Connect with us

Magazin

FOTO Trebao je biti dom za milion ljudi, koštao je 100 milijardi dolara: Jezivo je prazan

Published

on

“USPIO sam pobjeći s ovog mjesta”, pomalo se nervozno smije Nazmi Hanafiah. Prije godinu dana ovaj 30-godišnji informatički inženjer preselio se u Forest City, veliki stambeni kompleks koji je Kina izgradila u Johoru, na samom jugu Malezije. Unajmio je jednosobni stan u neboderu s pogledom na more, piše BBC.

Nakon šest mjeseci bilo mu je dosta. Nije želio nastaviti živjeti, kako je rekao, u “gradu duhova”. “Nije me bilo briga za moj depozit, nije me bilo briga za novac. Morao sam otići”, rekao je Hanafiah, koji se s BBC-jevim reporterima sastao u zgradi u kojoj je živio. “Naježio sam se zbog povratka ovamo. Ovdje je osamljeno – samo ti i tvoje misli”, objašnjava Hanafiah.

Projekt od 100 milijardi dolara

U okviru Inicijative pojas i put, najveća kineska nekretninska kompanija Country Garden predstavila je 2016. godine Forest City – megaprojekt vrijedan 100 milijardi dolara. U to je vrijeme kineski nekretninski boom bio u punom zamahu. Investitori su posuđivali goleme svote novca za gradnju u zemlji i inozemstvu za kupce iz srednje klase.

Plan Country Gardena bio je izgraditi ekološki prihvatljivu metropolu u Maleziji s golf-terenom, vodenim parkom, uredima, barovima i restoranima. Kompanija je tvrdila da će u Forest Cityju na kraju živjeti gotovo milijun ljudi.

Osam godina kasnije projekt stoji kao podsjetnik da ne morate biti u Kini da biste osjetili učinke kineske nekretninske krize. Dosad je izgrađeno samo 15 posto cjelokupnog projekta, a prema nedavnim procjenama, koristi se nešto više od jedan posto ukupne izgradnje.

Unatoč suočavanju s dugovima od gotovo 200 milijardi dolara, Country Garden je rekao za BBC da je optimističan oko dovršenja projekta.

Forest City je najavljen kao “raj iz snova za cijelo čovječanstvo”. Ali u stvarnosti bio je usmjeren na domaće kinesko tržište, nudeći ambicioznim ljudima priliku da posjeduju drugi dom u inozemstvu. Cijene su bile nedostižne za većinu običnih Malezijaca.

Za kineske kupce nekretnina bi bila investicija koja bi se mogla iznajmiti lokalnim Malezijcima, kao što je Hanafiah, ili se koristiti kao kuća za odmor. U stvarnosti, izolirana lokacija Forest Cityja – izgrađena na rekonstruiranim otocima daleko od najbližeg većeg grada Johor Bahrua – odbila je potencijalne stanare i donijela mu lokalni nadimak Grad duhova.

“Da budem iskren, ovdje je jezivo. Imao sam velika očekivanja od ovog mjesta, ali bilo je to tako loše iskustvo. Ovdje se nema što raditi”, rekao je Hanafiah za BBC.

Pusta plaža i igrališta

Forest City odaje čudnu atmosferu, čini se kao napušteno ljetovalište. Na pustoj plaži nalazi se zapušteno dječje igralište, zahrđali stari automobil i bijelo betonsko stubište koje ne vodi nigdje. Uz vodu su postavljeni znakovi upozorenja da kupanje nije preporučljivo zbog krokodila.

U namjenski izgrađenom trgovačkom centru mnoge su trgovine i restorani zatvoreni. Neki lokali nisu ni dovršeni. U nadrealnom prizoru, trgovačkim centrom u krug vozi prazan dječji vlakić svirajući neprestano Heads, shoulders, knees and toes na kineskom.

U obližnjem izložbenom prostoru Country Gardena nalazi se ogromna maketa grada, koja pokazuje kako bi dovršeni Forest City trebao izgledati. Za prodajnim štandom sjedi nekoliko zaposlenika koji izgledaju kao da se dosađuju. Na natpisu iznad njih stoji: “Forest City. Gdje sreći nikad nema kraja.”

Čini se da ljude ovdje najviše privlači status bescarinske zone. Plaže su pune odbačenih boca alkohola.

Kad padne noć, Forest City prekriva tama. Svaki od golemih stambenih blokova sadrži stotine stanova, ali samo nekoliko ih ima upaljena svjetla. Teško je povjerovati da ovdje itko doista živi.
“Ovo mjesto je jezivo. Čak i danju, kada izađete pred svoja vrata, hodnik je mračan”, kaže Joanne Kaur, jedna od rijetkih stanovnica.

Ona i njezin suprug žive na 28. katu jednog od nebodera – sami su na cijelom katu. Kao i Hanafiah, unajmili su stan i planiraju otići čim budu mogli.

“Žao mi je ljudi koji su zapravo uložili novac i kupili ovdje stan. Forest City na Googleu nije ono što vidite ovdje danas. To je trebao biti projekt koji je obećan ljudima, ali to nije to”, dodala je Kaur.
Razgovarati s ljudima u Kini koji su kupili stanove u Forest Cityju nije lako. BBC je uspio posredno doći do nekolicine vlasnika, ali oni nisu bili voljni komentirati, čak ni anonimno.

“Uopće nema ljudi”

Međutim društveni mediji nude neke anegdotalne priče. Ispod objave koja hvali projekt, jedan je kupac iz pokrajine Liaoning rekao: “Ovo je vrlo zavaravajuće. Današnji Forest City je grad duhova. Uopće nema ljudi. Daleko je od grada, ima nepotpune stambene objekte i teško se kretati bez automobila.”

Neki su pitali kako mogu dobiti povrat novca za svoju nekretninu, a jedan je rekao: “Cijena mog stana toliko je pala da sam ostao bez riječi.”

Ova vrsta frustracije osjeća se diljem Kine, gdje je tržište nekretnina u neredu. Nakon godina neobuzdanog zaduživanja nekretninskih kompanija, kineska vlada se bojala stvaranja balona i nametnula je stroga ograničenja 2021. godine. “Kuće su za život, a ne za spekulacije”, bila je mantra kineskog čelnika Xi Jinpinga.

Kao posljedica ovih mjera, velike kompanije su ostale bez novca za dovršetak velikih projekata. U listopadu je Country Garden bio prisiljen napustiti dva projekta u Australiji, prodavši nedovršeni projekt u Melbourneu i drugi u Sydneyju.

Lokalni politički čimbenici također su pridonijeli trenutnoj situaciji u Forest Cityju. Tadašnji premijer Malezije Mahathir Mohamad ograničio je 2018. izdavanje viza za kineske kupce, navodeći kao razlog svoje protivljenje “gradu izgrađenom za strance”.

Neki analitičari također su doveli u pitanje razboritost izgradnje ovakvih razmjera u zemlji čije je političko i ekonomsko okruženje nestabilno. Trenutna malezijska vlada podržava projekt Forest City, ali potencijalnom kupcu nije jasno na što se odnosi podrška i koliko će to trajati.

Kineski problemi

Drugi neočekivani problemi, kao što su ograničenja putovanja u pandemiji i kontrola novca koji kineski građani mogu potrošiti u inozemstvu, posebno su ometali inozemne projekte koje su pokrenule kompanije kao što je Country Garden.

“Mislim da su otišli malo predaleko i prebrzo. Prije pokretanja iznimno ambicioznog projekta kao što je ovaj, kritična lekcija koju treba naučiti jest osigurati dovoljan protok novca”, kaže Tan Wee Tiam iz KGV International Property Consultantsa.

Ovog se tjedna najzaduženija svjetska tvrtka za nekretnine Evergrande suočila s ročištem o likvidaciji na sudu u Hong Kongu. Na kraju je kineska tvrtka dobila odgodu od šest tjedana da dogovori plan otplate sa svojim vjerovnicima.

Country Garden inzistira na tome da je trenutna situacija na kineskom tržištu nekretnina samo “buka” i da njegova malezijska podružnica “posluje kao i obično”. Također navodi da su planovi za uključivanje Forest Cityja u novu posebnu gospodarsku zonu između Malezije i susjednog Singapura pokazali da je projekt “siguran i stabilan”.

Ali bez pristupa novcu, teško je shvatiti kako se projekti kao što je Forest City mogu završiti i kako će privući ljude da ondje žive. U ovom trenutku nekretnine sagrađene u Kini je, blago rečeno, teško prodati.

“To je situacija kokoši i jajeta. Kompanija se obično oslanja na prodaju unaprijed kako bi mogla financirati izgradnju, ali kupci neće uložiti svoj novac ako nisu sigurni hoće li na kraju dobiti ključeve stana”, kaže Eveline Danubrata iz REDD Intelligence Asia.

Kada je u pitanju nekretninska kriza u Kini, Forest City je klasičan slučaj ambicije u suprotnosti sa stvarnošću. Možda su neki lokalni čimbenici pridonijeli trenutnoj situaciji, ali to je dokaz da izgradnja desetaka tisuća stanova usred ničega nije dovoljna da uvjeri ljude da tu žive.

U konačnici, sudbina Forest Cityja – i stotine projekata diljem Kine – ovisi o kineskoj vladi. U listopadu su se pojavili izvještaji da je Country Garden stavljen na preliminarni popis kompanija koje će dobiti financijsku potporu kineske vlade – iako opseg te potpore još uvijek nije jasan.

Malo je vjerojatno da će se ljudi poput Hanafiaha ipak vratiti: “Svakako ću pažljivije birati sljedeći put. Sretan sam što sam napustio ovo mjesto, sada sam vratio svoj život.”

Magazin

U Pakistanu živi narod svijetle puti, plave kose i očiju – potomci su velikog vojskovođe?

Published

on

By

Duboko u udaljenim planinama Pakistana, narod Kalaš živi kao jedinstvena etnička grupa sa upečatljivim fizičkim karakteristikama. Mnogi članovi ovog drevnog plemena imaju svijetlu kožu, plavu kosu i plave oči, što ih razlikuje od susjednih populacija.

Lokalna tradicija sugeriše da su potomci jednog od najvećih stratega u historiji Aleksandra Velikog čiji su se vojnici naselili u regiji prije više stoljeća. Oni održavaju politeističku religiju i žive kulturne prakse koje se značajno razlikuju od islamskih običaja. Ova zajednica nastavlja čuvati svoj poseban identitet dok živi unutar udaljenih vrhova Hindukuša.

Ko su Kalaši?

Kalaši su jedinstvena autohtona etnička manjina koja govori dardski jezik, a broji otprilike 3.000 do 7.500 ljudi u pakistanskom okrugu Chitral. Naseljavajući doline Bumburet, Rumbur i Birir u Hindukuša, poznati su po svojoj izrazitoj animističkoj, politeističkoj kulturi i živopisnoj, šarenoj odjeći, što ih izdvaja od većinskog muslimanskog stanovništva.

Ključni aspekti naroda Kalaš:

Kultura i religija: Kalaši praktikuju drevnu religiju koja uključuje obožavanje predaka, duhove prirode i žrtve. Oni održavaju jedinstvenu, često pogrešno shvaćenu kulturu, koja uključuje fokus na koncepte “čistog” i “nečistog”.

Kulturne prakse: Kalaši imaju jedinstvenu i živopisnu kulturu u kojoj slave i obožavaju prirodu kroz pjesmu, ples i žrtve. Žene igraju značajnu ulogu i imaju visok status u svojoj zajednici.

Položaj: Kalaši se nalaze u okrugu Chitral u provinciji Khyber Pakhtunkhwa u Pakistanu, tačnije u tri doline: Bumburet, Rumbur i Birir.

Jedinstvene tradicije: Imaju snažnu tradiciju plesa i pjevanja tokom svojih festivala.

Porijeklo i vjerovanja: Iako popularni mit tvrdi da su potomci Aleksandra Velikog, oni su zapravo autohtona grupa i jedinstvena etnička grupa koja govori dardski jezik.

Napori za očuvanje: Dok su neki u zajednici izrazili zabrinutost za svoju kulturnu budućnost, drugi, posebno mlađa generacija, rade na očuvanju svojih tradicija.

Uloge žena: Žene u zajednici Kalaš često se vide kako učestvuju, a ponekad i vode, poljoprivredne aktivnosti i druge poduhvate zajednice.

Izolacija i zaštita: Geografska izolacija dolina Kalaš historijski je doprinijela očuvanju njihove jedinstvene kulture.

Ključni festivali i znamenitosti

Festivali: Kalaši slave nekoliko festivala, koji su karakterizirani i, sa svojim živim bojama, glavna su atrakcija za turiste.

Bishalini kuća: Bashali Dur (ili Bishalini kuća) je mjesto za, gdje žene borave tokom menstruacije i porođaja.

N1

Nastavi čitati

Magazin

Prilikom sadnje krompira dodajte jedan prirodni sastojak, pomaže u odbijanju zlatice

Published

on

By

Koloradska krompirova zlatica se pojavljuje u mnogim vrtovima svake godine i može ozbiljno oštetiti usjeve krompira. Postoji jednostavan prirodni trik s domaćim sastojkom koji pomaže u smanjenju njenog prisustva, ali je ključno početi s njom u proljeće, prilikom sadnje.

Svake sezone je ista priča: čim krompir proklija, pojavljuje se njihova najveća prijetnja. Krompirova zlatica iz Kolorada je toliko agresivna štetočina da može potpuno uništiti biljku ako se ne tretira na vrijeme. S obzirom na to da jedna ženka može položiti i do nekoliko hiljada jaja, jasno je da se ovaj insekt širi nevjerovatnom brzinom.

Iako se hemijska sredstva često koriste, sve više ljudi se odlučuje za prirodne metode zaštite biljaka. One su blaže za tlo, korisne insekte i okoliš, a uz pravilnu upotrebu mogu biti vrlo učinkovite u smanjenju pojave štetočina.

Ljuske luka kao prirodna zaštita

Jedno od najjednostavnijih rješenja krije se u kuhinji – u trulim ljuskama luka, prenosi N1 Slovenija. Umjesto da ih bacite, možete ih koristiti prilikom sadnje krompira. Njihov karakterističan miris djeluje kao odvraćanje za krompirovu zlaticu iz Kolorada, što joj otežava pronalazak biljke domaćina.

Prilikom sadnje krompira, možete dodati šaku suhih ljuski luka u svaku rupu za sadnju, direktno pored gomolja. Ovo stvara prirodnu “zaštitnu zonu” koja može smanjiti mogućnost napada u ranim fazama rasta.

Kako se kore postepeno raspadaju u zemljištu, one oslobađaju supstance jakog mirisa koje dodatno utiču na okolinu oko biljke. To može odvratiti pažnju i štetočinama u zemljištu i onima koje dolaze spolja tražeći mjesto za polaganje jaja.

Dodatne biljke i prirodni mirisi

Neke biljke, poput hrena, kamilice i graha, imaju sličan odvraćajući učinak, a mogu se saditi u blizini krompira. Bor se također često koristi u praksi, njegov miris je neugodan za štetočine. U vrtu stoga možete koristiti usitnjenu borovu koru ili pripremiti blagi rastvor borovih iglica za zalijevanje ili prskanje tla.

Plodored je takođe važan korak

Jedna od osnovnih preventivnih metoda protiv krompirove zlatice iz Kolorada je plodored. Ne preporučuje se sadnja krompira na istom mjestu najmanje četiri do pet godina. To prekida životni ciklus štetočine, jer se larve koje prezimljuju u tlu teže ponovo razvijaju u veće populacije.

Nastavi čitati

Magazin

Haris Džinović o vjenčanju bivše supruge: Da nije mene, ništa ne bi bilo glamurozno od svega toga

Published

on

By

Pjevač Haris Džinović za Telegraf.rs prokomentarisao je vjenčanje svoje bivše supruge Meline koja se jučer udala za britanskog biznismena Jeffreyja Paula Arnolda Daya.

U razgovoru za Telegraf.rs je kazao kako “nije ništa ispratio te da ga ništa od toga ne zanima”.

“Nemam ja nikakvih želja ni poruka vezanih za nju, ona jednostavno ne postoji za mene i to je kraj. Čista arija. Kao zrak… prema tome. Šta treba ja da komentarišem o nečemu što je ništa”, kazao je.

U nastavku je dodao da se okrenuo sinu Kanu: “Ne zanima me šta se piše, niti me zanimaju stvarni događaji za nju. To me ne interesuje, davno sam ja, kad smo se razišli, okrenuo svom životu, svom djetetu. Prema tome, šta ja imam sa tim? Može da se uda, da se ubije, šta god hoće… šta mene briga. Ma kakvi – taman posla – ja da razmišljam o nekoj prošlosti, ne pada mi na pamet”.

Kazao je da je posljednjih dana posvećen drugim stvarima i to muzičkim nastupima i tenisu.

Uz to je poručio: “Ja sam odavno otišao dalje. Kakvi razvodi, kakva vjenčanja. Da ja nisam Haris Džinović ništa ne bi bilo glamurozno od svega toga”.

Podsjetimo, Melina se jučer udala za britanskog biznismena, a formalna ceremonija vjenčanja je održana u Monaku. Nakon toga par je jahtom doplovio do Portofina gdje je u večernjim satima počelo i slavlje koje će trajati tri dana.

Nastavi čitati

Magazin

VIDEO Bosanac prodao kuću u Njemačkoj i kupio pola rodnog sela: “Želim da opet oživi”

Published

on

By

U malom selu Postinje pokraj Travnika, gdje su dječji smijeh i zvukovi seoskog života nekoć bili svakodnevica, danas se ponovno budi nada. Za to je zaslužan Pero Jurčević, čovjek koji je život izgradio u Njemačkoj, ali rodni kraj nikada nije zaboravio.

Jurčević je još kao dječak otišao u Njemačku, gdje su mu roditelji već radili. Ondje je odrastao, izgradio uspješan posao i imao veliku kuću u Augsburgu te siguran život. Ipak, srce ga je stalno vuklo natrag, mirisima djetinjstva, livadama po kojima je trčao i uspomenama na dane provedene s prijateljima.

Nakon rata Postinje je, kao i mnoga sela u Bosni i Hercegovini, gotovo opustjelo. Nekadašnji susjedi, raseljeni po svijetu, počeli su prodavati kuće i imanja. Tada je Pero donio životnu odluku: prodao je kuću u Njemačkoj i sav novac uložio u rodni kraj.

“Kupio sam ono što je nekoć bilo naše, kuće, livade, šume i njive. Gotovo pola sela danas je ponovno u jednim rukama, ali s ciljem da ono opet oživi”, priča Pero, pokazujući prostranstva na kojima je kao dječak čuvao krave.

Od Postinja želi stvoriti turističko odredište

Njegova vizija nije samo povratak, nego i stvaranje novog početka za cijeli kraj. Planira razviti seoski turizam i pretvoriti Postinje u prepoznatljivo odredište za sve koji žele mir, prirodu i odmor daleko od gradske vreve. Već do ljeta ove godine planira urediti 40 kreveta u moderno opremljenim apartmanima za domaće i strane goste.

“Ljudi danas traže upravo to, tišinu, prirodu i autentičnu priču. A mi to imamo”, ističe Pero. Ako sve bude teklo prema planu, i sam će se uskoro trajno vratiti u selo.

Planovi uključuju i pjenušac s imenom sela

U svojoj priči nije sam. Podršku mu pruža prijatelj i rođak Dragan Balta, koji još nekoliko godina radi u Švicarskoj, ali već sada sanja o povratku. Njegova ideja cijelom projektu daje dodatnu dimenziju.

“Ovdje bih proizvodio vrhunski pjenušac koji bi nosio ime sela, Postinje”, otkriva Dragan, uvjeren da ovaj kraj ima puno veći potencijal nego što se danas čini.

Dok oni planiraju budućnost, njihova djeca već sada rado dolaze u Postinje na odmor. Upravo u njima vide nastavak priče i nadu da će se i drugi, raseljeni diljem svijeta, jednog dana vratiti. Ako ne prije, onda barem u mirovin

 

Nastavi čitati

Magazin

FOTO Melina Džinović se udala u Dior haljini od 8.000 eura, izgled upotpunila bisernim naušnicama

Published

on

By

Modna dizajnerica Melina Džinović udala se u bijeloj Dior haljini koja je koštala 8.000 eura.

Naime, dizajnerica se nije udala u klasičnoj vjenčanici već u bijeloj, elegantnoj haljini s kragnom i kratkim rukavima. Iako na prvi pogled djeluje da je riječ o vjenčanici, to je ipak bila obična Dior haljina, koja ne pripada “bridal kolekciji”.

Iako sličan model haljine ovog brenda košta oko 4.500 eura, haljina koju je dizajnerica odabrala za vjenčanje rađena je specijalno po njenim mjerama i željama te je cijena ove kreacije dostigla 8.000 eura.

Svoj skupocjeni vjenčani look upotpunila je s Dior sandalama od 1.050 eura i bisernim naušnicama koje su koštale nešto manje od 1.000 eura.

Podsjećamo, Melina se danas udala za britanskog biznismena Jeffreyja Paula Arnolda Daya. Ceremonija je održana u Monaku. Par je stigao u općinu u luksuznom Bentley kabrioletu čija se cijena kreće od 80.000 do 250.000 eura.

Ceremoniji su, između ostalih, prisustvovali i Melinini roditelji Elma i Sulejman Galić, kao i kćerka Đina Džinović koja je zakasnila na vjenčanje. Proslava će trajati tri dana.

Nastavi čitati

Magazin

Nakon nošenja očeve jakne dobila rak, ljekari joj dali samo 15 mjeseci života

Published

on

By

Ženi koja je često nosila očevu radnu jaknu kao dijete dijagnostifikovan je pleuralni mezoteliom u dobi od 36 godina. Heather Von St. James, koja sada ima 57 godina, odrasla je u Minnesoti i nesvjesno je bila izložena azbestu u mladosti. Njen otac, Roland, radio je na gradilištima, a njegov kaput je često bio prekriven azbestnom prašinom.

Heather nije ni sumnjala da je sivo-bijela prašina na jakni opasna. Godinama kasnije, kada je imala 36 godina i bila trudna, počela da se osjeća loše, imala je ekstremni umor i groznicu. Rekla je da je bilo kao da joj je “kamion parkiran na grudima”, piše N1.

Nakon što se porodila carskim rezom, frizerka po zanimanju, otišla je kod ljekara koji ju je podvrgnuo CT skeniranju, otkrivajući tumor u blizini pluća.

U roku od dvije sedmice, doktori su joj dijagnostifikovali pleuralni mezoteliom, rijedak i agresivni rak povezan s izloženošću azbestu. Dali su joj 15 mjeseci života, prenio je Mirror.

Mezoteliom je “rijedak tip raka koji se može razviti u sluznici tjelesnih organa. Obično ga uzrokuje izloženost azbestu”, prema britanskoj nacionalnoj zdravstvenoj službi.

“Bila sam u nevjerici“, rekla je Heather. “Samo sam pomislila ‘Kako se ovo može dešavati? Nije bilo sumnje da ću umrijeti. Pitala sam se, šta da uradim da ovo pobijedim?“

“Vrtjelo mi se u glavi i nisam mogla disati. Počela sam imati napad panike u toj sobi dok su mi objašnjavali šta je mezoteliom. Počela sam plakati i morala sam napustiti sobu”, pričala je.

Godine 2006. podvrgnuta je složenoj operaciji koja je uključivala uklanjanje lijevog plućnog krila, rebra, pleure (sluzokože koja oblaže pluća), dijela dijafragme i sluznice srca.

Nakon operacije, četiri runde kemoterapije i 30 sesija radioterapije, Heather je sada bez raka.

Njen otac je umro 2014. godine od raka bubrega, za koji ljekari vjeruju da je možda povezan s izloženošću azbestu.

Iako je preživjela, život s jednim plućnim krilom i dalje joj uzrokuje svakodnevne izazove, jer lako ostaje bez daha, ne može trčati i bori se s podizanjem teških tereta.

“Nekad ljudi kažu da bi sve trebalo biti super kada se preživi rak”, rekla je dodavši da postoji mnogo fizičkih stvari koje se dešavaju nakon operacija.

“Lako se zadišem i lako se umorim. Imam smrznuto rame i ne mogu pravilno otvoriti lijevu ruku. Doktori rijetko viđaju pacijente koji žive ovoliko dugo nakon mezotelioma. Kažu da je u mom slučaju rijetkost biti ovdje 20 godina”, kaže Heather Von St. James.

Dvadeset godina kasnije, još uvijek je živa. Kaže da njen slučaj daje ljudima nadu da se rak može preživjeti i da nas lijekovi mogu izliječiti.

Nastavi čitati

Najčitanije