Piše: ERNAD METAJ (NAP)

Izbori u BiH nikada nisu niti mogu biti sigurnosna prijetnja za Hrvatsku. Suprotno mogu tvrditi, a to već i čine, oni koji se politički održavaju živim tako što posao obavljaju kao Gebelsi hrvatskog nacionalizma. Kao jedan od njih ponaša se zastupnik Mosta u Saboru Hrvatske Nino Raspudić koji zagovara da zbog odluke o održavanju izbora u BiH zasjeda Vijeće za nacionalnu sigurnost u susjednoj nam zemlji.

“BiH u kojoj nema predstavnika Hrvata u vlasti, tajnim službama, carini i tako dalje, za Hrvatsku je vrlo riskantna zemlja. Ovo nije pitanje samo Hrvata u BiH, nego i sigurnosti i opstojnosti Republike Hrvatske”, istaknuo je ovih dana Raspudić.

Samo nacionalistički svodnici, masa neprobuđene savjesti mogu bez stida u javnost plasirati ovakvu tezu podebljavajući je tvrdnjom da će na jesen biti formirana vlast u BiH bez Hrvata. To je naprosto nemoguće, jer je Ustavom i Izbornim zakonom BiH zagarantovano učešće Hrvata u vlasti. Izborni zakon po kojem je CIK raspisao predstojeće opće izbore omogućio je HDZ-u BIH da kontroliše sve procese na federalnom i državnom nivou vlasti što je preraslo u zloupotrebu kojom se blokira funkcionisanje institucija i volja manjine nameće većini u vlasti.

Hrvati nisu HDZ niti je to samo Dragan Čović kako se od kada nije izabran u Predsjedništvo BiH pokušava nametnuti. Najpogubnije za Hrvate je pokušavati ih isključivo identifikovati s određenom kriminalnom grupom političara iz BiH kojima je moć toliko udarila u glavu da bi i u Hrvatskoj rado vodili glavnu riječ.

Na to ukazuju Čovićeva medijska glasila sumnjivog kvaliteta i kapaciteta preko kojih je poslana poruka hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću. U poruci se navodi da Čović direktno kontroliše dva saborska zastupnika iz Izborne jedinice 11 i to Nevenka Barbarića i Radoja Vidovića koji bi zbog Dragana Čovića trebali uzdrmati krhku HDZ-ovu većinu u Saboru. Iz jednog od Čovićevih glasila saznali smo da neprijatelj Hrvata nije samo Željko Komšić. Za potrebe ciljeva Dragana Čovića to je sada i HDZ-ova saborska zastupnica Zdravka Bušić koja je još uvijek lojalna Plenkoviću. Onaj ko slijepo ne slijedi i ne sluša Dragana Čovića je „politički parazit na tijelu BiH Hrvata“.

To nas vraća na Ninu Raspudića jer ako i postoji nacionalna prijetnja sigurnosti Hrvatske to je Dragan Čović i duboka država kod Hrvata koja i dalje baštini tekovine zločinačke paradržavne tvorevine Herceg-Bosne. Svako ko iznad površnosti prati medijske nastupe političara u Raspudiću bi mogao bez problema prepoznati ono što je još 2014. godine vidio fra Ivan Šarčević. Prema njegovom mišljenju on je već tada bio najgrlatiji zagovornik da se završi „velikosrpski ratni koncept Tuđmanove Herceg-Bosne“.

Poruka „legitimnih Hrvata“ iz BiH je da oni imaju pravo srušiti hrvatsku vladu samo zato što se ne usuđuje do kraja otvoreno miješati u unutrašnje stvari BiH. Slijedeći logiku HDZ-a BiH moglo bi se zaključiti da su Hrvati iz susjedne nam države dobili svoje Bošnjake koji im nameću hrvatske predstavnike u vlasti. Pri tome ne treba zaboraviti da je aktualni i vjerovatno u istoriji najlošiji ministar vanjskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman rođen u Tomislavgradu. Njegov politički domet teško dobacuje dalje od BiH, a zajedno sa ljudima sličnim Ninu Raspudiću u konačnici najviše štete bi mogli nanijeti Hrvatskoj koja se sve više doživljava kao radikalni element u EU i ruski igrač.

Izbori u BiH su raspisani i bit će održani. Na njima će bar prema tvrdnjama Bože Ljubića još jednog ugroženog Hrvata BiH koji kroji politiku u susjednoj Hrvatskoj učestvovati i HDZ. U suprotnom, svojim bojkotom bi samo dokazali da u BiH ima Hrvata i mimo ove stranke. S druge strane Raspudić nam je jasno rekao da je “hrvatski” interes sačuvati poluge duboke države koja se jedino može instalirati kroz državne institucije, posebno kroz obavještajni i policijski sektor.