Connect with us

USK

Sud BiH odbio prijedlog za mjere zabrane osuđenima za zločine u Bužimu

Published

on

Sud Bosne i Hercegovine odbio je usmeni prijedlog Tužilaštva za određivanje mjera zabrane sedmorici bivših pripadnika Armije BiH koji su nepravosnažno osuđeni na ukupno 36 godina zatvora zbog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u Bužimu.

Nakon što je izrečena prvostepena presuda, Tužilaštvo BiH je zatražilo da im se odrede mjere zabrane putovanja i napuštanja boravišta.

“Sud BiH je donio odluku kojom je odbijen, kao neosnovan, usmeni prijedlog Tužilaštva BiH za određivanje mjera zabrane prema optuženima Zijadu Naniću, Esadu Kudeliću, Vahidu Bajrektareviću, Senadu Salkiću, Hasanu Mustafiću, Samiru Isakoviću i Huseinu Isakoviću, nakon izricanja prvostepene presude”, rečeno je iz te institucije za Detektor.

Na tu odluku dozvoljena je žalba.

Bajraktarević je osuđen na 12 godina zatvora, Salkić na osam, Nanić i Kudelić na po pet godina, Mustafić na tri, a Samir i Husein Isaković na po godinu i po zatvora. Nedžad Bapić je oslobođen po svim tačkama optužnice.

Proglašeni su krivim za zlostavljanje civila i ratnih zarobljenika u improvizovanom zatvoru koji je bio smješten u bivšem hotelu “Radoč” u Bužimu, od novembra 1994. do augusta 1995. godine – i to Nanić u svojstvu pomoćnika komandanta za bezbjednost 505. bužimske brigade Petog korpusa Armije BiH, Kudelić kao komandir voda Vojne policije u komandi 505. bužimske brigade, a Bajraktarević, Salkić, Mustafić te Samir i Husein Isaković kao pripadnici Vojne policije ove brigade.

Zločini su, navodi se u presudi, počinjeni nad zarobljenim pripadnicima Vojske Republike Srpske i Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne te njenim simpatizerima.

FENA

USK

Smrt je u Krajini skuplja od života: Evo koliko sada koštaju troškovi pokopa

Published

on

By

ez obzira na vjersko opredjeljenje, pod zemlju se ne može bez minimalno hiljadu i po maraka

Brojna poskupljenja i mala primanja učinila su život građanima Bosne i Hercegovine znatno težim. Međutim, ne košta samo život, sve je skuplja i smrt.

Bez obzira na vjersko opredjeljenje, pod zemlju se ne može bez minimalno hiljadu i po maraka.

Bezbrižna vremena u danima starosti za penzionere u Bosni i Hercegovini su pusta želja. Jesen svog života provode u borbi za golu egzistenciju. Para nema za život, a kamoli za smrt, za koju se pripremaju ne samo vjerskim obredima, nego i dugogodišnjim štednjama i ratama, javlja BHRT.

Smrt kao luksuz

Era poskupljenja nije zaobišla ni radost ni žalost. Da ovdje i smrt dođe kao luksuz, pokazuju i cijene. Samo za grobno mjesto i njegov iskop na gradskom groblju u Bihaću potrebno je izdvojiti od 613 do 914 maraka, a ostali troškovi tek slijede.

-Članovi Medžlisa IZ imaju olakšice kada se desi smrtni slučaj da plaćaju minimalno. Otprilike možemo reći da prosjek košta oko 650 KM, oprema, plakati, prijevoz, tabut, platno… To je cirka 650 KM, kaže Husen Đuzelić iz pogrebne djelatnosti medžlisa IZ Bihać.

Troškovi ovise i od konfesije. Cijena sanduka iznosi od 400 do više od dvije hiljade maraka, a onih najprodavanijih od 700 do 900 KM.

-Godišnja članarina za groblje u Žegaru je 50 KM, a za ostala je 30. To je ono što su članovi, obitelji koji žele tu imati grobno mjesto, dužni godišnje plaćati. Kada umre pokojnik, sam obred dodatno još košta 100 KM, tvrdi Ivan Tučić, bihaćki župnik.

“Cijene idu gore”

S obzirom na to da se materijal uglavnom uvozi iz Indije, nimalo jeftini nisu ni nadgrobni spomenici. Za onaj najjeftiniji treba izdvojiti gotovo 1.500 KM.

-Potrebno je puno para, to je prvo. Sve zavisi šta ko želi od materijala, koja boja, sve to igra ulogu. Jedan od najjeftinijih nišana je 300 KM. E, onda kako se debljaju, rastu, cijene idu gore. Ako idu s tamnim materijalima, tamna je i cijena, riječi su Bože Balena, uposlenika kamenorezačke radnje.

Osim žalosti, najbližima ostaje trošak koji za sobom nosi odlazak na onaj svijet. U BiH s pravom kažu – Bože zdravlja. Postalo je skupo živjeti, a ništa jeftinije nije ni umrijeti.

Nastavi čitati

USK

Adisa Salkić (36) iz Bosanske Krupe izgubila bitku s karcinomom: “U neki bolji svjet bez bola i patnje odlazi naša hrabra lavica”

Published

on

By

U 36. godini života preminula je Adisa Salkić iz Bosanske Krupe. Smrt mlade majke dvoje djece i supruge potresla je Krajinu, ali i sve one koji su je poznavali.

Prijatelji se potresnim porukama opraštaju od ove mlade žene koja je vodila bitku s karcinomom, a jedna od njenih prijateljica je podijelila i posljednju prepisku s njom od prije nekoliko dana u kojoj Adisa navodi da je loše i da ima jake reakcije na zračenje.

Od mlade majke koja nažalost nije uspjela izboriti se s opakom bolešću, oprostilo se i Udruženje oboljelih od karcinoma “Mimoza” Bosanska Krupa:

“U neki bolji svijet, svjet bez bola i patnje odlazi naša hrabra Lavica Adisa Salkić .Da joj dragi Allah podari lijepi džennet a familiji sabur”, naveli su u svojoj objavi na Facebooku.

Nastavi čitati

USK

Braća sa šest ovaca iz Sanskog Mosta stigli u Prijedor i stekli farmu od pola miliona maraka

Published

on

By

Prije nepunu deceniju ovdašnja se javnost divila braći Saudu i Suadu Paratušić, vlasnicima farme muznih krava u Trnopolju. Pisalo se tada da su sa šest ovaca iz Sanskog Mosta stigli u Prijedor i marljivim radom stekli farmu od pola miliona maraka. A, danas, toliko iznose njihova godišnja ulaganja.

Postali su jedna od najvećih farmi u Udruženju mljekara Republike Srpske, a uspješno su prošli i obuku za vođenje matične evidencije i proizvodnju kvalitetnog priplodnog materijala, budući da je ovo udruženje lani ušlo u punopravno članstvo Međunarodne organizacije za kontrolu proizvodnosti – ICAR. Za taj dio posla na farmi Paratušić zadužene su žene, kaže nam Suad, dodavši da bi njegova snaha to podrobnije objasnila jer je do sada sve bilježila ručno, a ubuduće će imati i program po kojem će to raditi.

“Mora se vršiti kontrola mliječnosti, gravidnost, kad se tele ostavlja, da se zna njegovo porijeklo i tako dalje”, u kratkim crtama nabraja naš sagovornik koji i dalje više brine o „terenskim“ poslovima.

Na farmi je sada ukupno 270 grla, od toga u muži 120, a mnogo je i visoko steonih junica te zasušenih krava. Zastupljene su pasmine su simental, holštajn i kombinacija ove dvije. Goveda za prodaju nemaju, sve ostavljaju sebi.

“Čak i uvozimo, proizvodnja raste svake godine između 100 i 200 hiljada litara mlijeka, vidjet ćemo u budućnosti dešavati”, kaže nam Suad, dodavši da mjesečno proizvedu oko 100 hiljada litara mlijeka koje predaju dubičkoj mljekari.

No, put do ovog uspjeha nije bio nimalo lak. Počeo je 2003. godine iz jedne male šupe izgrađene od drača i salonita, u kojoj su boravile krave, a tada je njihova dnevna proizvodnja bila 15 litara. Šupa i danas stoji pored nešto modernije izgrađenog objekta, i podsjeća braću odakle su krenuli.

“Radimo 20 godina i tek sada ubiremo plodove rada, znači prvo se moraju dobri temelji izgraditi. Mi imamo trenutno svu potrebnu mehanizaciju, ali još investiramo, sad nam je najvažnije da kroz tri-četiri godine obnovimo cijeli vozni park”, kaže Suad za Agroklub.

Ove godine su preko UNDP-a aplicirali za novi traktor i sijačicu, i svake naredne godine plan je da zamijene po neku mašinu. Jer da bi nešto napravili, kako kaže, prvo mora da se ulaže.

“Godišnje, ako saberemo i junice i sve ostalo, ulaganja su nam između 400-500 hiljada maraka”, dodaje domaćin koji ove godine sjetvu kukuruza obavlja na površini od 2.000 dunuma. Pod livadama i travama imaju još oko 500 dunuma.

Sve stižu sami, a od proizvodnje, kako navodi, može se živjeti jer su “komplet dvije porodice uključene u poslove, moja i bratova, i supruge i djeca, svi radimo. Da se mora tražiti radna snaga, koje nema nigdje, Boga mi teško bi bilo.”

No, dok ima ko da radi, ovdje roboti kročiti neće, pa ni oni za mužu nisu u još u planu. Goveda su trenutno na vezanom sistemu, pa im je prioritet, kako ističu, uraditi pušten sistem i izmuzište.

Nastavi čitati

Najčitanije