Connect with us

Magazin

Isključite ovaj mali kućanski aparat preko noći ako želite da vam se računi za struju ‘prepolove’

Published

on

Kada govore o predmetima koji troše dosta električne energije u vašem kućanstvu, sigurno većina ne misli na router preko kojeg se spajate na internet u domu.

No, ako ga ostavite uključenog cijeli dan, trošit će znatno više električne energije.

 

Stoga biste trebali obratiti pažnju na energetsku učinkovitost routera prije nego što ga kupite i pobrinite se da ima najmanju moguću potrošnju energije kada je uključen iu stanju mirovanja.

Njemačka savezna agencija za zaštitu okoliša (UBA) tvrdi da je to posebno važno ako se router ne može isključiti jer koristi i telefonsku liniju.

Ako je to slučaj, savjet je da nabavite ruter koji ima mogućnost barem isključivanja Wi-Fi-ja kada nije u upotrebi.

Internet router ne troši više struje od frižidera ili drugih uređaja, no opet bi ga bilo poželjno isključiti kada nije u upotrebi, pišu srbijanski mediji.

Radiosarajevo.ba

Magazin

Medicinski fenomen: ‘Umro’ sam osam puta, ali se i dalje bojim smrti

Published

on

By

Mačka, kažu, ima devet života, ali jedan pacijent u Sjedinjenim Državama je dokaz da bi čovjek mogao imati najmanje osam. Evana Hoyta Wasserstroma usporedili su s Wolverineom zbog svojih ‘regenerativnih moći’. Pisac i producent osam je puta doživio smrt dok se spremao izvesti svog psa Atticusa Fincha u šetnju.

Imao je 40 godina kada je počeo osjećati trnce u lijevoj ruci i nazvao je hitnu, a ispostavilo se kako je stanovnik New Jerseyja doživio veliki srčani udar.

Kad se pojavila hitna pomoć, Evan je doslovno pao u zagrljaj bolničara.

Uspjeli su ga oživjeti u kolima hitne pomoći prije nego što su ga dovezli u obližnju bolnicu Cedars-Sinai. Amerikancu je na putu do tamo još pet puta nakratko prestalo da kuca srce, a zatim još dvaput prije nego što je otišao na operaciju.

Najduži prekid je trajao otprilike dvije cijele minute, a svaki put je Evan tehnički bio mrtav 30 do 40 sekundi.

Nakon osmog ispada je stabiliziran, a tokom operacije ugrađena su mu dva stenta.

Evan je zatim hitno prebačen na intenzivnu njegu gdje je pet dana bio u medicinski induciranoj komi i stavljen na ECMO aparat koji mu je pomogao da srce kuca.

Kad su liječnici skinuli Evana s ECMO aparata, pripremili su njegovu porodicu na najgore jer nisu bili sigurni hoće li preživjeti. A čak i kad bi se mogao rehabilitirati, vjerovali su da će trebati najmanje dvije godine da prohoda ili progovori.

No, poput kakvog čuda, samo nekoliko sati kasnije ‘oživio’ je. Prilično zbunjen, pokušao je pobjeći.

“Probudio sam se zbunjen i u panici. Doktor i dvije medicinske sestre pitali su me kako se zovem i čujem li ih. Bio sam toliko zbunjen da su mi morali čuvati zglobove i gležnjeve pa sam mislio da sam kidnapovan”, rekao je.

“Na kraju su moju mamu doveli u sobu. To što sam je vidio dovoljno me umirilo da shvatim da sam u bolnici. Zgrabio sam je za ruku i rekao joj: ‘Mama, ne želim umrijeti!’ Ali ona je odgovorila: “Nećeš umrijeti. Bio si (mrtav)”.

Doktori su bili zapanjeni da je uopće imao energije za pokret, a kamoli da ga je trebalo sputavati.

Jedan je rekao da je poput Wolverinea zbog njegove ‘superbrzinske sposobnosti ozdravljenja’.

Tokom sljedećeg dana, Evanovi organi vratili su se na normalnu razinu, što je bio najbrži oporavak zabilježen u bolnici Cedars-Sinai. Samo nakon dana i po boravka na intenzivnoj njezi prebačen je u običnu bolničku sobu u kojoj je ostao još samo tri dana prije nego što je otišao kući.

Sada ima 48 godina, prijatelj je s bolničarem Edom koji ga je oživljavao šest od osam puta prije nego što je stigao u bolnicu.

“Povjerio mi je da je razmišljao o tome da napusti posao jer je tada tamo radio deset godina, ali to što sam oživio dovoljno ga je inspiriralo da ostane na poslu. To mu je dalo sasvim novu perspektivu na njegov rad,” rekao je Evan.

Nastavi čitati

Magazin

(FOTO) Dok je Raza pozirala za Instagram, džeparoš je pokušao opljačkati: ‘Sad će i on postati popularan’

Published

on

By

Popularna bh. influenserica Razija Čolaković prilikom boravka u našem glavnom gradu je doživjela veliku neprijatnost. Šetajući kroz Ferhadiju, ona je zastala nakratko pozirajući fotografu, no ono što je u tom trenutku zabilježeno definitivno je neobična situacija.

U momentu nastanka fotografije, iza Razinih leđa jasno se vidi kako džeparoš otvara njen ruksak i pokušava je opljačkati. Šta se dalje desilo, nije viđeno na fotografiji, no Raza se oglasila ovim povodom.

Po prvi put otkako dolazim u Sarajevo, desio mi se pokušaj džeparenja, tj. pljačke i to tako fino, lagano i najnormalnije dok sam ja pozirala za slikanje.

Prijateljica me slika, kao što vidite, ja pravim poze a lik je lagano prišao iza mojih leđa, otkopčao ruksak, u tom momentu moja prijateljica prilazi i viče na njega, ja se okrećem njemu pogledam ga u oči u kažem, potpuno smirena: E jesi našao koga ćeš džepariti, sinko ja sjedim po tri sata na tiktoku za pet maraka!

I potpuno smireno zakopčam ruksak.

Ove se smiju i vrište na njega u isto vrijeme, rekli smo mu pozvat ćemo policiju ako se ne udaljiš. Bio je poprilično agresivan, pa smo morale vikati nasred Baščaršije. Srećom, nije uspio ništa uzeti. Negdje sam sadake podijelila“, napisala je Raza.

Na kraju se i našalila zaključivši: “Hej ako ništa, evo imamo nas dvoje zajedničku fotku, sad će i on postati popularan.”

 

Nastavi čitati

Magazin

Hadžihafizbegović: Nađite mi Bošnjaka koji je ikada javno rekao da su Srbi genocidni, polit ću se benzinom

Published

on

By

Emir Hadžihafizbegović pružio je podršku srbijanskoj novinarki Snežani Čongradin koja je kritikovala Aleksandra Vučića zato što tvrdi da se usvajanjem rezolucije o genocidu u Srebrenici građanima Srbije želi pokazati da su “genocidan narod”.

Njegov tekst, koji je objavljen na Danas.rs, prenosimo u cijelosti:

Iako sam zauzet snimanjima i to daleko od Sarajeva, iako živim skoro godinu sa čvrstom odlukom da se na duži period javno ne oglašavam, iako sam osvijestio svu grotesku nažalost mračnog i nimalo smiješnog balkanoidnog Montyja Pythona, koji se s malih ekrana i u životima našim ne gasi evo već 35 godina, nisam mogao ostati ravnodušan na tekst u listu Danas – “Bošnjaci su naša braća”(bar je tako prenijet na bosanskim portalima) novinarke Snežane Čongradin.

Šta reći osim da stavovi, mišljenja, poruke i zaključci ove posebne i vrsne novinarke u spomenutom tekstu bude u meni daleku asocijaciju na Williama Faulknera, čuvenog američkog pisca, koji je prilikom svog obraćanja u Švedskoj akademiji, a prilikom primanja Nobelove nagrade svoj govor završio rečenicom: “Ne pristajem na kraj čovjeka.”

Istu rečenicu 33 godine kasnije s istog mjesta, primajući također Nobelovu nagradu za književnost, 1982. godine izgovorio je Gabriel Garcia Marquez s umjetnom didaskalijom, kako citira Faulknera.

I zaista kad pomisliš da đavoli dobijaju još jednu bitku nad anđelima, da tama mijenja svjetlo, da zlo nadvladava dobro, da zdrav razum nestaje pod pritiskom “zakržljale zločinačke psihologije”, pojavi se ovaj tekst, ova velika Snežana, ova novina, ovi ljudi koji u toj novini rade. Hvala vam svima, dragi danasovci, Snežani posebno.

Mi, vaša braća Bošnjaci, nismo i nećemo nikada izgovoriti tu morbidnu i blasfemičnu rečenicu o genocidnom narodu. To nikada nisu izgovorile ni Majke Srebrenice ni Alija Izetbegović ni Bakir sin mu, nijedan pripadnik Armije BiH u kojoj su herojski ginuli i naša braća Srbi niti će to izgovoriti ijedan stanovnik Bosne i Hercegovine koji nije Srbin. Nikad, nikad i nikad. Mi dobro znamo ko su počinioci genocida i da to sa narodom nema veze.

Jedino k'o srbijanskom narodu, domaćinu i dobroj seljačkoj duši u srcu Šumadije, jedino k'o Novaku Đokoviću, Mihajlu Pupinu, Svetozaru Markoviću, Draganu Džajiću, časnom i ponosnom solunskom ratniku pokopanom negdje u vrletima srbijanskih planina, mom velikom bratu Radovanu Bigoviću, tom moralnom svetioniku Srpske pravoslavne crkve, Nikoli Jokiću, Divcu, Tanji Peternek, Lanetu Gutoviću, Anici Dobroj, generalu Mišiću, kralju Aleksandru, Draganu Nikoliću, Mileni Dravić, Bori Todoroviću, Ljubi Tadiću, Dadi Vujasinović, Đorđu Balaševiću, Peri Lukoviću, Rambu Amadeusu, Nenadu Čanku, Miri Trailović, Tozovcu, Čkalji, Sonji Savić, Dušku Kovačeviću, Dragoslavu Mihajloviću, Miliću od Mačve, Latinki Perović, Crnjanskom, Kokanu Mladenoviću, Zoranu Radmiloviću, Bogdanu Bogdanoviću, Radomiru Konstantinoviću, Slavku Ćuruviji, Borki Pavićević, Bori Spužiću Kvaki, Tomi Zdravkoviću, Goranu Markoviću, Mikiju Jevremoviću, Nenadu Bjekoviću, Kići, Moki, Obradoviću, Olji Ivanjicki, Miji Aleksiću, Dušku Radoviću i još stotinama hiljada i miliona ljudi jednog ponosnog naroda “prišiva” termin genocidni i stavlja povijesnu stigmu jednoj zemlji i njenom plemenitom narodu jeste Aleksandar Vučić.

I jeste Srpska pravoslavna crkva. I jeste Dačić, jeste Brnabić, jeste Šešelj, jeste Bokan, jeste Marić Milomir, jeste Vulin, jeste Vučićević, jeste Kusturica, jeste Pink… Jesu tabloidi srbijanski, jeste Mile Dodik, jesu ona dvojica giliptera četnika Mandić i Knežević iz Crne Gore. Nađite mi jednog Bošnjaka koji je javno ikada rekao da su Srbi genocidan narod, polit ću se benzinom i zapaliti.

Ova gore spomenuta elita srbijanskog društva, dakle vlast i mediji njihovi na dnevnoj bazi izgovaraju po pet puta da su Srbi genocidan narod. O tempora, o mores. Ko ovdje koga ponižava? A znate zašto to izgovaraju?

Njihova formula je jednostavna, pragmatična i zove se “spasimo se, je-eš cijenu”, znajući da je kraj blizu, njima treba haos, novi sukob, krv, granate, jauk majki svakojakih.

Njima trebaju mržnja i strah, ponovo razrušeni gradovi i ljudske duše. Treba im magla od isparavanja srbijanske, bošnjačke i krvi inih dječaka, krvi nad tijelima mrtvih vojnika.

Kroz tu maglu od krvi nekih novih “Košara” i djece poslane u rat lakše se bježi van svoje zemlje, kroz tu krvavu maglu lakše se dižu avioni iz Laktaša i sa Surčina, jedni prema Moskvi, drugi za Bahrein i Emirate.

Kroz tu krvavu maglu teško se vide milijarde pokradenih eura od naraštaja svog, a kojeg oni brižno uče i na dnevnoj bazi edukuju da pripadaju genocidnom narodu.

Osim njih “ološa iz čitanke”, niko i nikad tu blasfemiju nije izgovorio ni u Bosni ni u Hrvatskoj ni na Kosovu niti igdje u Evropi, niti igdje u svijetu. Jedino je Vladimir Putin rekao s početka rata u Ukrajini da je u Srebrenici počinjen genocid. Izjava se vrlo lako može pronaći. Izrečena je u kontekstu nadolazećeg pakla i rata između Rusije i Ukrajine, naravno ni ruski predsjednik nije spominjao narod nego zlikovce.

Zato, sestro naša Snežana i hrabri danasovci, završavam. Jednom su me pitali u nekim novinama šta smatram najvećim izumom na svijetu. Odgovorio sam: “Ogledalo.”

“Zašto?”, pitala me novinarka. – “Zato”, rekao sam, “što nema većeg meraka i satisfakcije u ljudskom životu nego prije pranja zuba ujutro u toaletu sam sebi u ogledalo reći: ‘Đe si, majstore?'”.

Snežana, sestro, ti i tvoje kolege u Danasu prolazite teške kušnje, napade, pritiske, ali kad god vam je teško, sjetite se da ima ogledalo u vašem kupatilu. Ogledalo i tri magične riječi: “Đe si, majstore?”.

Zbog te tri magične riječi život ima smisao. I zato Faulkner i Marquez i svi mi s “planete Malog princa”, svi mi spušteni iz Ujevićevog “pobratimstva ljudi u svemiru”, ne pristajemo na kraj čovjeka. Volim te, draga sestro Snežana, jako i iskreno. Manje “peku rane” poslije tvog teksta. Hvala ti u ime svih nevino poubijanih ljudi u Srebrenici. Hvala tvojoj novini Danasu jer Danas nije samo novina, to je štampani dokument o jednom zlom vremenu i odvažnim i hrabrim ljudima u njemu.

Nastavi čitati

Najčitanije