Piše: Ernad Metaj

Sudeći prema paničnim reakcijama nacionalno ostrašćenih hrvatskih medija i analitičara iz BiH, kao i marginalnih političara koji u javnosti jedino opstaju kao priljepak HDZ -a, član Predsjedništva BiH Željko Komšić uspio je na HRT -u pokazati da je BiH moguća i bez konstitutivnosti njenih naroda. Možda najbolje u prilog tome govori konstatacija da je voditelj izuzetno gledane emisije Nedeljom u 2, a sada i 3 „izdajnik“ Hrvata jer je hrvatskoj javnosti između ostalog ponudio i ljudsko lice Komšića.

Ono što bi svakog normalnog čovjeka trebalo je zabrinuti je tvrdnja autora da je to „ljudsko lice“ nebitno za posao koji Komšić radi. Time je suštinski raskrinkana politička ideologija onih koji bi nas oživljavanjem Herceg – Bosne vratili u tamu devedesetih izazivajući ponovo sukobe u kojima se gubila ljudskost.

Ostrašćene hrvatske nacionaliste očigledno je pogodila priča o ranjenom srpskom zarobljeniku koji je na Komšićevo insistiranje operisan. Strašno je ako njihov mozak ne percipira i ljudskost Bošnjaka koji je bez razmišljanja darovao krv tom vojniku iako mu je samo dva dana ranije poginuo sin. Nakon takve reakcije s pravom se možemo pitati da li to progovaraju oni koji bi sutra opet činili zločine? Pri tome ne smije se niko zavaravati „njihov“ nije čak ni onaj koji ima kršteni, ili živi u Hrvatskoj. Likvidirali bi ga jer ne misli kao oni.

–    Zamislimo da je 1992. godine netko na HRT-u davao prostor tadašnjem najvećem neprijatelju Hrvata – Slobodanu Miloševiću. Padale bi glave. Danas ne padaju glave, ali padaju maske”, rekao je Marijan Knezović, koji se voli predstavljati kao politički analitičar.

U konkretnom slučaju Knezović bi rado da „padne glava“ voditelju emisije Aleksandru Stankoviću. Nije jedini. Mnogi su odmah potrčali da kritikuju uređivačku politiku HRT -a jer se „ruga“ Hrvatima iz BiH. Pri tome pojedinci poput Matrija Karamatića koji je svojim vodstvom potpuno marginalizirao HSS ne shvataju da je manje degutantno vidjeti Komšića na HRT -u nego slušati njih kako tvrde da je HRT u vlasništvu HDZ -a iz Hrvatske. Iz toga se može iščitati, i to ne prva, poruka „legitimnih“ Hrvata da bi trebala „pasti“ i glava premijera Hrvatske Andreja Plenkovića jer za razliku od HDZ -a BiH nije spreman do kraja izdati evropske vrijednosti.

Na jednu od tih vrijednosti Komšić je podsjetio protupitanjima svom domaćinu Stankoviću tokom debate da li bi „jedan čovjek jedan glas“ u BiH proizvelo dominaciju Bošnjaka. Iz odgovora se moglo čuti da se Stanković koji nije etnički Hrvat nema razloga osjećati nesigurnim u Hrvatskoj iako ne pripada većini. Analogno tome, ukoliko bi se poštovala prava svakog pojedinca u BiH, za što se zalaže Komšić, ni Hrvati u BiH ne bi bili ugroženi. Svojom galamom HDZ – ovi glasnogovornici samo su pokazali strah da je Komšić uspio na miran i kulturan način hrvatskoj javnosti otvoriti oči da bi jedini gubitnik zbog ukidanja konstitutivnosti ustvari bio HDZ BIH, a ne Hrvati. Pri tome Komšić je jasno poručio da je zabluda vjerovati kako bi BiH opstala bez nekog od njenih naroda.

HDZ -u BiH i analitičarima poput njih evidentno je mrsko „neovisno novinarstvo“ pa u nedostatku argumenata posežu isključivo za manipulacijom osjećajima i strahom na čemu se jedino i temelji opstanak nacionalističkih politika. Tako analitičar Zoran Krešić gađenje prema Komšićevom gostovanju na HRT -u izražava kroz (ne)zamislivu paralelu da je u Herceg – Bosni tokom rata gostovao Mile Martić, predsjednik SAO Krajine da bi objasnio zašto ih Zagreb maltretira. Time je samo nadopunio kolegu Kneževića i njegovu teoriju o Slobodanu Miloševiću i „padanju glava“.

Posebno bolno „legitimnim“ Hrvatima u BiH je Komšićevo izdizanje Plenkovićeve političke umješnosti u odnosu na ono što radi predsjednik Hrvatske Zoran Milanović. Iz toga onaj ko želi ispravno razumjeti stvari mogao je prvo shvatiti da HDZ predstavlja tek svakog trećeg Hrvata, ali i da Milanović samog sebe diskvalifikuje kao predstavnika hrvatskog naroda u BiH. Naima za njega su Hrvati iz BiH manje glasali nego za Komšića.
Osim toga Komšić je logično nametnuo i pitanje da li prigovori kako je koalirao sa SDA idu u prilog tome da su s njim u koaliciji HDZ i SNSD bez kojih je skoro nemoguće formirati vlast na nivou BiH. Teško je priznati, ali u trenutku kada je SDA svojim istinskim partnerima HDZ – u i SNSD -u dala moć kroz četvrtog delegata u Domu naroda BIH objektivno Komšić i DF su svojom bitkom za nastavak NATO puta BiH i Izborni zakon po standardima EU bili i ostali prepreka konačnoj podjeli BiH.

Patria