Ako izgovoriš Bosna … 

Vidjet ćeš zvijezdu na vrhu Maglića 

carski jorgovan što samo na Prenju cvate 

vidjet ćeš Neretvu  poslije kiše kao majčino mlijeko 

I Bosnu, rijeku neudatu što Crnom moru teče bez carevića 

vidjet ćeš raseljene i tužne u čežnji da se vrate 

i prozor mali kuće zarasle u lozu na kojem čeka neko 

 Bosna je kamen tvrdi, hercegovački 

Bosna je pijesak pored Save što pod nogama šapori 

da kikot zaljubljenih od drugih skrije 

Bosna je Hasanov uzdah mladalački 

što u Ponjevićima gore u Krajini o zemlji zbori 

kao o djevojci koju sanja a ljubio nije 

Bosna je šamija od čista pamuka 

na glavi starice pored crne peći 

a starica je nečija majka kako god da se zvala  

Bosna je neznanom putniku luka 

kada je morao prognan iz Španije preći 

gladnog je svojim njedrima napitala 

Ako izgovoriš Bosna… 

Na bijeli kamen stani odakle duše ispraćamo 

dlanova čistih suncu svoju iskrenost pokaži 

Rekoše da je bosa i posna 

dva milenija ustima svojim Bosnu osjećamo 

da grumen tuđe zemlje nije nam draži 

Bosna! 

Pjevam joj na kamenu Hercegovine 

za nju u pero točim šehidsku krv pisača  

i ne zovite suzom biser što na hartiju kanu   

To duša jedna kaplje dok se uvija u ćefine 

Bosna je preživjela mnoge i nebrojeno osvajača 

ne znam hoće li znati šehidsku suzu slanu? 

Ako izgovoriš Bosna… 

neka je zemlje šaka, mali, sušni  grumen 

na kojem cvijet se dječijom suzom zaljeva 

zapamti dobro, brda su njena grobovi pusti 

Zemljom se Bosnom još kao majkom kunem 

umorena duša na plač natjerana samo o njoj pjeva 

prije nego glavu na grudi joj spusti 

Autor: Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda