Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić oglasio se na društvenim mrežama i naglasio da su “organizovane čitave fabrike laži protiv Srbije, ali da će istina pobijediti”.

Vučić je kazao da je na jučerašnjoj konferenciji za novinare nedvosmisleno govorio “o potrebi očuvanja mira i da će Srbija sve da učini da mir bude sačuvan, kao i da bi usvajanje rezolucije o Srebrenici u UN značilo otvaranje Pandorine kutije što znači veliki broj novih rezolucija pred Generalnom skupštinom UN”.

“I pored toga, danas ste mogli da vidite u svim regionalnim medijima, od `Majki Srebrenice` do svih ostalih, koji kažu da je Pandorina kutija u stvari rat protiv naših komšija, dalje naoružavanje, iako je bilo potpuno jasno da to nema nikakve veze jedno sa drugim”, poručio je Vučić u obraćanju video-porukom na svom “Instagram” nalogu.

On je istakao da su iz “nekakvog Pen centra” potvrdili da su svi zabrinuti i osjećaju se ugroženo zbog srpskog naoružavanja, ali je dodao da su pogriješili jer nije Srbija dobila “rafale”, već Hrvatska.

“NATO je taj koji ubrzava svoje programe naoružavanja i protiv čega nemamo ništa protiv. A mi se normalnim uobičajenim tokom naoružavamo, onoliko koliko je potrebno da bi jedna mala, suverena i nezavisna zemlja mogla da opstane”, rekao je Vučić.

On je ukazao da hajka koja se vodi protiv Srbije samo pokazuje nervozu onih koji su umislili da će sa lakoćom da ostvare svoje ciljeve i da sruše Srbiju na koljena da nikada više ne može da se podigne.

“Bez obzira na sve fabrike laži, pobijediće Srbija”, zaključio je Vučić.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić priznao je da će Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojiti UN-ovu rezoluciju o genocidu u Srebrenici, kao i prijem Kosova u Vijeće Evrope, zaključivši da najmoćnije sile nisu uspjele “baciti Srbiju na koljena i pod” i da je zbog toga Srbija na čelu s njim uspjela.

Vučić je naveo da je borba bila, ne da bi negirao nečije žrtve, nego da se Srbija spasi od naplate ratne štete i revizije presude Bosne i Hercegovine protiv Srbije.

Na početku svoga obraćanja srbijanski predsjednik je citirao pojedine dijelove Dejtonskog mirovnog sporazuma zaključivši da se time dokazuje kako je rezolucije o Srebrenici “brutalno gaženje Daytona i Ustava BiH” i da to znaju i Amerikanci “koji sada šute”.

“Potpuno je jasno da je bio neophodan konsenzus u Predsjedništvu (za odluku o rezoluciji o Srebrenici) i onda bi u slučaju da je neko preglasan pokrenula bi se zaštita vitalnog nacionalnog interesa. U Generalnoj skupšti po prvi put u njenoj historiji trebalo bi se odlučivati o aktu za koji ne postoji saglasnost konstitutivnih naroda na koji se taj akt odnosi. Da idem dalje – za Ruandu je pored saglasnosti Huta i Tutsija trebala saglasnost svih država u Africi. Oni su proveli konsultacije unutar zemlje i sa regionalnim partnerima, a mi smo za rezoluciju prvi put čuli od njemačkih partnera. Mi smo ih upitali zašto nas niste obavijestili, mi smo ‘garanti’ Daytona, našeg stanovništva je 32 posto u BiH?Amerikanci su pametniji od drugih i zato su se povukli. Oni šute zato što znaju da smo u pravu”, ocijenio je srbijanski predsjednik, javlja N1.

Vučić je dodao kako Srbija nikada nije negirala “strašan zločin” nad Bošnjacima i da je “pokušala organizovati život na racionalnim osnovama u prijateljskim uslovima”, ali da za to nije bilo razumijevanja jer, kako je poentirao, “za njih su Srbi dobri samo ako bi spustili glavu dok nas udaraju motkama i da to nije dovoljno, nego moramo govoriti kako nam je lijepo dok nas tuku”.

Vučić je ispričao kako se “borio protiv rezolucije o Srebrenici”…

“Ja sam organizovao brojne sastanke, razgovarao sam sa 22 predsjednika i premijera i sa predstavnicima 111 zemalja u UN-u. Nastavio sam to da radim svaki dana. Zašto? Zato što sam znao šta je namjera Nijemaca, ali i onih iz Sarajeva. Kada su vidjeli da se neko suprotstavio, onda su pokrenuli najjeziviju kampanju najbrutalnijih uvreda. Nemam problem da budem izložen takvom linču zato što se borim za svoj narod i istinu. Ne zato što hoću da negiram bilo kakav zločin nego da spriječim zločine u budućnosti. Nisu oni tražili da Vučić pogne glavu u Srebrenici i položi cvijet, nego oni traže pravne i političke konzekvence. Ovo je jedina rezolucija koja će biti usvojena preglasavanjem, ovo neće biti jednoglasna odlka. Ni blizu. Bit će onih koji će glasati mukom za rezoluciju”, tvrdi Vučić.

“Neki hoće da pokriju svoje šutnje u Gazi, da nađu krivce nad muslimanima. Mnoge islamske zemlje u svijetu su to jako dobro razumjele i suprotstavit će se tome. Zadovoljan sam što sam učestvovao da se sačuva dostojanstvo srpskog naroda. Imat će većinu “za”, ali da li će imati stvarnu većinu? Možete misliti kada je mala Srbija dovela do neizvjesne utakmice sa velikim silama poput Njemačke, SAD-a… onda ćete shvatiti da rezultat nije mali”, dodao je Vučić.

Srbijanski predsjednik je na kraju svoga obraćanja kazao kako je “sarajevski režim” priznao i sam šta je “stvarni cilj” rezolucije o Srebrenici ponovivši da je on to shvatio prije “20 ili 25 dana”. Pročitao je intervju šefa bh. diplomatije za N1 zaključivši da je Elmedina Konakovića “priznao” da je namjera rezolucije naplate ratne odštete od Srbije i pokretanje revizije presude.

“Shvatili smo od najviših predstavnika sarajevskog režima da imaju samo jedan cilja, a to je naknada ratne štete i nova reviziju presude. To su rekli i Osmani i Konaković, nije to rekao Vučić. Sada bi svima trebalo biti jasno zašto sam to razumio na vrijeme i suprotstavio se tome. Znamo da ćemo izgubiti u završnici, ali znamo da smo odbranili ugled Srbije. Nema mnogo slobodnih zemalja u svijetu kao što je Srbija. Ovo govori o jednoj sinhronizovanoj akciji nekih najmoćnijih sila da se Srbiji zada konačni udarac. Nisu očekivali naše suprotstavljanje i to što nismo dozvoli da se Srbija baci na pod. Čak i da smo pali na pod brzo bi se digli jer nismo naučili da ležimo ili klečimo. Očekujemo u istoj sedmici usvajanje rezolucije i prijem Kosova u Vijeći Evrope – između 11. i 16. maja. Ali ovo će otvoriti Pandorinu kutiju”, kazao je na kraju svoga vanrednog obraćanja prvi čovjek Srbije, Aleksandar Vučić.

Prije 45 godina, 15. aprila 1979. godine, u 7.19 sati, zemljotres jačine 7 stepeni Richterove skale pogodio je Crnu Goru.

Poginula je 101 osoba u Crnoj Gori, 35 u Albaniji, a preko 100.000 ljudi je ostalo bez krova nad glavom.

Epicentar zemljotresa se nalazio u Jadranskom moru, između Ulcinja i Bara, na udaljenosti od 15 kilometara od obale.

Potres je trajao desetak sekundi i uglavnom se osjetio duž crnogorske i albanske obale i izazvao je katastrofalna razaranja sa intenzitetom od IX stepeni Merkalijeve skale na cijelom Crnogorskom primorju, na dužini od preko 100 km.

Budvanski Stari grad je u deset sekundi potresa teško oštećen. Od 400 građevina u Starom gradu samo osam je ostalo nedirnuto. Zidine i zaštitni bedemi iz 15. vijeka su teško oštećeni. Manastir Praskvica, koji se nalazi između Miločera i Svetog Stefana, pretrpio je velika oštećenja. Crkva unutar manastira je potpuno srušena, a i freske su također oštećene.

Stradali su skoro svi gradovi na obali, razrušeno je 250 naselja, oštećeno 64.000 objekata, kao i 550 kilometara puteva i dijelovi pruge Beograd-Bar.

Ovaj potres bio je „najjači zabilježeni zemljotres u crnogorskoj historiji“, kaže Jadranka Mihaljević, načelnica Odeljenja za instrumentalnu i inženjersku seizmologiju Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore, za BBC.

„Krenuo sam da farbam barku, a kad je počelo da trese, trčeći sam se vratio kući jer su oko mene počele da padaju stene”, prisjeća se Ismet Karamanaga, koga Ulcinjani danas u šali zovu „gradonačelnik Starog grada”.

Sa ženom i sinom od 17 mjeseci izletio je iz kuće ka izlazu iz tvrđave.

„Oko moje kuće su sve bile ruševine, bašta nam je bila u rasulu, dizao se dim i prašina, ali je kuća opstala i kasnije je bila obeležena žutom bojom, što je značilo da može da se obnovi”, dodaje.

U „potpuno razrušenom” starom gradu poginulo je pet ljudi, među njima i Ismetov prijatelj.
U gradu i okolini, ukupno je potvrđena 31 žrtva.

Dok se treslo i rušilo crnogorsko primorje, na njegovom krajnjem sjeverozapadu boravio je i doživotni jugoslovenski predsjednik Josip Broz Tito.

Tog aprila, godinu dana prije smrti, boravio je u vili „Galeb”, ljetnjoj rezidenciji u banji Igalo, na obodu Herceg Novog.

Već nekoliko sati poslije potresa, Tito je zatražio da ode na rivijeru i provjeri stanje, ispričao je Alen Filipović iz Instituta „Dr Simo Milošević”, danas vlasnik ovog objekta, za televiziju N1.

„Tito nije htio da bude evakuisan, kako su mu to predlagali, već je zatražio da mu se postavi šator u dvorištu, u blizini apartmana”, rekao je Filipović.

Tek je sljedećeg dana sa dubrovačkog aerodroma otišao za Beograd.

Ostatak teksta kao i fotografije pročitajte i pogledajte na linku OVDJE.