Generalna skupština Ujedinjenih nacija u četvrtak, 23. maja, usvojila je Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Za Rezoluciju je glasalo 84 zemlje, 18 je bilo protiv, a 68 suzdržano.

Većina zemalja članica UN-a odlučila je da se 11. jul svake godine obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Rezolucijom o genocidu u Srebrenici 11. juli je odobren na isti način na koji je 27. januar određen za Dan sjećanja na holokaust, a 7. april kao Međunarodni dan razmišljanja o genocidu nad Tutsima 1994. u Ruandi.

Ovo je finalni tekst Rezolucije:

Rukovodeći se Poveljom Ujedinjenih nacija, Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, pozivajući se na rezoluciju Vijeća sigurnosti 819 od 16. aprila 1993. kojom se Srebrenica proglašava sigurnom zonom, rezoluciju 827 od 25. maja 1993. o osnivanju Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (“MKSJ”) i rezoluciju 1966 od 22. decembra 2010. o osnivanju Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, podsjećajući i dalje na sve presude MKSJ-a, a posebno na osam koje sadrže osuđujuće presude za zločin genocida nad bosanskim muslimanima počinjenim u Srebrenici 1995. godine, posebno na presudu Žalbenog vijeća MKSJ-a od 19. aprila 2004. (MKSJ protiv Krstića), Internacionalni rezidualni mehanizam za žalbeno vijeće krivičnih sudova, presuda od 8. juna 2021. (MKSJ protiv Mladića), presudu Međunarodnog rezidualnog mehanizma za žalbeno vijeće krivičnih sudova od 20. marta 2019. (MKSJ protiv Karadžića i Karadžića), Međunarodni sud pravde (ICJ) od 26. februara 2007. godine koji je utvrdio da djela počinjena u Srebrenici predstavljaju djela genocida, potvrđujući svoje snažno protivljenje nekažnjivosti za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine ili druga kršenja međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog ljudskog prava, i naglašavajući u ovom kontekstu odgovornost država da okončaju nekažnjivost i, u tom cilju, da temeljito istražuju i krivično gone, u skladu sa svojim relevantnim međunarodnim pravnim obavezama i svojim domaćim pravom, osobe odgovorne za takva djela, kako bi se izbjeglo njihovo ponavljanje i kako bi se tražio održivi mir, pravda, istina i pomirenje, za koje je potrebno učešće žrtava i preživjelih kao i članova njihovih porodica je centralno, pozdravljajući važan napredak koji su međunarodni sudovi postigli posljednjih godina u pogledu borbe protiv nekažnjivosti i osiguravanja odgovornosti za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i druge neviđene zločine ostvarene kroz sistem međunarodnog krivičnog pravosuđa, u tom smislu prepoznaje poseban doprinos MKSJ-a i naglašava važnost spremnosti međunarodne zajednice da preduzme kolektivnu akciju preko Vijeća sigurnosti, u skladu s Poveljom, i na osnovi od slučaja do slučaja kako bi se dodatno osigurala odgovornost za genocid i sprečavanje istog.

Ponavljajući da je krivična odgovornost, shodno međnarodnom pravu za zločin genocida idividualna i ne može biti pripisana bilo kojoj etničkoj, religijskoj ili drugoj grupi, odnosno zajednici kao cjelini.

Uzimajući u obzir ulogu specijalnih savjetnika generalnog sekretara za sprječavanje genocida i odgovornost za zaštitu; i ističući važnost redovnih brifinga o kršenju ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, kao i o govoru mržnje i podsticanju u ranom podizanju svijesti o potencijalnom genocidu, također napominjući da procesuiranje osoba odgovornih za genocid i druge međunarodne zločine u nacionalnim pravosudnim sistemima, uključujući Sud Bosne i Hercegovine i MKSJ, kao i Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, ostaje centralno u procesu nacionalnog pomirenja i izgradnju povjerenja i obnovu i održavanje mira u Bosni i Hercegovini, i dalje priznajući da je snažna regionalna saradnja između državnih tužilaštava od suštinskog značaja za poticanje mira, pravde, istine i pomirenja među zemljama u regionu, konstatujući da će 2025. godine biti obilježena trideseta godišnjica genocida u Srebrenici, u kojem je izgubljeno najmanje 8.372 života, hiljade raseljeno, a porodice i zajednice devastirane:

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obratio se na sjednici Generalne skupštine UN-a uoči glasanja o Rezoluciji o Srebrenici. Vučić je kazao da je Srbija bila prva po broju žrtava u odnosu na broj stanovnika. Optužio je Njemačku i druge članice da su u tajnosti pripremali ovu rezoluciju te dasu ucjenjivali druge zemlje. Javnost je vratio na Prvi svjetski rat.

“Želim raskrinkati neistinito i lažno opravdanje za usvajanje Rezolucije. Ja sam se poklonio svim žrtvama sukoba u BiH, srpskim i bošnjačkim a i ranije sam se poklonio i položio cvijeće. Teško je govoriti nakon Njemačke koja je najjača zemlja u Evropi i vjeruje da ima moralno pravo da pridikuje svima koji se ne slažu”, kazao je Vučić na početku.

Ponovio je stav od ranije da je ovo “ispolitizirana rezolucija”.

“Ovo je ispolitizirana rezolucija. Zašto se usvaja? Njemačka je govorila o pojedinačnoj i pravnoj odgovornosti, ako je to tako, zašto se usvaja Rezolucija? Ako govorimo o pojedinačnoj odgovornosti, ona je već osigurana kroz optužnice i presude i svi oni koji su optuženi već su osuđeni na kazne zatvora. Nema pojedinačnih imena u Rezoluciji, ne spominju se”, kazao je te dodao:

“Zašto samo ovaj slučaj, zašto samo ovaj primjer? Pitanje broj 2, pitali su da li ova rezolucija donosi pomirenje? Ne ovdje, nego u zemlji na koju se odnosi. NE, uopšte NE. U regiji? Ne, uopšte ne! Pitam Njemačku zašto su skrivali pripreme za ovu rezoluciju. Kada se pripremala za Ruandu, pripremala se na transparentan način.”

Ponovio je da je Srbija bombardovana 1999. godine, te kazao:

“24. marta na Vijeću sigurnosti kada smo htjeli da razgovaramo zašto je bombardovana Srbija 1999. godine su nam rekli da ne gledamo u prošlost. Dva dana poslije su nam rekli da pripremaju rezolcuiju za događaje pet godina prije toga. U tom slučaju činjenice nisu bitne. Kome je ovo potrebno i zašto u ovom trenutku? Zašto ti ljudi nisu progovorili o genocidu koji su počinile njihove zemlje? Zašto ne govorite o Holokaustu? To je jedini genocid koji su UN priznale”.

“Genocid protiv srpskog naroda u Prvom svjetskom ratu niko nije čuo. Srbija je bila prva zemlja na svijetu po broju žrtava u odnosu na broj stanovnika. 28 posto stanovništva je izgubilo živote. Druga je bila Francuska”, kazao je Vučić.

Obrušio se na zemlje koje su inicirale rezoluciju.

“Zašto ste morali vršiti tako veliki pritisak na države članice UN-a samo protiv jedne male zemlje kao što je Srbija. Zašto ste prijetili državama članicama koje nisu htjele glasati za Rezoluciju? Zašto ste im govorili da neće dobiti ekonomsku pomoć”.

Na kraju je rekao kako je “gotovo bio linčovan” u Srebrenici.

“Ja sam lično otišao u Srebrenicu da pognem glavu i položim cvijeće i gotovo sam bio linčovan. Ne radi se ovdje o pomirenju, ne radi se o sjećanju”, kazao je.

N1