Connect with us

BiH

BBC: Amerika tražila da se „Kasandra” ponovo emituje u RS, u strahu od novog rata u BiH

Published

prije 2 mjeseca

on

Kada je u oktobru 1992. godine televizija RCTV iz Venecuele premijerno emitovala sapunicu “Kasandra”, uspjeh je bio trenutan i planetaran. Serija je 1997. godine stigla i do Bosne i Hercegovine, u kojoj rat tek što se bio završio. Kada je emitovanje u Republici Srpskoj naglo prekinuto, u cijelu stvar se umiješao američki Stejt department, kako bi spriječio da se gnjev naroda prelije u novi sukob, ispričao je za BBC Mundo na španskom tadašnji direktor u Koral pikčersu, kući koja je bila vlasnik telenovele.

Priča o mladoj ženi koja je kao beba zamijenjena i data siromašnoj, romskoj porodici iz cirkusa i koja se sa 18 godina vraća u svoj rodni grad, gdje živi njena biološka bogata porodica, osvojila je Venecuelu sa svojih 150 epizoda. Legendarnu Kasandru, čiji lik je stvorila Kubanka Delija Fijalo „majka latinoameričke sapunice“, glumila je Koraima Tores.

Glumica je toliko oduševila publiku da je sapunica počela da se izvozi u druge zemlje španskog govornog područja, a zatim je prešla barijeru latinskog svijeta i dosegla više od 100 zemalja.

Antonijo Paez je bio izvršni potpredsednik Koral pikčersa, podružnice RCTV-a u Karakasu i Majamiju, i svjetski distributer sapunica.

„Kasandra“ je tako stigla i u zemlje bivše Jugoslavije i 1997. godine „paralisala” Republiku Srpsku, rekao je Pez za BBC Mundo na španskom jeziku.

Rat u Bosni i Hercegovini u to vrijeme tek je bio završen, a 1997. godine u Republici Srpskoj je tinjao sukob između struje bivšeg predsjednika bosanskih Srba Radovana Karadžića i njegove nasljednice Biljane Plavšić. BBC Mundo piše da je ovaj sukob prijetio da naruši tek uspostavljenu i još uvijek krhku stabilnost.

BBC Mundo podsjeća da je Karadžić u to vrijeme bio optužen za ratne zločine, dok je Biljana Plavšić imala podršku SAD.

Državna televizija Republike Srpske SRT, koja je imala najveći uticaj na stanovništvo, nalazila se na Palama pod kontrolom Karadžića i imala je repetitore na cijeloj teritoriji, piše BBC Mundo i dodaje da je Karadžić tako Srbima slao poruke protiv mirovnih snaga NATO i SAD.

Sve dok jednog dana u avgustu 1997. Biljana Plavšić nije preuzela kontrolu nad repetitorom SRT u Banjaluci i prekinula signal. Kada se signal vratio u eter, bio je u rukama Plavšićkine vlade i prestao je da reprizira programe koji dolaze s Pala. Međutim, kanal je odmah naišao na problem – nije emitovao „Kasandru“, a publika je bila usred priče.

To je zabrinulo ne samo rukovodstvo televizije, već navodno i Sjedinjene Američke Države.

Intervencija Sjedinjenih Država

Stejt department, koji je vodila administracija tadašnjeg predsednika SAD Bila Klintona, bio je zabrinut da bi činjenica da bosanski Srbi ne mogu da nastave da gledaju omiljenu seriju mogla da izazove socijalne nemire, negodovanje i, na kraju, podstakne unutrašnje sukobe i potkopa vladu Biljane Plavšić.

Zbog toga je službenik Stejt departmenta kontaktirao Antonija Paeza.

„Sekretarica mi je rekla da me zovu iz Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država“, rekao je Paez i prisjetio da je s nevericom rekao:
“Molim?“.

„Počeo sam da razgovaram s tipom koji je rekao: ‘Slušaj, trenutno ti ne mogu reći ni svoje ime. Postoji javna televizijska stanica i imaš seriju koja se prodaje u ovom području. Stvarno želimo da je zadržimo u eteru jer je skinuta i rat je eskalirao zbog toga, pa nam treba vaša pomoć da je vratimo u eter“, rekao je.

Paez je nazvao televizijsku stanicu u Republici Srpskoj i poslije nekoliko pokušaja uspio da razgovara s direktorom.

„Da, stvarno želimo da vratimo tu seriju. Vidite kako možete da nam pomognete“, rekli su mu iz televizije.

Paez je pretražio zapise Koral pikčersa i otkrio da nikada nisu prodali prava emitovanja „Kasandre“ SRT-u.

Pa je opet nazvao BiH i priznali su mu da je kanal sa Pala piratski uzimao epizode koje su prethodno emitovane u Beogradu, ali da nisu mogli da ih kupe jer nisu imali novca.

Paez je potom pokušao da natjera Stejt department da plati seriju jer su oni bili zainteresovani za ponovno emitovanje. Ali je dobio negativan odgovor. Na kraju je direktor Koral pikčersa odlučio da će, ako je toliko važno, seriju donirati.

„Nikada nisam čuo da je TV emisija bila toliko popularna da je zapravo pomogla i doprinjela miru. To je ono što je učinila. Zapravo, doprinjela je miru u regionu“, rekao je Paez, piše BBC.

Povezane teme:

BiH

Bunoza o izboru člana Predsjedništva BiH: Glas Hrvata sada ne vrijedi ništa

Published

prije 2 sata

on

10. Maja 2024.

By

Ministar pravde Bosne i Hercegovine Davor Bunoza govorio je o zakonima koji čekaju na usaglašavanje i usvajanje te je, govoreći o izmjenama Izbornog zakona, rekao da prema trenutnom zakonu, glas Hrvata ne vrijedi ništa.

On je na početku kazao da pravde uvijek nedostaje i da mu je žao što se ministarstvo kojim rukovodi ne zove ministarstvo pravosuđa.

Rekao je da su se zakon o sudu, kao i izmjene Izbornog zakona nalazili na dnevnom redu Vijeću ministara BiH, ali da ti zakoni nisu usaglašeni.

Tehničke izmjene

Govoreći u Jutarnjem programu BHRT-a o predloženim izmjenama Izbornog zakona kaže da se najveći dio odnosio na tehnički integritet.

“Samo se jedan član odnosio na izmjene izbora hrvatskog člana Predsjedništva”, rekao je Bunoza.

Govoreći o tehničkom integritetu izbora kaže da je prijedlog dostavljen na e-konsultacije i da su građani mogli dati primjedbe i sugestije.

“Kada je u pitanju hrvatski član Predsjedništva, svi se slažemo da je u prošlosti bilo krađa pod znacima navoda. Drugi problem su presude Evropskog suda za ljudska prava, loše je da se Hrvati i Bošnjaci ne mogu kandidirati u RS-u, ili Srbin u FBiH. Potrebni je da svi imaju pravo biti izabrani. Svi se slažu da ne postoji veza između izbora hrvatskog člana Predsjedništva i Hrvata u BiH”, kaže Bunoza.

Rekao je također da je u spomenutom prijedlogu naglašeno da kandidat koji ostvari najviše glasova mora imati najviše glasova u tri kantona od pet, smatra da će se na taj način ostvariti legitimitet izabranog.

Sjedište suda

Na pitanje da li to znači da, recimo, glas Hrvata u ZDK ne bi imao vrijednost kao glas Hrvata iz nekog drugog kantona kaže da sada glas Hrvata ne vrijedi ništa.

Odgovorio je na kritike Ilije Cvitanovića, koji je stava da se o izmjenama Izbornog zakona ne treba raspravljati u izbornoj godini.

“I zakon Christiana Schmidta je u izbornoj godini. Devedest posto našeg prijedloga se tiče tehničkog integriteta, sad što se nekome ne sviđa jedan član…”, navodi Bunoza.

Govoreći o prijedlogu zakona o sudu kaže da je i dalje prisutan problem koji se odnosi na njegovu lokaciju. Kada bi morao birati sjedište između Banje Luke i Istočnog Sarajeva kaže da bi izabrao Istočno Sarajevo.

Mišljenja je da se prijedlog Izbornog zakona ne treba zvati HDZ-ovim te bi u tom slučaju onda svaki zakon koji je predložilo Ministarstvo pravde, a usvojen je, trebalo zvati HDZ-ovim zakonom.

Govoreći o imenovanju Marina Vukoje u Ustavni sud BiH kaže da je žalosno što se Vukoja degradira te da je nužno da se Ustavni sud popuni.

Nastavi čitati

BiH

Četnici se na Ravnoj gori hvalili “brisanjem” bošnjačkog naselja (VIDEO)

Published

prije 2 sata

on

10. Maja 2024.

By

Dok Evropa slavi pobjedu nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu, četnici na Ravnoj gori u Srbiji počinju svoje višednevno okupljanje, na kojem je nekoliko stotina simpatizera ravnogorskih pokreta iz Srbije i okolnih zemalja već prvog dana, uz ruske zastave i fotografije Vladimira Putina, veličalo domaće ratne zločince i hvalilo se “brisanjem” naselja Fazlagića Kula u napadu u kojem je 1992. godine ubijeno više od stotinu bošnjačkih civila iz Gacka.

Kasno je jutro u srijedu, 8. maja, dok na platou na Ravnoj gori odjekuje najpoznatija ravnogorska pjesma “Sprem'te se, sprem'te, četnici, silna će borba da bude”. Na brisanom prostoru između crkve i šume, stotine okupljenih u crnim uniformama počinju svoje višednevno obilježavanje okupljanja poražene četničke vojske u Drugom svjetskom ratu. U uniformama Jugoslovenske vojske u otadžbini koju je predvodio Dragoljub Draža Mihailović, četnički vođa osuđen na smrt 1946. godine zbog veleizdaje i saradnje s nacističkom Njemačkom, okupljeni pjevaju četničku himnu, postrojeni pred predsjednikom Ravnogorskog pokreta i sveštenicima.

Stotine mlađih i starijih muškaraca, koji na glavama nose kape na koje su okačene kokarde, sa zastavama četničkog pokreta na kojima su oslikani mrtvačka glava i natpisi “S verom u Boga” i “Sloboda ili smrt”, pozdravljaju jedni druge uz pokliče “živjela Srbija”. Oni 8. maja proslavljaju Markovdan, kada se prisjećaju okupljanja četničke vojske na Ravnoj gori, visoravni na planini Suvobor u zapadnoj Srbiji, koje još nazivaju i trećim srpskim ustankom.

Neki od njih nose i zastave Srbije, obučeni u crne ili maslinastozelene uniforme, sa čizmama na nogama, a kod nekih su o pojas obješeni noževi i bajoneti. To su, kako su ih ranije najavili organizatori skupa, članovi ravnogorskih i četničkih pokreta iz “svih srpskih zemalja”.

Pred mikrofon i zvučnik, postavljene nasred ograđenog platoa pored Crkve Svetog Georgija u koji nenajavljeni posjetioci nisu mogli ući, izlazi čovjek sijede brade i kose, u odijelu s kravatom. Ljubovije Nenadović, predsjednik Ravnogorskog pokreta, govori u zanosu kako je plato gdje stoje mjesto koje “kao magnet privlači slobodoumne Srbe” i ponosan je da je svake godine na Ravnoj gori sve više mladih, ali i ljudi spremnih da brane Srbiju. Njegov govor, u kome se prizivaju granice “velike Srbije” u koje ulaze teritorije susjednih zemalja, otvara zvanični dio programa.

“Mi ćemo da pobijedimo, pobjeda nam se smiješi, vrijeme se promijenilo. Sazrelo je vrijeme da Srbi budu domaćini u svojoj zemlji. Gdje je naša zemlja, koje su granice te Srbije? Te su granice na zapadu tamo negdje Karlovac, Karlobag, Virovitica. Iznad Sofije na istoku. Na jugu izlaze na južna mora”, govori Nenadović.

Dok gleda u brojne mladiće i djevojke koji stoje pred njim, obučeni u četničke odore ili sa obilježjima četničkog pokreta, Nenadić kaže kako će vrijeme koje dolazi pokazati zašto su tražili bratsku slogu među Srbima i podsjeća prisutne da je njihova želja povratak kraljevine, sa kraljem iz kuće Karađorđevića. Ali kada pokušava dati podršku i zahvaliti se predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, od okupljenih dobija zvižduke. Neki ga nazivaju izdajicom.

Njegov govor, osim pripadnika ravnogorskih i četničkih pokreta iz Srbije, slušaju i simpatizeri ovih pokreta iz Višegrada i Banjaluke. Tu su i pripadnici motokluba “MC Srbi” iz Šapca, čiji članovi na prslucima nose logo mrtvačke lobanje kakvu su koristile nacističke snage.

Okupljanje ne propuštaju ni “ravnogorci” iz Gacka u BiH. Milorada Šarovića predstavljaju kao narodnog guslara, dok on objašnjava kako mu je čast govoriti na Ravnoj gori i kako donosi “pozdrave iz cetinjskog Gacka, gdje je vijekovima postojala zloglasna Kula Fazlagića”.

“Bog je, svojom promisli i voljom, meni dao zadatak da kao ‘ravnogorac’ osnujem pokret ‘Bijelih orlova’, pod nazivom Gatački jurišni bataljon i da 1992. godine, poslije 527 godina, udarimo na užasnu Kulu Fazlagića i za 11 sati je zbrišemo do temelja, da se nikada ne oporavi”, kaže Šarović.

Fazlagića Kula je naziv po kojem je poznata mjesna zajednica Kula kod Gacka na koju “ravnogorci” gledaju kao jedno od posljednjih uporišta pronacističke Nezavisne države Hrvatske u BiH. U junu 1992. godine Kula je bila meta pješadijskog napada vojnih i policijskih formacija. U zločinu, koji je u jednoj presudi okvalifikovan kao istrebljenje, ubijeno je 130 civila bošnjačke nacionalnosti, ali konkretno za ovaj zločin još niko nije odgovarao pred domaćim, niti pred pravosuđem u regiji.

Činjenice u vezi sa ovim zločinom utvrđene su u presudi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju koja je izrečena Momčilu Krajišniku, ratnom predsjedniku Skupštine Republike Srpske, kao i presudama Suda Bosne i Hercegovine izrečenim bivšim policijskim funkcionerima ovog entiteta Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu.

BIRN BiH

Na Ravnoj gori organizatori okupljanja dodjeljuju povelje pokretima, udruženjima i istaknutim pojedincima za doprinos u očuvanju i njegovanju tradicije, lika i djela Draže Mihailovića, četničkog i ravnogorskog pokreta. S razglasa odjekuju imena pokreta iz različitih gradova u Srbiji, Chicaga, Melbournea, ali i Ugljevika, Gradiške, Vlasenice, Istočnog Sarajeva i Lopara. Pripadnici pokreta u ovim gradovima, u četničkim odijelima, sa šubarama ili šajkačama, primaju ova priznanja ispred stroja.

Priznanja su uručena i predstavnicima udruženja veterana “Garda Panteri” iz Bijeljine i “Mandini Lavovi” iz Ugljevika, kao i članu Pokreta srpskih četnika u otadžbini pod komandom vojvode Slavka Aleksića, jednog od trojice “ravnogoraca” koji su osuđeni na po pet mjeseci zatvorske kazne zbog veličanja četničkog pokreta i Draže Mihailovića u Višegradu, odnosno izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. Posthumno priznanje dobija četnički vojvoda Rade Radović, koje preuzima njegov sin.

Pjesmom i srpskim narodnim igrama završava se zvanični dio programa.

“Ravnogorci”, predvođeni s dva konjanika obučena u uniforme vojske Kraljevine Jugoslavije, defiluju kroz visoravan između crkve i spomenika Draži Mihailoviću. Ovu, kao i sve ranije aktivnosti prate stotine okupljenih koji mobitelima i kamerama pokušavaju uhvatiti zanimljive trenutke, pojedince i grupe zbog kojih su putovali i po nekoliko sati kako bi stigli do Ravne gore.

BIRN BiH

Bio je to znak da je vrijeme za zajednički ručak, koji su nazvali “trpezom ljubavi” i na koji su se u toj koloni zaputili oni koji su željeli nastaviti druženje uz narodnu muziku, razgovor, piće i hranu. Sve to su mogli naći u šatoru nedaleko od crkve, sa stolicama spremnim da prime goste i zastavom na kojoj stoji natpis: “Kad se vojska na Kosovo vrati”.

Na putu do šatora brojni prodavači na štandovima izlažu različite komade odjeće sa slovom Z, simbolom ruske invazije na Ukrajinu. Osim ovih simbola, u ponudi su još i majice s likovima ruskog predsjednika Vladimira Putina, Draže Mihailovića, kao i Ratka Mladića, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS) osuđenog na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanja pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

 

Pojedini ljudi iz kolone zaustavljaju se kako bi pogledali i kupili neke od zastava Rusije i Srbije, šajkače sa kokardama ili odjeću sa simbolom “Wagnera”, zloglasne ruske paravojne formacije čiji su članovi učestvovali u borbama u Ukrajini još od 2014. godine, a koju su Sjedinjene Američke Države sankcionisale nakon invazije Rusije na Ukrajinu.

Dok gledamo štand na kome je moguće kupiti različite komade hladnog oružja, poput noževa i bajoneta, pored njega prolazi dječak obučen u odjeću sa četničkim obilježjima i igra se imitacijom jedne od pušaka kakve su korištene u Drugom svjetskom ratu.

Niže, u šumi, na putu sa ispucalim asfaltom koji vodi do crkve i platoa na kojem se okupljaju četničke i ravnogorske organizacije, postavljeni su šatori oko kojih se okupljaju pojedini posjetioci. Uz različite pjesme koje veličaju ove pokrete, druže se uz alkohol i hranu s roštilja, koju sami pripremaju.

Dok iz šatora dopire muzika, automobili i autubosi s registracijama iz BiH i Srbije već odlaze s livada na koje su parkirani. Neki koji ostaju u šatorima planiraju tu biti nekoliko dana, barem do subote, 11. maja, za kada su još neka ravnogorska udruženja najavila svoja okupljanja.

Nastavi čitati

BiH

Dodik o BHRT-u i dugu RTRS-a više od 60 miliona KM: “Čekat ćemo priliku da to razvalimo do kraja”

Published

prije 3 sata

on

10. Maja 2024.

By

Stav Milorada Dodika više je nego jasan, posebno o naplati sredstava u cijeloj BiH, koja bi bila prikupljana na jedinstveni račun.

Lider SNSD-a poručio je što misli o postojanju BHRT-a i dugu RTRS-a, višem od 60 miliona maraka.

“RTRS ništa nije dužan, neće nikad ni platiti. Mi smo jedini uplaćivali pretplatu, dok Hrvati nisu. A što se tiče tog BHRT – to je nametnuto, to treba biti ukinuto, to nije odraz volje ovih naroda, nikoga…

Mi nemamo nikakve obaveze prema tome i čekat ćemo priliku da to razvalimo do kraja“, kazao je Dodik.

Nastavi čitati

Najčitanije

✕