Drugo izdanje knjige “Izmišljeni neprijatelj – Cazinska buna 1950”, autora Ahmeta Čovića iz Cazina, predstavljeno je u Zenici. Organizator promocije bila je Katedra za historiju države i prava Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici. Njeno drugo izdanje objavljeno je ove godine, deceniju nakon prvog izdanja.

Prema riječima autora, 81-godišnjeg Ahmeta Čovića, knjiga je svjedočenje o vremenu u kojem je vlast izvršila nasilje nad vlastitim narodom, a jedna od žrtava bio je i njegov tridesetogodišnji otac, Ale, koji je bio i među 16 osuđenika na smrt te među šest koji su i streljani.

Čović: Knjiga govori o najvećoj poslijeratnoj mrlji/Muhamed Tunović

 1

– U improviziranom vojnom suđenju, koje je trajalo od 22. maja do 6. juna 1950. godine na osam improviziranih sudskih procesa, osuđeno je ukupno 285 ustanika, od kojih je više od 50 posto osuđeno na vremenske od 14 do 20 godina zatvora, dok je 16 ustanika osuđeno i na smrt streljanjem. Među njima bio je i moj otac. Šest ljudi je streljano u Sarajevu, u Streljani Vraca, a među njima je bio i moj otac, kazao je Čović.

Čović je rekao kako mu je drago što je knjiga imala zeničku promociju jer je u ovom gradu živio do proteklog rata u BiH, te da je u za svoj rad nagrađen 1976. godine tada najvišim priznanjem “Dvanaestoaprilska nagrada”.

– Knjiga govori o najvećoj poslijeratnoj mrlji u razvoju BiH, a to je represija državnih organa koja je preduzeta prema učesnicima te Prve seljačke bune u socijalizmu, kako je kasnije dobila simboličan naziv. U samim oružanim sukobima ubijeno je deset ljudi, a kasnije je, prema istraživanju Čovića, više stotina osoba osuđeno na 4.200 godina zatvora, od čega najveći dio na prinudni rad u Rudnik Breza i Rudnik Zenica, kazao je Dževad Drino, šef Katedre za historiju države i prava zeničkog fakulteta, piše Oslobodjenje.

Profesor historije u Općoj gimnaziji Zenica Hikmet Krkalić rekao je da je knjiga biografsko viđenje jedne priče o buni, o spontanom ustanku običnog čovjeka na Krajini protiv jedne represije i sistema. Taib Spahić, dugogodišnji direktor Policijske akademije u Sarajevu i stručnjak za bezbjednosna pitanja, rekao je da se iz crvene kapi krvi na tvrdim koricama knjige može zaključiti “sva tragičnost zabludjelog bosanskog čovjeka u vrijeme udbaškog totalitarnog sistema” te da je “krajnji cilj udbaškog progona Ahmetove porodice Levijatanski pokušaj da se od žrtve napravi špijun i sluga sistema po principu čipovanih memorijskih implantata u totalitarnim prostorno-vremenskim koordinatama”. Promotor knjige bio je i profesor historije na Filozofskom fakultetu u Zenici koji je bio i recenzent ove knjige.