Connect with us

BiH

Generalna skupština UN-a usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici

Published

on

Generalna skupština Ujedinjenih nacija u četvrtak, 23. maja, usvojila je Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Za Rezoluciju je glasalo 84 zemlje, 18 je bilo protiv, a 68 suzdržano.

Većina zemalja članica UN-a odlučila je da se 11. jul svake godine obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Rezolucijom o genocidu u Srebrenici 11. juli je odobren na isti način na koji je 27. januar određen za Dan sjećanja na holokaust, a 7. april kao Međunarodni dan razmišljanja o genocidu nad Tutsima 1994. u Ruandi.

Ovo je finalni tekst Rezolucije:

Rukovodeći se Poveljom Ujedinjenih nacija, Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, pozivajući se na rezoluciju Vijeća sigurnosti 819 od 16. aprila 1993. kojom se Srebrenica proglašava sigurnom zonom, rezoluciju 827 od 25. maja 1993. o osnivanju Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (“MKSJ”) i rezoluciju 1966 od 22. decembra 2010. o osnivanju Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, podsjećajući i dalje na sve presude MKSJ-a, a posebno na osam koje sadrže osuđujuće presude za zločin genocida nad bosanskim muslimanima počinjenim u Srebrenici 1995. godine, posebno na presudu Žalbenog vijeća MKSJ-a od 19. aprila 2004. (MKSJ protiv Krstića), Internacionalni rezidualni mehanizam za žalbeno vijeće krivičnih sudova, presuda od 8. juna 2021. (MKSJ protiv Mladića), presudu Međunarodnog rezidualnog mehanizma za žalbeno vijeće krivičnih sudova od 20. marta 2019. (MKSJ protiv Karadžića i Karadžića), Međunarodni sud pravde (ICJ) od 26. februara 2007. godine koji je utvrdio da djela počinjena u Srebrenici predstavljaju djela genocida, potvrđujući svoje snažno protivljenje nekažnjivosti za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine ili druga kršenja međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog ljudskog prava, i naglašavajući u ovom kontekstu odgovornost država da okončaju nekažnjivost i, u tom cilju, da temeljito istražuju i krivično gone, u skladu sa svojim relevantnim međunarodnim pravnim obavezama i svojim domaćim pravom, osobe odgovorne za takva djela, kako bi se izbjeglo njihovo ponavljanje i kako bi se tražio održivi mir, pravda, istina i pomirenje, za koje je potrebno učešće žrtava i preživjelih kao i članova njihovih porodica je centralno, pozdravljajući važan napredak koji su međunarodni sudovi postigli posljednjih godina u pogledu borbe protiv nekažnjivosti i osiguravanja odgovornosti za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i druge neviđene zločine ostvarene kroz sistem međunarodnog krivičnog pravosuđa, u tom smislu prepoznaje poseban doprinos MKSJ-a i naglašava važnost spremnosti međunarodne zajednice da preduzme kolektivnu akciju preko Vijeća sigurnosti, u skladu s Poveljom, i na osnovi od slučaja do slučaja kako bi se dodatno osigurala odgovornost za genocid i sprečavanje istog.

Ponavljajući da je krivična odgovornost, shodno međnarodnom pravu za zločin genocida idividualna i ne može biti pripisana bilo kojoj etničkoj, religijskoj ili drugoj grupi, odnosno zajednici kao cjelini.

Uzimajući u obzir ulogu specijalnih savjetnika generalnog sekretara za sprječavanje genocida i odgovornost za zaštitu; i ističući važnost redovnih brifinga o kršenju ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, kao i o govoru mržnje i podsticanju u ranom podizanju svijesti o potencijalnom genocidu, također napominjući da procesuiranje osoba odgovornih za genocid i druge međunarodne zločine u nacionalnim pravosudnim sistemima, uključujući Sud Bosne i Hercegovine i MKSJ, kao i Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, ostaje centralno u procesu nacionalnog pomirenja i izgradnju povjerenja i obnovu i održavanje mira u Bosni i Hercegovini, i dalje priznajući da je snažna regionalna saradnja između državnih tužilaštava od suštinskog značaja za poticanje mira, pravde, istine i pomirenja među zemljama u regionu, konstatujući da će 2025. godine biti obilježena trideseta godišnjica genocida u Srebrenici, u kojem je izgubljeno najmanje 8.372 života, hiljade raseljeno, a porodice i zajednice devastirane:

1. Odlučuje da 11. jul proglasi Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. koji će se obilježavati svake godine;

2. Osuđuje bez rezerve svako poricanje genocida u Srebrenici kao historijskog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući i kroz svoje obrazovne sisteme, razvijanjem odgovarajućih programa, također u znak sjećanja, u cilju sprječavanja poricanja i iskrivljavanja činjenica, te pojave genocida u budućnosti;

3. Također bez rezerve osuđuje radnje koje veličaju one osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid od strane međunarodnih sudova, uključujući one odgovorne za genocid u Srebrenici;

4. Naglašava važnost završetka procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici i prema njima dostojanstvenog pokopa i poziva na nastavak procesuiranja onih počinitelja genocida u Srebrenici koji tek treba da se suoče sa pravdom;

5. Poziva sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, kako je primjenjivo, i međunarodnom običajnom pravu o sprječavanju i kažnjavanju genocida uz dužno poštovanje relevantnih odluka ICJ-a,

6. Traži od generalnog sekretara da uspostavi program informisanja pod nazivom “Genocid u Srebrenici i Ujedinjeni narodi”, počevši sa svojim aktivnostima i pripremama za 30. godišnjicu 2025. godine, i dalje traži od generalnog sekretara da skrene pažnju na ovu rezoluciju svih država članica, organizacija sistema Ujedinjenih naroda i organizacija civilnog društva za odgovarajuće poštovanje,

7. Poziva sve države članice, organizacije sistema Ujedinjenih naroda, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne sudionike da obilježavaju Međunarodni dan, uključujući posebna obilježavanja i aktivnosti u znak sjećanja i počast žrtvama genocida 1995. godine u Srebrenici, kao i odgovarajuću edukaciju i aktivnosti podizanja svijesti javnosti.

N1

 

BiH

Savjetnik Grlić Radmana: “Anušić je branio dolinu Neretve jer je to bio hrvatski interes!”

Published

on

By

Zagrebački Večernji list piše kako je tokom posljednjih desetak dana iz Bosne i Hercegovine stiglo nekoliko političkih poruka povezanih s ratom 1990-ih “koje nisu nimalo prijateljske prema Hrvatima i Hrvatskoj”.

Najprije navodi da je “objavljena brošura u kojoj se Hrvatsku proglašava agresorom na BiH”. Zapravo se radi o knjizi “Srbija i Hrvatska u međunarodnom oružanom sukobu u Bosni i Hercegovini” pisanoj na osnovu presuda Haaškog tribunala koje su nesumnjivo utvrdile agresiju Republike Hrvatske na BiH.

Zatim su, piše dalje Večernji list, članovi bošnjačke Jedinstvene organizacije boraca ustvrdili da HVO nije učestvovao u oslobađanju Mostara u junu 1992.

“Memorijalni centar Srebrenica zatražio je od hrvatske Vlade da ispita je li ministar obrane Ivan Anušić, nakon što je izjavio da se 1993. borio kao pripadnik HVO-a na području Mostara, umiješan u zločine nad Bošnjacima. Bivši slovenski predsjednik Milan Kučan također je izjavio da je Tuđman s Miloševićem dijelio Bosnu, dok je sarajevski političar Ivo Komšić poručio kako bi Hrvatska trebala priznati zločine u BiH te tražiti oprost od Bošnjaka”, piše Večernji list.

Domagoj Knežević, savjetnik hrvatskog šefa diplomatije Gordana Grlić Radmana, poručio je “kako su ovakve povijesne neistine konstantne u dijelu bošnjačke politike koja priželjkuje ‘pretvaranje BiH u građansku državu s vodećom ulogom Bošnjaka kao najbrojnijeg narod'”.

“Najnovija povijesna konfabulacija iz tih redova jest i priča kako HVO nije sudjelovao u obrani Mostara tijekom ljeta 1992. godine”, rekao je Knežević.

Prema njegovim riječima, u operaciji “Lipanjske zore” jedinice HVO-a oslobodile su Mostar i dolinu Neretve od srpskog agresora te potom i Stolac, dok su Bošnjaci s toga područja tada bili uglavnom pripadnici HVO-a.

“Da HVO 1992. nije uspio obraniti Mostar i Stolac, Hrvati iz toga dijela Hercegovine doživjeli bi sudbinu Hrvata iz Travnika, Zenice, Bugojna, Fojnice, Vareša, Kaknja, Kraljeve Sutjeske”, dodao je Knežević.

Govoreći o dolasku Anušića i drugih “dragovoljaca” iz Hrvatske u jedinice HVO-a, Knežević napominje da je odbrana doline Neretve i područja Neuma bila hrvatski nacionalni strateški interes. Navodi i da je HVO priznat kao sastavna snaga Oružanih snaga BiH prema Sporazumu o prijateljstvu i suradnji koji su 1992. potpisali Franjo Tuđman i Alija Izetbegović.

Komentirajući izjavu bivšeg slovenskog predsjednika Kučana, Knežević je rekao da Kučan zna šta su se dogovorili Tuđman i Milošević u Karađorđevu, unatoč srpskoj agresiji na Hrvatsku koja je uslijedila i demantirala postojanje ikakvog dogovora.

“Međutim, slabije zna što se on dogovorio s Miloševićem 24. siječnja 1991., samo dan prije nego što će KOS pokrenuti aferu ‘Špegelj’ i pokušati vojni udar na Hrvatsku”, dodao je.

Knežević zaključuje da je “ponovni pokušaj diskreditacije hrvatske politike usmjeren na zahtjeve legitimnih političkih predstavnika hrvatskog naroda da im se vrate prava zajamčena Washingtonskim sporazumom, Daytonsko-pariškim mirovnim sporazumom i Ustavom BiH”.

Nastavi čitati

BiH

Zločinac Karadžić gubi svijest: ‘Često su ga dovodili iz kupatila, ne pruža mu se medicinska pomoć’

Published

on

By

Osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić (78) u britanskom zatvoru na ostrvu Vajt proteklih dana više puta je padao u nesvijest.

Porodica zločinca tvrdi da je njegovo zdravstveno stanje veoma loše, a da mu se “ne pruža nikakva medicinska pomoć”

Kćerka ratnog zločinca Sonja Karadžić Jovičević rekla je za Novosti da je njen otac u posljednjih šest dana nekoliko puta gubio svijest i prilikom padova povredio je glavu, kuk, rebra i oba ramena.

“Svaki put su ga dovlačili iz kupatila ili hodnika i ostavljali u ćeliji bez nadzora, medicinske pomoći i ispitivanja. Za ovih više od dva mjeseca od prošlog alarmantnog stanja, nije imao nikakvu dijagnostičku proceduru, pa samim tim ni terapiju za postojeće probleme. Njegovo zdravstveno stanje je sve ozbiljnije”, rekla je.

Opet je iznijela obziljne optužbe i kazala kako je to “sistematsko, nehumano lišavanje čovjeka njegovih prava na medicinsku pomoć u cilju izazivanja nepovratne štete i posljedica, kako bi došlo do spore, mučne i sigurne smrti”.

Karadžić je na doživotnoj robiji nakon što je proglašen krivim za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Nastavi čitati

BiH

Dodik napao reisa Kavazovića za Kurban bajram: “Mi nismo bosanski Srbi, već Srbi

Published

on

By

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik prozvao je danas, na Kurban bajram, reisul-ulemu IZ Huseina Kavazovića.
Dodik kaže da bi bilo pristojno da se Kavazović ne bavi politikom uoči velikog muslimanskog praznika.

A šta je to rekao Kavazović?

Reis Kavazović je u svojoj poruci za Kurban bajram rekao, između ostalog, da se o bosanskim Srbima treba više brinuti BiH nego Srbija i da se režimi održavaju na vlasti proizvodnjom neprijatelja.

“A države treba da brinu o svojim građanima. Ne može Srbija toliko brinuti o srpskom narodu u BiH, o bosanskim Srbima kao što to može BiH. Bosna i Hercegovina treba to da radi i na koncu je to tako. Sve su to samo iluzije i zablude a one imaju druge ciljeve, to je da se ovi režimi koji su takvi kakvi jesu, totalitarni, nažalost, se održavaju na vlasti tako što proizvode neprijatelje”, rekao je Kavazović.

Dodik je kazao da Kavazović “traži od nas da ih zovemo onako kako hoće, a nas naziva bosanskim Srbima”.

“Mi nismo bosanski Srbi, već Srbi. A ljutite se kad vas nazivamo bosanski muslimani, a ne Bošnjaci. I nemojte da brinete o nama Srbima, jer veoma dobro znamo kako ste brinuli o nama kad ste formirali Handžar diviziju i Zelene beretke”, naglasio je Dodik.

Nastavi čitati

Najčitanije