Religija
Darivanje i presađivanje organa u šerijatskom pravu
Doniranje organa je dozvoljeno u šerijatu, naravno uz određene uvjete i na propisan način. Vitalni organi se mogu darovati samo nakon nastupanja smrti u bolnici, ako se davalac za to unaprijed pismeno izjasnio, ako su organi zdravi i nakon što se medicinski ustanovi definitivna smrt davaoca organa.
Savremeno doba naglog i nezaustavljivog naučno-informacijskog progresa u svim sferama i aktivnostima ljudskog života nameće muslimanima obavezu da se jasno odrede prema određenim pojavama i pitanjima. Sa tim pitanjima se nisu sretali muslimani prije nas, to su pitanja samo našeg vremena, prema kojima se možemo odnositi pozitivno ili negativno, prihvatiti ih ili odbaciti, ili možemo uvjetovati njihovo prihvatanje.
Takva su na primjer pitanja iz oblasti savremene medicine poput kloniranja, genetike, vještačke oplodnje, darivanje i presađivanje organa.
Obeveza šerijatskih pravnika je da ljudima u duhu vremena i uvažavajući njihove realne potrebe ponude nove odgovore na sva novonastala pitanja, vodeći računa o obaveznosti očuvanju temeljnih islamskih principa i pravila.
Prostranost šerijata
Allahovom milošću, naša vjera je uzvišena a šerijat dovoljan pravni okvir za svako vrijeme i prostor. Šerijatsko pravo svojim intencijama, principima, pravilima i propisima ima rješenja za takva pitanja. Zakonodavac Šerijata je Gospodar ljudi i On najbolje zna šta je dobro ili loše za ljude.
O propisima se u Objavi načelno govori i samo neki su detaljno normirani.
Oni se razumijevaju iz općih fikhsih pravila koja uvažavaju često nužne i nepredvidive životne situacije. Ulema je odobrila princip po kojem se pravno mišljenje (fetva) može promijeniti sa promjenom vremena, mjesta, običaja i stanja ljudi.
Odgovor postoji
Islam nikad nije ostao bez odgovora na neku novu situaciju ili pojavu.
Islamski pravnici su u svakom vremenu nalazili odgovore na izazove sa kojima su se prvi puta sretali. Tako je i danas. Možemo govoriti o fikhu medicine u savremenom dobu na način da islamski pravnici putem akademija šerijatskog prava ili Islamske organizacije za medicinske znanosti tokom redovnih godišnjih višednevnih susreta sa medicinskim stručnjacima zajednički analiziraju i iznalaze odgovore na takva pitanja.
Legitimnost liječenja u šerijatu
Jedno od takvih pitanja jeste i darivanje i presađivanje ljudskih organa, kod nas poznato i kao transplantacija organa.
Ono je u šerijatu pozicionirano u oblasti liječenja ljudi, o kojem Poslanik, a.s., kaže: „Liječite se, o Allahovi robovi, zaista je Allah taj koji je spustio bolest i spustio lijek“.
Odgovarajući beduinima koji su ga pitali trebaju li se liječiti, poručio je njima i nama da: „Allah nije dao bolest a da za nju nije dao lijek, poznat onima koji ga poznaju a nepoznat onima koji ga ne poznaju“. Na pitanje ashaba da li se liječenjem može promijeniti Božije određenje, Poslanik, a.s., je odgovorio: „Ono je dio Allahovog određenja“.
Čitajući životopis (siru) Poslanika, a.s, nalazimo slučaj ashaba Katade ibn Numana, r.a., kojem je u bici na Bedru ili Uhudu izbijeno oko, sa kojim on dolazi Poslaniku, a.s., koji mu postavlja oko na njegovo ranije mjesto, poslije čega ovaj ashab postaje jedan od ljudi sa najboljim vidom. Pojedini istraživači spominju pomenuti slučaj kao poslaničku nadnaravnost (mudžizu) ali i kao moguće prvo presađivanje organa.
Klasični hanefijski, malikijski, šafijski i hanbelijski pravnici u svojim temeljnim pravnim djelima spominju mogućnost i uvjete obdukcije i presađivanja organa poznatih u njihovo doba. Azharska ulema je 1936. donijela fetvu o dozvoljenosti obdukcije i darivanja krvi.
U Jordanu je 1956. donesen Zakon o korištenju očiju umrlih osoba za medicinske potrebe. Najpoznatije fetve o darivanju organa su Fetva Jordanskog vijeća za fetve o uzimanju organa od druge žive ili umrle osobe iz 1977. godine, fetva Rabitine Akademije fikha o presađivanju organa iz 1985. i 1988. godine, broj 26, i 54-58. Najpoznatija savremena institucija za proučavanje savremenih medicinskih pitanja je kuvajtska Islamska organizacija za medicinske znanosti koja organizira godišnje susrete šerijatskih pravnika i ljekara.
Mišljenje šerijatskih pravnika o doniranju organa
Osnova u svim stvarima je dozvoljenost (el-aslu alel ibahati), za njih se ne mora imati šerijatski validan dokaz (delil), ali mora za ono što je zabranjeno. Ne postoji dokaz o zabranjenosti doniranja organa. Tačno je da je stvarni vlasnik ljudskog tijela Allah, dž.š. koji je vlasnik svega. Istina, čovjek može donirati neki organ jednako kao i pokloniti dio svoga imetka, iako je u stvarnosti i taj imetak Božije vlasništvo. Imovina je Božiji dar i opskrba ljudima, pa opet čovjek daje zekat, donacije, trajne (vakufe), jednokratne, obavezne ili dobrovoljne milostinje (sadake). Zašto ne bi mogao darovati dio svoga tijela kada se svi ljudi slažu da se može darovati krv? Bez krvi nema života pa opet je dozvoljeno darivanje. Jednako kao što je ženi dozvoljeno zadojiti dijete druge žene, mlijekom koje je dio nje. Općenito, doniranje organa je dozvoljeno u šerijatu, naravno uz određene uvjete i na propisan način.
Uvjeti darivanja organa
Starosna dob davaoca, ljekari preporučuju minimalno 21 godinu, a i po šerijatu je to vrijeme pune duhovne zrelosti i poslovne sposobnosti (rušd). Obzirom da se radi o odluci koja može značajno promijeniti uvjete života, odluku može donijeti samo odrasla osoba.
Dobrovoljni izbor davaoca organa, niko nema pravo prisiliti drugoga da daruje organ. Ovdje se darivanje ne može posmatrati kao obavezna pokornost roditeljima (birrul validejn), ono može biti isključivo čin dobre volje (mendub), nikako obaveze (farz).
Medicinski nalazi trebaju ukazivati na veliku vjerovatnoću uspješnosti operacije i razumsko vremensko trajanje tog organa u tijelu primaoca.
Vitalni organi se mogu darovati samo nakon nastupanja smrti u bolnici, ako se davalac za to unaprijed pismeno izjasnio, ako su organi zdravi i nakon što se medicinski ustanovi definitivna smrt davaoca organa.
Nije dozvoljeno unakažavanje leša amputiranjem vanjskih organa radi presađivanja.
Transplantaciju je dozvoljeno uraditi samo onda kada je ona jedino rješenje za ozdravljenje pacijenta.
Prodaja i kupovina ljudskih organa
Šerijat ne poznaje nijedno stanje u kojem ljudsko tijelo ili neki njegov dio može postati predmetom trgovine, na način da se proda ili kupi. Allah, dž.š., je čovjeka odlikovao velikim počastima, te stoga nije dozvoljeno da on postane roba za trgovanje.
Na žalost, siromaštvo nekih ljudi ih prisiljava na čin prodaje vlastitih organa.
Po islamu je to neprihvatljivo. Šerijatski pravnici trgovinu definiraju kao razmjenu jedne vrste imovine za drugu uz obostrani pristanak.
Insan ne može biti imovina i zato je njegova prodaja haram i nelegalna.
Može se nekome ko donira, na primjer, bubreg dati određena nagrada ili iznos na ime zahvalnosti, ali se ne može kupiti na način da bolesnik ponudi za bubreg 10 hiljada a davaoc ne prihvati manje od 12 hiljada. U slučaju da davaoc organa bude neko od rodbine, nema smetnje da mu se uzvrati davanjem poklona. Inače, čovjek, bio on musliman ili nemusliman, se ne može prodati, kao ni slobodna osoba, po hadisu: „Trojici ću ja biti parničar na Sudnjem danu… i čovjeku koji proda slobodnu osobu i za to novac uzme.“
Ukoliko su organi donirani bankama organa ili uzeti nakon smrti u nekoj od nesreća, dozvoljena je kupovina takvih organa od tih ustanova.
Presađivanje organa nemuslimana
Dozvoljeno je zato što organi nisu muslimani, nego su ljudi muslimani. Svaki organ u čovjeku veliča Allaha i tespih Mu čini, kao i cijela priroda. Jednako kao što je muslimanu dozvoljeno uzeti organ od nemuslimana, dozvoljeno mu je da nemuslimanu daruje organ.
Ne mogu nemuslimani biti preči od muslimana u činjenju dobra, pa uzimati a ne uzvraćati darove, po ajetu: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere vaše i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone.“
Koji organi se ne mogu darivati
Nije dozvoljeno darivati vitalne organe od kojih zavisi život ili stabilno stanje, kao ni organe reproduktivnog sistema koji i nakon presađivanja nastavljaju reprodukciju genetskog materijala, u cilju očuvanja pripadnosti potomstva biološkim roditeljima. Mnogo etičkih pitanja bi se time otvorilo bedz mogućnosti postizanja konsenzusa oko njih.
Opći principi darivanja organa
Prvo: dozvoljena je transplatacija organa sa jednog na drugo mjesto istog tijela, pod uslovom da je očekivana korist veća od moguće štete, da se to čini kako bi se nadomjestio izgubljeni organ, povratio njegov oblik ili uobičajena funkcija, ili otklonila neprijatnost koja pacijentu pričinjava tjelesnu ili duševnu bol.
Drugo: dozvoljeno je presađivanje organa iz tijela jednog u tijelo drugog čovjeka ukoliko je moguća vlastita reprodukcija istih, poput krvi i kože, i u slučaju da je davalac odrasla osoba sa punim pravom raspolaganja.
Treće: dozvoljeno je presađivanja organa odstranjenog radi određenog oboljenja, poput rožnjače oka.
Četvrto: zabranjeno je presađivanje vitalnog organa na kojem život počiva, poput srca, žive osobe drugoj osobi.
Peto: zabranjeno je presađivanje organa žive osobe ukoliko se time ne bi ugrozio sam život ali bi se u potpunosti ugrozilo stabilno stanje davaoca, poput darivanja obje rožnjače. Ukoliko bi stanje bilo djelomično ugroženo onda je presađivanje uvjetno dozvoljeno.
Šesto: dozvoljeno je presađivanje organa umrle osobe živoj osobi kojoj život ili stabilno stanje ovisi od posjedovanja tog organa, pod uvjetom da davalac organa ili njegov najbliži srodnik daju pismenu saglasnost za to. U izuzetnim slučajevima i kada je identitet davaoca nepoznat, sud može izdati potrebnu saglasnost.
Sedmo: navedeni slučajevi dozvoljenog darivanja organa su valjani samo uz uvjet da se do organa nije došlo putem prodaje organa, jer se ljudski organi ne mogu prodavati, dozvoljeno je davaoca nagraditi i počastiti.
Osmo: svaku drugu situaciju darivanja i presađivanja organa potrebno je posmatrati kao pojedinačne slučajeve i prema njima kao takvim se i odrediti, te u datim okolnostima donijeti pojedinačan stav o njima.
Umjesto zaključka
Navedeno pitanje je vrlo osjetljivo obzirom da se tiče onog najvažnijeg – života ljudi. Kao i mnoge druge plemenite ideje i ova je jako zloupotrebljena. Interesi su teško pomirivi: želja za životom bolesnih i prilika za bogaćenjem pohlepnih. Uspjeh ove i sličnih u osnovi humanih ideja zavisi od povjerenja ljudi u nju. Koliko bude spremnosti da svi imamo približno jednake šanse da dođemo do potrebnog lijeka, toliko će biti i odziva davalaca. Sve ostalo može biti samo lijepa priča. Šerijat je pravda i malo je pitanja o kojima su šerijatski pravnici jednoglasni u stavu da se ovdje mora biti krajnje oprezan i davati fetvu po strožijem mišljenju. Sve u cilju očuvanja prava ljudi i onemogućavanja činjenja još veće nepravde ionako obespravljenim i siromašnim.
Autor: Senad Ćeman
Izvor:islam.ba
Religija
Da li je muslimanu dozvoljeno da u tužbi protiv poslodavca kod nadležnog suda potražuje i kamatu za neisplaćene plaće?
Da li je muslimanu dozvoljeno da u tužbi protiv poslodavca kod nadležnog suda potražuje i kamatu za neisplaćene plaće? Naime, tužio sam svog poslodavca zbog dvije neisplaćene plaće iz 2001., pa me interesuje da li mogu tražiti zakonske zatezne kamate na ovaj iznos od 2001. pa do isplate?ODGOVOR :
Ukoliko je poslodavac imao objektivnih problema zbog kojih nije bio u stanju isplatiti neke plaće, ili smatra da uposlenik nema pravo na njih po osnovu ugovora, pa se povede sudski spor u vezi toga, u tom slučaju uposlenik nema šeri'atskog opravdanja da zahtijeva uz neisplaćene plaće i zakonsku zateznu kamatu.
Ako bi sud presudio u njegovu korist i dosudio da ima pravo i na zateznu kamatu, ne bi mu bilo dozvoljeno uzeti istu od poslodavca za svoje potrebe niti pak da bi je proslijedio u vjersko-humanitarne svrhe, zato što bi to predstavljalo jednu vrstu zuluma.
Ukoliko bi, pak, poslodavac namjerno, bez opravdanja, izbjegavao isplatiti plaće uposleniku, uz priznavanje duga, mišljenja smo da u tom slučaju uposlenik može zahtijevati i zakonsku zeteznu kamatu, ali je dužan istu proslijediti u vjersko-humanitarne svrhe.
To bi predstavljalo jedan vid kazne za učinjeni zulum prema uposleniku i preventivno bi djelovalo na spriječavanju samovolje i nasilničkog ponašanja poslodavaca. U svakom slučaju, nije dozvoljeno, pravedno ili nepravedno dosuđenu, zateznu ili neku drugu vrstu kamate potrošiti na ishranu sebe i svoje porodice osim u krajnjoj nuždi.
islam.ba
Religija
Smrt Allahovog poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we sellem
Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika.
Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?! Onaj ko se nazad vrati Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi!
وَمَا مُحَمَّدٌ إِلَّا رَسُولٌ قَدْ خَلَتْ مِنْ قَبْلِهِ الرُّسُلُ ۚ أَفَإِنْ مَاتَ أَوْ قُتِلَ انْقَلَبْتُمْ عَلَىٰ أَعْقَابِكُمْ ۚ وَمَنْ يَنْقَلِبْ عَلَىٰ عَقِبَيْهِ فَلَنْ يَضُرَّ اللَّهَ شَيْئًا ۗ وَسَيَجْزِي اللَّهُ الشَّاكِرِينَ
Nedjelja, 11.rebiu-l-ewwel, dan uoči Poslanikovog s.a.w.s. rastanka sa ovozemaljskim životom, osjetio je poslanik Muhammed a.s. da je dolazak Meleka smrti veoma blizu.
Da će uskoro napustiti ovaj svijet obavijestio je svoju kćerku Fatimu radijallahu anha. Prenosi se od Aiše r.a. da je rekla:” Poslanikove supruge bile su kod njega kad je došla Fatima r.a., hodom koji se nimalo nije razlikovao od hoda Allahovog Poslanika a.s.. Kad ju je vidio, izrazio je dobrodošlicu:” Dobro došla, kćeri moja!
Dao joj je da sjede sa njegove desne ili lijeve strane, zatim joj je tajno nešto rekao i ona je jako zaplakala. Kad je vidio njenu žalost, nešto joj je drugi put šapnuo a ona se nasmijala.
Rekla sam joj :” Allahov poslanik te odlikovao nad svojim ženama tajnom a ti plačeš, reci mi šta ti je kazao Allahov poslanik? Rekla je :”Neću otkriti tajnu Allahovog poslanika.”
Kada je umro Allahov poslanik a.s. rekla sam :” Kunem se pravom koje imam prema tebi ( jer je ona za nju bila majka) onda kada nisi kazala, šta ti je rekao Allahov poslanik s.a.v.s. ? Rekla je, sad može : Kada mi je prvi put šapnuo, obavijestio me je da je Džibril do sada ponavljao Kur'an s njim jednom godišnje i da ga je sada ponovio dva puta.
Rekao je :” Mislim da mi se smrt približila, pa se ti boj Allaha i strpi se! Zaista sam ti ja divan prethodnik. Tada sam zaplakala i to je onaj plač što si primijetila.
Kad je vidio moju žalost ponovo mi je rekao :” O Fatima, da li bi bila zadovoljna da budeš prvakinja među ženama ovog ummeta? Pa sam se nasmijala smijehom koji si vidjela.” ( Buhari )
**Poslanikove a.s. stvari kao što su :” mazga, koplje, strijela, zatim njegov krevet, ostao je da služi halifama i oni su to koristili.
*Posljednja noć Allahov poslanika Muhammeda s.a.v.s.
Svim će doći posljednja noć i posljednji dan ovodunjalučkog života, zato treba biti spreman, moliti Allaha da se preseli sa šehadetom kao musliman i najboljem djelu, tj.da nam kraj života bude sa najboljim djelom.
Nakon obavljene Jacije – namaza, muslimani se raziđoše svojim kućama, u sobi su ostali sam Poslanik a.s. i hazreti Aiša.
U drugim sobama su bile ostale supruge koje su sa zebnjom i brigom iščekivale novi dan. Neprospavane noći, ispunjene tugom i brigom, suzama i dovama bile su slika Poslanikove uže porodice, pogotovo njegove kćerke Fatime koja je znala da njen babo u svakom momentu može preseliti na ahiret.
- Ni ostali stanovnici Medine nisu mirno spavali jer su znali u kakvom je Allahov poslanik a.s. stanju. Jedva su čekali Sabah – namaz da ga vide i saznaju da je živ.
Abbas ibn Abdulmuttallib r.a. tokom posjete Poslaniku sallallahu alejhi we sellem na njegovom licu je vidio znakove smrti i o tome obavijestio Aliju r.a., zeta Poslanikovog.
Prenosi se od Ibn Abbasa da je rekao :” Izašao je Alija od Poslanika a.s. pa su ga okupljeni ljudi upitali : ” O Ebu Hasane, kako je danas Allahov Poslanik ”? A on im odgovori :” Hvala Allahu osvanuo je dobro.”
Ibn Abbas nastavlja:” Zatim ga je za ruku uzeo Abbas i rekao mu:” Tako mi Allaha Poslanik sallallahu alejhi we sellem će uskoro da umre, poznajem lica sinova Abdul Muttallibovi, znam prepoznati na njima smrtne znakove.” Bilo bi dobro da odemo kod Poslanika i da ga pitamo, kome je odlučio da će povjeriti hilafet nakon njegove smrti.
Ako bude odlučio da će povjerit nama ( članovima Ehli bejta, poslanikove porodice) da znamo ,ako je i nekom drugom da opet znamo.
Alija r.a. mu reče :” Tako mi Allaha kad i pitali Poslanika u vezi toga, ne bi nam dozvolio da imamo nešto stim, a i poslije njegove smrti narod se možda ne bi složio, tako mi Allaha ja ga neću ništa pitati.” ( Buhari )
- Kako je bilo Aiši radijallahu anha tu zadnju noć pred samo smrt svoga supruga najboljeg Allahov stvorenja ikad samo ona zna.
- Pred zoru pomogla je svom mužu, Muhammedu a.s. da uzme abdest i da klanja sabah – namaz, posljednji namaz u svom životu.
Molimo Allaha da nas usmrti na našem najboljem djelu i da nam da lijep završetak na ovom svijetu, da sa šehadetom na jeziku i u srcu preselimo. Amin
Nastavak u sljedećem prilogu
Religija
Kultura ponašanja kod kihanja i zijevanja
Brojne su životne situacije za koje mislimo da nisu toliko bitne.
U takve situacije sigurno spada, po mišljenju mnogih, i kihanje.
Šta uraditi prilikom kihanja, kako se ponašati, šta reci i sl., pitanja su koja se mnogima cine nezanimljivim. Medutim, cak i ovim, naoko, nevažnim ili manje važnim životnim situacijama, islam ukazuje odgovarajucu pažnju, a Poslanik islama Muhammed, s.a.v.s, je prigodno blagosiljanje prilikom kihanja ubrojio u medusobne dužnosti muslimana.
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, medu dužnosti muslimana spram muslimana ubrojio i upucivanje dove Allahu Plemenitom da onoga ko je kihnuo obaspe Svojom milošcu. U tom hadisu se kaže: Musliman je spram muslimana dužan pet stvari: odvratiti mu na selam, zijaretiti ga ako je bolestan, klanjati mu dženazu, odazvati mu se kada bude pozvan i nazdraviti mu kada kihne!
Dužnost blagosiljanja onoga koji kihne i kaže: El-Hamdu lillah!, medu islamskim ucenjacima razlicito se shvata. Vecina ucenjaka malikijske pravne škole smatra da je to mustehab, hanefije i vecina ucenjaka hanbelijskog mezheba smatraju to fardi kifajom a neki ucenjaci malikijskog mezheba smatraju to fardi ‘ajnom, što podržava i Ibn Kajjim el-Dževzijje.
Šta treba izgovoriti onaj koji kihne?
Onaj koji kihne treba zahvaliti Allahu Plemenitom. Tu zahvalu, kako se slažu islamski ucenjaci, treba izraziti rijecima: El-Hamdu lillah! ili: El-Hamdu lillahi Rabbi-l-‘alemin!, što je bolje ili:El-Hamdu lillahi ‘ala kulli hal!, što je još bolje.
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Kada neko od vas kihne, neka kaže: El-Hamdu lillah!
Nafi’ prenosi da je jedan covjek kihnuo u prisustvu Abdullaha b. ‘Omera, r.a, i tom prilikom rekao: El-Hamdu lillahi ve-s-selamu ‘ala resulillahi! Ibn Omer, r.a, je, tada, rekao: I ja kažem: El-Hamdu lillahi ve-s-selamu ‘ala resulillahi! medutim, nije nas tako poducavao Allahov Poslanik, s.a.v.s. On nas je poducavao da kažemo: El-Hamdu lillahi ‘ala kulli hal!/Hvala Allahu u svakoj situaciji!
U predaji Ebu Hurejre, r.a, kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Kada neko od vas kihne neka kaže: El-Hamdu lillahi ‘ala kulli hal!
‘Ali b. ebi Talib, r.a, kaže: Ko kaže, nakon kihanja: El-Hamdu lillahi Rabbi-l-‘alemine ‘ala kulli hal!, nece ga nikada boljeti ni zub ni uho! El-Mubarekfuri tvrdi da su prenosioci ove mevkuf-predaje pouzdani.
Kome treba uputiti dovu, nakon kihanja?
Dovu onome koji kihne treba uputiti samo pod uvjetom da on, nakon kihanja, zahvali Allahu Uzvišenom. Enes b. Malik, r.a, prenosi da su dvojica ljudi bili kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s, i nakon što su kihnuli, jednog je Vjerovjesnik, s.a.v.s, blagoslovio a drugog nije, pa ga je ovaj drugi upitao: Allahov Poslanice, njega si blagoslovio a mene nisi?! On je odgovorio: On je zahvalio Allahu (nakon kihanja) a ti nisi!
Šta reci onome koji kihne, a kako ce on odgovoriti?
Kada osoba kihne i zahvali Allahu Uzvišenom, onda mu treba uputiti dovu i blagosloviti ga rijecima: Jerhamukellah! ili: Jerhamukumullah!
On ce odvratiti rijecima: Jehdina ve jehdikumullah!/Allah uputio i nas i vas! ili: Jehdikumullahu ve juslihu balekum!/ Allah vas uputio i stanje vam popravio! ili: Jagfirullahu li ve lekum!/Allah oprostio i nama i vama!
To se temelji na Poslanikovim, s.a.v.s, rijecima koje prenosi Ebu Hurejre, r.a: Kada neko od vas kihne, neka kaže: El-Hamdu lillah! Neka na to njegov brat – ili prijatelj – kaže: Jerhamukellah!/Allah ti se smilovao! A neka mu on, onda, uzvrati:
Jehdikumullahu ve juslihu balekum! /Neka vas Allah uputi i stanje vam popravi!
Zanimljivo je da se i u ovom slucaju upotrebljava dova i blagosiljanje a ne isprazne rijeci koje uopce nemaju vrijednosti niti znacenja. Nažalost, i danas su brojni muslimani koji nakon što neko od prisutnih kihne izgovaraju: Nazdravlje!, a onaj što je kihnuo odvrati mu: Hvala!!! Naravno da se navedene rijeci ne mogu usporediti s dovom kojom se traži Allahov oprost, milost i uputa?!
Može li se blagosiljati nemusliman?
Ova vrsta blagosiljanja i dove upucuje se samo muslimanu, buduci da on jedini ima pravo na Allahovu milost. Vjerniku je zabranjeno prizivati Allahovu milost na nemuslimana. To se temelji na hadisu Ebu Musaa el-Eš'arija, r.a, u kojem se kaže: Židovi su pokušavali izazivati kihanje u prisustvu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kako bi im on odogovorio: Jerhamukumullah!/Allah vam se smilovao! Medutim, on im je odgovarao, nakon njihovog kihanja i zahvaljivanja Allahu: Jahdikumullahu ve juslihu balekum!/Allah vas uputio i stanje vam popravio!
Koliko ce se puta blagosloviti onaj koji kihne?
Islamski ucenjaci razišli su se u vezi s tim koliko puta ce se blagosloviti onaj koji kihne i zahvali. Shodno razlicitim predajama ucenjaci zakljucuju da to treba uciniti dva ili tri puta, a nakon toga, preporucuje se umjesto: Jerhamukellah!/Allah ti se smilovao!, izgovoriti: Šefakellah!/Allah te izlijecio!
Seleme, r.a, prenosi da je neki covjek kihnuo u prisustvu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, pa je nakon njegove zahvale Allahu, Poslanik, s.a.v.s, izgovorio: Jerhamukellah!/Allah ti se smilovao! To se ponovilo i drugi i treci put, a nakon toga je Poslanik, s.a.v.s, rekao: Ovaj covjek je nahladen!
U istom poglavlju Tirmizi donosi garib-predaju u kojoj Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: Tri puta ce se blagosiljati onaj ko kihne. Ako se to ponovi više od tri puta, onda možeš mu reci: Jerhamukellah!, a ako neceš – ne moraš!
Kako kihati?
Zanimljivo je napomenuti da je još prije 14 stoljeca Allahov Poslanik, s.a.v.s, preporucio da se stavi ruka ili odjeca na usta prilikom kihanja i da se tako kihanje priguši.
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, prekrivao rukom ili odjecom svoje usta prilikom kihanja i time kihanje prigušivao!
To je, naravno, preventiva kako ne bi, kako tvrdi Ibn Hadžer, ono što bi, eventualno, izašlo iz usta kihanjem uznemirilo one koji su prisutni u našoj blizini.
I zijevanje treba prigušiti
Zijevanje je posljedica šejtanskog djelovanja, pa ga, zbog toga, treba svoditi na najmanju mogucu mjeru. U hadisu Ebu Hurejre, r.a, Allahov Poslanik, s.a.v.s, naglašava: Zijevanje dolazi od šejtana, pa kada neko od vas zijeva, neka to pokuša odagnati od sebe koliko može.
U drugoj predaji Ebu Hurejre, r.a, kaže se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Allah voli kihanje a prezire zijevanje, pa kada neko od vas kihne, neka rekne: El-Hamdu lillah! Obaveza je svakog ko cuje tu zahvalu Allahu, da kaže: Jerhamukellah! A što se tice zijevanja, kada se to nekome od vas desi, neka to, koliko može, odagnava od sebe i neka ne izgovara: Hah, hah!, jer to dolazi od šejtana koji se smije iz njega!
Zijevanje se osuduje pošto priziva pohotama i, ocito je, rezultat tromosti tijela i prekomjernog konzumiranja hrane i pica, dok je kihanje rezultat slabljenja tijela i njegovog angažiranja u ibadetima, pa ga, otuda, kako tvrdi El-Hattabi, Allah i voli.
Ako se vec ne možemo suzdržati od zijevanja, treba bar izbjegavati ispuštanje neartikulisanih glasova prilikom tog cina, što, nažalost, mnogi cine.
Prilikom zijevanja ruku treba staviti na usta
Ukoliko ne nademo nacin da neutrališemo zijevanje, onda bar treba staviti ruku na usta prilikom tog cina. Ružno je vidjeti na našim TV-ekranima politicare u parlamentima kako od dosade zijevaju kao lavovi, tako da im se svi zubi i nepce mogu jasno vidjeti prilikom tog cina, koji dosjetljivi kamermani strpljivo bilježe. Ocito je rijec o nedostatku temeljnog odgoja i kulture naših politicara i parlamentaraca. Da su citali Poslanikove, s.a.v.s, hadise to im se, ocito, ne bi dešavalo.
Ebu Se'id el-Hudri, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Kada neko od vas zijeva, neka stavi ruku na svoja usta, jer, uistinu, tada šejtan ulazi u njega!
Poznati islamski ucenjak Et-Tibi tvrdi da šejtan, uistinu, ulazi u unutrašnjost covjeka, ukoliko on ne stavi ruku na svoja usta, i došaptava mu. Imam Nevevi, pak, smatra da je preporuka stavljanja ruke na usta prilikom zijevanja, izmedu ostalog, i zbog toga da covjek sacuva lijep i dostojanstven izgled, jer zijevanjem dolazi do njegovog izvitoperivanja.
Zakljucak
Iz izloženog jasno se vidi da je islam svemu dao odgovarajuce mjesto.
Kihanje, na prvi pogled, nije toliko važno. Medutim, islamski ucenjaci su još davno primijetili da je kihanje za tijelo ono što je zemljotres za Zemlju. Kihanjem se mozak oslobada viška štetnih gasova, pa kada ne bi bilo kihanja i ti gasovi ostali nataloženi u mozgu, došlo bi, po Ibn Kajjimu, do štetnih i teških oboljenja.
Zanimljivo je napomenuti da se upravo zbog znacaja kihanja za zdravlje covjeka Allahu zahvaljuje na tome, a za zijevanje koje nema tu funkciju, nema ni zahvale.
Nadamo se, da ce ove prelijepe i sadržajne dove nakon kihanja zamijeniti beskorisne i isprazne rijeci, poput: nazdravlje i sl., i, na taj nacin, našu životnu praksu uveliko približiti sunnetu našeg Vjerovjesnika, s.a.v.s.
-
Sportprije 7 dana
Slavna faca iznenadila sve prelaskom na islam, Amerike se javno odrekao: “Ljudi pate zbog njih”
-
BiHprije 7 dana
Na blogu Nebojše Vukanovića “osvanuo” skandalozan tekst: Kome smetaju Bošnjaci u Istočnom Sarajevu?
-
BiHprije 5 dana
Konaković: Ne bih se smio zakleti da Izetbegović nije povezan s KOS-ovcima, o njemu nešto znaju ili im je dužan
-
BiHprije 5 dana
Mijenjaju se tarife: Evo kojim danima i u koje vrijeme će biti jeftina struja
-
Smrtovniceprije 5 dana
Na ahiret preselio Ljubijankić (Ahmeta) Hasan
-
USKprije 2 dana
FOTO U Bihaću preuzeti motocikli, kvadovi i novac zbog više krivičnih djela, bit će dio javnog nadmetanja
-
Smrtovniceprije 6 dana
Na ahiret preselila Mirza (Hazim) Toros rođ. Abdić
-
USKprije 2 dana
U državi sa 13 policija: Da li se napad u Bosanskoj Krupi mogao spriječiti?