NOVINARI Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) snimili su dokumentarni film “Gdje je Sara?”, koji se bavi višegodišnjom potragom Aleksandre Blagojević i Miloša Kuprešanina za grobom svog djeteta, koje je preminulo 8. rujna 2018.

Aleksandra se javila novinarima s pričom kako je rodila bebu u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske u Banjoj Luci i da joj je nakon tri dana rečeno da je beba preminula. Kada je pokušala doći do tijela, dobila je odgovor da je već obavljen sprovod.

“Nisu mi nikad dali da je vidim – ni živu, ni mrtvu. To je najveći problem. Trenutak kad ti znaš da nisi imao nikakvu priliku u nekom trenutku da vidiš svoje dijete. Meni bi mnogo lakše bilo da sam ja to dijete bar vidjela, da sam osjetila njezin miris, da sam bilo što od toga”, objasnila je Aleksandra.

Tijekom trudnoće uočen višak plodne vode

Kamere su pratile Aleksandrinu i Miloševu potragu i borbu s institucijama. Međutim, roditelji do trenutka objave dokumentarca nisu uspjeli pronaći tijelo unatoč tome što su se obratili svim nadležnim ustanovama i institucijama. Tijekom potrage čak su iskopana dva tijela s dječje parcele banjolučkog groblja.

Aleksandra je tijekom trudnoće prilikom redovne kontrole kod svog ginekologa saznala da ima polihidramnion, odnosno povećanu količinu plodne vode. Ginekolog ju je uputio da obavi ekspertni ultrazvuk. Prva dva tjedna nije uspjela obaviti pregled jer je doktor bio na godišnjem odmoru.

Tek iz trećeg pokušaja uspijeva napraviti ultrazvuk kod doktorice koja ju je nakon obavljenog pregleda upitala zašto je čekala toliko dugo. Količina plodne vode dodatno se povećala i doktorica je predložila hospitalizaciju.

Djevojčica smještena u inkubator

Doktori joj početkom rujna 2018. počinju govoriti kako će zbog komplikacija morati biti premještena u bolnicu u Beogradu. Međutim, prije nego što je prevezena u Beograd, tijekom ginekološkog pregleda utvrđeno je da ima kontrakcije.

Radilo se o prijevremenom porodu i naređeno je da se izvrši carski rez. Aleksandra tvrdi kako je bila svjesna tijekom cijelog poroda, ali da po završetku poroda nije čula plač djeteta, nego samo babicu koja izlazi s djetetom u naručju.

Miloš je kazao kako je medicinska sestra čestitala njemu i Aleksandrinim roditeljima rekavši da se rodila djevojčica. Aleksandra je također navela da joj je čestitao doktor koji je rekao kako je rodila djevojčicu tešku 1.9 kilograma i dugačku 45 centimetara. Kaže da je doktor dodao kako je beba zaplakala, prodisala i da je stavljena u inkubator.

Dijete umrlo u 6:15, otac saznao tek poslijepodne

Protokom vremena počela se pitati zašto joj nitko ne donosi dijete, pogotovo što su druge majke počele dobivati svoju djecu. Aleksandrin otac i sestra vidjeli su dijete u inkubatoru. Aleksandru i Milošu sljedećeg dana prilazi doktor koji govori kako je došlo do komplikacija, ne pretjerano alarmantnih, zbog kojih bi dijete trebalo u Beograd.

Doktor je naglasio da njihovom djetetu nedostaje dio probavnog trakta. Miloš dva dana nakon poroda dobiva informaciju da je dijete preminulo. Bilo mu je čudno što ga tek poslijepodne obavještavaju o smrti koja se dogodila u 6:15 ujutro.

Aleksandra je tada izašla iz bolnice i otišla kući a da nije dobila pravu informaciju o tome što se dogodilo s djetetom. S obzirom na nedostatak informacija o tome gdje se nalazi tijelo njihovog djeteta, roditelji su nakon par dana otišli na patologiju.

Groblje: Tijelo smo sahranili mjesec dana kasnije

Pomoćnik patologa im je nakon provjere dokumenata iz arhive rekao da je dijete nakon obdukcije sahranjeno. Zamjeraju to što ih nitko nikada nije pitao slažu li se s tim da bolnica sahrani dijete. Aleksandri je osobito teško palo kad su se mjesec dana kasnije na njezinoj kućnoj adresi pojavili nepoznati mladić i djevojka kako bi im uručili poklon bolnice za rođeno dijete.

Okružno javno tužiteljstvo u Banjoj Luci je povodom informacija iznesenih u dokumentarcu formiralo predmet po službenoj dužnosti u vezi s radnjama obavljenim nakon smrti novorođenčeta. Najavili su da će provjeriti iznesene navode, prikupiti informacije i utvrditi okolnosti.

Inače, ako roditelji ne preuzmu tijelo svog preminulog djeteta, bolnica ga šalje javnom poduzeću Gradsko groblje, koje ga sahranjuje pored drugih beba. Uprava groblja branila se tvrdnjom da ne može obavljati identifikaciju tijela prilikom preuzimanja.

Sarini roditelji pronašli su grobara koji im je rekao gdje je pokopao djevojčicu. Međutim, kad je grob otvoren, unutra su pronašli medicinsku rukavicu na boci Coca-Cole i četiri kosti, ali se DNK provjerom utvrdilo da nije riječ o ostacima njihove kćeri.

Na groblju tvrde da su od bolnice preuzeli tijelo označeno kao “dijete Aleksandre Blagojević”. Dodaju kako su tijelo pokopali skoro mjesec dana nakon preuzimanja i da ih za to vrijeme nitko nije kontaktirao u vezi sa sprovodom. Nisu objasnili gdje je točno Sara pokopana.