Prvi predsjednik Predsjedništva Republike BiH, rahmetli Alija Izetbegović Rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu, u uglednoj begovskoj porodici koja je sprva živjela u Beogradu, ali se 1868. godine, kako hroničari kažu, „pod srpskim terorom“ morala odseliti na mirnije mjesto. Izbor je pao na Bosanski Šamac.

Sam početak života Alije Izetbegovića vezan je za dvije rijeke koje su se vidjele s prozora njegove rodne kuće – Bosnu i Savu. Ime ove prve ostat će kao usud njegovih zrelih godina, kada je sa svojom Strankom demokratske akcije (SDA) osvojio vlast i ušao u Predsjedništvo RBiH, nakon čega je uskoro počeo krvavi rat za stvarno osvajanje nezavisnosti i zadržavanje teritorijalnog integriteta. Naime, ako se u mladosti borio za islamske ideje, onda se za kraj Izetbegovićevog života može reći da je bio zaokupljen borbom za prava bošnjačkog naroda i domovinu Bosnu i Hercegovinu. I inače, cijeli život Alije Izetbegovića, od najranije mladosti pa sve do smrti, obilježen je borbom za ideje i ideale.

Tako je, zajedno s nekoliko istomišljenika, artikulaciju svojih političkih opredjeljenja pokušao pronaći kroz organizaciju Mladi muslimani (MM). Prvi pokušaj da se ovo udruženje registrira po tadašnjim zakonima bio je u martu 1941. godine. Ovo, naravno, propada, jer već u aprilu dolazi do njemačkog napada na Jugoslaviju.

Po završetku Drugog svjetskog rata, a na zaprepaštenje tadašnjih komunističkih vlasti, organizacija nastavlja raditi s obnovljenim entuzijazmom.

Mladomuslimanski aktivisti dobili su za početak diskretno (pred)upozorenje, a kada ono nije urodilo plodom, dan je nalog za njihovo hapšenje. Tada se Alija Izetbegović prvi puta obreo u zatvoru. Budući da se nalazio na odsluženju vojnog roka tadašnje SFRJ, vojni sud osudio ga je na tri godine strogog zatvora, u koji je otišao marta 1946. godine, a iz kojeg je izišao 1949. godine.

Valjalo je, ni kriv ni dužan, iza zatvorskih rešetki proboraviti punih hiljadu dana i isto toliko noći. Bizarna je i ironična činjenica da je Izetbegović radio na budućoj zgradi UDBE, u kojoj su se kasnije odmarali i njegovi udbaši, ljudi koji su ga isljeđivali tokom istrage.

Poslije Boračkog jezera, Alija biva premješten u Sarajevo, u kojem ironija nastavlja plesti svoju priču. Ovdje, naime, zajedno s ostalim zatvorenicima, Izetbegović gradi zgradu Centralnog komiteta Komunističke partije (CK KP)! Moguće je da je poenta odgojne mjere i bila u tome da politički neprijatelji komunizma grade njegove hramove.

Pravo je čudo da je Izetbegović u isto vrijeme, pored rada u firmi i studiranja, te brige o familiji, uspijevao pisati ozbiljne i opširne tekstove o islamu. Godine 1969. napravio je nacrt za tekst Islamske deklaracije, koju je tokom 1970. završio i objelodanio. Ovaj neveliki tekst (oko 40 stranica) izazvao je živo interesiranje tek nakon Sarajevskog procesa koji će uslijediti 1983. godine, kada je Izetbegović po drugi put osuđen za tzv. islamski fundamentalizam.

Iako napisana u Jugoslaviji, odnosno u BiH, Islamska deklaracija pažnju nije usmjerila na ovdašnje političke prilike, nego prema tzv. islamskom svijetu koji je u knjizi tretiran kao koherentan duhovni (pa i političko-administrativni) prostor. Islamska deklaracija prevedena je kasnije na sedam stranih jezika i u svojim je okvirima postala jedan od najčitanijih političkih tekstova tog vremena.

S druge strane, iznenađenje predstavlja činjenica da je jednu drugu knjigu – Islam između istoka i zapada – Izetbegović napisao još pred zatvor 1946. godine, a objavljena značajno kasnije. U knjizi, koja je ovaj put prevedena na čak devet jezika, autor se opet bavi islamom i njegovim mjestom u svijetu. Izgledalo mu je da se nalazi upravo negdje između istočnih i zapadnih mišljenja, baš poput geografske pozicije muslimanskog svijeta koji na globusu zahvata prostor „između istoka i zapada“. Otud i ovakav naslov.

Nova tamna sjena na život Alije Izetbegovića nadvila se 1979. godine, kada je u svom omiljenom lovištu Koprivnica kod Bugojna predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito primio Raifa Dizdarevića i Branka Mikulića, istaknute funkcionere tadašnjeg Saveza komunista. Prema Izetbegićevim mamoarima, Centralni dnevnik sarajevske televizije prenio je Brozovu naredbu ovoj dvojici da se „najoštrije obračunaju s pokušajima oživljavanja kleronacionalizma i panislamizma u BiH“!

Izetbegović se sam prepoznao u ovim riječima. Već je čuo kucanje nepozvanih na vratima…

Dvadeset i trećeg marta 1983. godine, rano ujutro, Aliju je probudilo lupanje na vratima stana u Ulici Hasana Kikića, gdje je stanovao na broju 14, na trećem spratu. Kada je otvorio vrata, grupa mračnih likova, ne skidajući obuću upala je u njegov stan, pokazujući nalog za pretres. Potom je uslijedilo detaljno rovarenje po kući, zavlačenje iza ormara, skidanje roletni, izvlačenje ladica. Zajedno s Izetbegovićem, tada su pohapšene i isljeđivane stotine muslimana širom BiH. Počeo je famozni Sarajevski proces.

Prvooptuženi Izetbegović bio je osuđen na beskonačno dugih 14 godina zatvora. Komentirajući presudu, on je rekao da je „volio Jugoslaviju, ali ne i njenu vlast“. Završni citat njegove završne riječi odavao je čovjeka koji je bio spreman žrtvovati doslovce sve za svoje ideale:

„Bio sam musliman i to ću i ostati. Osjećao sam se borcem za stvar islama u svijetu i time ću se osjećati do kraja života. Jer, islam je za mene drugo ime za sve što je lijepo i plemenito i ime za obećanje ili nadu u bolju budućnost muslimanskih naroda, za njihov život u dostojanstvu i slobodi, jednom riječju, za sve ono za što je po mom uvjerenju bilo vrijedno živjeti.“

Alija Izetbegović je nedvosmisleno jedan od najvećih državnika i mislilaca modernog bosanskohercegovačkog doba, prvenstveno simbolizira borbu Bosne i Hercegovine za njenu opstojnost, afirmaciju bošnjačkog nacionalnog identiteta, borbu za demokratiju, ljudska prava, i slobodu svakog čovjeka.

Po izlasku iz zatvora na poziv svog prijatelja Adila Zulfikarpasica odlazi u Zürich. Godine 1989. osnivaMuslimansku stranku u Jugoslaviji (MSUJ). Ta stranka nije dugo opstala pa u maju 1990. osniva Stranku demokratske akcije (SDA). Nakon prvih visestranackih izbora ulazi u Predsjednisvo BiH, te biva izbaran za prvog predsjednika Predsjednistva (sedmoclano tijelo kojeg su cinila po dva predstavnika Muslimana, Srba i Hrvata te jedan predstavnik ostalih etnickih grupa).

Uslijedili su sudbonosni dani za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake. Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović je predvodio naš narod u teškim danima borbe za opstanak. Svi oni koji  istinski vole Bosnu i Hercegovinu poštuju lik i djelo predsjednika Alije Izetbegovića.

Molimo Allaha da mu podari dženetske nagrade, amin!

Izvoe:saff.ba

Bosnu i Hercegovinu očekuje još jedan izuzetno vruć i sunčan vikend. Prema prognozi Federalnog hidrometeorološkog zavoda (FHMZ), temperature će narednih dana dosezati i do 42 stepena Celzijusa, dok značajnijeg osvježenja nema ni na vidiku.

Već danas u cijeloj zemlji preovladava sunčano i veoma toplo vrijeme uz slab do umjeren istočni i sjeveroistočni vjetar. Jutarnje temperature kreću se između 15 i 22 stepena, dok će na jugu zemlje iznositi do 25 stepeni Celzijusa. Najviša dnevna temperatura dosezat će od 33 do 41 stepen Celzijusa.

Ni vikend neće donijeti promjenu vremenskih prilika. U subotu će biti sunčano i izrazito vruće, uz dnevne temperature od 33 do 40 stepeni, dok će se u Hercegovini živa u termometru penjati i do 42 stepena Celzijusa.

Slično vrijeme očekuje se i u nedjelju, kada će maksimalne temperature u većem dijelu zemlje iznositi između 34 i 40 stepeni, a na jugu ponovo do 42 stepena Celzijusa.

Prema trenutnim prognozama, ni početak naredne sedmice neće donijeti olakšanje. Nastavit će se sunčano i vrlo toplo vrijeme, uz jutarnje temperature od 15 do 22 stepena (na jugu do 25), dok će dnevne vrijednosti ponovo dosezati 34 do 40 stepeni, odnosno do 42 stepena u Hercegovini.

Zbog ekstremno visokih temperatura, nadležni pozivaju građane na dodatni oprez. Preporučuje se redovna hidratacija, izbjegavanje boravka na otvorenom u najtoplijem dijelu dana, nošenje lagane i svijetle odjeće te zaštita od direktnog sunčevog zračenja.

Poseban oprez savjetuje se starijim osobama, djeci, hroničnim bolesnicima i svima koji rade na otvorenom, uz preporuku da se pridržavaju savjeta ljekara i, ukoliko je moguće, borave u rashlađenim prostorijama tokom najtoplijeg dijela dana.

Bosnu i Hercegovinu u narednim danima očekuje novi, vjerovatno i najizraženiji toplotni talas ovog ljeta. Prema aktuelnim prognozama, narednih desetak dana obilježit će stabilno, sunčano i izuzetno vruće vrijeme, bez značajnijih padavina.

Već početkom augusta temperature će u većem dijelu zemlje dostići između 35 i 40 stepeni Celzijusa, dok bi u najtoplijim područjima mogle biti i nekoliko stepeni više. Visoke dnevne i tropske noćne temperature dodatno će otežavati boravak na otvorenom, posebno starijim osobama, hroničnim bolesnicima i djeci.

Područja koja tokom proteklih dana nisu dobila značajnije količine kiše suočit će se s pogoršanjem sušnih uslova. Dugotrajan izostanak padavina mogao bi izazvati ozbiljne posljedice za poljoprivredu, vodotokove i povećati rizik od izbijanja šumskih i niskih požara.

Meteorolozi za sada ne mogu sa sigurnošću odrediti kada će doći do promjene vremena. Prema trenutnim prognostičkim modelima, toplotni talas će potrajati najmanje do oko 10. augusta, ali je riječ o periodu koji je još uvijek dovoljno udaljen da bi prognoze bile potpuno pouzdane.

Građanima se savjetuje da izbjegavaju duži boravak na suncu u najtoplijem dijelu dana, unose dovoljno tečnosti i prate preporuke nadležnih službi, jer će naredni dani donijeti ekstremne ljetne vrućine kakve se rijetko bilježe.

U Sarajevu je u 69. godini života preminuo Ramiz Dreković, penzionisani general Armije Republike Bosne i Hercegovine i jedan od najistaknutijih vojnih komandanata koji su obilježili odbranu zemlje tokom agresije.

Dreković je rođen 10. maja 1957. godine u Tutinu. Vojno obrazovanje stekao je na Vojnoj akademiji u Beogradu, nakon čega je službovao u Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu napustio je JNA i stavio se na raspolaganje Teritorijalnoj odbrani Republike Bosne i Hercegovine.

Tokom ratnih godina obavljao je niz najodgovornijih vojnih dužnosti. Bio je prvi komandant Petog korpusa Armije RBiH sa sjedištem u Bihaću, gdje je imao ključnu ulogu u organizaciji odbrane Bosanske krajine. Kasnije je preuzeo komandu nad Četvrtim korpusom Armije RBiH u Mostaru, a obavljao je i dužnost načelnika Uprave za politička pitanja Generalštaba Armije RBiH.

Za doprinos u odbrani Bosne i Hercegovine odlikovan je brojnim vojnim i državnim priznanjima te je ostao upamćen kao jedan od ključnih stratega u organizaciji i razvoju Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Vijest o njegovoj smrti s tugom je primio i general Nedžad Ajnadžić, koji se od Drekovića oprostio emotivnom porukom na društvenim mrežama.

– Bio je častan sin svog naroda, odgovoran suprug i otac, te veliki patriota. Volio je svoje rodno mjesto u Sandžaku, ali je jednako iskreno volio Bosnu i Hercegovinu. Bio je spreman dati sve za Bihać, Hercegovinu i cijelu Bosnu i Hercegovinu.

Neka mu Uzvišeni Allah podari Džennet, oprosti grijehe i nagradi ga za sve što je učinio. Porodici, prijateljima i svima koji tuguju za njim upućujem iskreno saučešće. Rahmet ti duši, generale. Tvoje ime i djelo ostat će upisani u historiji Bosne i Hercegovine i u sjećanju onih koji cijene slobodu – poručio je Ajnadžić.

Termin komemoracije i dženaze bit će naknadno objavljen. Odlaskom Ramiza Drekovića Bosna i Hercegovina izgubila je jednog od svojih najpoznatijih ratnih komandanata, čije će ime ostati trajno povezano s odbranom zemlje i djelovanjem Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Nakon tragične nesreće u kojoj je na planini život izgubilo pet zeničkih planinara, Zenica, ali i cijela Bosna i Hercegovina, zavijeni su u crno. U znak poštovanja prema stradalima i njihovim porodicama, organizatori Zenica Summer Festa donijeli su odluku o otkazivanju planiranih festivalskih sadržaja.

Međutim, umjesto razumijevanja i riječi podrške, na društvenim mrežama pojavili su se brojni komentari koji su izazvali ogorčenje javnosti.

“Pa što se sve otkazuje zbog pet stradalih?”, “Upropastili ste nam ljeto”, “Nemamo više gdje izaći” i “Gasite ljudima želju za izlaskom” samo su neke od reakcija koje su mnogi ocijenili kao zabrinjavajući pokazatelj nedostatka empatije.

Tragedija u kojoj su živote izgubili ljudi poznati po svojoj ljubavi prema planinama i prirodi za mnoge je bila trenutak kada je trebalo zastati, odati počast stradalima i pružiti podršku njihovim porodicama. Umjesto toga, dio komentara fokusirao se isključivo na otkazivanje zabavnog programa.

Ovakve reakcije otvorile su širu raspravu o vrijednostima koje njegujemo kao društvo, posebno među mlađim generacijama. Mnogi smatraju da je zabrinjavajuće kada otkazani koncert ili festivalski događaj postane važniji od ljudskih života i tragedije koja je pogodila cijelu zajednicu.

Organizatori Zenica Summer Festa poručili su da je odluka o otkazivanju donesena iz poštovanja prema nastradalima i njihovim porodicama, naglašavajući da će prilika za muziku i zabavu uvijek biti, dok izgubljeni životi ne mogu biti vraćeni.

Brojni građani podržali su ovu odluku, ističući da u trenucima kolektivne tuge solidarnost i suosjećanje moraju biti ispred svih drugih interesa.

Rasprava koja se razvila na društvenim mrežama još jednom je pokazala koliko je važno njegovati kulturu empatije, poštovanja i odgovornosti, posebno u trenucima kada cijela zajednica dijeli bol zbog nenadoknadivog gubitka.