Connect with us

BiH

Ahmo je u genocidu u Srebrenici ostao bez dvojice sinova, a poslije i bez supruge: Svu svoju imovinu dao Islamskoj zajednici

Published

on

Srebreničanin Ahmo Ibišević, uvakufio je dva stana. Jedan stan uvakufio je pred dušu svojih ubijenih sinova Salke i Samira u genocidu u Srebrenici, a drugi stan pred dušu supruge Zinete i u svoje ime.

– Dok je supruga bila živa, 2019. godine odlučili smo da uvakufimo dva stana čiji smo vlasnici, na Otoci i u Ilijašu. To je naš hajrat, zbog čega sam posebno sretan. Dali smo i dionice i naše i od sinova u vakuf, nisam ih htio prodati i obezvrijediti. Molim Allaha da nam ovo što smo uradili ukabuli, jer smo to uvakufili iz srca – kaže Ahmo Ibišević.

Stan koji su uvakufili pred dušu rahmetli sinova kupili su od novčanih sredstva koja su dobili na ime šehidske penzije. Posljednji put sinove je Ahmo vidio padom Srebrenice, tu su se kaže razdvojili, tražeći put do slobodne teritorije. Posmrtne ostatke jednog sina ukopao je 2020. godine, dok kosti drugog nije pronašao. Ahmo je imao sreće da preživi pad Srebrenice i masovna ubistva Bošnjaka na ovim prostorima.

Drugi stan u Ilijašu, kaže, uvakufljen je na njegovo i suprugino ime.

– Stan u Ilijašu zaradili smo u Americi gdje smo živjeli do 2003. do 2007.godine. Allah dž.š. nam je omogućio da tamo odemo nakon svega što nas je zadesilo. Nismo se mogli vratiti u Srebrenicu gdje su nam pobili sve. Padom Srebrenice sa sinovima sam se dogovorio da se razdvojimo, da ne idemo zajedno jer nećemo moći jedan drugom pomoći. Oni se nisu spasili. Starijeg sina Salku ukopao sam 2020. godine, njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2011. godine u sekundarnoj grobnici kod Zvornika. Supruga i ja prepoznali smo ga po odjeći, visini kada smo ga išli identifikovati. Mlađeg sina nismo pronašli, a to nam je za života oboma bila želja – kaže Ibišević.

Kako su naveli iz Media centra Islamske zajednice u BiH, Ahmo je svojim djelom pokazao da dobrota i čestitost su pored Allahove nagrade, vrijedni i divljenje. Uprkos tragediji koja ga je zadesila nastavio je da se bori za svoju djecu, a ovakvim potezom ostaje trajno sjećanje na njih i nada u zadovoljstvo Allaha dž.š.

– Svima bih poručio da žive kao insani. Omladina treba da se školuje, da bude pametna, da ne dozvoli da im se desi ono što se mojoj djeci desilo – kazao je Ahmo Ibišević.

Inače danas se obilježava Dan vakifa u Bosni i Hercegovini. Cilj obilježavanja ovog datuma je podsjetiti se na sve vakife u Bosni i Hercegovini, a prema Takvimu Islamske zajednice (IZ) u BiH ovaj dan se obilježava od 1935. godine.

BiH

Koja Vam je prva misao kad osjetite zemljotres?

Published

on

Zemljotres
Kao muslimani i muslimanke vjerujemo da se sve dešava Božijom voljom i određenjem, i naravno da imamo svoju odgovornost u svemu.
Ako je vaša prva pomisao bila kad ste osjetili zemljotres, da je to zbog drugih, u krivu ste i imate jako puno posla u radu sa samim sobom.
Ako ste pomislili na svoje vlastite propuste u odnosu prema Stvoritelju, stvorenjima, svojim obavezama na dobrom ste putu da budete mnogo bolji.
Najlakše je ”svaliti” sve na druge, da biste sebi ”dušu olakšali”.
Prihvatimo u svemu svoju odgovornost. Ako to uradimo, biće nam svima bolje.
Veličajmo Boga, i zahvaljujmo Mu na blagodati kad je najbolje pa se imamo pravo nadati da ne bude teških sikušenja.
Uzvišeni Allaha u Kur'anu kaže:”I kad je Gospodar vaš objavio: Ako budete zahvalni, Ja ću vam zacijelo još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.” ( Sura Ibrahim 7. ajet)
Nastavi čitati

BiH

Muslimanska radna etika

Published

on

Muslimanska radna etika

datum objavljivanja: 1.05.2024.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli / Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu.

Bez obzira što je vrijeme robovlasništva daleko iza nas, danas se određeni poslodavci prema radnicima nerijetko odnose kao robovlasnici prema robovima.

Navedimo nekoliko primjera u tom kontestu. Iako je radno vrijeme naznačeno u ugovoru, radnik je obavezan ostati dokasno navečer. Poslodavac ne pomišlja na obaveze koje njegov radnik ima, naročito ako se radi o porodičnom čovjeku.

Ovo je naročito važno u proljetno doba kada radnici s minimalcima pokušavaju nakon radnog vremena obrađivati zemlju, jer njegov budžet ne dozvoljava kupovinu svježeg voća i povrća, kao i zimnice, u bilo koje doba godine. Od radnika se zahtijeva da za minimalnu platu obavlja posao više ljudi, a često prihod ne odgovara zakonom utvrđenim platnim listama.

Poslodavac nije svjestan da upravo ovom nepravdom stavlja u iskušenje radnika da ne obavlja svoj posao revnosno, ili štaviše da počne ga potkradati. Postoje poslodavci koji daju zakonom zagarantiranu plaću, ali nakon njene isplate radnici su obavezni vratiti određenu sumu poslodavcu.

Kao da je riječ o haraču. Te obespravljene radnike svakodnevno gledamo u našim porodicama, familijama džamijskim odborima, prvim saffovima…

Naravno, u sveopćoj paranoji poslodavac će tražiti od bližih saradnika, ili radnika koje smatra povjerljivim, da špijuniraju pa čak i podmeću robu drugim radnicima testirajući ih da li će pokušati krasti.

 

Također, poslodavci često traže od radnika da skrivaju sve propuste firme; porez, nehigijenske uvjete i rok trajanja robe itd.

Mnogi radnici rade “nacrno” bez ikakvog osiguranja, a da bi se ispunila zakonska obaveza poslodavac će umjesto radnika “prijaviti” sebe, svoju porodicu i bližu rodbinu, čak i ako ne rade. Radnik će razumjeti situaciju kada je firma u krizi, ali kako će razumjeti ako se poslodavac razmeće skupocjenim novim autima dok govori o krizi?

Možda izgleda suvišno govoriti o hrani, ali danas još postoje poslodavci koji ne obezbjeđuju radnicima adekvatnu hranu, ili je riječ o jednoličnoj hrani koju radnici mogu uzeti ili odbiti, jer druge nema.

Postoje slučajevi kada poslodavci ne dozvoljavaju radnicima napuštanje radnog mjesta čak i kada im se u porodici desi nesretan slučaj, a iznimke, što je zapravo obaveza, prave samo ako se nešto desi radniku. Naravno, radnici s povredama ili težom bolešću ostaju bez posla, jer bolovanje nije ekonomski isplativo, dok majke nakon porodiljskog ne dobivaju mogućnost povratka na radno mjesto. Da se radniku omogući obavljanje namaza…

Radnik može biti sretan ako mu se uopće dozvoli odlazak na bajram-namaz.

Sve su ovo karakteristike prakse oholog poslodavca kojem je ponižavanje radnika postala praksa, naročito onog koji je bez temeljnog obrazovanja i odgoja spletom okolnosti stekao određeni kapital. Poslodavac će birati turističke destinacije i bogato provesti blagdane i praznike, jer njegova plata ne kasni, ali njegovim radnicima, ako ne budu obavezni raditi i tokom praznika, datum isplate mjesečnog primanja će se pomjeriti.

S tim konstantnim pomjeranjem dana isplate radnik izgubi u toku godine bar jednu platu.

Poslodavac će provesti svaki blagdan u odmoru, s bogatim jelovnikom, dok će njegov radnik nastojati posuditi novac kako bi obezbijedio osnovne namirnice svojoj porodici, kao da Poslanik, a.s. nije poručio: “Daj radniku njegovu zaradu prije nego mu se znoj osuši”.

Ove i slične slične situacije možda su strane onima koji dobivaju platu iz sigurnog budžeta određenih institucija, ali to je realnost koja se zanemaruje u našim razgovorima, sohbetima, hutbama. Odgovorne osobe ne obraćaju pažnju na ove situacije, ili su u strahu od svađe s poslodavcima od kojih su dobili donaciju za lični ili društveni interes.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli. Poslodavci kao da nisu svjesni da su Božijom odlukom i milošću samo u prednosti nad radnicima, a nikako njihovi vlasnici.

Kada bismo pratili život i smrt nepravednog poslodavca, te stanje njegove porodice možda bismo se uvjerili u Allahovu pravednu odredbu već na Ovom svijetu. Prilikom razmatranja odnosa poslodavac – radnik ljudi uglavnom imaju više naklonosti prema radnicima, jednim dijelom što je većina ljudi na svijetu radnici, a drugim dijelom što se nepravda uglavnom čini nad radnicima. Ipak, treba imati na umu da mnogi radnici svojim riječima, djelima, neradom, lijenošću čine nepravdu poslodavcu svakog (ne)radnog dana.

Jedna od nepoželjnih osobina radnika koja može štetiti poslodavcu, ali i radniku naročito u smislu njegovog radnog ambijenta, jeste neopravdano konstantno nezadovoljstvo.

Ako bismo ilustrirali ovu osobinu najbolji primjer bi nam bio slučaj kada poslodavac omogući povišicu radniku, a ovaj se upita: “Ako je meni povećao plaću, koliko li je tek onda on zaradio ovaj mjesec?!” Ako je poslodavac pravedan, konstantno nezadovoljstvo radnika može biti samo posljedica zavisti i ljubomore, a imati takvog radnika je kao zaposliti nezrelo i nestručno dijete, jer neopravdana zavist je jedna od osobina nezrelog djeteta.

Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu. Krasti od vlasnika, bez obzira da li je riječ o doslovnoj krađi materijalnih stvari ili, pak, obavljanje ličnih poslova tokom radnog vremena ili na radnom mjestu, znači varati.

Radnik može nemarno da se odnosi prema imovini vlasnika, svojim ponašanjem da udaljava poslovne partnere od vlasnika; širi laži i dezinformacije o vlasniku; u trgovini ili na pijaci može prodavati svoje proizvode umjesto vlasnikove; posluživati u restoranu svoju hranu i piće bez znanja vlasnika… sve su to osobine varalica, naroda koje je Uzvišeni prokleo, a u Kur’anu donio opis njihovih osobina: “Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red.

To je bolje za vas ako vjerujete.'“ (El-A'raf, 85) Radnikova plata može biti halal, islamom dozvoljena samo ako bude radio na poslu kao da radi za sebe, za svoju firmu i trgovinu.

Hadis Niko od vas neće vjerovati dok svome bratu ne bude volio ono što i sam sebi voli, i radnik i poslodavac mogu uvrstiti u lični poslovni kodeks.

Nastavi čitati

BiH

Zakucavanje za kraj, američki ambasador nije dozvolio da Cvijanović ima zadnju: Moram ispraviti ovaj krivi navod

Published

on

By

U Vijeću sigurnosti UN-a sinoć se na zahtjev Rusije razgovaralo o BiH, o čemu smo detaljno izvještavali.

No, zanimljiv detalj desio se na kraju.

Naime, članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, koja se obratila putem video-linka jer zbog sankcija nije mogla doći u New York, i to kao posmatrač jer nije mogla govoriti u ime Predsjedništva BiH.

U toku svog obraćanja ona je navela da se ona i visoki predstavnik Christian Schmidt obraćaju kao privatne osobe jer on, kako je kazala, nije visoki predstavnik.

Njen govor je prekinut jer je probijen termin za više od pola sata, no zadnja riječ ipak je data američkom ambasadoru Robertu Woodu koji se javio kako sa ‘ispravkom krivog navoda’.

“Znam da smo probili rok, ali moram izvršiti ispravku. Gospodin Schmidt se ovdje obraća u svom profesionalnom kapacitetu kao visoki predstavnik. I to nam piše na pozivu”, rekao je Wood. Nakon toga je sjednica prekinuta

Pogledajte taj detalj:

Raport

Nastavi čitati

Najčitanije