Broj migranata u BiH porastao je u posljednjih nekoliko mjeseci a prema izvorima FRONTEX-a uskoro bi mogao biti i veći. Pojavila se zatvorska jedinica koji bi mogla biti detencijski centar za migrante van granica EU.

Vlast Unsko-sanskog kantona je u aprilu ove godine podigla prašinu oko sve većeg broja migranata koje Hrvatska vraća u BiH. Višegodišnja praksa koja je počela 2018. godine kroz tzv. „pušbekove“, nasilno vraćanje i odbranu evropskih granica i dalje je aktuelna, navode u USK. Kako kažu migranti u kampu Lipa kod Bihaća, “snažnije nego ikada”. Lome se ruke, noge, otimaju novac i telefoni, tvrde migranti, piše DW.

„Prešao sam rijeku i uhvatili su me nedugo nakon toga. Sve su nas udarali prvo palicama a onda su nam skinuli odjeću i nastavili udarati“, kaže Kamara Suioma iz Siera Leonea, pokazujući na polomljenu ruku.

„Polomili su me. Ruka mi je polomljena. Uzeli su mi sve pare, telefon i natjerali da se tako polomljen vratim kroz rijeku. Policija nas je pronašla tako pretučene i dovezla u Lipu”, kaže Kamara, koji je stigao prije dva mjeseca u Lipu, odakle želi što prije u Nizozemsku.

Tišina lokalnih vlasti

Iako je vidljivo da je broj migranata povećan u zadnje vrijeme u Unsko-sanskom kantonu, kamp Lipa još ima dovoljno slobodnih kapaciteta. Najviše migranata trenutno je iz Afganistana i Pakistana, zatim slijede Siera Leone i Gambija. Međutim, zanimljivo je i da pored rasta broja migranata kako u kampu Lipa tako i van njega u naseljenim mjestima, vlast USK ovoga puta nije pisala pisma državnim vlastima kao što je to radila u aprilu. Premijer Unsko-sanskog kantona Mustafa Ružnić koji je ranije u nekoliko navrata upozoravao na povećanje broja migranata zbog hrvatskih pušbekova, za razgovor nije bio raspoložen.

Takođe, vlast u USK nije se oglašavala ni povodom izgradnje detencijskog centra unutar kampa Lipa, kao što je na to upozoravala prije nekoliko mjeseci.

„U Lipi je u tajnosti otvoren Centar za detenciju koji je svojevrsna pritvorska jedinica gdje se trebaju smještati migranti kojima se zabranjuje kretanje“, poručio je Ružnić državnim vlastima u aprilu i rekao da je sve rađeno bez znanja lokalnih vlasti.

Centri za detenciju nisu novost i služe za zadržavanje lica za koja je potrebno izvršiti dodatne bezbjednosne provjere ili su već u prekršaju, odakle čekaju izručenje u prihvatni centar u Sarajevo ili na deportaciju u matičnu zemlju.

SOS poziv

Nakon nedavne presude Trgovačkog suda u Beču, koji je donio presudu o pritvorskom objektu unutar kampa Lipa da je nelegalno sagrađen i da iza svega stoji Austrija, od lokalne vlasti nema jasne reakcije.

„Sad su ga prozvali austrijski Gvantanamo, zato što je to austrijska organizacija. Bivši kancelar je finansirao to. Neko je to odobrio, građevinska dozvola nije izdata u Bihaću. Sudija je citirao moju izjavu da je to planirano da bude za smještaj svih osoba koja vrše krivična djela, migranti da se vrate u Bosnu i Hercegovinu”, oglasio se ministar za ljudska prava i izbjeglice Sevlid Hurtić, nakon presude suda u Beču.

Sud u Beču presudio je da je pritvorska jedinica unutar kampa nelegalno izgrađena, da je sve finansirala Austrija a da bi BiH mogla postati tampon zona u slučaju migrantske krize. Slučaj je podigao prašinu i u Austriji, nakon što se slučaj našao na sudu. Organizaciju SOS balkanske rute nazvala je ovu pritvorsku jedinicu Gvantanamom na Balkanu, nakon čega ih je tužila međunarodna organizacija sa sjedištem u Beču – ICMPD, koja stoji iza izgradnje, a koje je bliska Austrijskoj pučkoj stranci. Tužbu je odbacio Trgovački sud u Beču i praktično potvrdio navode SOS organizacije.

BiH kao najslabija karika

„Najveći apsurd je što se novac iz pristupnih fondova EU koji bi trebao pripremiti BiH za članstvo, koristi za ilegalne projekte. To kompromituje i Evropsku komisiju koja bi tu trebala da reaguje“, kaže za DW Petar Rosandić, predsjednik organizacije SOS balkanska ruta.

„Sudija je također utvrdio da je hrvatska granica zona bez vladavine prava. To je vođenje politike zbog „desnih” glasova u Evropi ali je sve to poražavajuće i licemjerno prema građanima BiH“, kaže Rosandić i dodaje. „To vam je balkanski ping-pong u kojem je BiH najslabija karika i tu ih svi pokušavaju vratiti. To će sve prije ili kasnije ponovo eskalirati”.

Mediji prenose izjavu Berharda Šragla, koordinatora za odnose sa javnošću ICMPD-a.

„Izgradnju privremenog objekta za zadržavanje naručiila je Evropska komisija sa ciljem proširenja postojećih kapaciteta“, navode između ostalog iz ove međunarodne organizacije.

Politika deportacije očigledno ne funkcioniše u zemljama EU, a najveći procenat migranata koji se domogne neke od zemalja dobije azil. Problem sa pritvorskom jedinicom u ovom slučaju je što BiH nema zakon koji bi reagulisao ko kontroliše taj centar, ni po kojem osnovu bi migranti bili zadržavani, s obzirom da već postoji takav centar u Istočnom Sarajevu.

„Mislim da taj centar nije potreban, imamo naš objekat u Istočnom Sarajevu. Imamo tamo naše zaposlene, to je objekat koji je pod nadzorom 24/7”, rekao je direktor Službe za poslove sa strancima Žarko Laketa.

Albanija kao lukobran za migrante i BiH

Da se EU ozbiljno prihvatila posla kako bi pronašla neko rješenje za sve veći priliv migranata, govori i nedavno potpisan sporazum između Albanije i Italije. Dva premijera Edi Rama i Giorgia Meloni potpisali su sporazum o migraciji, kojim Italija želi otvoriti prihvatni centar na teritoriji Albanije zbog ogromnog priliva migranata sa juga.

Iako je bilo nekoliko pokušaja uspostavljanja ovakvih centara koji bi bili mjesto za traženje azila u EU, ideja nikada nije zaživjela. Ukoliko do toga dođe, a sporazumi pokazuju da hoće, to bi bio prvi put da EU iskoristi neku zemlju koja nije članica kao lukobran za migrante.

Bivši direktor odjeljenja za upravljanje granicama i migracijama u policiji Albanije Pellmb Nako, kaže da tu postoje i mnogi skriveni problemi.

„Izbjeglice će pokušati ilegalno preći granicu u Crnu Goru iz Albanije, a zatim u Hrvatsku. I onda je pitanje: Ako zatraže azil u Hrvatskoj i budu odbijeni, gdje će biti deportovani? U Albaniju ili u Italiju”?

Nema nazad

Upravo bi se u toj tački mogla pojaviti BiH, koja već sada ima dovoljno kapaciteta za prijem migranata iako ne postoji dovoljno razrađen državni plan kako se nositi sa svim problemima – od kontrole granice pa do činjenice da RS ne dozvoljava gradnju bilo kakvog centra za migrante na njenoj teritoriji. Što se tiče pritvorskog dijela kampa Lipa koji je kao takav i izgrađen, niko i dalje ne zna da li će on i kada biti u funkciji, u čijoj je nadležnosti i da li će uopšte služiti za tu namjenu ili neku drugu svrhu.

Za Muhameda Barsa iz Afganistana, taj podatak ne znači mnogo. Sa 18 godina već ima tri loša iskustva sa hrvatskom policijom ali ne odustaje. Ne zanimaju ga priče o zatvoru, samo želi što prije da se domogne Francuske.

„Vidio sam da ima neka ograda visoka, da sve izgleda kao zatvor ali da je prazno. Ovdje nema problema nikakvih u kampu da bi neko bio uhapšen ali mene to ne zanima. Ja ću da pokušavam preći pa makar me ubili“, kaže Muhamed, pokazujući rane na tijelu od posljednjeg pokušaja prelaska hrvatske granice.

„Nazad neću pa neka me hapsi ko god hoće“.