Srbiju je nedavno pogodila tužna vijest o mladiću (17) koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći, tako što je pao sa krova automobila u pokretu, a vozio ga je maloljetnik. Nažalost, ovo je još jedan u seriji rizičnih postupaka sa tragičnim ishodom koji prati trend na društvenim mrežamama.

Ulične trke i rizično ponašanje na drumu u manjoj ili većoj meri prisutni su u regionu decenijama, ali su ranije generacije bile pošteđene nove dimenzije ove opasne prakse – društvenih mreža. Dok su ranije mladi tražili “ulične poene” kroz vratolomije na motorima ili nezakonite trke, danas se ovaj potencijalno smrtonosni mačizam prebacio i u virtuelnu arenu, pa za popularnost kod vršnjaka više i nije potrebna publika na ulici, već su dovoljne društvene mreže.

Opasni izazovi na društvenim mrežama

U posljednje vrijeme opasni izazovi na društvenim mrežama doveli su do toga da mladi slijede formulu – rizičan potez uz kameru jednak je rastu lajkova i popularnosti, želja za isticanjem izrodila je tako nekoliko nedopustivih trendova koji se mogu podvući pod pojam “srpski rulet“.

“Srpski rulet”, koji je dobio ime po analogiji smrtonosnom ruskom ruletu, a jednako je opasan, iako se u njemu ne koriste revolveri, već automobili ili motori, odigrava se tako što se radi postizanja popularnosti na društvenim mrežama prolazi kroz crveno svjetlo, pretiče što više automobila u koloni, vozi u suprotnom smjeru na auto-putu, trka po urbanim sredinama i izvode slične ubistvene vozačke akrobacije koje ugrožavaju život i drugih učesnika i onog ko se bavi tom opasnom aktivnošću, uz obavezno snimanje.

Iako u slučaju vožnje u suprotnom smjeru i uopšte bahate vožnje, vozači ne rade to uvijek zbog snimanja za društvene mreže, mnogi koriste ovu nedopustivu vratolomiju kao promociju sopstvenog bahatog imidža na mrežama.

Jedan od takvih poznatih slučajeva je i onaj Uroša Panića, jednog od dvojca “braće Panić” koji su optuženi za zločine vezane za prostituciju, koji je divljao “lamborginijem” po Beogradu, snimao se i svesno kačio te zapise sopstvenih nedjela na društvene mreže.

Snimci vožnje u kontra-smjeru

Snimci vožnje auto-putevima u suprotnom smjeru gotovo da su postali svakodnevni, a pamti se slučaj u kom je prošle godine vozač “punta” Dejan J, pod nerazjašnjenim okolnostima, vozio autoputem čak šest kilometara u suprotnom smjeru, u punoj brzini, od Surčina do Jakova i na kraju se sudario sa “hyundaijem”. On je poginuo, a njegov saputnik i žena koja je vozila “hyundai” teško su povrijeđeni.

Pored vožnje u kontra-smjeru, među “izazovima” koji se pojavljuju je i prolazak kroz crveno svjetlo, dok “kontrolna” ekipa snima iz drugog automobila ili čeka na raskrsnici.

Takvo rizično ponašanje je posljedica društva u kom živimo, a snimci završavaju na društvenim mrežama zbog potrebe za dokazivanjem, kaže za NIN sociolog Aleksa Vukašinović. On dodaje da se društvo zasniva na pokazanom uspjehu i da mu nedostaje osjećaj odgovornosti koji bi nesmotrene vozače odvratio od ove vrste izazova.

“Oni jednostavno podstiču takozvano uvjerenje o instant popularnosti, o instant dokazivanju, radi se o jednoj formi postojanja za publiku i postojanja u neumnom rizikovanju svega. To je sve, naravno, lažan svijet. Lažan uspeh, lažna dokazivanja. Reč je samo o spektaklu, da se impresionira jedan krug pratilaca tih mreža i to je to. Toliko i traje ta uslovno rečeno slava, to je manje od pet minuta, dakle to je jedan klik, a za to se stavlja glava u torbu“, kaže Vukašinović.

“Hrabrost lišena straha je ludost”

On ističe da se neumnost, kako je opisao ovu vrstu ponašanja, gaji u savremenom i digitalnom svijetu i da se na društvenim mrežama vezuje za hrabrost.

“Hrabrost lišena samorefleksije je ludost, ili bolje rečeno, hrabrost lišena straha je ludost“, dodaje sociolog.

Praksa “srpskog ruleta” je još jedno naslijeđe neslavnih devedesetih koje je oživjelo posljednjih godina, ali “pomnoženo” sa uticajem društvenih mreža. Devedesetih su se trke automobilima po ulicama vezivale za “žestoke” momke i koristile kao način da se pokaže ko je “luđi i hrabriji“, što se tada visoko kotiralo u kriminalnim krugovima. Praksa je bila toliko popularna da je našla svoje mjesto i u emisijama vezanim za tadašnje podzemlje, kao i u stihovima nekih turbo folk pjesama popularnih pjevača.

Kao njena posljedica dogodila se i jedna od najdramatičnijih nesreća usred Beograda, koje se mnogi sećaju, iako je od nje prošlo 27 godina. Te 1997. godine troje ljudi je poginulo u udesu u Terazijskom  tunelu.

Kako je navedeno u optužnici protiv Spasoja Barišića, zvanog Mića, u trci automobilima kroz Beograd učestvovali su automobili marke BMW-a, čiji vozač ni dan danas nije identifikovan i “porsche” za čijim je volanom bio Barišić, koji je kasnije i osuđen na zatvorsku kaznu. Barišić je te večeri u automobilu bio sa dva druga koji su poginuli u nesreći u kojoj je stradao i vozač “mazde”, koji se našao na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.

Trke na javnim mestima

Pored “izazova” koji su prisutni na društvenim mrežama, već godinama se na javnim površinama tajno dešavaju “takmičenja” ili ilegalne auto trke. Neki od takvih događaja su toliko česti da i šira javnost zna koja mjesta da izbjegava. Iako je zakon izričit u zabrani, a rizik po ljudski život izrazit, nesavjesni vozači su se izveštili pa neretko uspiju da umaknu organima reda.

„U suštini zakon je jasan i trke su zabranjene. Jurisdikcija saobraćajne policije nema instant rješenja sem uprave saobraćajne policije ukoliko je riječ o javnoj površini. Recimo u Mišeluk u Novom Sadu se održavaju ta auto i moto “takmičenja” gde se razvijaju velike brzine do čak 200 kilometara na sat i to ostavlja ogromne posljedice ukoliko dođe do nezgode“, rekao je predsednik Asocijacije za bezbjednost motociklista dr Vladimir Jeftić.

Da tragedija bude još veća, u trkama uglavnom učestvuju mlađi vozači, između 20 i 30 godina. Oni se klade kako mogu da urade stvari koje su prosječnom vozaču nezamislive. Posebni izazovi su mostovi, tuneli, slabo obezbjeđeni putevi, u tom slućaju se znatno povećava visina opklade, piše NIN.