Policija Stuttgarta uhapsila je 34-godišnjeg državljanina Bosne i Hercegovine koji je osumnjičen za ubistvo studentice Aleyne E. (25) prije tri dana u njenom stanu.

Prve informacije ukazuju da ga je poznavala te da je on prenoćio kod nje u stanu.

Iako njene komšije kažu da nije imala dečka te da su kod nje rijetko dolazili posjetioci, ispostavilo se da je posjeta mladića iz BiH bila kobna za nju.

Kako su već prenijeli njemački mediji, studentica Aleyna E. (25) pronađena je mrtva u svom stanu u Stuttgartu, u petak 10. januara. Ona se ljetos preselila u ovaj njemački stan u želji da završi studije.

– U subotu ujutru je Aleynin poznanik pozvonio na interfon. Bio je zabrinut jer se nije javljala, rekao je komšija. Oni su zatim pozvali policiju, koja je razvalila vrata stana, a kada su ušli zatekli su potresan prizor, prenose Nezavisne.

Policajci su pronašli tijelo mlade djevojke njemačko-turskog porijekla, sa vidljivim povredama.

Rezultati obdukcije pokazali su da je Aleyna umrla nasilnom smrću. Kako prenosi Bild, ona je najvjerovatnije izbodena nožem,

Policija je i prije hapšenja bila uvjerena da je Ayejna ubicu pustila u stan, pa zbog toga sumnjaju da ga je ona dobro poznavala.

– Ona je živjela povučeno. Rijetko kad ju je neko posjećivao, često su joj stizali neki paketi, stalno sam joj ih ostavljao ispred vrata, rekao je drugi komšija.

Kako prenosi Bild, osumnjičeni je priveden danas nešto poslije 14 sati, a osumnjičeni je već bio saslušan u svojstvu svjedoka, ali je navodno uhvaćen u kontradiktornim odgovorima.

On je danas izveden pred istražnog sudiju te sproveden u zatvor Stammheim. Iz javnog tužilaštva u Stuttgartu nisu se oglašavali o optužbama.

Osumnjičeni za napad na 36-godišnjeg državljanina Bosne i Hercegovine predao se policiji, a sada je objavljeno i zašto je došlo do sukoba, a zatim i do napada.

Naime, sve se desilo nekolio dana prije katoličkog Božića kada je osumnjičeni nakon kraćeg verbalnog sukoba udario mladića iz BiH, koji je u besvjesnom stanju ostao da leži na tramvajskim šinama. Osumnjičeni je tada pobjegao sa lica mjesta.

Kako prenose mediji, osumjičeni se, u međuvremenu, predao, a u policiji je ispričao da je uzrok svega “glupa šala”.

Riječ je o 28-godišnjaku iz Graza koji se navodno vraćao s prijateljima iz noćnog provoda. Iako i sam nije neke impozantne visine, navodno se, iz čista mira, obratio mladiću iz BiH nazvavši ga “vrtnim patuljkom”. Kako je mladić iz BiH bio u društvu bivše djevojke, ovaj komentar mu se nije svidio i tada je došlo do verbalnog sukoba.

Osumnjičeni, za kojeg njegov advokat kaže da je “malo autističan” te da panično reaguje kada osjeti ugroženost, udario je mladića iz BiH šakom u glavu, nakon čega je žrtva pala na tramvajske šine. Navodno, osumnjičeni je pokušao da ga odvuče sa šina, ali nije uspio već je panično zaustavio tramvaj koji se približavao. Nakon toga je pobjegao sa mjesta incidenta.

Njegov advokat je rekao da osumnjičeni duboko žali zbog svega što se desilo, ali da je mladić iz BiH počeo da mu prijeti nakon čega se on osjetio ugroženim i udario ga, javljaju Nezavisne novine.

EU trenutačno razmatra devet država kandidata za članstvo: Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Gruziju, Kosovo, Moldaviju, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Srbiju i Ukrajinu. Iako je teško precizno predvidjeti kako će izgledati europske granice 2050. godine, jasno je da će kontinentom dominirati tenzije između integracijskih i dezintegracijskih sila. Uspjeh ili neuspjeh separatističkih pokreta, proširenje EU i vanjski geopolitički pritisci oblikovat će budući izgled europskog kontinenta.

Europski kontinent mogao bi do 2050. godine doživjeti značajne i dalekosežne promjene granica država. Ove transformacije, koje bi mogle redefinirati političku kartu Europe kakvu poznajemo, rezultat su složenog spleta različitih faktora koji djeluju na kontinentu. S jedne strane, separatistički pokreti u brojnim europskim zemljama predstavljaju snažnu centrifugalnu silu. Ovi pokreti, koji se zalažu za odvajanje od matičnih država i stvaranje novih, nezavisnih entiteta, temelje svoje zahtjeve na kulturnim, jezičnim ili povijesnim posebnostima.

Njihovo djelovanje moglo bi dovesti do fragmentacije postojećih država i nastanka novih granica unutar Europe. S druge strane, procesi međunarodnih integracija, posebice oni vezani uz Europsku uniju, djeluju kao kohezivna sila koja teži bližem povezivanju europskih naroda i država. Ovi suprotstavljeni trendovi, zajedno s drugim geopolitičkim, ekonomskim i društvenim faktorima, oblikovat će budućnost europskog političkog prostora. Rezultat ovih dinamičnih procesa mogao bi biti kontinent s izmijenjenim granicama, novim državama i redefiniranim odnosima među europskim narodima, što će imati dalekosežne posljedice za političku, ekonomsku i društvenu strukturu Europe sredinom 21. stoljeća, piše večernji.hr.

Integracija i dezintegracija EU: Proširenje Europske unije: EU trenutačno razmatra devet država kandidata za članstvo: Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Gruziju, Kosovo, Moldaviju, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Srbiju i Ukrajinu. Crna Gora planira završiti pregovore do 2026. i postati članicom do 2028. godine. Međutim, proces integracije suočava se s brojnim izazovima. Neki kandidati, poput Bosne i Hercegovine, suočavaju se s unutarnjim političkim napetostima. Turska, iako formalno kandidat, ima zamrznute pregovore od 2016. godine zbog demokratskog nazadovanja.

Potencijalno nove države:Katalonija i Baskija. Španjolska bi mogla doživjeti značajne teritorijalne promjene. Katalonija pokazuje snažne separatističke tendencije, s referendumom iz 2013. godine gdje je 80% glasača podržalo neovisnost. Iako španjolska vlada ne priznaje takve referendume, pritisak za neovisnošću ne jenjava. Baskija također ima dugogodišnji separatistički pokret, iako s manjom vjerojatnosti uspjeha u bližoj budućnosti.

Nakon neuspjelog referenduma o neovisnosti 2014. godine, kada je 55% glasača odabralo ostanak u Ujedinjenoj Kraljevini, Škotska i dalje pokazuje snažne tendencije ka samostalnosti. Ova težnja za neovisnošću nije jenjavala tijekom godina, već je dodatno ojačana Brexitom – britanskim izlaskom iz Europske unije. Naime, većina Škota glasala je za ostanak u EU, što je produbilo jaz između škotskih aspiracija i odluka donesenih na razini Ujedinjenog Kraljevstva. Ova razlika u stavovima prema europskim integracijama potaknula je obnovljene pozive za drugi referendum o neovisnosti Škotske. Škotska nacionalna stranka (SNP), koja dominira škotskom politikom, kontinuirano zagovara ideju neovisne Škotske koja bi se mogla vratiti u Europsku uniju. Međutim, put ka novom referendumu nije jednostavan, s obzirom na to da Westminster mora odobriti takav potez, što trenutačno vlada u Londonu odbija učiniti. Unatoč tome, pitanje škotske neovisnosti ostaje ključna tema u britanskoj politici, s potencijalom da značajno utječe na budući izgled Ujedinjenog Kraljevstva i, posljedično, Europe.

Talijanske regije također pokazuju značajne separatističke tendencije, što dodatno usložnjava političku sliku u zemlji. Posebno se ističu dvije regije: Veneto i Sardinija. U Venetu, regiji na sjeveroistoku Italije poznatoj po gradu Veneciji, separatistički sentiment je izrazito snažan. To je jasno demonstrirano na neslužbenom referendumu održanom 2014. godine, gdje je čak 89% glasača podržalo ideju neovisnosti od Italije. Ovaj rezultat, iako pravno neobvezujući, ukazuje na duboko ukorijenjenu želju za većom autonomijom ili čak potpunom neovisnošću među stanovnicima Veneta.

Foto: Večernji.hr

S druge strane, Sardinija, drugi najveći otok u Sredozemnom moru, ima jedan od najstarijih i najustrajnijih nacionalističkih pokreta u Europi. Sardinijski nacionalizam vuče korijene još iz 19. stoljeća i temelji se na jedinstvenom jeziku, kulturi i povijesti otoka. Prema nedavnim istraživanjima javnog mnijenja, čak 41% Sardinijaca podržava ideju neovisnosti od Italije. Ovaj značajan postotak ukazuje na to da separatističke težnje na Sardiniji nisu marginalna pojava, već predstavljaju ozbiljan politički faktor s kojim talijanska vlada mora računati. Ovi snažni separatistički pokreti u Venetu i Sardiniji predstavljaju izazov za teritorijalni integritet Italije i potencijalno bi mogli utjecati na buduće granice unutar Europe. Iako je malo vjerojatno da će ove regije u bliskoj budućnosti postići neovisnost, njihove težnje za većom autonomijom i samoupravom nastavljaju oblikovati talijansku i europsku političku scenu.

Balkan – Daljnja fragmentacija ili integracija

Balkan ostaje osjetljivo područje zbog dubokih etničkih i povijesnih podjela. Kosovo, čiji status nije univerzalno priznat, i dalje stvara tenzije sa Srbijom, dok ideja “Velike Albanije” uključuje ambicije za ujedinjenjem Albanije i Kosova te teritorijalne pretenzije prema Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Grčkoj. Bosna i Hercegovina suočava se s izazovima stabilnosti zbog mogućnosti odcjepljenja Republike Srpske, dok su odnosi između Bošnjaka i Hrvata često napeti. Potencijalna autonomija za Sandžak ili Hercegovinu. EU bi mogla igrati ključnu ulogu u stabilizaciji regije, no ako taj proces ne uspije, nacionalističke težnje mogle bi ponovno destabilizirati granice.

Utjecaj vanjskih faktora: Klimatske promjene

Klimatske promjene mogle bi značajno utjecati na europske granice kroz masovne migracije stanovništva i sve intenzivniju borbu za ograničene resurse. Zemlje poput Nizozemske, Belgije i sjeverne Njemačke mogle bi izgubiti značajne dijelove obalnog područja zbog porasta razine mora. Mediteranske zemlje, posebno Grčka, južna Italija, Španjolska i Portugal, suočit će se s ekstremnim sušama i nestašicom vode, što bi moglo potaknuti masovne migracije prema sjeveru. Skandinavske zemlje, posebno Norveška, Švedska i Finska, mogle bi postati poželjnije za život zbog blaže klime, što bi moglo dovesti do značajnog priliva stanovništva. Zemlje središnje Europe, poput Poljske, Češke i Slovačke, mogle bi se suočiti s povećanim brojem klimatskih izbjeglica. Ove klimatske promjene mogle bi potaknuti unutarnje migracije unutar europskih država, ali i prekogranična kretanja stanovništva, stvarajući nove izazove za upravljanje granicama i integraciju migranata. Dugoročno, ovi procesi mogli bi dovesti do preispitivanja postojećih granica i potencijalno rezultirati novim političkim i teritorijalnim aranžmanima diljem Europe.

Geopolitički odnosi

Odnosi s Rusijom i dalje će igrati ključnu ulogu u oblikovanju europskih granica, posebno u istočnoj Europi. Ova dinamika je osobito izražena u zemljama koje graniče s Rusijom ili su povijesno bile pod njenim utjecajem. Moldavija i Gruzija suočavaju se s posebno složenim izazovima zbog proruskih separatističkih regija unutar svojih granica. U Moldaviji, regija Pridnjestrovlje već desetljećima funkcionira kao de facto neovisna država uz rusku potporu, dok se Gruzija suočava sa sličnim problemima u Abhaziji i Južnoj Osetiji. Ove situacije stvaraju napetosti ne samo unutar tih zemalja, već i u širem europskom kontekstu, utječući na geopolitičke odnose i potencijalno oblikovanje budućih granica. Osim toga, ruska vanjska politika i njezin utjecaj na zemlje poput Bjelorusije i Ukrajine dodatno kompliciraju političku sliku istočne Europe, stvarajući neizvjesnost oko budućeg izgleda granica u regiji.

Iako je teško precizno predvidjeti kako će izgledati europske granice 2050. godine, jasno je da će kontinentom dominirati tenzije između integracijskih i dezintegracijskih sila. Uspjeh ili neuspjeh separatističkih pokreta, proširenje EU i vanjski geopolitički pritisci oblikovat će budući izgled europskog kontinenta.