Connect with us

BiH

Kako je Tuđman želio Veliku Hrvatsku: “Cazinska krajina i zapadna Hercegovina pripast će nama”

Published

on

Hrvatska zajednica Herceg-Bosna (HZ H-B) naposljetku je osnovana u novembru 1991. u Grudama kao „politička, kulturna, gospodarska i područna cjelina“ Hrvata u Bosni i Hercegovini s Mostarom kao središtem. Imala je sve elemente državnosti.

Predlagano je da Mostar postane „stolni hrvatski grad“, iako je na području socijalističke općine Mostar 1991. živjelo 43.856 Muslimana (34,6%) i 43.037 Hrvata (34%), a u samom gradu Hrvata je u postotku bilo manje.

I u općinama Jajce, Travnik, Vitez, Busovača, Kiseljak, Kreševo Muslimani su po popisu iz 1991. bili brojniji od Hrvata (42,3% naprema 40,8%).

Proglašenje Herceg-Bosne dalo je Tuđmanu poticaj za novu diplomatsko-političko-medijsku ofanzivu. Uostalom, i druge su mu okolnosti išle na ruku – potkraj decembra završile su ratne operacije u Hrvatskoj, čekalo se potpisivanje primirja i međunarodno priznanje Hrvatske, piše hrvatski povjesničar Ivo Goldstein za Express.hr.

Novinar Davor Butković opisao je kako je na božićnoj večeri 1991. na Pantovčaku Tuđman pred dvadesetak uzvanika, uglavnom novinara, na salveti počeo crtati budući izgled BIH te je rekao: “Cazinska krajina i zapadna Hercegovina pripast će nama. Za srednju Bosnu ćemo vidjeti. Svi dijelovi uz Drinu, kao i dijelovi Sarajeva, pripast će Srbima. A Aliji Izetbegoviću će ostati mala zemljica Bosna, trokut između Zenice, Tuzle i Sarajeva.”

Mapa velike Hrvatske, odnosno banovine Hrvatske, prema zamislima velikohrvatskog ideologa Ante Starčevića

Koji dan kasnije, 27. decembra, na sjednici Vrhovnog državnog vijeća RH, Tuđman ističe kako “smo iskoristili ovaj povijesni trenutak da stvorimo međunarodno priznatu samostalnu Hrvatsku” te da je došlo “vrijeme da okupimo hrvatsko nacionalno biće u maksimalno mogućim granicama”. Smatrao je da je od “manje važnosti da li će “u već proglašenoj Herceg-Bosni „biti okupljeno baš 30 dotadašnjih općina, ili 28”, ali da “ovakva hrvatska država nema uvjeta za život, ali hrvatska država čak s granicama Banovine ima, a osobito s poboljšanim granicama.”

Na tom sastanku je više bosanskohercegovačkih Hrvata govorilo protiv politike podjele poput člana Predsjedništva HDZ-a i predsjednika HDZ-a Travnik, Martina Udovičića: on je upozorio da se travnički Muslimani, s kojima su u drugim pitanjima imali odličnu suradnju, oštro protive ideji priključenja Hrvatskoj. Slično su, u općim crtama, govorili i predsjednik HDZ-a Stjepan Kljuić i ministar odbrane BIH Jerko Doko.

Ivan Markešić, glavni tajnik HDZ BIH, prenio je mišljenje vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Puljića i provincijala franjevačke provincije Bosne Srebrene Petra Anđelovića uz koje je i sam pristao, da je „cjelovita, suverena i samostalna BIH najbolje rješenje za hrvatski narod“. Na tom sastanku najborbeniji u odbrani njegova stava bio je tadašnji dopredsjednik HDZ-a BIH Dario Kordić – ustvrdio je kako bi bila „izdaja svaka druga opcija osim jasnog omeđivanja hrvatskog tla na području Herceg-bosne“.

Kordić je i u kasnijim prilikama bio uz Tuđmana. Kako te ideje ne bi ostale u uskom krugu njegovih suradnika, Tuđman je tih dana u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji: ustvrdio da bi se hrvatsko-srpski odnosi mogli trajno riješiti tako “da se nacionalni ciljevi Srbije ostvare (dakle, da ona dobije dio BIH – op. I. G.) i da ona više nema razloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hrvatskoj priključilo njezine krajeve, jer je sadašnji hrvatski perec neprirodan.”

Procijenio je da je “u hrvatskom interesu da se taj problem riješi na naravan način”, a taj “naravan način” jest – “način kako je bila riješena Banovina Hrvatska”. Nakon takvih preinaka granica mogao bi ostati “dio ‘zemljice Bosne’, gdje bi Muslimani imali većinu i ta bi država Bosna mogla biti tampon između Hrvatske i Srbije”.

“Time bi”, poentirao je, “ujedno nestala i kolonijalna tvorevina BIH.”

Petorica istaknutih bosanskohercegovačkih Hrvata (Miljenko Jergović, Ivo Komšić, Ivan Kordić, Ivan Lovrenović, Mile Stojić) su 6. januara napisala Tuđmanu otvoreno pismo u kojem su istakli da „velikosrpska politika nastoji BIH cijelu uključiti u veliku Srbiju“, a da Tuđman izjavljuje kako bi cijepanje BIH „moglo odgovarati dugoročnim interesima sva tri naroda u BIH i interesima stabilnosti u ovom dijelu Europe“.

Stoga su poručili da „onaj tko u političkom uništenju BIH može vidjeti bilo kakav interes hrvatskog naroda ili bilo kojeg drugog naroda i ‘uvjet trajnog mira’ taj o stvarnom interesu hrvatskog naroda malo zna, i taj je politički neodgovoran“.

Pismo je objavljeno čak i u Vjesniku, ondašnjem najvažnijem dnevniku, ali sve je bilo uzalud. Ambasador SAD Warren Zimmerman sastao se 14. januara s Tuđmanom na Pantovčaku te ga, između ostalih tema, upitao i za stav o BIH. Tadašnji generalni konzul SAD u Hrvatskoj, a ubrzo i ambasador Michael Einik koji je prisustvovao sastanku, zabilježio je da je Tuđman ustvrdio „kako Muslimani žele uspostaviti fundamentalističku islamsku državu, te na teritorij Bosne naseliti 500.000 Turaka koji će ‘preplaviti regiju, i sa njihovom dobro poznatom muslimanskom stopom rađanja stvoriti trajnu demografsku prijetnju Europi’ te da Zapad treba ‘realističnu politiku’ kako bi spriječio povezivanje BIH s Libijom preko Sandžaka, Kosova i Turske“.

Američki izvjestioci takve su stavove okarakterizirali kao „u osnovi rasističkima“.

Tuđman se, doduše, suzdržao izravno podržati formiranje Herceg-bosne, ali je i dalje smatrao da je „iznimno važno doći do neke vrste hrvatsko-srpskog dogovora u pogledu Bosne“. Nadalje, rekao je Zimmermanu da „Milošević i on ponovno razgovaraju o tom problemu, baš kao i vođe Srba i Hrvata u BIH“te da se svi „nadaju dobrim bilateralnim odnosima“, kao i da u cilju stabilizacije Balkana valja postići neka ispregovarana rješenja između dvije strane „o budućnosti Bosne“.

Tuđman je istakao da je o tome razgovarao i s Kadijevićem te da on, kao i Milošević, smatra da se time izbjegava rat u Bosni. „Kako bi umirio ambasadora Zimmermana“, zapisao je Einik, „Tuđman je istakao da nijedna strana ne želi podjelu 50-50 posto, već da bi on bio voljan Muslimanima prepustiti kontrolu nad malim područjem oko Sarajeva“. Zaključio je s tvrdnjom da „nema razloga ne dati Miloševiću velik dio Bosne kad ga on ionako već kontrolira“.

Kad ga je ambasador Zimmerman upitao kako se zagovaranjem podjele Bosne mogu opravdati zahtjevi Zagreba da se poštuje teritorijalni integritet Hrvatske i odbace težnje za osamostaljenjem Krajine, Tuđman je odbacio analogiju, tvrdeći da „Bosna i Hercegovina nije stara država, dočim Hrvatska jest“.

Sam Zimmerman je u memoarima zabilježio da u svom ambasadorskom mandatu u Jugoslaviji „nikad nije vodio tako iznenađujući pojedinačni razgovor“ kao s Tuđmanom o podjeli BIH. Tuđman je inzistirao da će „nove granice riješiti probleme i smanjiti napetosti“. Einik je, pak, u svom izvještaju pridodao i informaciju da je predsjednik Tuđman toga istoga dana kad se sreo s Zimmermanom i njim na oproštajnom sastanku sa šefom promatračke misije EZ-a Van Houtenom „dva sata proveo u nastojanju da mu objasni kako je nužno podijeliti Bosnu“.

Američki su diplomati tada zaključili da je podjela BIH „osobna Tuđmanova fiks-ideja koja neće samo tako nestati“. No, oni su pridodali da im je „nekoliko Tuđmanovih suradnika reklo kako njegovu fiks-ideja o podjeli BIH ljudi u hrvatskoj vlasti i u Saboru ne podržavaju“.

U svom dnevniku je nadbiskup Franjo Kuharić zapisao kako je Tuđman na novogodišnjem prijemu za predstavnike vjerskih zajednica 16. januara 1992. bosanskohercegovačkim biskupima Vinku Puljiću, Pavlu Žaniću i Franji Komarici rekao da bi podjela BIH mogla biti nužna da se izbjegne rat. Konstatirao je i da Hercegovci neće prihvatiti ni jedno drugo rješenje osim da budu u sastavu Hrvatske. Ako se to ne dogodi, to bi “kod njih stvorilo ogorčenje pa bi mogli postati teroristi i u BIH i u Hrvatskoj”.

Argument da će Hercegovci krenuti u terorizam nikad nitko nije potegnuo u devedesetima te je tek 2020. prvi put objavljen. Teško je vjerovati da bi nadbiskup Kuharić u dnevnik zapisivao neistine, baš kao i da bi mu bilo koji od trojice, ili sva trojica biskupa – Tuđmanovih sugovornika – govorila neistine. Prije će biti da je Tuđman pred biskupima za koje je mogao biti siguran da se s podjelom BIH neće složiti smatrao da nekako svoju odgovornost mora umanjiti najavom terorističke prijetnje iz Hercegovine, što je naravno bila laž.

Između Tuđmanove izjave bosanskohercegovačkim biskupima i njegovih prethodnih izjava razlika je u tome da je Tuđman istakao kako je podjela BIH potrebna da bi se „izbjegao rat“. Razlog za uključivanje i argumenta o „izbjegavanju rata“ leži u činjenici da je u međuvremenu, 9. januara, u Banjaluci proglašena Republika Srpskog Naroda u BIH čime je otvoreno najavljena secesionistička politika snaga pod vodstvom SDS-a i Karadžića, uz snažnu podršku Beograda. Tuđmanu je postalo jasno da će u podjeli BIH imati dobroga partnera.

Isticao je da je probleme bolje riješiti “razgraničenjima”, pa i “dobrovoljnim preseljenjima”, nego “istrebljenjima i barbarskim uništavanjima”. Sva ova vrludanja, pa i poneka zdrava ideja, ne mogu umanjiti činjenicu – Tudman je i dalje vjerovao i radio na projektu razgradnje BiH.

I taj se projekt pokrenuo – 26. februara su se Koljević i Karadžić u Grazu sastali s delegacijom na čelu s Matom Bobanom. Nije postignut nikakav dogovor, ali je srpska strana izvijestila da se “govorilo o potrebi sređivanja ukupnih odnosa Srba i Hrvata, ne samo u BiH, nego i svuda”.

Ubrzo potom Tuđman je u hrvatskoj delegaciji izvršio kadrovske promjene – drugim riječima, one koji su se protivili dogovaranju s Karadžićem i njegovim ljudima, poput Mire Lasića, zamijenio je ljudima sklonima toj ideji.

Karadžić i Boban opet su se sastali u Grazu 6. maja i formalno dogovorili o teritorijalnoj podjeli BIH. Tudman i neki njegovi sumišljenici smatrali su da je time hrvatsko-srpsko sučeljavanje zaključeno. No bilo je to naivno i katastrofalno jer će prave tragedije tek uslijediti – od masovnih zločina nad hrvatskim civilima, preko katastrofe u Bosanskoj Posavini, pa sve do bošnjačko-hrvatskog rata.

No Tuđman se i dalje nije dao, pa je potkraj 1993. godine, kad su hrvatske snage u srednjoj Bosni praktički izgubile rat, na sastanku državnog vrha tvrdio da se sad “određuju granice buduće hrvatske države. One će vjerojatno biti veće nego što je ijedan hrvatski vladar ili kralj imao pod svojom kontrolom u povijesti. Herceg-Bosna pripojit će se Hrvatskoj. Hrvatska će biti snažnija i moćnija”.

Naposljetku, u julu 1995., kad je već potpisan Washingtonski sporazum s bošnjačkom stranom, Tuđman je, tačno predvidjevši ishod nadolazeće akcije Oluja, izjavio da nakon toga “krojimo granice Hrvatske u Bosni”. Sve te izjave i konkretne akcije, prikupljene na jednome mjestu, bjelodano svjedoče kako je Franjo Tuđman iskreno vjerovao da su podjela BiH i izmjena stanovništva najbolje rješenje. Kako je, posve pogrešno i ludo, mislio da bi takvo rješenje moglo spriječiti i rat, na razne ga je načine pokušao provesti.

Planovi o podjeli BiH i s hrvatske i sa srpske strane u načelu su bili vrlo slični: uostalom, nakon brutalne srpske agresije koja je 1992. doslovce bacila BiH na koljena, hrvatsko-bošnjački rat doveo ju je na rub izdržljivosti, od kojega se sve do danas zapravo nije oporavila. Istaknuti liberalni bosanskohercegovački novinar Senad Pećanin izjavio je 2001. da “Hrvatska tek treba spoznati koliku je štetu počinila Bosni i Hercegovini”. Tog suočavanja s istinom nema ni do danas, štoviše, uvjerenje da je Hrvatska u BiH za Tuđmanova mandata vodila ispravnu politiku proteklih je godina osnaženo.

Pa ipak, u aktivnoj provedbi hrvatske i srpske politike u BiH ima značajnih razlika: kao prvo, Hrvatska je u nekim fazama rata bila u savezu s bošnjačkim snagama i zajednički ratovala protiv srpske strane. A kad je i vodila imperijalnu politiku, razlika između srpske i hrvatske strane bila u tome što su srpski potezi bili javniji i otvoreniji, a hrvatski tajnovitiji i oprezniji. Ključno je, ipak, bilo sljedeće – za razliku od srpske javnosti, gdje je ideja Velike Srbije bila prilično popularna, Tuđman je bio praktički usamljen u promociji obnove Banovine Hrvatske.

Slijedom toga, dok su za podjelu BiH Miloševiću srpsko mnijenje i srpske opozicijske stranke davali veliku podršku, s rijetkim iznimkama, popularnost Tuđmana i HDZ-a 1993./94. upravo zbog politike prema BiH pala je na najnižu točku, a sve opozicijske stranke bile su za očuvanje jedinstvene i suverene BiH. Tako je Hrvatska sačuvala obraz, Tuđmanu i HDZ-u (sve do danas) usprkos.

Motivi Tudmanova inzistiranja na tezi da je Bosna i Hercegovina izmišljena tvorevina, da Muslimani kao nacija ne postoje, pa posljedično, ni ideja o Banovini Hrvatskoj kao idealnoj tvorevini, nisu jasni. Je li to bio rezultat nekog njegova “promišljanja” ili i nekog osobnog iskustva ili nečeg sličnog? Možda bi se stvari donekle razjasnile, kad bi se arhiv njegova predsjedničkog ureda otvorio za javnost.

Tuđmanova je politika, nema dvojbe, pripomogla da tragedija Bosne i Hercegovine bude veća. Bosanskohercegovački Hrvati, zajednica kojoj je Franjo Tuđman navodno tako usrdno želio pomoći, doživjela je u njegovo doba i nakon njega, dobrim dijelom i zbog njegove politike, najteži demografski slom još od osmanskih vremena.

Po popisu stanovništva, 1991. je u BiH živjelo 755.895 Hrvata. Danas, 2023. godine, procjenjuje se da na teritoriju BiH ima između 220 i 250 tisuća, s tendencijom neumitnog daljnjeg pada.

BiH

Beogradske “Novosti” najavljuju eksploziju “bosanskog lonca”: Vlast u RS-u će krenuti ka samostalnosti

Published

on

By

“Bosanski lonac” koji već godinama potmulo vri mogao bi u narednim sedmicama da se približi tački eksplozije sa nesagledivim posljedicama po Bosnu i Hercegovinu, njen entitet RS, zatim Srbiju, ali i cijeli region, najavljuju beogradske Novosti.
Navode da “koloplet velikih tenzija s izvorištem u odlukama Christiana Schmidta”zlur, visokog predstavnika u BiH kojeg, kako ističu Novosti, u entitetu RS ne priznaju, a koje su, kako navode, išle direktno na štetu RS-a, u osvit presude protiv Milorada Dodika prijeti da se izrodi u najveću krizu od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, a samu RS dovede na korak od proglašenja samostalnosti.
Pod egidom nezvanično, Novosti pišu da su vlasti u RS-u riješene da na sjednici parlamenta tokom iduće sedmice proglase ništavnim sve odluke i ingerencije pravosudnih organa BiH i Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA) na teritoriji RS-a.
– Sve ovo dešava se u iščekivanju presude Dodiku, kojem se pred Sudom BiH sudi zbog krivičnog djela neizvršavanje odluka visokog predstavnika u BiH, a za šta je zaprijećena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora, uz mogućnost zabrane vršenja javnih funkcija – navode.
Dodaju da bi prema nekim nezvaničnim najavama presuda predsjedniku RS-a mogla biti izrečena u prvim danima 2025. godine, pa je on, suočen sa realnom opasnošću da bude proglašen krivim, što bi vjerovatno značilo i njegovu eliminaciju iz političkog života, riješio da preduhitri sutkinju Senu Uzunović i “muslimanske krugove u Sarajevu” potezom koji bi mogao da ima nesagledive posljedice.
– Eventualnim izglasavanjem odluke o suspenziji ključnih nadležnosti Bosne i Hercegovine na teritoriji RS-a i zvanično bi bio načinjen prvi korak ka njenoj samostalnosti. Time bi se u život vratio dokument o “mirnom razdruživanju dva entiteta u BiH”, a koji je u julu bio najavljen, pa povučen sa dnevnog reda Narodne skupštine RS-a. Ali, postavlja se pitanje da li bi u jeku sudara globalnih sila i prelamanja njihovih interesa gotovo na svakoj tački svijeta “mirno razdruživanje” bilo moguće u bosanskom tamnom vilajetu? – zlurado se pita beogradski medij i dodaje:
– Možemo zamisliti šta bi se desilo kada bi NATO i Oružane snage BiH stale u odbranu cjelovite BiH i kada bi svoje snage poslale da zavode red u RS-u. Ovaj opasni scenario bi stavio u izuzetno tešku poziciju Srbiju i njeno rukovodstvo. Primjera radi, i Srbija i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić našli bi se u grozomornoj situaciji: može li da ne ugrozi Srbiju, a da istovremeno ne ostavi RS samu?
Zato bi u narednim danima ključni politički akteri u RS-u trebalo na apotekarskoj vagi da odmjere – da li je vrijeme za tako krupne odluke i koja bi bila njihova cijena.
Nastavi čitati

BiH

Muhamed ef. Velić: Vlast ne da ljudima petkom na džumu, ali su nedjelju učinili neradnom

Published

on

By

Sarajevski imam Muhamed ef. Velić na svom Facebook profilu opisao je zanimljiv razgovor koji je imao s jednim vjernikom u džamiji.

 

– Dolazi mi nedavno jedan momak pred samu džumu i pita da li mogu da završim sa džumom, ezanom i obaveznim dijelom, sve za 25 minuta, jer on ima samo pola sata pauze i mora se striktno u terminu vratiti na posao. Zamolim ga da se ne ljuti što ću mu ovo reći, ali on nije obavezan da klanja džumu namaz, već samo podne namaz, to može i na poslu ili kod kuće, a džuma namaz je za slobodne ljude, nije obavezna za robove, a on je ekonomski rob, vlast ga je takvim učinila kad mu nije dala petkom da može slobodno doći na džumu namaz, kao što su npr. nedjelju učinili zakonski neradnom – napisao je Velić na Facebooku.

Nastavi čitati

BiH

Prevareni kupci u BiH, ostali i bez stanova i bez novca: Neki su i umrli, ne dočekavši da se usele

Published

on

By

Istekao je rok za prijavu potraživanja stečajnom upravniku od kompanije “Ekvator”, koja je prošlog mjeseca otišla u stečaj. Među povjeriocima najviše je prevarenih kupaca stanova u banjalučkom naselju Novi Borik, od kojih je investitor “Ekvator” uzeo 11 miliona maraka 2018. godine. Rok za završetak radova istekao je krajem 2019. godine, a zgrada je i dalje nezavršena, piše BHRT.

Gojko Mijatović samo je jedan od 150 prevarenih kupaca stanova u Banjaluci. Šest godina poslije zgrada nije završena, a investitor kompanija “Ekvator” otišla je u stečaj. Kupci ostali i bez para i bez stanova. U međuvremenu, nekoliko kupaca je i umrlo, ne dočekavši da useli u kupljene stanove.

– U fantomskom naselju uzeli smo stanove, dali svoju životnu muku, dizali kredite, životnu ušteđevinu dali Đorđu Davidoviću. Ja sam dao 72.000 za stan od 40 kvadrata gdje je moja majka, sada pokojna, dala novac za stan – priča Gojko Mijatović, predsjednik Udruženja prevarenih građana Novi Borik.

Zgrada je napola završena. Samo goli zidovi, bez potrebnih priključaka i gomila šuta. Pojedini kupci sami pokušavaju da završe stanove. Međutim, za završetak zgrade potrebno je još 4 miliona maraka koje nemaju. Nadaju se pomoći gradske uprave i republičkih institucija. Kada su shvatili da su definitivno prevareni, podnijeli su krivične prijave protiv investitora.

– Nakon 2,5 godine istraga u Okružnom javno tužilaštvu nije ni blizu kraja. Nadležni tužilac Bojan Topić nije se ni udostojio nijednom da nas kontaktira – navodi Mijatović.

Na tom mjestu planirana je još jedna zgrada. Investitor je 2018. godine od 20 kupaca uzeo milion i po za stanove čija gradnja nije ni počela.

Hoće li kupci koji su osjetili gorak okus prevare biti obeštećeni u stečajnom postupku, BHRT pita stečajnog upravnika, koji je primio na stotine prijava povjerilaca kompanije “Ekvator”.

– Konkretne informacije imaćemo 23. januara kada je zakazano ispitno-izvještajno ročište. Na ispitnom će se raspravljati o prijavljenim potraživanjima, a na izvještajnom u kom pravcu ide sam stečajni postupak, da li u pravcu prodaje ili namirenja ili nekom drugom – kaže stečajni upravnik Saša Zubović.

Advokat Arsenije Baltić smatra da je potpuno neizvjesno kako će sud vrednovati prevarene kupce koji nisu upisani kao vlasnici, jer zgrada nema potrebne dozvole.

– Ono čemu bi se kupci stanova mogli nadati jeste da im za stanove koje su platili i preuzeli u posjed prizna izlučno pravo, odnosno da se ti stanovi izdvoje iz stečajne mase i da ne budu predmet namirenja ostalih povjerilaca ‘Ekvatora’, ali to je upitno, zato što niko od njih nije uknjižen kao vlasnik tih stanova – ističe Baltić.

U našem pravnom sistemu kupci stanova u izgradnji su nezaštićeni.

– Sistem ne štiti. Nema način da ih zaštiti kada isplate iznos i kad ne isplate u nepovoljnom su položaju. Jedini način je da traže bankarsku garanciju od investitora za završetak radova, to je jedina sigurnost, ali to kod nas i dalje nije praksa – naglašava vlasnik agencije za nekretnine Stefan Vasilić.

Šta o svemu ovome kaže vlasnik “Ekvatora” Đorđe Davidović novinari BHRT-a nisu uspjeli saznati, jer nije odgovarao na njihove pozive.

Nastavi čitati

BiH

Među 20 najbogatijih ljudi u BiH, čak šest dolazi iz jednog kantona: Možete li pogoditi iz kojeg?

Published

on

By

Ova lista oslikava dvije važne stvari što se tiče naše ekonomije. Kao prvo, pokazuje koji sektori su najrazvijeniji, ali i na kojim geografskim područjima je skoncentrisano najviše bogatstva

 

Lista najbogatijih ljudi u Bosni i Hercegovini na kraju 2024. godine koju je BiznisInfo.ba ekskluzivno objavio prošle sedmice, izazvala je ogroman interes javnosti i jako puno reakcija.

Ova lista oslikava dvije važne stvari što se tiče naše ekonomije. Kao prvo, pokazuje koji sektori su najrazvijeniji, ali i na kojim geografskim područjima je skoncentrisano najviše bogatstva.

Jedna regija koja se izdvaja u tome je Zapadnohercegovački kanton. Naime, iz ovog kantona dolazi čak šest od 20 trenutno najbogatijih ljudi u BiH. Od toga četvero iz Širokog Brijega, te po jedno iz Gruda i Posušja.

Regija koja se također izdvaja jeste Tešanj, grad iz kojeg dolaze tri osobe zastupljene na ovoj listi.

Treba naglasiti da smo, tokom analize, ustanovili da u Tešnju postoji veći broj privrednika čije su kompanije u snažnom usponu, pa je vrlo moguće da se već narednoj listi nađu neka nova imena iz ovog grada.

Kada je riječ o RS-u, najveće bogatstvo koncentrisano je u sjevernom dijelu, od Mrkonjić Grada, preko Banjaluke, do Prnjavora i Dervente.

Kada je riječ o sektorima, vidljivo je da dominira trgovina. Polovina poduzetnika zastupljenih na listi su vlasnici trgovačkih lanaca ili šoping centara. Nekima do njih, doduše, ovo nije glavni biznis. Sektor prodaje naftnih derivata također je zastupljen s dva predstavnika kojima je ovo glavni biznis.

Kada je riječ o proizvodnom sektoru, tu dominira proizvodnja hrane i pića, aluminijskih proizvoda i kablova, te u jednom slučaju papira i higijenskih sredstava. U usponu su finansijski sektor i stanogradnja. Većina predstavnika na listi posluje u više sektora, a više o tomo moižete čitati ovdje.

Nastavi čitati

BiH

Vukanović: Dodik prenio ovlaštenja na Pranjića dva dana prije bolesti – kako je znao?

Published

on

By

Prije nekoliko dana predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić izjavio je u više navrata, prvo na konferenciji za novinare posle sjednice Kolegijuma a potom tokom Posebne sjednice Narodne skupštine, da je Milorad Dodik mnogo sposobniji, mentalno i fizički od odlazećeg američkog predsjednika Joea Bidena, da nije atletičar ali da je dovoljno mobilan, fizički i mentalno sposoban da obavlja funkciju predsjednika, potpisujue zakone i odluke, piše poslanik NSRS Nebojša Vukanović na svojoj zvaničnoj web stranici.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

– Ipak posle samo nekoliko dana i objave Službenog glasnika Republike Srpske pokazalo se da Stevandić ne govori istinu jer je Davor Pranjić, potpredsjednik Republike Srpske iz reda Hrvata, sada kao vršilac dužnosti predsjednika potpisuje zakone, odluke i ukaze. Stevandić bi odmah morao izaći u javnost i objasniti zbog čega je govorio neistine i obmanuo građane Republike Srpske, te poslanike opozicije koji su ga pitali da li neko mijenja Dodika dok je na liječenju i oporavku, da li je bio loše informisan ili je svjesno lagao javnost i građane Srpske?

Danas smo pokušali čuti nemušto pravdanje iz Kabineta Milorada Dodika, od generalnog sekretara predsjednika Jelene Pajić Baštinac, koja je saopštila da je Milorad Dodik još 6.12. ovlastio Pranjića, da umjesto njega potpisuje ukaze koji se objavljuju u Službenim glasniku Republike Srpske!?

To znači da sada “braća” Hrvati vode glavnu riječ u Republici Srpskoj, Hrvat Pranjić je vršilac dužnosti predsjednika a (polu)hrvatica Željka Cvijanović član Predsjedništva BiH, koji nas ubrzano vuče u NATO pakt u kome je već Hrvatska. Ipak najveći problem su grube laži i pokušaji obmane Milorada Dodika, jer je 8.12.2024. godine iz Kabineta predsjednika Republike Srpske objavljeno Saopštenje da je Dodik iznenada hospitalizovan zbog akutnih, što znači iznenadnih zdravstvenih problema koji su naglo buknuli, sa jednjakom i želudcem.

Postavlja se logično pitanje kako je Dodik znao 6.12. da će se iznenada razboliti 8.12.2024. godine, pa je predao dio predsjedničkih ovlaštenja svom pobratimu i potpredsjedniku Davoru Pranjiću? Jasno je da su se i Dodik i Stevandić upetljali u sopstvene laži, kao pile u kučine, i da teško mogu da se iz njih sada izvuku bez posledica. Ovakvo skandalozno ponašanje čelnih ljudi Republike Srpske, koji se nalaze na najvažnijim funkcijama, grube iznošenje neistina i pokušaji obmane građana su nedopustivi.

Takođe je veoma čudno ponašanje i izjave dr Predraga Peška, ljekara iz Beograda koji je operisao Dodika, a koji je njegov blizak saradnik i prijatelj koga su vlasti Srpske angažovale kao ključnu osobu na poslu javne nabavka medicinske opreme za novu bolnicu u Trebinju, vrijednom desetine miliona maraka a na kome će mnogi omrsiti brkove.

Dr Peško je dao Saopštenje i izjavu za medije da je Dodik nesposoban za putovanje i prisustvo ročištima u Sarajevu, zbog dijareje, naglih pražnjenja i osjećaje nadutosti, te iznio zaključak i mišljenje kako je potrebno najmanje dva mjeseca rehabilitacije i oporavka od laporaskopske operacije, pa da se Dodik vrati normalnim aktivnosti i mogne prisustvovati ročištima.

Nisam ljekar i ne želim se upuštati u tumačenje stavova dr Peška, ali njegova ranija politička bliskost sa Dodikom i njegovim okruženjem, učešće u njegovoj kampanji i podrška vlastima, te unosni poslovi na kojima je angažovan kao stručno konsultant, a građani Srpske ne znaju koliko će dr Peško naplatiti svoje stručne i konsultantske usluge, prije svega na nabavci medicinske opreme za novu bolnicu u Trebinju, navode na sumnju da je sve igrokaz za javnost kako bi se kupilo vrijeme i odložilo suđenje. Ipak sada je ključno da Dodik i Stevadnić objave zbog čega su obmanuli javnost, poslanike i Narodnu skupštinu Republike Srpske, tvrdeći da Dodik normalno obavlja funkciju nakon operacije a već dvije nedelje on je ovlaštenja prebacio na Pranjića, i sve pokušao prikriti od javnosti? – napisao je Vukanović.

Nastavi čitati

BiH

Meteorolozi najavili veliku promjenu: Kiša, pa snijeg – neće nas baš zatrpati, ali…

Published

on

By

Tokom dana pretežno sunčano uz postepeno naoblačenje sa sjeverozapada. U kasnim večernjim satima padavine u većem dijelu zemlje

U Bosni i Hercegovini jutros je sunčano vrijeme uz malu do umjerenu oblačnost. Nešto više oblaka je u sjeverozapadnim područjima.

Temperature zraka u 7 sati: Sokolac -10 stupnjeva, Livno -9, Bjelašnica -8, Bugojno, Sanski Most, Sarajevo i Široki Brijeg -6, Bihać, Prijedor, Srebrenica i Tuzla -5, Banja Luka, Jajce i Zenica -4, Doboj -3, Gradačac i Trebinje 0, Mostar 1 stupanj.

 

Tokom dana očekuje se pretežno sunčano uz postepeno naoblačenje sa sjeverozapada. U kasnim večernjim satima kiša u većem dijelu zemlje, a u višim područjima i na planinama snijeg. Vjetar slab do umjeren južni i jugozapadni. Tokom noću na jugu i jugozapadu zemlje povremeno jaki udari vjetra. Najviša dnevna temperatura od 0 do 6, na jugu do 10 stupnjeva.

U Sarajevu jutro sunčano uz postepeno naoblačenje tokom dana. Najviša dnevna temperatura oko 3 stupnja.

U ponedjeljak oblačno sa kišom na jugu Hercegovini i snijegom u ostalim područjima. Očekivana količina padavina u većem dijelu zemlje između 20 i 40, lokalno na sjeveru i sjeverozapadu Bosne do 50 l/m2.

Visina novog snijega između 10 i 25, u višim područjima i na planinama od 20 do 40, lokalno 50 cm. Vjetar slab do umjeren sjeverni i sjeverozapadni. Na zapadu i sjeverozapadu Bosne povremeno jaki udari vjetra. Temperature zraka u Bosni između -2 i 3, a u Hercegovini od 3 do 8 stupnjeva.

U utorak oblačno vrijeme. U nižim područjima Bosne kiša ili susnježica koja će postupno preći u snijeg, a u višim područjima i na planinama snijeg. Vjetar prije podne slab do umjeren, a poslije podne i tokom noći umjeren do pojačan sa jakim udarima sjeverni i sjeverozapadni. Temperature zraka u Bosni između -4 i 2, a u Hercegovini od 3 do 8 stupnjeva.

U srijedu u Bosni oblačno vrijeme sa snijegom. U Hercegovini umjereno do pretežno oblačno. U Hercegovini i zapadnim područjima Bosne umjerena do pojačana bura, a u ostatku zemlje slab do umjeren sjeverni i sjeverozapadni vjetar. Jutarnja temperatura zraka od -6 do 0, na jugu do 3, a dnevna od -3 do 2, na jugu do 10 stupnjeva, saopćemo je iz FHMZ-a.

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije