Nacionalni park Una, na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Nacionalnim parkom je proglašen 29. maja 2008. godine. Medo Ljutoč, šetnica Štrbački buk, rijeka Una, netaknuta priroda, čovječija ribica – praznik za sve ljubitelje prirode. O svemu tome i borbi protiv uništavanja prirode za N1 govorio je Alen Zulić – direktor NP Una.

Kada je u pianju Nacionalni park Una, jedna od najposebnijih priča u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, šta je to što biste vi stavili u vrh? 

Rekao bih u ovom dijelu regiona, s obzirom da je Nacionalni park Una jedini u Federaciji BiH, tri su u Republici Srpskoj, kada kažem region to je zato jer znamo da Una izvire u Republici Hrvatskoj, dobrim dijelom protiče kroz BiH, i opet se u lijeva se u Savu u RH, tako da ono što pruža tim svojim tokom je nešto što ne možete vidjeti svugdje u svijetu. Zvuči neskromno, ali svi koji imaju priliku da posjete, iskuse rafting, prođu kroz kanjon, kaskade, prođu kompletan unski tok, radi se o jedinstvenosti u regiji, a po mnogima u Europi i svijetu. Tome svjedoči sve veći broj dolazaka i takve slike idu u svijet. Naprosto je čast i privilegija da smo dio tog mladog projekta – mladog jer postoji 13-14 godina, da možemo utkati svoje ideje i kreativnost, ne imati korist od toga već zaista učiniti sve da zaštitimo tu prirodu i da oni koji dođu uživaju u tome.

Sve više se govori o tome kako se želi uništiti priroda, skrenuti tokovi, da se utiče na zaštićene vrste u NP Una. Vidi li se rješenje tog problema?

Rješenje uvijek postoji kao i problem, puke želje nisu, radi se o tome da je to postalo interesantno ljudima koji imaju novac i žele umnožiti kapital, tako se rađaju ideje, krivolov, betoniranja plaža, zagrađivanje, nelegalna gradnja, a postoje i krupniji, veći interesi, to su ovi koji žele graditi hidrocentrale na vrelu Une, i to je zajedno jedan veliki problem. U situaciji smo da sve to što je jedinstveno i lijepo, i što ne možete pronaći na planeti, sad smo u situaciji da se moramo boriti da bi to sve postojalo i ostalo onima iza nas. Rješenja postoje, moraju nekad biti zakonska, a imamo i drugi dio gdje moramo raditi na svijesti građana. Veliki je izazov.  S jedne strane imamo neprevaziđenu ljepotu, a s druge strane veliku opasnost da sve to možemo neprimjetno i neočekivano brzo dovesti u pitanje. Zadatak NP Una jeste to. Najviše nas povezuju s razvojem turizma, a to je sekundarna stvar, mi prije svega trebamo da zaštitimo okolinu – biodiverzitet, šumu, ljude, tradiciju, običaje, kulturno naslijeđe, itd. Rješenja postoje i moraćemo se konzultirati, zauzimati jake stavove, ali ne da bi nekom omeli ideju da bi mogao ostvariti svoj financijski interes već upravo da sačuvamo njihov interes, jer ako neko uloži u hotelijerstvo, oni zapravo mogu sebe najviše ugroziti jer i oni će biti gubitnik kad svega toga ne bude.

Može li se uživati u NP Una tokom sva četiri godišnja doba?

Ne postoji nijedan dan u kojem nije zabilježen posjet NP Una od njegovog osnivanja. Una je kruna te cijele priče, ali 80 posto parka pokriveno je šumom, jako je puno staza pješačkih, biciklističkih, imamo životinje kao što su vuk, medvjed i ris. Kao neko ko je odrastao na Uni i voli se kupati, kad bih trebao odabrati trenutak da gledam i promatram izabrao bi zimski period, jer taj prizor je kao kao neka zamrznuta arhitektura, puno ljepša od ovih prizora. Ali ne možete to staviti u jednu ravan, tu je i jesen, opadanje lišća, kiša… Koristim priliku da sve one koji nisu bili da dođu i obiđu Milančev, Štrbački buk….