Connect with us

BiH

Osvrt iz Hrvatske: BIH je tamo gdje je bila Jugoslavija, moglo bi biti krvavo

Published

prije 8 mjeseci

on

Evropski sud za ljudska prava donio je presudu po apelaciji Slavena Kovačevića, Srbina iz Sarajeva i savjetnika hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.

Presudom se suspendira dejtonska, entitetska podjela države na dvije izborne jedinice i nalaže da BiH bude jedna izborna jedinica u slučaju izbora zastupnika u Dom naroda, kao i za članove Predsjedništva. Također se sugerira promjena prirode i uloge Doma naroda kojom se čak, u jednoj varijanti, ide i do njegovog ukidanja. Jednom riječju, presuda oštro pretpostavlja princip političkog/građanskog principu etničkog/konstitutivnog piše novinar Momčilo Đurđić za Index.

E sad, ne bi bilo problema da je u pitanju Francuska. Ali nije, o Bosni i Hercegovini se ovdje radi. Kao što ja mogu obući Zlatanov dres, ali i dalje neću biti Ibrahimović, tako i Europski sud može donijeti takvu odluku, ali BiH, na ovaj način, neće postati Francuska.

Mrtvo slovo na papiru

Reakcije političkih predstavnika sva tri naroda na presudu pokazuju da će i ona završiti kao mrtvo slovo na papiru, čak i ako sutra s vlasti odu i Dodik i Čović, kao što je otišao Bakir. Mnogo vode će još morati proteći Miljackom, Vrbasom i Neretvom da se isperu krvave uspomene.

Jer ne smije se smetnuti s uma da je BiH država u kojoj je isti povijesni događaj jednima slava, a drugima parastos; ono što je jednima dan pobjede, drugima je datum nacionalne tragedije… I tako u krug. I Nova godina ih teško može okupiti.

Poseban kuriozitet predstavlja činjenica da je apelacija potekla iz kabineta Željka Komšića, čovjeka koji je četiri puta zloupotrijebio upravo princip koji presuda nameće i iskoristio to što je Federacija jedna izborna jedinica.

Tako bar Hrvati u BiH rezoniraju, ukazujući na to da je Komšić izabran glasovima Bošnjaka, protiv hrvatske volje, što iz čiste pakosti, a što iz potrebe za dominacijom bošnjačke većine unutar entiteta. Srbima, koji s Hrvatima čine polovicu stanovništva BiH, ovo je leglo ko kec na banku pa se solidariziraju, ukazujući na ono što bi se i njima desilo kada bi BiH postala ono što Strasbourg aktualnom presudom nalaže.

Drami posebno doprinosi činjenica da je, naročito nakon posljednjih izbora za članove Predsjedništva, došlo do snažnog pritiska domaćih Hrvata da se konačno obavi izborna reforma kojom bi njihova dejtonska autonomija bila obnovljena i zaštićena. Činilo se da za to imaju podršku ne samo Srba i visokog predstavnika nego i bošnjačkih i građanskih stranaka unutar vladajuće koalicije.

Kontranapad iz Europe

Dakle, dok traje proces stvaranja okvira koji možemo smatrati trećom izbornom jedinicom, što bi Hrvatima garantiralo izborna prava kao konstitutivnom narodu, iz Europe kreće kontranapad kojim se nameće sve ono što je do sada bilo uzrokom dubokih nesporazuma među konstitutivnim narodima. Hoće li 1 + 1 u završnom računu ispasti 1, kako zapovijedaju Strasbourg i EU, ili će biti 3, kako žele Mostar i Banja Luka, ali i Zagreb i Beograd?

Bosna i Hercegovina je u posljednjih par desetljeća konceptualno razapeta, zaglavljena u procjepu između neuspjele federacije i nedovršene konfederacije. Točno tamo je gdje se Jugoslavija po Ustavu iz 1974. našla nakon Titove smrti osamdesetih. Definicija državnog uređenja se nevješto krije iza eufemizma “zajednička država” da bi se prikrio njen pravi karakter.

Jer kako se zove državno uređenje zajednice koja ima dva entiteta (i distrikt, naravno), od kojih je jedan već federalnog tipa?! Milošević svojevremeno također nije smogao snage ni pameti da se suoči sa sličnim faktičkim stanjem otvorenih očiju i izbjegne tragediju.

Ponavljanjem istih postupaka ne mogu se postići drugačiji rezultati

Umjesto da strateški anticipira rasplet i sam prvi ponudi dovršenje procesa konfederalizacije Jugoslavije i federalizacije Srbije, čime bi savezna država bila sačuvana, a rat i nacionalne tragedije izbjegnuti, on je učinio upravo suprotno, grubo odbacujući princip održive koegzistencije.

U svom prvom, doduše polemičkom, tekstu, koji sam objavio na Indexu 30.1.2022. – povod je bila proslava Dana Republike Srpske, pokušao sam napraviti paralelu ukidanja autonomije kosovskim Albancima po Ustavu iz 1974. s raznovrsnim suspenzijama i pokušajima suspenzija autonomija Srbima i Hrvatima, koje su stekli po Dejtonskom sporazumu.

Urednica je članku stavila naslov “Ono što Milošević nije razumio 1989. Izetbegović ne razumije danas”. Od tada je prošlo više od godinu i pol dana i zaista je neshvatljivo da ima onih, prije svega u EU, koji vjeruju da se nametanjem i ponavljanjem istih postupaka mogu postići drugačiji rezultati.

Primjer iz prošlosti

Iskustvo suspenzije kosovske autonomije prije skoro pola stoljeća, čime je suštinski započet raspad jugoslavenske zajednice, što je kao jednu od posljedica imalo i građanski rat u BiH, trebalo bi svima poslužiti za primer gdje nas (opet!) može odvesti oduzimanje stečenih prava nacionalnim zajednicama i umanjivanje stupnja njihovih autonomija.

Povijest ex-jugoslavenskog prostora može se promatrati, prije svega, kao permanentna borba između centralizma i autonomije u kojoj je pobijedio princip koji je u startu i napadnut, uz visoku cijenu za sve. Pored nauka da borba za autonomiju teško može biti izgubljena važan je i nauk koji će nam pomoći da danas u BiH izbjegnemo krvavi rasplet koji smo već jednom prošli i zbog kojeg teško da BiH koju nameće Strasbourg može biti moguća.

No, hajdemo još jednom naglas razmotriti što bi se moglo dogoditi u slučaju: 1) da netko pokuša pod pritiskom i uz pravno nasilje nametnuti u praksi odluku Europskog suda; 2) da nekim čudom sva tri naroda prihvate i provedu tu odluku. Razmišljanja u simulacijama znaju biti otrežnjujuća.

Dva scenarija

U prvom slučaju, čiju je realizaciju zaista teško zamisliti, nasilje, blokada i konačan raspad državne zajednice bili bi neizbježni. Nisam siguran da bismo imali drugi građanski rat, ali na Balkanu nam je uvijek strepnja dublja nego nada. Pogotovo ako Kremlj želi “pomoći”.

Drugi scenarij, koji je posebno fantazmagoričan, mogao bi biti ključnim elementom demonskog plana, zavjere Srba i Hrvata protiv Bošnjaka. Naime, u namjeri da pod izgovorom poštovanja građanskih izbornih principa majoriziraju ostale, što se pokazalo uspješnim bar u četiri navrata prilikom izbora Komšića, Bošnjaci bi i sami mogli biti majorizirani.

Bilo bi zanimljivo doći do podatka koliki je broj Bošnjaka, Srba i Hrvata s biračkim pravom danas u BiH, zatim onih koji su porijeklom iz BiH, kao i onih u dijaspori koji mogu ili će uskoro moći ostvariti biračko pravo u Bosni i Hercegovini. Cifre bi mogle biti otrježnjujuće, pogotovo ako se uzme u obzir da bi Srbi i Hrvati imali veliku logističku podršku susjednih matičnih država, a Hrvati vjerojatno i Europske unije, ali i NATO-a.

Jer, jebi ga, pravo veta je zajebana stvar. Čisto sumnjam da bi Hrvati i Srbi u nekom ludom raspletu propustili makar i najmanju priliku da Bošnjacima “naplate” Komšića i mnogobrojne neugodne odluke raznih visokih predstavnika i zajedničkim snagama im izaberu npr. člana Predsjedništva i… da ne idemo dalje.

Presuda Europskog suda neće ništa riješiti

Takvi smo ljudi. Sve u svemu, na brdovitom Balkanu, gdje su najluđi scenariji uvijek mogući, treba razmisliti i o onom po kojem postaješ političkom manjinom u vlastitoj (jedinoj!) državi. Dalje, naravno, slijedi ono što su Milošević i Tuđman nacrtali na famoznoj salveti u Karađorđevu.

Presuda Europskog suda neće ništa riješiti, osim što će proširiti crnu rupu koja zjapi pod Bosnom i Hercegovinom. Samo kada tri republike u konfederalnoj državnoj zajednici budu mogle donositi svoje izborne zakone, a ne da im to nameću Dayton, Strasbourg ili visoki predstavnik, moći ćemo se nadati neutraliziranju malignog nacionalizma i opstanku BiH kao normalne europske države.

Teško i krvavo iskustvo raspada Jugoslavije itekako se može izbjeći, a nekim novim generacijama stvoriti prilika da u desetljećima pred nama slobodno, bez prisile i nametanja, razvijaju autentične, iskrene, prijateljske veze i saveze u Bosni i Hercegovini.

Povezane teme:

BiH

Bunoza o izboru člana Predsjedništva BiH: Glas Hrvata sada ne vrijedi ništa

Published

prije 2 sata

on

10. Maja 2024.

By

Ministar pravde Bosne i Hercegovine Davor Bunoza govorio je o zakonima koji čekaju na usaglašavanje i usvajanje te je, govoreći o izmjenama Izbornog zakona, rekao da prema trenutnom zakonu, glas Hrvata ne vrijedi ništa.

On je na početku kazao da pravde uvijek nedostaje i da mu je žao što se ministarstvo kojim rukovodi ne zove ministarstvo pravosuđa.

Rekao je da su se zakon o sudu, kao i izmjene Izbornog zakona nalazili na dnevnom redu Vijeću ministara BiH, ali da ti zakoni nisu usaglašeni.

Tehničke izmjene

Govoreći u Jutarnjem programu BHRT-a o predloženim izmjenama Izbornog zakona kaže da se najveći dio odnosio na tehnički integritet.

“Samo se jedan član odnosio na izmjene izbora hrvatskog člana Predsjedništva”, rekao je Bunoza.

Govoreći o tehničkom integritetu izbora kaže da je prijedlog dostavljen na e-konsultacije i da su građani mogli dati primjedbe i sugestije.

“Kada je u pitanju hrvatski član Predsjedništva, svi se slažemo da je u prošlosti bilo krađa pod znacima navoda. Drugi problem su presude Evropskog suda za ljudska prava, loše je da se Hrvati i Bošnjaci ne mogu kandidirati u RS-u, ili Srbin u FBiH. Potrebni je da svi imaju pravo biti izabrani. Svi se slažu da ne postoji veza između izbora hrvatskog člana Predsjedništva i Hrvata u BiH”, kaže Bunoza.

Rekao je također da je u spomenutom prijedlogu naglašeno da kandidat koji ostvari najviše glasova mora imati najviše glasova u tri kantona od pet, smatra da će se na taj način ostvariti legitimitet izabranog.

Sjedište suda

Na pitanje da li to znači da, recimo, glas Hrvata u ZDK ne bi imao vrijednost kao glas Hrvata iz nekog drugog kantona kaže da sada glas Hrvata ne vrijedi ništa.

Odgovorio je na kritike Ilije Cvitanovića, koji je stava da se o izmjenama Izbornog zakona ne treba raspravljati u izbornoj godini.

“I zakon Christiana Schmidta je u izbornoj godini. Devedest posto našeg prijedloga se tiče tehničkog integriteta, sad što se nekome ne sviđa jedan član…”, navodi Bunoza.

Govoreći o prijedlogu zakona o sudu kaže da je i dalje prisutan problem koji se odnosi na njegovu lokaciju. Kada bi morao birati sjedište između Banje Luke i Istočnog Sarajeva kaže da bi izabrao Istočno Sarajevo.

Mišljenja je da se prijedlog Izbornog zakona ne treba zvati HDZ-ovim te bi u tom slučaju onda svaki zakon koji je predložilo Ministarstvo pravde, a usvojen je, trebalo zvati HDZ-ovim zakonom.

Govoreći o imenovanju Marina Vukoje u Ustavni sud BiH kaže da je žalosno što se Vukoja degradira te da je nužno da se Ustavni sud popuni.

Nastavi čitati

BiH

Četnici se na Ravnoj gori hvalili “brisanjem” bošnjačkog naselja (VIDEO)

Published

prije 3 sata

on

10. Maja 2024.

By

Dok Evropa slavi pobjedu nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu, četnici na Ravnoj gori u Srbiji počinju svoje višednevno okupljanje, na kojem je nekoliko stotina simpatizera ravnogorskih pokreta iz Srbije i okolnih zemalja već prvog dana, uz ruske zastave i fotografije Vladimira Putina, veličalo domaće ratne zločince i hvalilo se “brisanjem” naselja Fazlagića Kula u napadu u kojem je 1992. godine ubijeno više od stotinu bošnjačkih civila iz Gacka.

Kasno je jutro u srijedu, 8. maja, dok na platou na Ravnoj gori odjekuje najpoznatija ravnogorska pjesma “Sprem'te se, sprem'te, četnici, silna će borba da bude”. Na brisanom prostoru između crkve i šume, stotine okupljenih u crnim uniformama počinju svoje višednevno obilježavanje okupljanja poražene četničke vojske u Drugom svjetskom ratu. U uniformama Jugoslovenske vojske u otadžbini koju je predvodio Dragoljub Draža Mihailović, četnički vođa osuđen na smrt 1946. godine zbog veleizdaje i saradnje s nacističkom Njemačkom, okupljeni pjevaju četničku himnu, postrojeni pred predsjednikom Ravnogorskog pokreta i sveštenicima.

Stotine mlađih i starijih muškaraca, koji na glavama nose kape na koje su okačene kokarde, sa zastavama četničkog pokreta na kojima su oslikani mrtvačka glava i natpisi “S verom u Boga” i “Sloboda ili smrt”, pozdravljaju jedni druge uz pokliče “živjela Srbija”. Oni 8. maja proslavljaju Markovdan, kada se prisjećaju okupljanja četničke vojske na Ravnoj gori, visoravni na planini Suvobor u zapadnoj Srbiji, koje još nazivaju i trećim srpskim ustankom.

Neki od njih nose i zastave Srbije, obučeni u crne ili maslinastozelene uniforme, sa čizmama na nogama, a kod nekih su o pojas obješeni noževi i bajoneti. To su, kako su ih ranije najavili organizatori skupa, članovi ravnogorskih i četničkih pokreta iz “svih srpskih zemalja”.

Pred mikrofon i zvučnik, postavljene nasred ograđenog platoa pored Crkve Svetog Georgija u koji nenajavljeni posjetioci nisu mogli ući, izlazi čovjek sijede brade i kose, u odijelu s kravatom. Ljubovije Nenadović, predsjednik Ravnogorskog pokreta, govori u zanosu kako je plato gdje stoje mjesto koje “kao magnet privlači slobodoumne Srbe” i ponosan je da je svake godine na Ravnoj gori sve više mladih, ali i ljudi spremnih da brane Srbiju. Njegov govor, u kome se prizivaju granice “velike Srbije” u koje ulaze teritorije susjednih zemalja, otvara zvanični dio programa.

“Mi ćemo da pobijedimo, pobjeda nam se smiješi, vrijeme se promijenilo. Sazrelo je vrijeme da Srbi budu domaćini u svojoj zemlji. Gdje je naša zemlja, koje su granice te Srbije? Te su granice na zapadu tamo negdje Karlovac, Karlobag, Virovitica. Iznad Sofije na istoku. Na jugu izlaze na južna mora”, govori Nenadović.

Dok gleda u brojne mladiće i djevojke koji stoje pred njim, obučeni u četničke odore ili sa obilježjima četničkog pokreta, Nenadić kaže kako će vrijeme koje dolazi pokazati zašto su tražili bratsku slogu među Srbima i podsjeća prisutne da je njihova želja povratak kraljevine, sa kraljem iz kuće Karađorđevića. Ali kada pokušava dati podršku i zahvaliti se predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, od okupljenih dobija zvižduke. Neki ga nazivaju izdajicom.

Njegov govor, osim pripadnika ravnogorskih i četničkih pokreta iz Srbije, slušaju i simpatizeri ovih pokreta iz Višegrada i Banjaluke. Tu su i pripadnici motokluba “MC Srbi” iz Šapca, čiji članovi na prslucima nose logo mrtvačke lobanje kakvu su koristile nacističke snage.

Okupljanje ne propuštaju ni “ravnogorci” iz Gacka u BiH. Milorada Šarovića predstavljaju kao narodnog guslara, dok on objašnjava kako mu je čast govoriti na Ravnoj gori i kako donosi “pozdrave iz cetinjskog Gacka, gdje je vijekovima postojala zloglasna Kula Fazlagića”.

“Bog je, svojom promisli i voljom, meni dao zadatak da kao ‘ravnogorac’ osnujem pokret ‘Bijelih orlova’, pod nazivom Gatački jurišni bataljon i da 1992. godine, poslije 527 godina, udarimo na užasnu Kulu Fazlagića i za 11 sati je zbrišemo do temelja, da se nikada ne oporavi”, kaže Šarović.

Fazlagića Kula je naziv po kojem je poznata mjesna zajednica Kula kod Gacka na koju “ravnogorci” gledaju kao jedno od posljednjih uporišta pronacističke Nezavisne države Hrvatske u BiH. U junu 1992. godine Kula je bila meta pješadijskog napada vojnih i policijskih formacija. U zločinu, koji je u jednoj presudi okvalifikovan kao istrebljenje, ubijeno je 130 civila bošnjačke nacionalnosti, ali konkretno za ovaj zločin još niko nije odgovarao pred domaćim, niti pred pravosuđem u regiji.

Činjenice u vezi sa ovim zločinom utvrđene su u presudi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju koja je izrečena Momčilu Krajišniku, ratnom predsjedniku Skupštine Republike Srpske, kao i presudama Suda Bosne i Hercegovine izrečenim bivšim policijskim funkcionerima ovog entiteta Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu.

BIRN BiH

Na Ravnoj gori organizatori okupljanja dodjeljuju povelje pokretima, udruženjima i istaknutim pojedincima za doprinos u očuvanju i njegovanju tradicije, lika i djela Draže Mihailovića, četničkog i ravnogorskog pokreta. S razglasa odjekuju imena pokreta iz različitih gradova u Srbiji, Chicaga, Melbournea, ali i Ugljevika, Gradiške, Vlasenice, Istočnog Sarajeva i Lopara. Pripadnici pokreta u ovim gradovima, u četničkim odijelima, sa šubarama ili šajkačama, primaju ova priznanja ispred stroja.

Priznanja su uručena i predstavnicima udruženja veterana “Garda Panteri” iz Bijeljine i “Mandini Lavovi” iz Ugljevika, kao i članu Pokreta srpskih četnika u otadžbini pod komandom vojvode Slavka Aleksića, jednog od trojice “ravnogoraca” koji su osuđeni na po pet mjeseci zatvorske kazne zbog veličanja četničkog pokreta i Draže Mihailovića u Višegradu, odnosno izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. Posthumno priznanje dobija četnički vojvoda Rade Radović, koje preuzima njegov sin.

Pjesmom i srpskim narodnim igrama završava se zvanični dio programa.

“Ravnogorci”, predvođeni s dva konjanika obučena u uniforme vojske Kraljevine Jugoslavije, defiluju kroz visoravan između crkve i spomenika Draži Mihailoviću. Ovu, kao i sve ranije aktivnosti prate stotine okupljenih koji mobitelima i kamerama pokušavaju uhvatiti zanimljive trenutke, pojedince i grupe zbog kojih su putovali i po nekoliko sati kako bi stigli do Ravne gore.

BIRN BiH

Bio je to znak da je vrijeme za zajednički ručak, koji su nazvali “trpezom ljubavi” i na koji su se u toj koloni zaputili oni koji su željeli nastaviti druženje uz narodnu muziku, razgovor, piće i hranu. Sve to su mogli naći u šatoru nedaleko od crkve, sa stolicama spremnim da prime goste i zastavom na kojoj stoji natpis: “Kad se vojska na Kosovo vrati”.

Na putu do šatora brojni prodavači na štandovima izlažu različite komade odjeće sa slovom Z, simbolom ruske invazije na Ukrajinu. Osim ovih simbola, u ponudi su još i majice s likovima ruskog predsjednika Vladimira Putina, Draže Mihailovića, kao i Ratka Mladića, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS) osuđenog na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanja pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

 

Pojedini ljudi iz kolone zaustavljaju se kako bi pogledali i kupili neke od zastava Rusije i Srbije, šajkače sa kokardama ili odjeću sa simbolom “Wagnera”, zloglasne ruske paravojne formacije čiji su članovi učestvovali u borbama u Ukrajini još od 2014. godine, a koju su Sjedinjene Američke Države sankcionisale nakon invazije Rusije na Ukrajinu.

Dok gledamo štand na kome je moguće kupiti različite komade hladnog oružja, poput noževa i bajoneta, pored njega prolazi dječak obučen u odjeću sa četničkim obilježjima i igra se imitacijom jedne od pušaka kakve su korištene u Drugom svjetskom ratu.

Niže, u šumi, na putu sa ispucalim asfaltom koji vodi do crkve i platoa na kojem se okupljaju četničke i ravnogorske organizacije, postavljeni su šatori oko kojih se okupljaju pojedini posjetioci. Uz različite pjesme koje veličaju ove pokrete, druže se uz alkohol i hranu s roštilja, koju sami pripremaju.

Dok iz šatora dopire muzika, automobili i autubosi s registracijama iz BiH i Srbije već odlaze s livada na koje su parkirani. Neki koji ostaju u šatorima planiraju tu biti nekoliko dana, barem do subote, 11. maja, za kada su još neka ravnogorska udruženja najavila svoja okupljanja.

Nastavi čitati

BiH

Dodik o BHRT-u i dugu RTRS-a više od 60 miliona KM: “Čekat ćemo priliku da to razvalimo do kraja”

Published

prije 3 sata

on

10. Maja 2024.

By

Stav Milorada Dodika više je nego jasan, posebno o naplati sredstava u cijeloj BiH, koja bi bila prikupljana na jedinstveni račun.

Lider SNSD-a poručio je što misli o postojanju BHRT-a i dugu RTRS-a, višem od 60 miliona maraka.

“RTRS ništa nije dužan, neće nikad ni platiti. Mi smo jedini uplaćivali pretplatu, dok Hrvati nisu. A što se tiče tog BHRT – to je nametnuto, to treba biti ukinuto, to nije odraz volje ovih naroda, nikoga…

Mi nemamo nikakve obaveze prema tome i čekat ćemo priliku da to razvalimo do kraja“, kazao je Dodik.

Nastavi čitati

Najčitanije

✕