odjeljenja za planiranje i razvoj, ove opštine.

“Tako da ćemo kroz ovaj prvi projekat završiti iluminaciju Starog grada, izgraditi tribine, nabaviti adekvatne stolice, za učesnike, gledaoce i, eventualno, u ovoj prvoj fazi, nabaviti jedan laserski projektor, da projiciramo sve događaje i na Stari grad, ali i Dom kulture, ili neke važnije zgrade ovdje”, navodi Kujundžić.

Prema rezultatima posljednjeg popisa, na području opštine Ključ živi više od 16 hiljada stanovnika. Iako spada u jednu od najslabije razvijenih u BiH, pogled na Sanu i živopisni pejzaž sa zidina Starog grada, daje nadu da bi ovaj dio BiH, u budućnosti, mogao da ostvari svoj puni potencijal, samo ako mu se nadležni više posvete.

Video pogledajte OVDJE

USK

U Velikoj Kladuši uhapšen diler, prilikom pretresa pronađene tablete za potenciju i droga

Published

on

By

U naselju Donj Slapnica u Velikoj Kladuši, policija je uhapsila M.A. zbog sumnje da je počinio krivično djelo “Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga”.

Prema informacijama koje su dostupne, policija je prilikom pretresa kuće u kojoj stanuje M.A. pronašla određenu količinu marihuane, praškastu materiju i tablete za potenciju. Ovaj dokazni materijal ukazuje na aktivno učešće M.A. u distribuciji opojnih droga, što je dovelo do njegovog hapšenja i lišavanja slobode.

Policija je brzo djelovala na osnovu prikupljenih informacija i uhapsila osumnjičenog.

Podsjećamo da za navedeno krivično djelo, prema Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine, predviđena je kazna zatvora do 3 godine.

Nastavi čitati

USK

Šta je u pitanju: U Unsko-sanskom kantonu polovina brakova završi razvodom

Published

on

By

Najveći broj razvoda u BiH, kako kod žena tako i kod muškaraca, evidentiran je u dobi od 40 do 49 godina

U Federaciji BiH u martu ove godine na „ludi kamen“ stalo je 487 parova. U istom periodu razvedeno je 80 brakova.

Najviše brakova sklopljeno je u Kantonu Sarajevo, 115, dok se najmnogoljudniji kanton u FBiH –Tuzlanski, našao tek na trećem mjestu sa 103 braka, iza Zeničko-dobojskog gdje se je bilo 110 vjenčanja. Na začelju ove tabele našli su se Zapadnohercegovački i Posavski kanton, sa sedam odnosno pet sklopljenih brakova. U Bosansko-podrinjskom kantonu bilo je 10, u Livanjskom 11, Hercegovačko-neretvanskom i Srednjobosanskom po 37.

Istovremeno, samo u jednom od deset kantona nisu zabilježeni razvodi, a radi se o HNK, govore prvi podaci Federalnog zavoda za statistiku za mart ove godine.

Posebno je zanimljiva statistika za Unsko-sanski kanton, gdje je najmanja razlika u broju sklopljenih i razvedenih brakova. Naime, u ovom dijelu BiH u martu 2024. u bračnu zajednicu stupila su 52 para, a čak 23 su okončala brak. Dvocifreni broj razvoda bio je i u ZDK i TK.

Foto: Izvor Federalni zavod za statistiku

Federalni zavod za statistiku pojašnjava i šta se podrazumijeva pod sklapanjem odnosno razvodom braka. Brak je, dakle čin, ceremonija ili proces kojim se stvara zakonska veza muža i žene. Zakonitost unije uspostavlja se građanskim, vjerskim ili drugim sredstvima zavisno od toga kako ih definira zakon svake zemlje. S druge strane, razvod braka je krajnji zakonski raspad braka odnosno ono odvajanje muža i žene koje im daje pravo da ponovo stupe u brak po građanskim, vjerskim ili drugim odredbama, piše Fokus.ba.

Da je broj razvoda u porastu pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH. U najnovijoj publikaciji „Žene i muškarci u BiH“ navedeno je da je u 2022. zabilježeno 1.000 razvoda više u odnosu na 1997. godinu. U 2022. godini je razvedeno 2.865 brakova, pri čemu je najveći broj razvoda, kako kod žena tako i kod muškaraca, evidentiran u dobi od 40 do 49 godina.

Nastavi čitati

USK

‘Molitva za Bosnu’: Muzičari iz Bihaća spremaju novu obradu pjesme Irfana Ljubijankića (VIDEO)

Published

on

By

Bio je to Irfan Ljubijankić, ministar vanjskih poslova Republike BiH koji je poginuo 28. maja 1995. u četrdeset i trećoj godini svog života.

Obaranje helikoptera u kojem se nalazio doktor Irfo, kako su ga zvali sugrađani u Bihaću, označilo je kraj njegovog života, ali iza njega su ostali stihovi i melodije koje Bihać, Krajina i Bosna i Hercegovina ne smiju zaboraviti. Među njegovim djelima je tako i Molitva za Bosnu, predivna domoljubna balada koju je Ljubijankić komponirao i snimio u ratnom Bihaću, a za koju je tada snimljen i spot, piše Objavi.ba.

Nažalost, snimak ove svojevrsne himne koji je sačuvan nije baš najboljeg kvaliteta, zbog čega su bihaćki muzičari predvođeni profesorom Adnanom Busuladžićem odlučili da snime njenu novu verziju, da joj time udahnu novi život i očuvaju uspomenu na jednog od najvećih sinova Krajine. U razgovoru za naš portal Busuladžić kaže kako je snimanje juče završeno, te da slijede remiks materijala i montaža spota, što bi trebalo biti završeno u idućih nekoliko dana.

„Ja jesam inicirao realizaciju ove ideje ali zanimljivo je koliko je ljudi došlo na nju, koliko ljudi mi je reklo da to treba uraditi i da to uradim. To mi je bilo vjetar u leđa, to je bio okidač za snimanje ove obrade jer je jasno koliko rahmetli Irfan i danas znači ljudima i koliko u sebi nose uspomenu na njega“, ističe Busuladžić, u našoj državi i regiji poznat i kao i dugogodišnji član pratećeg banda Dine Merlina u kojem je zadužen za saksofon i klarinet.

Obradu Ljubijankićeve pjesme odobrila je njegova porodica, a u snimanju je učestvovalo oko pedeset bihaćkih muzičara, vokalista i instrumentalista uglavnom srednje i mlađe generacije.

„Dobar dio učesnika nije bio ni rođen kad je originalna Molitva za Bosnu nastala, neki čak nisu ni znali za nju, ali svi smo se okupili i uradili to iz ljubavi i nekog poštovanja“, kaže profesor Busuladžić.

Ovo nije prvi put da Busuladžić i prijatelji rade obrade ove vrste. Na sličan način su tokom pandemije koronavirusa 2020. napravili obradu legendarne pjesme Ulicom Bišća Muhameda Lihe, i tako dali svoj doprinos kampanji kojom se građane pozivalo na odgovorno ponašanje prema svom zdravlju i zdravlju drugih. Nova verzija pjesme Ulicom Bišća čije je stihove napisao pjesnik bihaćkih ulica Husein Dervišević brzo je ušla u srca sugrađana, a obrada Molitve za Bosnu Irfana Ljubijankića nesumnjivo mora naći mjesto koje zaslužuje u dušama svih onih koji vole ovu zemlju.

„To je krasna balada, jedna plemenita patriotska pjesma o ljubavi prema svojoj domovini u kojoj niko ne može naći ništa loše. Obradili smo je u jednom modernijem aranžmanu, ali njena bit je netaknuta i prezadovoljni smo rezultatom. Ništa se nije pretjerano promijenilo, samo je malo modernija i snimak je, naravno, kvalitetniji. Originalna pjesma je snimana 1993. u ratu, u studiji na tehnici sa samo četiri kanala, a sada snimamo na modernoj tehnici“, govori o projektu njegov inicijator.

Zamišljeno je da premijera nove verzije pjesme Molitva za Bosnu bude na Dan Unsko-sanskog kantona koji se obilježava 27. maja. Upravo tog dana 1995. godine je Irfan Ljubijankić posljednji put bio u Bihaću, kada je prisustvovao konstituirajućoj sjednici skupštine novoformiranog kantona. Dan kasnije, helikopter kojim se vraćao iz Bihaća oboren je raketom iznad teritorije tadašnje Republike Srpske Krajine.

MOLITVA ZA BOSNU

Čuvaj mi, dragi Bože, Bosnu od ovih ljudi zvijeri!

Ja evo umirem, s imenom Tvojim, i s ljiljanima zlatnim u plavetnom oku, i molitve Ti šapćem:

Čuvaj mi, dragi Bože, Bosnu! Bože, čuvaj Bosnu!

Spasi nam ovo malo duše, s ljubavlju mržnju nek’ sprži…

Ja evo umirem, s imenom Tvojim, nek’ Bosna moja živi i ime Tvoje slavi, i molitve Ti moli:

Spasi nam, Bože, ovo duše! Spasi nam, Bože, ovo duše, s ljubavlju mržnju nek’ sprži!

Ne daj da krvnici pomen Tvoj ruše, nek’ Bosna moja živi i ime Tvoje slavi, i molitve Ti moli:

Spasi nam, Bože, ovo duše! Bože, čuvaj Bosnu! Spasi nam, Bože, ovo duše! 

Čuvaj nam, Bože, Herceg-Bosnu… Čuvaj nam, Bože, ovo duše, spasi nam, Bože, Herceg-Bosnu… Čuvaj mi, Bože, ovo duše… Bože, čuvaj Bosnu!”

Nastavi čitati

Najčitanije