Ratni zločinac Radovan Karadžić, koji zatvorsku kaznu služi u Velikoj Bitaniji, “odvezen je u bolnicu bez ikakvog objašnjenja i prava da se javi porodici”. Ovo je za novinsku agenciju Srna izjavila njegova kćerka Sonja Karadžić Jovičević, navodeći da u Britaniji “prave alibi i čine nešto izuzetno sumnjivo”.

Prema njenim riječima, Karadžić je u bolnicu odvezen jučer u poslijepodnevnim satima, iz koje je u zatvrsku ćeliju vraćen nešto prije ponoći, uz konstataciju da je odbio lječenje i da zato neće dobiti nalaze na uvid.

Navela je da su Karadžiću saopštili da se to smatra njegovim “samovoljnim napuštanjem bolnice, kao da je slobodan čovjek”.

“To bi valjda trebalo da bude alibi zato što tri godine nema nikakvu medicinsku pomoć, dijagnostiku i terapiju. Alibi za prošle tri godine i alibi za buduće nepostupanje. I liječenje – čega”, kazala je Karadžić Jovičević.

Ona je istakla da je njen otac “više od sedam sati držan u jednoj maloj prostoriji, te da mu nije bilo dozvoljeno da uzima hranu, lijekove niti da ide u toalet”.

Dodala je da se za sve to vrijeme nije pojavio ljekar, ali su dolazili tehničari da mu uzmu krv, te da mu niko nije objasnio zašto je u bolnici, kakve nalaze rade, ko je i zašto odlučio da bude prebačen u bolnici.

Karadžić Jovičević je još rekla da je po povratku u ćeliju njen otac uvidio da je telefonska kartica blokirana i da ne može nikome da se javi.

“Potpuno je jasno da je planirano da se tu više i ne vrati”, ocijenila je ona, dodavši da se “tamo dešava nešto izuzetno sumnjivo i opasno”.

Naglasila je da je njena obaveza da o ovome obavijesti javnost, pošto, kako je kazala, nadležnim institucijama nema nikakav pristup.

Radovan Karadžić je odgovoran za neke od najgorih zločina počinjenih u Evropi od kraja Drugog svjetskog rata, uključujući masakr nad više od 8.000 muškaraca i dječaka u genocidu u Srebrenici.

Prvobitno je osuđen na 40 godina zatvora u Međunarodnom krivičnom sudu u Haagu, a potom mu je kazna povećana na doživotnu.

Zatvorenici kojima presudi ovaj sud Ujedinjenih nacija raspoređuju se između država članica.

Karadžić je avionom iz Holandije u Veliku Britaniju prebačen 2021. godine.

Banjalučaninu B.N. (71) koji je upravljao hyndaiom pozlilo je noćas te je preminuo, a vozilo se zakucalo u garažu jedne kuće u naselju Lazarevo.

Nesreća se desila oko 4.55 u Ulici Branka Popovića u Banjaluci.

Kako je navedeno iz Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka u slijetanju sa kolovoza je učestvovao B.N. kojem je pozlilo, te je preminuo zadesnom smrću.

Uviđaj na licu mjesta obavio je dežurni tužilac Aleksandar Simonović, zajedno sa policijskim službenicima Policijske stanice za bezbjednost saobraćaja Banjaluka.

“Izvršenim pregledom beživotnog tijela od strane dežurnog mrtvozornika utvrđeno je da lice B.N. preminulo zadesnom smrću”, navodi se u saopštenju OJT.

Zbog ove nesreće intervenisla su vatrogasci i hitna pomoć.

Katastrofalne poplave pogodile su pojedine dijelove Bosne i Hercegovine prije nekoliko dana. Dženad Džino, poznati bh. fotograf na svom zvaničnom Facebook profilu naveo je kako je od jutros u Donjoj Jablanici. Između ostalog, sa javnosti je podijelo i jednu potresnu priču.

“Jutros u Donjoj Jablanici sretnem prijatelja.. Vidim živ i zdrav. Na licu se vidi strah, tuga i bol.. Pozdravimo se, upitamo i stanem, ne znam šta da ga upitam a da mu ne nanesem neku bol i otežam situaciju.. Znamo se čitav živo iako je stariji od mene 10 i vise godina..
Gledamo se i poče da mi priča.

Dženo, tu noć u 01:00 sam slušao silinu kiše koja je tad padala, nisam mogao zaspati sjedio sam na krevetu i ćutao. Oko 02:00 čuo sam kamenje koje ide kroz kanal pored kuće, ali to se nekad i prije znalo desiti pa nisam obraćao pažnju puno na to. Nakon deset minuta začuo se ogroman turanj”, naveo je.

Potom je u svom Facebook statusu dodao:

“Pogledao sam kroz prozor sobe i vidio da čitavo brdo ide na našu kuću.. Od straha sam zavriskao. Potrčao prema drugom dijelu kuće i sa balkona vidim komšije koje izlaze iz kuće, a u kojoj je već do pola blato, voda, drveće.. U tom trenutku sam pao u nesvijest, ne znam koliko sam ležao…. Budim se, vidim da ležim između kreveta i prozora.. Čujem zvuk lopate, podižem se ugledam brata kako lopatom gura zemlju, oko kuće mi se sve čini bijelo i pitam ga kad je pao snijeg. Govori mi vidiš da nema kuća oko nas.. Okrenuo sam se, pogledao i počeo povraćati.. Kad sam malo došao sebi počeli smo spašavati komšije.. U tom trenutku je počeo plakati, a ja sam pokušao da suzdržim suze koliko sam mogao.. Znas li Dženo šta me najviše boli ? Pitam ga šta druže ? Niko ne spomenu Zilhu, konobara, momka koji je pred mojim očima spasio deset ljudi, Zilho, Keno i Gera.. To su tri heroja za koje još nisam pročitao nigdje ništa. Od njih nećeš čuti ništa niti će ti pričati, ali molim te da ovo napišeš da ljudi znaju za njih.. Iznad kuće stajala su tri čovjeka iz Donje Jablanice koja su slušajuci naš razgovor potvrđivala sve što mi prijatelj govori i kroz plač hvali ova tri hrabra lava kako ih samo nazvaše iz Donje Jablanice.  Dragi moj momci, kapa vam do poda mada znam da ste samo radili onako kako su vas kući i odgajali, a to je da se pomogne uvijek i vazda ko je u nevolji”, naveo je u svojoj objavi.