U prisustvu predstavnika vjerskog, političkog, kulturnog i javnog života večeras je u Bihaću upriličena svečana akademija kojom se obilježava 30 godina Muftijstva bihaćkog.
Uz sadržajan kulturni i umjetnički program, prisutni zvaničnici su tokom svečanosti uputili prigodne poruke kojima su podsjetili na različite faze u radu Muftijstva.
Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je tokom svog obraćanja predstavio aktivnosti i ostvarene rezultate u protekle tri decenije, podsjećajući na 1993. godinu, ratnu i jednu od najtežih godina za Bosansku krajinu, kada su pokrenuti značajni projekti.
– U vihoru rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je bošnjački narod bio suočen s biološkim opstankom, uz odbranu domovine vođene su i aktivnosti u obnavljanju i reaktiviranju rada medresa, fakulteta, muftijstava, vakufa i svega onoga što je uništavano godinama. Svemu tome je prethodilo višedecenijsko devastiranje vakufa, u želji da se izbriše s lica zemlje, ali i kolektivnog pamćenja jednog naroda – kazao je muftija Kudić.
Istakao je da je Bosanska krajina poznata po svojoj državotvornoj svijesti, te da je, pored heroja i gazija, iznjedrila i dvojicu reisa, prvog reisul-ulemu Mustafu Hilmi Hadžiomerovića i reisa Džemaludina Čauševića, te mnoge istaknute intelektualce.
Ocijenio je da su institucije izgrađene, ali da ih sada treba održavati i unapređivati u okviru pomno promišljenih projekata.
– U prošlosti smo se suočavali sa osporavanjem i zabranjivanjem rada obrazovnih ustanova, a danas se suočavamo s nedostatkom i odlivom stanovništva. Svi mi u životu nosimo emanet vjere koji predajemo onima što dolaze iza nas; i sve što smo večeras spomenuli iz prošlosti ima za cilj da bolje sagledamo sadašnjost kako bi spremnije dočekali budućnost, jer davno su rekli: Sutra pripada ljudima koji se pripremaju danas – poručio je muftija Kudić.
U okviru protokola svečane akademije, profesor Medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević”, Suad-ef. Mahmutović je u formi prigodnog referata predstavio historijat Muftijstva bihaćkog.
Premijer Unsko-sanskog kantona Nijaz Hušić se ovom prilikom osvrnuo na dosadašnju saradnju sa Muftijstvom bihaćkim, te istakao neke specifičnosti koje su, prema njegovoj ocjeni, vrijedne posebne pažnje.
– Muftijstvo daje primjer pozitivnog rada u razvoju društvene zajednice koji je utemeljen na radu, pravdi i jednakosti. Hvala Muftijstvu na otvorenosti da u svom domenu reaguje na probleme građana, posebno na tome što pruža podršku povratnicima. Kada imamo ovakav odnos poštovanja i podrške, niko neće biti kadar da postavlja zidove među nama. Vjerujem da ćemo uz Allahovu, dž.š., pomoć graditi mostove među nama i biti pomoć društvu – rekao je premijer Hušić.
Uime Skupštine Unsko-sanskog kantona govorio je Jasmin Musić koij je, između ostalog, poručio da kontinuitet rada Muftijstva svjedoči funkcionalnosti i organizovanosti.
– Muftijstvo bihaćko pokazuje visok nivo organizovanosti, kako u smislu kadrovskih kapaciteta, tako i u smislu same organizacije aktivnosti. Mislim da zahvalnost za funkcionalnost Muftijstva dugujemo onima koji su uime Islamske zajednice obavljali taj posao, ali i muslimanima ovih prostora koji pripadnost Islamskoj zajednici razumijevaju kao svoj identitet – kazao je Musić.
Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović je prilikom svog obraćanja podsjetio na ratnu 1993. godinu, ocijenivši je jednom od najtežih u ukupnoj povijesti Bošnjaka.
– To je bila godina kada je pritisak agresora na nas bio najveći, a napadi najžešći i kada se nekima činilo da nade više i nema, kada su neki ljudi paničarili i govorili: ‘Gotovo je! Mi se ovoj sili ne možemo suprotstaviti’. Ali, pogledajte kakav je bio naš kolektivni odgovor; pored pružanja neophodnog oružanog otpora agresorima, mobiliziranja raspoloživih potencijala i iznimne hrabrosti koju smo pokazivali u borbi, baš te godine smo započeli obnavljati rad nekih svojih ranije ugašenih institucija i osnivati nove institucije i ustanove. Ovdje mislim na vjerske i kulturne institucije, koje su u nadležnosti Islamske zajednice. Ove godine smo obilježili čitav niz godišnjica tih institucija, što vam, pretpostavljam, nije promaklo. Te godine smo osnovali i ovo Bihaćko muftijstvo čiju 30. godišnjicu upravo obilježavamo – kazao je reisul-ulema.
Poručio je kako sada slijedi druga faza, faza duhovne i moralne obnove i kulturne izgradnje. Ocijenio je da će ona zahtijevati mnogo više energije i umijeća, više takta i strpljivosti, naročito s obzirom na prisustvo velikog broja različitih negativnih utjecaja kojima smo izloženi.
– Činjenica da se i naši ljudi, čini nam se nimalo manje od drugih, nalaze i među dilerima droga, u prostituciji, kockanju, korupciji, kamatarenju, kriminalu i među ubicama doživljavamo i kao svoj neuspjeh. Da li smo se potrudili koliko smo mogli da dopremo do tih ljudi i odgojimo ih? Da li smo im govorili o tome da sljedbenik velikog poslanika Muhammeda, a.s., ne treba da se nađe u takvom društvu, da se bavi takvim poslovima, da mu tamo nije mjesto? Da li smo ih pozvali da se vrate na Pravi put? – upitao je reisul-ulema.
U okviru protokola svečane akademije dodijeljene su zahvalnice predstavnicima institucija, javnog i političkog života, predstavnicima udruženja, privrednicima i pojedincima koji su pomogli proces rekonstrukcije zgrade Muftijstva bihaćkog.
Akademija je održana upravo u ovoj zgradi koja je u protekle tri godine temeljito rekonstruisana.
Bolest i bol nas podsjećaju koliko su naša tijela krhka i koliko je život kratak. Kada se mi ili neko koga volimo povrijedi ili ozbiljno razboli, to nas podstakne da na svaki slijedeći dan gledamo kao na poklon – što on i jeste.
Umjesto da život prihvatimo zdravo za gotovo, osvrćemo se oko sebe, diveći se čudima svakodnevnog života. Kada se suočimo s bolešću, mnogi od naših takozvanih problema gube na značaju, iako su do maloprije izgledali veliki i nesavladivi.
Moja baka Emili mi je jednom rekla: „Stvarno je odlično što je Bog stvorio patnju i bol. Oni nas opominju da budemo zahvalni kada se osjećamo dobro.“
Nedavno sam dobio modrice na oba koljena. Kada su me bolovi počeli prolaziti, sjetio sam se ove bakine mudrosti. Zapanjio sam se koliko sam postao zahvalan na poklonu što opet mogu normalno da hodam. Postavio sam sebi zanimljivo pitanje. „Zašto nisam bio zahvalan na poklonu zdravlja prije nego što sam se povrijedio?“
Postavite sebi slična pitanja. Da li i vi određene poklone i blagodati uzimate zdravo za gotovo?
Bolest i bol nas podsjećaju koliko su naša tijela krhka i koliko je život kratak. Kada se mi ili neko koga volimo povrijedi ili ozbiljno razboli, to nas podstakne da na svaki slijedeći dan gledamo kao na poklon – što on i jeste. Umjesto da život prihvatimo zdravo za gotovo, osvrćemo se oko sebe, diveći se čudima svakodnevnog života. Kada se suočimo s bolešću, mnogi od naših takozvanih problema gube na značaju, iako su do maloprije izgledali veliki i nesavladivi.
Bolest nas uči i da mi nismo samo tijela, već da imamo dušu. Mi smo duhovna bića, koja obitavaju u tijelima. Jedan od mojih omiljenih duhovnih učitelja, Ram Das, imao je običaj da se učenicima zagleda u oči i kaže: „Jesi li tu? Ja sam ovdje. Kako ti je unutra?“ To je zabavan način isticanja činjenice da smo mi duhovna bića na Zemlji – koja žive svoje ljudske živote u oklopima koje zovemo tijelima. Iz nekog razloga, dio iskustva života u tijelu je da ono nije savršeno i da prolazi kroz razna iskušenja, probleme i da se ono troši. Kraće rečeno, tijela se razbolijevaju i pate.
Autor: dr. Richard Carlson, „Kako ne gubiti živce zbog velikih stvari“
Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov, s.a.v.s., primjer
U srijedu 20. novembra 2024. u Medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” na tribini u ciklusu tribina Islam u vremenu ugostit ćemo uvaženog prof. dr. Zuhdiju Hasanovića.
On će govoriti o temi “Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov, s.a.v.s., primjer”.
Dr. Zuhdija Hasanović je redovni profesor poslaničke tradicije (hadis) na Fakultetu islamskih
nauka Univerziteta u Sarajevu.
Diplomirao je 1991., magistrirao 1999. i doktorirao 2004. na
Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.
Objavio je sedam originalnih djela, od kojih je i Vjeronauka 4 za srednje škole u koautorstvu s
prof. dr. Nusretom Isanovićem i prof. dr. Mustafom Hasanijem.
Područja njegovog akademskog i naučnog interesa su: poslanička tradicija (sunnet) te
percepcije i normativnost sunneta.
Objašnjavajući razliku između ljubavi prema majci i ljubavi prema ženi, dr. Mustafa Mahmud, rekao je da mu se jedna majka požalila na svoga sina, rekavši: ”Ljubav mog sina prema njegovoj ženi je veća od njegove ljubavi prema meni.”
Upitao sam je: ”Majko, reci mi je šta je bolje: paradajz ili narandže?”
Začuđeno me je pogledala i rekla: ”Nije ispravno porediti dvije različite stvari, paradajz je povrće, a narandže su voće.”
Odgovorio sam joj: ”Tako je i sa ljubavlju, draga majko! Postoji više vrsta ljubavi i nije ispravno porediti jednu vrstu sa drugom.”
Majka je rekla: ”Objasni mi šta time želiš reći”, pa sam nastavio sa svojim objašnjenjem, rekavši joj: ”Ti si majka, ti si njegov džennet na zemlji, a on je tvoj sin, dio tvog srca, i njegova ljubav prema tebi je ibadet, dok je njegova ljubav prema njegovoj ženi, koju je Allah stvorio da se uz nju smiri, njegova sreća. Zato pomozi svom sinu u njegovom ibadetu i omili mu sreću, i ne umanjuj vrijednost njegove ljubavi prema tebi upoređujući je s drugom ljubavlju. Ostavi svog sina slobodnog sve dok ga njegovo srce i njegova čežnja za Džennetom ne vrate tebi, potpuno dobrovoljno.”
Majka je odmahnula glavom u znak slaganja sa mojim riječima, a lice joj se ozarilo od zadovoljstva, i otišla je ponavljajući: ”Njegova ljubav prema meni je ibadet, a njegova ljubav prema njegovoj supruzi je sreća, pa ću mu pomoći da se približi svome Gospodaru i upotpuni ibadet, i ostavit ću ga da bude sretan sa svojom ženom i svojim životom.”
Draga majko, zapamti dobro ove zlata vrijedne savjete dr. Mustafe Mahmuda, pa ako imaš sina i doživiš da postane muž, pusti svog sina da živi svoj život sa svojom suprugom u potpunoj privatnosti i sreći kakav je bio tvoj život ili kakav si željela da bude tvoj bračni život. I pomozi svome sinu da upotpuni svoj ibadet svojom ljubavlju, poslušnošću i dobročinstvom prema tebi.
