U svijetu automobila postoji mnogo modela koji su zaboravljeni jer nisu bili ni posebni ni značajni. No Fiat Multipla nije jedan od njih. Uprkos tome što je bio dizajnerski promašaj, ostao je upamćen kao jedan od najčudnijih automobila svih vremena. Njegova jedinstvenost bila je i njegov najveći adut – i njegova najveća kazna.

Kada se 1998. godine Multipla pojavila na tržištu, mnogi su pomislili da gledaju konceptni automobil koji nikada neće ući u serijsku proizvodnju. Izgledala je poput nekog čudnog eksperimenta, kao da su se dva različita automobila sudarila i spojila u nešto… neobjašnjivo.

Ipak, Fiat je bio ozbiljan u vezi s Multiplinim dolaskom na tržište, uvjeren da će kupci cijeniti njenu revolucionarnu unutrašnjost i praktičnost. No većina ljudi nikada nije mogla preći preko njenog izgleda.

Kako je nastao “marsovski” dizajn?

Multipla je nastala u periodu kada su u Fiatu htjeli napraviti najpraktičniji porodični automobil svih vremena. Cilj je bio stvoriti vozilo koje će moći prevesti šest osoba, ali ne kao u klasičnim monovolumenima gdje se treći red sjedišta stiska u gepek, već tako da svi imaju dovoljno mjesta i udobnosti.

Rješenje? Dizajneri su smislili koncept s tri sjedišta sprijeda i tri pozadi. To je značilo da je automobil morao biti širi od standardnih vozila tog vremena, što je uveliko utjecalo na njegov neobičan izgled.
Fiatovi dizajneri su, međutim, otišli i korak dalje. Podijelili su prednja svjetla u dva niza – gornji set nalazio se iznad poklopca motora, dok su donja svjetla bila uobičajeno postavljena ispod. Ova odluka dala je Multipli izgled “prestrašenog vanzemaljca”. Vjetrobransko staklo bilo je neobično veliko i zaobljeno, a bočne prozore činila su dva dijela, što je dodatno pridonijelo neobičnom vizualnom dojmu. Široka i glomazna karoserija činila je Multiplu neskladnom u poređenju s ostalim automobilima tog vremena.
Rezultat? Auto koji je bio izuzetno funkcionalan, ali toliko čudan da su ga mnogi izbjegavali kupiti, prenosi Index.hr.

Ali bila je nevjerovatno praktična

Ako ste mogli prijeći preko izgleda, Multipla je bila briljantan automobil u pogledu funkcionalnosti.

Šest sjedišta u dva reda (3+3) – jedini automobil te veličine koji je mogao udobno prevesti šest odraslih osoba

Ogroman unutrašnji prostor – zbog neobične širine, putnici su imali više prostora nego u bilo kojem drugom kompaktnom vozilu

Modularna unutrašnjost – sjedala su se mogla pomicati, uklanjati i prilagođavati prema potrebama vlasnika

Velik prtljažni prostor – uprkos šest sjedišta, Multipla je nudila iznenađujuće puno prostora za prtljagu
Dobra vozna dinamika – temeljena na Fiat Bravu, Multipla je imala solidno upravljanje i udobnu vožnju.

Motorizacija je također bila razumna:

1.6-litreni benzinski motor sa 103 KS – dovoljno za gradsku vožnju
1.9 JTD turbo-dizel sa 120 KS – pouzdan i ekonomičan motor, koji je bio popularniji od benzinske verzije.

Predmet sprdnje i loša prodaja

Multipla je odmah postala predmet ismijavanja u medijima i javnosti. Auto-moto emisije, internetski forumi i časopisi nisu imali milosti. Top Gear ju je u više navrata proglasio “najružnijim autom svih vremena”. Javna percepcija bila je brutalna – čak i ljudi koji su cijenili njenu praktičnost nisu htjeli biti viđeni u njoj, a mnogi su se pitali kako je Fiat uopće odobrio ovakav dizajn za proizvodnju.

Rezultat svega? Prodaja je bila ispod očekivanja.

Fiat je 2004. odlučio napraviti redizajn kako bi “popravio” Multiplu. Novi model dobio je klasičniji prednji kraj i izgubio neobične gornje farove. No, umjesto da poveća prodaju, ovaj redizajn je učinio Multiplu manje prepoznatljivom i izgubila je svoj jedini pravi identitet. Prodaja je i dalje bila slaba, a 2010. Fiat ju je povukao iz proizvodnje.

Koliko konjskih snaga proizvodi aku bušilica? A njih 50 odjednom? Tačan odgovor je: Dovoljno da se pokrene – Lada.

Ovakav podvig, pogađate, može doći samo od Rusa koji stoje iza YouTube kanala Garage 54. Već su izvodili svakakve vragolije sa bušilicama, motorima i automobilima.

Sada, njihov novi poduhvat je podrazumjevao da prilagode nekoliko cijevi kako bi 50 bušilica držali na mjestu. Također je napravljen složen sistem koji omogućava da svaka od njih prenosi snagu tamo gdje treba.

Tako jednostavna stvar, pranje kose, a toliko je komplicirano donijeti kvalitetnu odluku, pogotovo ako se ne snalazite u izboru šampona za kosu, pa birate pogrešan, onaj koji možda doprinosi tome da vam se kosa masti, ili da nema sjaja. Mnogi, zapravo, uopće nisu sigurni koliko često bi ju trebali prati, što je oko toga optimalno.

Evo nekoliko savjeta…

Trebate li prati kosu svaki dan?

Ima nešto osvježavajuće u tom osjećaju čistoće nakon šamponiranja, stoga ne čudi što mnoge žene peru kosu svaki dan. No je li svakodnevno šamponiranje doista potrebno i je li uopće dobra ideja? O pranju kose možete razmišljati kao o pranju lica: to je neophodan dio vaše rutine, ali pretjerivanje ipak može poremetiti prirodnu ravnotežu zdravih ulja koja pomažu u hidrataciji vašeg tijela.

Prečesto pranje kose šamponom može oštetiti kosu, piše 24sata.

Prečesto pranje kose može učiniti kosu suhom i lomljivom te dovesti do iritacije vlasišta”, kaže dr. Joshua Zeichner, direktor kozmetičkih i kliničkih istraživanja na odjelu dermatologije bolnice Mount Sinai, za Shop TODAY.

Kada je kosa mokra, postaje ranjivija”, kaže i Perry Romanowski, kozmetičar koji je suosnivač web stranice The Beauty Brains.

“Proces stalnog nanošenja šampona ili regeneratora može oštetiti kutikulu vlasi (vanjski sloj). Kad se takva kosa osuši, izgledat će dosadno, teško se raščešljavati i češće biti sklona pucanju. Žene s osjetljivim vlasištem trebale bi biti posebno oprezne. Česta izloženost šamponima može uzrokovati iritaciju vlasišta, pa i dovesti do osipa i svrbeža”, kaže Romanowski.

Istodobno, ako kosu baš ne perete često, to može iritirati vaše vlasište.

“Ako ne perete kosu često, na vlasištu će se skupljati masnoća, što dovodi do bržeg mašćenja kose i može pospješiti pojavu prhuti”, kaže Zeichner.

Koliko često treba prati kosu?

Prema Kasey Bertucci, frizerki i suosnivačici salona 120 West u Bostonu, to ovisi o tipu kose, teksturi i vašoj rutini. Ako ste netko tko voli češće prati kosu, Bertucci kaže da je dobro pravilo da ostavite najmanje dva do tri dana između pranja. Oni s kovrčavom kosom obično imaju suše vlasište i pramenove, pa mogu ostaviti i pet do sedam dana između pranja ako to odgovara njihovom životnom stilu, dodaje.

Romanowski kaže da i obojenu kosu treba prati rjeđe – sa šamponom koji ima hidratantnu formulu bez sulfata – ako želite dobiti najviše za svoj novac. Uostalom, boja pomalo blijedi sa svakim šamponiranjem, tako da ćete produljiti vijek trajanja boje pranjem svaki drugi dan ili svaka tri dana.

Neki tipovi kose zahtijevaju češće pranje, poput tanjih pramenova. Dame s tankom kosom također bi trebale izbjegavati šampone koji sadrže određene sastojke.

“Dimetikon se može nakupiti i otežati vašu kosu. Ciklometikon je dobar izbor za takav tip kose jer s vremenom ispari”, kaže Romanowski.

Kako prati kosu za najbolje rezultate?

Postoji nekoliko uobičajenih pogrešaka koje možda radite, a koje bi mogle utjecati na izgled i dojam koji ostavlja vaša kosa. Kad šamponirate glavu, Bertucci kaže da se zapravo treba fokusirati na vlasište: Ne morate provlačiti šampon prstima kroz sredinu i vrhove jer će se na taj način isprati. Dovoljno je samo malo šampona (otprilike veličine i volumena jedne maline). Također, nema potrebe da s vremena na vrijeme mijenjate svoj uobičajeni šampon, jer kosa zapravo cijeni postojanost.

I ne zaboravite na regenerator!

“Ako ne koristite regenerator, kosu će biti teže raščešljati i to bi moglo dovesti do većeg oštećenja vlasi”, kaže Romanowski. Regenerator će također učiniti da vaša kosa izgleda bolje.

Imajte na umu da su regeneratori općenito puno snažniji od šampona, stoga se isplati više pažnje posvetiti kvalitetnom regeneratoru nego šamponu. Kad nanosite regenerator, trebali biste izbjeći nanošenje proizvoda na vlasište – počnite od ušiju i krenite prema dolje – jer bi nanošenje previše proizvoda moglo uzrokovati da vam vlasište brže izgleda masnije, savjetuje Bertucci.

Osnivač Microsofta, filantrop i jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, Bill Gates, dao je veliki intervju za BBC-jev dokumentarac The Making of Bill Gates.

U tom intervjuu Gates je otkrio nove brojke o tome koliko je njegova fondacija potrošila u borbi protiv bolesti koje se mogu spriječiti, ali i na smanjenje siromaštva širom svijeta. “Donirao sam preko 100 milijardi dolara,” kaže. “Ali dat ću još.”

Suosnivač Microsofta i njegov dugogodišnji saradnik, čuveni investitor Warren Buffett, udružili su svoja bogatstva kroz Fondaciju Gates, koju je Bill osnovao s bivšom suprugom Melindom.

Kaže da uživa u doniranju

Gates kaže da je filantropija bila dio njegovog odgoja. Njegova majka ga je često podsjećala da “s bogatstvom dolazi odgovornost da ga podijeliš”.

Ističe kako uživa u doniranju novca – dosad je oko 60 milijardi dolara iz svog bogatstva usmjerio u Fondaciju. Što se tiče ličnog života, kaže da ne osjeća razliku: “Nisam ništa žrtvovao. Nisam naručivao manje hamburgera niti gledao manje filmova.” I dalje si može priuštiti privatni avion i luksuzne kuće.

Koliko će ostaviti svojoj djeci?

Planira donirati “veliku većinu” svog bogatstva, ali kaže da je s troje djece često razgovarao o tome koliko im ostaviti. Hoće li biti siromašni nakon njegove smrti? “Neće,” odgovara sa smiješkom. “Apsolutno će im biti dobro, iako u postotku to nije ogroman iznos.”

Gatesovo bogatstvo procjenjuje se na oko 160 milijardi dolara, pa čak i mali postotak tog iznosa znači da će njegova djeca biti vrlo bogata.

Odrastanje i put do uspjeha

Gates je jedan od samo 15 ljudi na svijetu s bogatstvom većim od 100 milijardi dolara, prema Bloombergovom indeksu milijardera. Intervju je dao u svojoj rodnoj kući u Sijetlu, gdje je razgovarao s novinarkom BBC-ja povodom objave njegove nove autobiografije Source Code: My Beginnings, koja se fokusira na njegovo djetinjstvo i rane godine.

Gatesa su pratile njegove sestre Kristi i Libby, s kojima je obilazio kuću u kojoj su odrasli. Nisu bili u njoj godinama, a novi vlasnici su je renovirali, no braća i sestre odobravaju promjene.

Prisjećaju se majčinog interfona kojim ih je budila pjevajući, kao i njene navike da satove u kući postavi osam minuta unaprijed kako bi porodica bila tačna. Gates priznaje da se često opirao njenim metodama, ali sada kaže: “Moja ambicija oblikovana je kroz taj odnos.”

Rani znakovi genijalnosti

Njegova soba sada je namijenjena gostima, ali mladi Bill u njoj je provodio sate, pa čak i dane, razmišljajući. Njegova majka, frustrirana neredima, jednom mu je počela naplaćivati 25 centi za svaki komad odjeće koji bi ostavio na podu. “Počeo sam nositi manje odjeće,” smije se Gates.

Već tada bio je opsjednut programiranjem. S prijateljima iz škole imao je pristup računaru lokalne firme. Toliko je bio posvećen da bi noću krišom izlazio kroz prozor kako bi imao više vremena za programiranje.

Vjeruje da bi dobio dijagnozu iz spektra autizma

Gates je u istom intervjuu prvi put javno priznao da vjeruje kako bi danas bio dijagnosticiran kao osoba iz autističnog spektra. Njegova sestra Libby nije iznenađena: “Iznenađenje je više njegova spremnost da to prizna.”

Gates ne planira ići na formalnu dijagnozu jer, kako kaže, pozitivne osobine njegovog načina razmišljanja više su mu pomogle nego što su mu bile prepreka. Također vjeruje da je neurodivergencija česta u Silicijskoj dolini jer “fokusiranost na kompleksne teme u mladosti pomaže kasnijem uspjehu”.

Od tehnologije do filantropije

Gates je Microsoft osnovao s prijateljem iz škole Paulom Allenom. Njihov treći prijatelj, Kent Evans, tragično je poginuo u nesreći sa 17 godina, piše Index.hr.

Njegov interes za tehnologiju počeo je u školi Lakeside, kada su majke učenika organizirale prodaju kako bi kupile teletype uređaj povezan s računarom. Nastavnici nisu znali kako ga koristiti, ali Gates i još trojica učenika bili su na njemu dan i noć. “Koristili smo računare kad gotovo niko drugi nije mogao,” prisjeća se.

Danas, kada razmišlja o svojoj životnoj filozofiji, kaže: “Većina onoga što jesi, bilo je prisutno od početka”.

Poznati interpretator sevdalinke Božo Vrećo, krajem prošle godine prilikom gostovanja na Face TV izjavio je kako u Sarajevu možda nije prihvaćen jer nije musliman.

“Ljudi se boje slobode. Od samog početka. Možda nikada nisam prihvaćen zato što nisam musliman. U ovom sam gradu za njih Srbin koji živi u Sarajevu! Srbin koji se bavi sevdalinkom.

Osamdeset posto stanovnika u ovom gradu misli da sevdalinku treba izvoditi musliman”, kazao je Vrećo.

Ovakva izjava izazvala je lavinu žestokih kritika upućenih Boži Vreći.

Prema svemu sudeći, Vrećo je pisao Reisul-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću povrijeđen porukama Muhameda ef. Velića, koji je kritikovao Božu Vreću i njegov odnos prema sevdahu nazvao “skrnavljenjem sevdaha”.

Onda je stiglo pismo Reisa Kavazovića koje je Vrećo podijelio na svom Instagram profilu.

“Žao mi je što ste se osjetili povrijeđeni porukom jednog od imama Islamske zajednice u BiH. Nije u našoj islamskoj i bošnjačkoj tradiciji vrijeđati i nazivati pogrdnim imenima pa makar se s njim i ne slagali i ne dijelili iste vrijednosti.

Želju imama da zaštiti ono što smatra da su svetinje i vrijednosti s kojima se poistovjećujem također razumijem. Ali to se ne može činiti neprimjerenim govorom”, napisao je Kavazović.

Raport