Melisa Zećović (15) iz Novog Pazara poginula je kada ju je prošle godine, na pješačkom prijelazu, udario tada sedamnaestogodišnji Belmin Hasanović, a zatim pobjegao sa lica mjesta. Njemu je nedavno izrečena presuda koja je za Melisinu porodicu poražavajuća – minimalna kazna od dvije godine zatvora, piše srpski Telegraf.

– Ovom presudom niko nije zadovoljan. Ne samo tužilac, već i druge sudije, koje su također burno reagovale na presudu. Sam zakon navodi da je kazna od dvije do 12 godina, a on je dobio dvije godine. Da je po zakonu pola godine ili godina, on bi dobio toliko. Sudija je rekao da nikakvu olakšavajuću okolnost ne može da uzme u obzir, da ne postoji olakšavajuća okolnost, ali da će kao olakšavajuću okolnost da uzme što se pokajao pred sudom i što nije ranije osuđivan – kaže Melisin otac Esko Zećović.

Kako kaže, nije mu jasno kako je, samo na osnovu tih olakšavajućih okolnosti, a uz brojne otežavajuće, Hasanović mogao da dobije najblažu kaznu.

– On je uradio nešto najgore što je mogao. Ubio je pješaka na pješačkom prijelazu. Sudiji sam rekao: “Vi ste sad ubica mog djeteta i Vi ste ovjerili ubistvo mog djeteta”. Ovom presudom je drugi put ubio i moje dijete i mene. Ubica je ovom presudom nagrađen, nije kažnjen. Umjesto da sud pošalje poruku bahatim vozačima koji i dalje voze, on im je poslao nagradu. Ovo nije kazna, ovo je nagrada. Umjesto da vide kolike kazne mogu da dobiju, pa da razmisle prije nego što prave prekršaje, da narod ne gine – dodaje.

Strože kazne

Sa grupom roditelja čija su djeca poginula u saobraćaju zalaže se da kazne budu strože. Zna da njegovo dijete niko neće da mu vrati i da se promjena zakona ne bi odnosila na slučaj njegovog djeteta, ali gaji nadu da bi pooštravanje kazni moglo da donese pravdu nekoj drugoj porodici ukoliko, doživi tu nesreću da izgubi dijete.

– Ne daj Bože da iko doživi ovo. Ja sam ispratio oca i majku, ali to je od Boga, to je normalno. Ali sam ispratio i dijete koje sam skoro 16 godina gajio, koje sam izvodio na put. Djevojčica je bila, ali sam je tretirao jednako kao što bih tretirao i sina. Išla je ka tome da završi školu, da ima svoj dinar. I neko sa takvim ponašanjem dođe i ubije moje dijete. Mi roditelji tehnički sada živimo na ovom svijetu, ali u stvari mi samo preživljavamo. Nama su misli tamo, s njom. To je takav bol – kaže Melisin tata za Telegraf.

Tinejdžer, koji je na pješačkom prijelazu udario Melisu, mjesec dana je proveo u pritvoru, a potom je bio pod nadzorom Centra za socijalni rad. Melisu je u saobraćaju usmrtio 11 dana prije nego što je napunio 18 godina.

– Čekamo da dobijemo presudu, kako bi smo uložili žalbu Apelacionom sudu u Kragujevcu, pa će oni da potvrde presudu, ili da vrate sudu u Novom Pazaru na ponovno suđenje ili će oni da odlučuju o kazni. Ako kazna bude pravosnažno potvrđena, spremni smo da idemo i na viši nivo. Imamo jaku podršku. Ja hoću da se borim. Ako budem živ, hoću da tjeram pravdu. Ja ne tražim da on bude osuđen na maksimalnu kaznu od 12 godina, ali neka dobije više od pola, neka dobije sedam ili osam godina. Ja da, ne daj Bože, ošamarim ženu ili da odem u šumu da ukradem traktor drva, dobio bih dvije godine. A za ubistvo djeteta koje je bilo za primjer minimalna kazna – dodaje.

Sve ponovo eksplodiralo

Kada je njegova kćerka ubijena, kaže, ubijen je i on.

– Da je pravda postignuta, bilo bi drugačije. Ono što je počelo da miruje, ova presuda je dovela do toga da ponovo eksplodira. Proživljavamo sve ispočetka. Presuda je sramna. To je nagrada za bahate vozače i ubice. Ista je situacija i kod drugih. Svi jedni druge tešimo i savjetujemo. Oni koji nisu dobili presude strepe, oni koji jesu, tonu, nosi ih unutrašnji bol. Nikako da se krene tim pravim putem. Grupa roditelja mnogo znači za sve nas jer dijelimo iskustva. Nažalost, nas je sve više, to je ono što je najstrašnije – kaže Esko.

Komunikacija sa roditeljima koji su prošli kroz isto im, kaže, da se psihički pripreme na sve što im predstoji, uključujući i ogorčenost koja nastupa kada čuju visinu kazne. Ipak, to ne znači da će sa njom da se pomire.

– Čuo sam se Melisom u 6.33 ujutru. Ona se svako jutro javi svom babi. Ja sam otišao da odrađujem svoj posao na selu, a ona u školu. Poslije sam čuo od drugih ljudi… Nemam osudu za te vozače, ali ni pomilovanje. Melisu ću čuvati i pamtiti dok moja duša bude živa. Melisu će cijela planeta Zemlja pamtiti jer onakva duša, onakva djevojčica ne umire, niti može da se zaboravi. Uh, mogao bih da vam pričam o njoj do kraja svog života. Kod mene sada kroz kuću prođe 200 ljudi zbog nje. Joj, kakva je to bila duša. Svaki dan me obradovala peticama iz škole, a ja nju i drugaricu ručkom poslije škole. Ja bih prešao 40 kilometara samo da je počastim i obradujem – ispričao je Esko u svojoj ranijoj ispovijesti za Telegraf.rs.

Osim osobe koja je udarila Melisu, policija je tada uhapsila i S. Ć. (59) iz Novog Pazara, zbog sumnje da je kombijem prešao preko tijela devojčice, a potom napustio lice mjesta, ne pruživši joj pomoć.

On je optužen da je počinio krivično djelo nepružanje pomoći licu povrijeđenom u saobraćajnoj nezgodi, a postupak protiv njega vodi se pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru.