Kombinovano propagandno “rešetanje” od SDS-a i medija s Pala, počelo je polovicom februara i trajalo do polovine marta 1996. godine kako bi Srbi sa područja Grbavice, Ilidže, Hadžića i Vogošće napustili svoje domove i iselili se na teritoriju Republike Srpske.

Što je najgore u cijeloj priči, Srbi su naivno “nasjeli” na čitavu kampanju. Na taj način je Momčilo Krajišnik pokrenuo najveći poslijeratni egzodus Srba u BiH. Oko sto hiljada Srba iz bliže okoline Sarajeva, kako onih koji su tu svakako živjeli i prije, tako i onih koji su tu stigli tokom rata, otišlo je u RS, a poneko u Crnu Goru ili u Srbiju. Treba podcrtati da je veliki broj Srba otišao jer nisu htjeli biti pod “muslimanskom vlašću”.

Osim propagande kojoj su bili izloženi sarajevski Srbi, obećavano im je “ljepše, bolje Sarajevo”.

Tako su najavljivali izgradnju “novog srpskog Sarajeva”, a ovaj utopijski projekt nazvan je “Palepolis”.

Tu se radilo o novom gradu za oko 150-200 hiljada stanovnika, čija je jezgra trebalo biti Pale.

Inače, ideja projekta “Palepolisa” je došla iz Beograda, a na istoj je radio tim beogradskog arhitekte Zorana Antića.

Prema projektu, to je trebao biti novi glavni grad manjeg bh. entiteta u BiH, a u njemu su trebali biti zgrade predsjedništva, vlade i skupštine.

Screenshot/Palepolis

Dakle, grad bi se sastojao od četiri urbane cjeline, a bilo je zamišljeno da Pale bude kulturni, administrativni i obrazovni centar, te je tako planirana izgradnja univerziteta, bolnice, moderni gradski centar sa velikom katedralom, narodnim pozorištem sa dvije galerije i četiri rotirajuće bine.

Screenshot/Palepolis

Ovom, sada se već može reći, fiktivnom gradu pripadala bi i Lukavica.

Ovog propalog projekta se sjeća glavni i odgovorni urednik “Slobodne Bosne” Senad Avdić.

Kaže da je Radovan Karadžić još bio na slobodi kada je bio ovaj projekat aktuelan.

“Plan je izgledao vrlo ambiciozno i ozbiljno, nije bila nešto ‘naškrabano’ ili improvizovano. Koliko znam, ozbiljni arhitekti su radili na njemu. Bivši Miloševićev glavni operativac Nikola Šainović je radio na tom projektu”, prisjeća se Avdić.

Ističe da je već tamo 2000. ili 2001. godine bilo potpuno izvjesno da od toga nema apsolutno ništa.

“Tu se radilo o nekih 200 miliona maraka, od čega je polovica iznosa bila u novcu, a druga polovica u građevinskom materijalu. Kada je Šainović dolazio u neku inspekciju, građevinski materijal je nestao bio. To su se gradile kuće Krajišniku po Palama…Uglavnom, projekat je propao, a ‘maca’ pojela pare. To je sve pokradeno, a poslije zataškano, pa se to pitanje nije više ni pokretalo. Realno, Srbija je jedina mogla pokrenuti to pitanje s obzirom da je riječ o njihovom novcu”, rekao je u razgovoru za Source Senad Avdić.

Senad Avdić