Ovo kažu u Obrtničkoj komori USK te ističu kako u ovome kantonu danas ne postoji niti jedan registrovani kovač, a zanati kao što su staklarski, urarski ili obućarski mogu da se izbroje na prste jedne ruke.

• Ovo su zanati za koje slobodno možemo reći kako su izumrli ili su pred izumiranjem. Tome je doprinijelo više razloga, ali svakako najznačajniji jeste napredak tehnologije, privredna globalizacija i moderni ekonomski tokovi. Sve je to dovelo do toga da mladi danas ne gaje interesovanje da se bave starim zanatima, a to se odnosi i na porodice koje se tradicionalno bave takvim zanatima. Mladi iz takvih porodica ne žele da nastave tradiciju svojih predaka  kazao je za Nezavisne Enes Arapović, predsjednik Obrtničke komore Unsko-sanskog kantona.

Prema njegovim riječima, ovakvom stanju značajno doprinose intenzivni migracijski tokovi i odlazak velikog broja mladih van granica Bosne i Hercegovine.

• Jednostavno, veliki broj mladih ne vidi ekonomsku sigurnost ovdje i radije biraju odlazak u inostranstvo, gdje su bolji uslovi za rad i život. Takvi trendovi su sada i pitanje je kada će se promijeniti”, smatra Arapović.

Prema njegovim riječima, Obrtnička komora USK je u proteklom periodu inicirala da neka stara zanatska zanimanja uvrste u obrazovni program, ali ni to nije dalo očekivane rezultate jer je izostao interes učenika da se školuju za njih.

Smail Ibrišagić je sve donedavno bio jedini preostali urar u Sanskom Mostu, gradu koji je nekada bio prepoznatljiv po ovome zanatu.

Ibrišagić kaže kako je zbog zdravstvenih problema bio prisiljen da ode u penziju pa je tako zatvorena i posljednja urarska radnja u ovome gradu.

• U najbolja vremena u Sanskom Mostu je bilo desetak vrsnih urara ili sahadžija. Mladi nisu zainteresovani da uče ili da se bave ovim poslom pa će tako vrijeme pregaziti naš poziv i ostaće jedino priča o nama. Valjda tako mora biti – zaključuje Ibrišagić.

Slično je i s obućarskim zanatom pa je tako i obućara sve manje u općinama i gradovima Unsko-sanskog kantona, a radnja Emira Mujanovića je jedna od dvije preostale u Bihaću.

• Bavim se više od 40 godina ovim zanatom, a za sve to vrijeme nisam našao nikoga da ga podučavam i ko bi se želio baviti ovim poslom. Ja sam već nekoliko godina u penziji, a ovo sam registrovao kao dopunsko zanimanje – kaže Mujanović.

U Ministarstvu privrede USK ističu kako su svjesni ovoga problema i da su u posljednjih nekoliko godina kreirali više programa i načina podsticaja kako bi stimulisali mlade da se počnu baviti starim zanatima, pišu Nezavisne.com. Ipak, i pored poticajnih mjera veoma mali broj njih se odlučio na takav korak pa su tradicionalni zanati danas pred izumiranjem.