Connect with us

Religija

Od sutra ( Dan Arefata) se uči tekbir tešrik nakon svakog farz namaza i dobro je postiti

Published

on

Obaveza učenja tekbiri-tešrika u danima Kurban-bajrama

Pitanje:

Esselamu alejkum!

Da li neko ko uplati kurban u medresu jer nema mogućnosti da izvrši propis klanja i prinošenja žrtve (stanujem u stanu u velikom gradu), ima obavezu učenja tekbira i da li je donošenje tekbira farz kada lično koljemo kurban? Ako je farz donošenje tekbira i za one koji uplaćuju kurban u medresu, da li za moje predhodne 23 godine “klanja kurbana”, a nisam donosio tekbire uoči bajrama (osim u džamiji prilikom klanjanja bajram namaza) i dalje moj kurban primljen kod Allaha dž.š.?

Odgovor:

Esselamu alejkum!

Učenje tekbiri-tešrika u danima Kurban-bajrama, od sabahskog farza na dan Arefata pa sve do iza ikindijskog farza četvrtog dana Kurban-bajrama, iza svakog farz-namaza, je vadžib u našem mezhebu neovisno o tome da li osoba prinosi kurbana ili ne.

Riječ je o dva odvojena vadžiba. Ispravnost ili obavljanje jednog od ta dva vadžiba nije uvjetovano obavljanjem drugog.

Prema tome, Vaši kurbani koje ste uplaćivali u medresu su, ako Bog da, ispravni bez obzira na propušteno učenje tekbira. A čiji će kurban kod Allaha biti primljen, to samo On zna.

Na nama je da to obavimo iskreno u ime Allaha i da Ga zamolimo da primi našu žrtvu.

Pitanje možete postaviti putem emaila: pitanja@rijaset.ba

Na pitanja odgovara dr. Ahmed Purdić

Fetva-i emin Islamske zajednice u BiH

Ebu Katade prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Post na dan Arefata iskupljuje od grijeha prošlu i narednu godinu, a post dana Ašure iskupljuje od grijeha prošlu godinu.” (Muslim)

Abdullah b. Amr prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolja dova je dova na dan Arefata.” (Tirmizi i Ahmed, sa dobrim lancem prenosilaca.)

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah se ponosi onima koji borave na Arefatu pred stanovnicima nebesa, i kaže im: ‘Pogledajte ove Moje robove, došli su raščupani i uprašeni iz raznih predjela, vas uzimam za svjedoke da sam im oprostio grijehe, iako bili obilni kao kapljice kiše.‘” (Ibn Hibban, sa dobrim lancem prenosilaca.)

Religija

Sa zalaskom sunca i akšamskim ezanom večeras nastupa Nova 1446. hidžretska godina

Published

on

By

Prema Takvimu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1. muharrem nove 1446. hidžretske godine nastupa u subotu, 6. jula, poslije akšam-namaza. Tim povodom će prije akšam namaza u Gazi Husrev-begovoj džamiji biti upriličen prigodni program.

Muslimanski kalendar je lunarni, mjesečev kalendar i godina ovog kalendara je kraća 10 dana od godine sunčevog kalendara. Takav način računanja vremena usvojen je za vrijeme halife Omera, a za početak računanja vremena uzeta je Hidžra – preseljenje Muhammeda a.s. i njegovih ashaba iz Mekke u Medinu.

Muslimani čitavog svijeta, ummet Poslanika a.s., prisjeća se hidžre koja se dogodila 622. godine po Isau a.s. Tada je Božiji poslanik Muhammed bio prisiljen radi vjere sa svojim ashabima, prijateljima, napustiti svoj rodni grad Mekku i otići tamo gdje neće biti u opasnosti. Utočište je našao u gradu Medini u kojoj je ostao živjeti do svoje smrti.

 

Prema kazivanju sufija, hidžra je putovanje iz nečega prema nečemu, od postojanja do smrti, od smrti prema vječnom životu. Nije napuštanje niti bijeg, hidžra je uzdizanje i upotpunjenje – to je Allahova odredba i jedan neizbježni put koji mora proći sve što je stvoreno. Muhammed a.s. je kazao “Muhadžir (onaj koji čini hidžru) je svaki onaj koji napusti sve ono što je Allah dž.š. zabranio”.

Po riječima glavnog imama Medžlisa IZ Jajce Zehrudina Hadžića, promjena i pokret su dvije osnovne poruke hidžre. Hidžra u širem smislu znači promjenu i pokret i kao povijesni događaj u islamu, spram koje muslimani računaju kalendar, se ne odnosi na pojedinca, nego na kolektiv, narod i ummet. S obzirom na to da je hidžra jedan od najvažnijih historijskih događaja za muslimane, u većini džemata diljem BiH danas će biti upriličen prigodan program, a u Sarajevu će centralni program biti održan u Gazi Husrev-begtovoj džamiji.

Nastavi čitati

Religija

Na pragu je Nova hidžretska godina, poznato kada nastupa i gdje je centralna svečanost

Published

on

By

Sa zalaskom sunca, tj. oglašavanjem mujezina s munara kojim pozivaju vjernike muslimane na akšamsku molitvu, u subotu, 6. jula nastupa Nova hidžretska godina. Prema Takvimu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1. muharrem 1446. hidžretske godine je nedjelja, 7. juli 2024. godine.

Muslimanski kalendar je lunarni, mjesečev kalendar i godina ovog kalendara je kraća 10 dana od godine sunčevog kalendara.

Ovakav način računanja vremena usvojen je za vrijeme halife Omera, a za početak računanja vremena uzeta je Hidžra – preseljenje Muhameda iz Mekke u Medinu. Hidžra se dogodila 622. godine po Isau.

Muslimani čitavog svijeta prisjećaju se hidžre koja se dogodila 622. godine po Isau a.s. Tada je Božiji poslanik Muhamed bio prisiljen radi vjere sa svojim ashabima, prijateljima, napustiti svoj rodni grad Mekku i otići tamo gdje neće biti u opasnosti. Utočište je našao u gradu Medini u kojoj je ostao živjeti do svoje smrti.

Zamjenik reis-ul-uleme Enes Ljevaković ranije je kazao da je hidžra bila vrhunac žrtvovanja Muhammeda a.s. i njegovih ashaba, koji su bili prisiljeni radi svoje vjere napustiti domovinu. Bila je to prekretnica u Poslanikovoj misiji i prijelomni trenutak u historiji islama.

“U ovom našem vremenu, žrtvovanje za vrijednosti vjere od nas ne traži da se iselimo iz svojih domova. Naprotiv. Danas se žrtvovanje iskazuje i dokazuje svojim ostankom u domovini, jačanjem veza sa domovinom i džematom”, naglasio je Ljevaković.

Po mišljenju sufija, hidžra je putovanje iz nečega prema nečemu, od postojanja do smrti, od smrti prema vječnom životu. Nije napuštanje niti bijeg, hidžra je uzdizanje i upotpunjenje – to je Allahova odredba i jedan neizbježni put koji mora proći sve što je stvoreno.

Muhammed a.s. je kazao “Muhadžir (onaj koji čini hidžru) je svaki onaj koji napusti sve ono što je Allah dž.š. zabranio”.

Centralna svečanost Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini povodom obilježavanja Nove 1446. hidžretske godine održat će se u subotu, 6. jula, poslije akšam-namaza sa početkom u 18.30 sati, u Gazi Husrev-begovoj džamiji.

Vaz će kazivati upravo prof. dr. Enes Ljevaković, zamjenik reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Radiosarajevo.ba

Nastavi čitati

Religija

Darivanje i presađivanje organa u šerijatskom pravu

Published

on

Doniranje organa je dozvoljeno u šerijatu, naravno uz određene uvjete i na propisan način. Vitalni organi se mogu darovati samo nakon nastupanja smrti u bolnici, ako se davalac za to unaprijed pismeno izjasnio, ako su organi zdravi i nakon što se medicinski ustanovi definitivna smrt davaoca organa.

 

Savremeno doba naglog i nezaustavljivog naučno-informacijskog progresa u svim sferama i aktivnostima ljudskog života nameće muslimanima obavezu da se jasno odrede prema određenim pojavama i pitanjima. Sa tim pitanjima se nisu sretali muslimani prije nas, to su pitanja samo našeg vremena, prema kojima se možemo odnositi pozitivno ili negativno, prihvatiti ih ili odbaciti, ili možemo uvjetovati njihovo prihvatanje.

Takva su na primjer pitanja iz oblasti savremene medicine poput kloniranja, genetike, vještačke oplodnje, darivanje i presađivanje organa.

Obeveza šerijatskih pravnika je da ljudima u duhu vremena i uvažavajući njihove realne potrebe ponude nove odgovore na sva novonastala pitanja, vodeći računa o obaveznosti očuvanju temeljnih islamskih principa i pravila.

Prostranost šerijata

Allahovom milošću, naša vjera je uzvišena a šerijat dovoljan pravni okvir za svako vrijeme i prostor. Šerijatsko pravo svojim intencijama, principima, pravilima i propisima ima rješenja za takva pitanja. Zakonodavac Šerijata je Gospodar ljudi i On najbolje zna šta je dobro ili loše za ljude.

O propisima se u Objavi načelno govori i samo neki su detaljno normirani.

Oni se razumijevaju  iz općih fikhsih pravila koja uvažavaju često nužne i nepredvidive životne situacije. Ulema je odobrila princip po kojem se pravno mišljenje (fetva) može promijeniti sa promjenom vremena, mjesta, običaja i stanja ljudi.

Odgovor postoji

Islam nikad nije ostao bez odgovora na neku novu situaciju ili pojavu.

Islamski pravnici su u svakom vremenu nalazili odgovore na izazove sa kojima su se prvi puta sretali. Tako je i danas. Možemo govoriti o fikhu medicine u savremenom dobu na način da islamski pravnici putem akademija šerijatskog prava ili Islamske organizacije za medicinske znanosti tokom redovnih godišnjih višednevnih susreta sa medicinskim stručnjacima zajednički analiziraju i iznalaze odgovore na takva pitanja.

Legitimnost liječenja u šerijatu

Jedno od takvih pitanja jeste i darivanje i presađivanje ljudskih organa, kod nas poznato i kao transplantacija organa.

Ono je u šerijatu pozicionirano u oblasti liječenja ljudi, o kojem Poslanik, a.s., kaže: „Liječite se, o Allahovi robovi, zaista je Allah taj koji je spustio bolest i spustio lijek“.

Odgovarajući beduinima koji su ga pitali trebaju li se liječiti, poručio je njima i nama da: „Allah nije dao bolest a da za nju nije dao lijek, poznat onima koji ga poznaju a nepoznat onima koji ga ne poznaju“. Na pitanje ashaba da li se liječenjem može promijeniti Božije određenje, Poslanik, a.s., je odgovorio: „Ono je dio Allahovog određenja“.

Čitajući životopis (siru) Poslanika, a.s, nalazimo slučaj ashaba Katade ibn Numana, r.a., kojem je u bici na Bedru ili Uhudu izbijeno oko, sa kojim on dolazi Poslaniku, a.s., koji mu postavlja oko na njegovo ranije mjesto, poslije čega ovaj ashab postaje jedan od ljudi sa najboljim vidom. Pojedini istraživači spominju pomenuti slučaj kao poslaničku nadnaravnost (mudžizu) ali i kao moguće prvo presađivanje organa.
Klasični hanefijski, malikijski, šafijski i hanbelijski pravnici u svojim temeljnim pravnim djelima spominju mogućnost i uvjete obdukcije i presađivanja organa poznatih u njihovo doba. Azharska ulema je 1936. donijela fetvu o dozvoljenosti obdukcije i darivanja krvi.

U Jordanu je 1956. donesen Zakon o korištenju očiju umrlih osoba za medicinske potrebe. Najpoznatije fetve o darivanju organa su Fetva Jordanskog vijeća za fetve o uzimanju organa od druge žive ili umrle osobe iz 1977. godine, fetva Rabitine Akademije fikha o presađivanju organa iz 1985. i 1988. godine, broj 26, i 54-58. Najpoznatija savremena institucija za proučavanje savremenih medicinskih pitanja je kuvajtska Islamska organizacija za medicinske znanosti koja organizira godišnje susrete šerijatskih pravnika i ljekara.

Mišljenje šerijatskih pravnika o doniranju organa

Osnova u svim stvarima je dozvoljenost (el-aslu alel ibahati), za njih se ne mora imati šerijatski validan dokaz (delil), ali mora za ono što je zabranjeno. Ne postoji dokaz o zabranjenosti doniranja organa. Tačno je da je stvarni vlasnik ljudskog tijela Allah, dž.š. koji je vlasnik svega. Istina, čovjek može donirati neki organ jednako kao i pokloniti dio svoga imetka, iako je u stvarnosti i taj imetak Božije vlasništvo. Imovina je Božiji dar i opskrba ljudima, pa opet čovjek daje zekat, donacije, trajne (vakufe), jednokratne, obavezne ili dobrovoljne milostinje (sadake). Zašto ne bi mogao darovati dio svoga tijela kada se svi ljudi slažu da se može darovati krv? Bez krvi nema života pa opet je dozvoljeno darivanje. Jednako kao što je ženi dozvoljeno zadojiti dijete druge žene, mlijekom koje je dio nje. Općenito, doniranje organa je dozvoljeno u šerijatu, naravno uz određene uvjete i na propisan način.

Uvjeti darivanja organa

Starosna dob davaoca, ljekari preporučuju minimalno 21 godinu, a i po šerijatu je to vrijeme pune duhovne zrelosti i poslovne sposobnosti (rušd). Obzirom da se radi o odluci koja može značajno promijeniti uvjete života, odluku može donijeti samo odrasla osoba.
Dobrovoljni izbor davaoca organa, niko nema pravo prisiliti drugoga da daruje organ. Ovdje se darivanje ne može posmatrati kao obavezna pokornost roditeljima (birrul validejn), ono može biti isključivo čin dobre volje (mendub), nikako obaveze (farz).
Medicinski nalazi trebaju ukazivati na veliku vjerovatnoću uspješnosti operacije i razumsko vremensko trajanje tog organa u tijelu primaoca.
Vitalni organi se mogu darovati samo nakon nastupanja smrti u bolnici, ako se davalac za to unaprijed pismeno izjasnio, ako su organi zdravi i nakon što se medicinski ustanovi definitivna smrt davaoca organa.
Nije dozvoljeno unakažavanje leša amputiranjem vanjskih organa radi presađivanja.
Transplantaciju je dozvoljeno uraditi samo onda kada je ona jedino rješenje za ozdravljenje pacijenta.

Prodaja i kupovina ljudskih organa

Šerijat ne poznaje nijedno stanje u kojem ljudsko tijelo ili neki njegov dio može postati predmetom trgovine, na način da se proda ili kupi. Allah, dž.š., je čovjeka odlikovao velikim počastima, te stoga nije dozvoljeno da on postane roba za trgovanje.

Na žalost, siromaštvo nekih ljudi ih prisiljava na čin prodaje vlastitih organa.

Po islamu je to neprihvatljivo. Šerijatski pravnici trgovinu definiraju kao razmjenu jedne vrste imovine za drugu uz obostrani pristanak.

Insan ne može biti imovina i zato je njegova prodaja haram i nelegalna.

Može se nekome ko donira, na primjer, bubreg dati određena nagrada ili iznos na ime zahvalnosti, ali se ne može kupiti na način da bolesnik ponudi za bubreg 10 hiljada a davaoc ne prihvati manje od 12 hiljada. U slučaju da davaoc organa bude neko od rodbine, nema smetnje da mu se uzvrati davanjem poklona. Inače, čovjek, bio on musliman ili nemusliman, se ne može prodati, kao ni slobodna osoba, po hadisu: „Trojici ću ja biti parničar na Sudnjem danu… i čovjeku koji proda slobodnu osobu i za to novac uzme.“
Ukoliko su organi donirani bankama organa ili uzeti nakon smrti u nekoj od nesreća, dozvoljena je kupovina takvih organa od tih ustanova.

Presađivanje organa nemuslimana

Dozvoljeno je zato što organi nisu muslimani, nego su ljudi muslimani. Svaki organ u čovjeku veliča Allaha i tespih Mu čini, kao i cijela priroda. Jednako kao što je muslimanu dozvoljeno uzeti organ od nemuslimana, dozvoljeno mu je da nemuslimanu daruje organ.

Ne mogu nemuslimani biti preči od muslimana u činjenju dobra, pa uzimati a ne uzvraćati darove, po ajetu: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere vaše i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone.“

Koji organi se ne mogu darivati

Nije dozvoljeno darivati vitalne organe od kojih zavisi život ili stabilno stanje, kao ni organe reproduktivnog sistema koji i nakon presađivanja nastavljaju reprodukciju genetskog materijala, u cilju očuvanja pripadnosti potomstva biološkim roditeljima. Mnogo etičkih pitanja bi se time otvorilo bedz mogućnosti postizanja konsenzusa oko njih.

Opći principi darivanja organa

Prvo: dozvoljena je transplatacija organa sa jednog na drugo mjesto istog tijela, pod uslovom da je očekivana korist veća od moguće štete, da se to čini kako bi se nadomjestio izgubljeni organ, povratio njegov oblik ili uobičajena funkcija, ili otklonila neprijatnost koja pacijentu pričinjava tjelesnu ili duševnu bol.
Drugo: dozvoljeno je presađivanje organa iz tijela jednog u tijelo drugog čovjeka ukoliko je moguća vlastita reprodukcija istih, poput krvi i kože, i u slučaju da je davalac odrasla osoba sa punim pravom raspolaganja.
Treće: dozvoljeno je presađivanja organa odstranjenog radi određenog oboljenja, poput rožnjače oka.
Četvrto: zabranjeno je presađivanje vitalnog organa na kojem život počiva, poput srca, žive osobe drugoj osobi.
Peto: zabranjeno je presađivanje organa žive osobe ukoliko se time ne bi ugrozio sam život ali bi se u potpunosti ugrozilo stabilno stanje davaoca, poput darivanja obje rožnjače. Ukoliko bi stanje bilo djelomično ugroženo onda je presađivanje uvjetno dozvoljeno.
Šesto: dozvoljeno je presađivanje organa umrle osobe živoj osobi kojoj život ili stabilno stanje ovisi od posjedovanja tog organa, pod uvjetom da davalac organa ili njegov najbliži srodnik daju pismenu saglasnost za to. U izuzetnim slučajevima i kada je identitet davaoca nepoznat, sud može izdati potrebnu saglasnost.
Sedmo: navedeni slučajevi dozvoljenog darivanja organa su valjani samo uz uvjet da se do organa nije došlo putem prodaje organa, jer se ljudski organi ne mogu prodavati, dozvoljeno je davaoca nagraditi i počastiti.
Osmo: svaku drugu situaciju darivanja i presađivanja organa potrebno je posmatrati kao pojedinačne slučajeve i prema njima kao takvim se i odrediti, te u datim okolnostima donijeti pojedinačan stav o njima.

Umjesto zaključka

Navedeno pitanje je vrlo osjetljivo obzirom da se tiče onog najvažnijeg – života ljudi. Kao i mnoge druge plemenite ideje i ova je jako zloupotrebljena. Interesi su teško pomirivi: želja za životom bolesnih i prilika za bogaćenjem pohlepnih. Uspjeh ove i sličnih u osnovi humanih ideja zavisi od povjerenja ljudi u nju. Koliko bude spremnosti da svi imamo približno jednake šanse da dođemo do potrebnog lijeka, toliko će biti i odziva davalaca. Sve ostalo može biti samo lijepa priča. Šerijat je pravda i malo je pitanja o kojima su šerijatski pravnici jednoglasni u stavu da se ovdje mora biti krajnje oprezan i davati fetvu po strožijem mišljenju. Sve u cilju očuvanja prava ljudi i onemogućavanja činjenja još veće nepravde ionako obespravljenim i siromašnim.

Autor: Senad Ćeman

Izvor:islam.ba

Nastavi čitati

Najčitanije