Connect with us

BiH

Ramiz ima petero djece, hrane se u javnoj kuhinji: “Kako živjeti od mirovine od nešto više od 400 KM?”

Published

on

Skoro 40 hiljada građana BiH ne zna hoće li danas imati pristojan obrok, procjena je upravitelja javnih kuhinja. Je li u BiH bolje biti zatvorenik s osiguranim ručkom ili slobodan, a gladan? Čija je to sramota? Tekst donosi Deutsche Welle.

Kroz prozorčić javne kuhinje Crvenoga križa u Mostaru korisnicima se dnevno preda od 350 do 370 pripremljenih obroka. Hrana se dijeli iza 10 sati, neki svoj obrok odmah jedu u blagovaonici, a neki pružaju svoje kantice kako bi kuharice u njih ulile varivo.

Nije im previše do razgovora, a ni do fotografiranja. Kao da jedva čekaju otići sa svojim lončićima i kruhom. Pojedini dolaze s većim posudama. “Tu je hrana za 12 članova obitelji”, kaže kuharica javne kuhinje za DW.

“Borba za život”

Ramiz Pozder otac je petero djece i narušenog je zdravlja. “Borba je to za život, za obitelj”, kaže u kratkom razgovoru za DW. Obitelj prehranjuje u javnoj kuhinji već 12 godina.

Od posla ne bježi, ali ga nema. Ne može se drukčije, a pomoći, pojadao se, ni od kuda nema.

“Kako živjeti od mirovine supruge od nešto više od 400 KM? I ona je teško bolesna, ali se bori za nas i našu djecu. Da nismo prljavi, poderani”, pokazuje Ramiz dostojanstveno na svoju čistu i ispeglanu majicu. S obitelji on živi u staroj kućici bez kupaonice.

“Tako ti je, sestro, kako je”, završava ovaj kratak razgovor.

On je jedan od skoro 19 tisuća korisnika, ukupno 57 javnih kuhinja u BiH. A procjene potrebitih za obrokom i potrebe za javnim kuhinjama su daleko više.

“Potrebe puno veće”
UNDP svojim projektom Hrana za sve, regionalni dijalozi o ostvarivanju prava na topli obrok u BiH, skreće pozornost na ovaj, kako su naglasili, “brzorastući problem”.

“Nažalost, čak u 70 općina i gradova nemamo nikakvu uslugu besplatne podjele obroka. Potrebe su puno veće”, kaže za DW Amina Omičević iz jedinice za Integracije i inovacije UNDP-a BiH.

Mapiranje stanja u javnim kuhinjama u BiH pokazalo je da se nakon pandemije broj korisnika u BiH povećao. Bilježi se stalan trend rasta, pri čemu je broj povećan za više od 500 korisnika u 2022. godini u odnosu na 2021. Anketa je pokazala da se 12% ispitanika izjasnilo da su u stanju povremenog prehrambenog siromaštva, jedna trećina kaže kako neće više imati siguran obrok, dok je njih čak 80 posto izloženo riziku od nedostatka hrane. Iako je anketni uzorak malen, ostaje realnost da su mnogi u BiH ili suočeni s gladovanjem ili povremeno nemaju što jesti ili strepe od nedostatka hrane.

Većina korisnika su ranjive grupe stanovništva – umirovljenici, nezaposleni, samohrani roditelji, osobe sa smetnjama u razvoju, pripadnici romske populacije, migranti…

Poznavateljima (ne)prilika u BiH ovo nije iznenađenje jer pogledavši samo, primjerice, podatke Federalnog zavoda za mirovinsko osiguranje, skoro 400 tisuća umirovljenika prima mirovinu od samo 538 KM, nešto više od 250 eura, dok njih skoro 5000 prima nevjerojatno niskih 347 KM.

Omičević kaže da bh. društvo ne prepoznaje i ignorira problem nesigurne opskrbe hranom ranjivih kategorija, ali se osvrće i na drugu, socijalnu dimenziju javnih kuhinja koje su mnogim korisnicima jedina prilika za razgovor i barem kratko druženje.

“Nužna su nova i sveobuhvatnija zakonska rješenja da bi naši sugrađani i oni koji sami ne mogu osigurati obrok ostvarili svoje pravo na hranu. U mnogim zemljama svijeta to ljudsko pravo svi ne mogu ostvariti, ali smatram da mi možemo puno bolje”, uvjerena je Omičević.

A to “puno bolje” realizirali su učenici i nastavnici srednje strukovne škole Silvije Strahimir Kranjčević u Livnu. Oni su u sklopu škole otvorili javnu kuhinju, pripremaju i dijele obroke svojim sugrađanima u potrebi. Ova škola prozvana je “školom s dušom”.

Ali javnu kuhinju nemaju još mnoga mjesta u BiH poput Čapljine, Tomislavgrada, Prozor-Rame, Nevesinja, Trebinja, Neuma, Gruda, Kupresa, Širokog Brijega…

Ponos, sram i društvena stigma

Međutim, UNDP-ovo mapiranje je pokazalo i vrlo zabrinjavajuće podatke: 79.63 posto osoblja javnih kuhinja drži kako postoji društvena stigma o njima, dok ipak 94.34 posto smatra da njihova javna kuhinja ima podršku građana u njihovoj zajednici.

Alen Kajtaz iz mostarskog Crvenoga križa, u sklopu kojeg djeluje i javna kuhinja, iznosi zanimljivu usporedbu.

“Povelja o ljudskim pravima UN-a precizira da svi ljudi i živa bića imaju pravo na hranu. Pravilnik o prehrani zatvorenika podrazumijeva 3000 kalorija dnevno svakom zatvoreniku i dodatne kalorije ukoliko ide na rad. Nameće se pitanje, je li bolje biti zatvorenik ili čovjek koji nema što jesti?” kaže Kajtaz za DW.

Procjenjuje kako je godišnje, za nabavu hrane, prijevoz, troškove režija i plaće zaposlenicima, potrebno 25 milijuna KM. “Kada bi se ovaj trošak raspodijelio na državnoj, entitetskim i županijskim razinama”, kako kaže, ” to nitko ne bi osjetio.”

Nada se da će država prepoznati ulogu i značenje javnih kuhinja, ali i naglašava kako u društvu nema dovoljno suosjećanja i solidarnosti, kao ni sustavnog rješenja problema.

“Trenutno se u kuhinjama hrani 19 tisuća ljudi, a odgovorno tvrdim da ih je još toliko koji su u stanju te potrebe, a zbog ponosa ili srama ne žele se hraniti u javnoj kuhinji. To može biti samo sramota društva, koje takve sugrađane stigmatizira kao nedobrodošle”, zaključuje Kajtaz.

BiH

MUP RS poslao ‘čudnu’ depešu DKTP-u, tvrde da Bošnjaci planiraju nerede u Potočarima. Pojačano osiguranje

Published

on

By

Alternativna televizija (ATV), medij u RS pod kontrolom Milorada Dodika i SNSD-a, koja je i na „crnoj američkoj listi“, objavila je uznemirujuću informaciju da nekoliko bošnjačkih udruženja navodno planira za predstojeći Vaskrs oskrnaviti Memorijalni centar u Potočarima, kako bi za to navodno optužili pripadnike srpskog naroda.

Bez ikakvog dokaza i pozivajući se na neimenovanu policijsku agenciju kao na izvor svoje informacije ATV u svom huškačkom tekstu čak dovodi u pitanje vjerodostojnost i istinitost mnogih napada na bošnjačke povratnike koji se dešavaju u kontinuitetu, ne samo posljednjih mjeseci, nego godinama, o čemu postoje brojne policijske zabilješke, no rijetko koji od tih napada je procesuiran.

Iz teksta ATV-a se iščitava da su Bošnjaci ‘napadali sami sebe’, a optuživali pripadnike srpskog naroda, što nije tačno.

Raport je u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH, čiji pripadnici inače osiguravaju Memorijalni centar u Potočarima, provjerio kakvo je stanje na terenu, te smo pitali da li su upoznati s navodima koji stižu iz pojedinih medija u RS.

Enes Karić, direktor DKPT-a u izjavi za Raport je kazao da je Direkcija dobila depešu iz Ministarstva unutrašnjih poslova RS, a o detaljima sadržaja te depeše Karić nije htio govoriti, no informaciju MUP-a RS je ocijenio ‘čudnom’.

“Direkcija za koordinaciju policijskih tijela je dobila depešu od Ministarstva unutrašnjih poslova RS. Provjeravamo navode i poduzimamo određene mjere u Potočarima. Već odavno su povećane mjere zaštite Memorijalnog centra u Potočarima. Malo je čudna ta informacija u kojoj se kaže da Bošnjaci nešto žele da urade u Memorijalnom centru u Potočarima, ali mi u svakom slučaju poduzimamo određene radnje i mjere”, kazao je Karić za Raport.

ATV u svojoj informaciji navodno planirane napade od Bošnjaka dovodi u vezu s najavom usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici sredinom maja u Ujedinjenim nacijama, što je nebulozno i bez ikakvog uporišta, jer Bošnjaci nisu nikada agresijom niti nedoličnim radnjama tražili pijetet za žrtve iz svog naroda, a s posebnom obzirnošću se odnose prema žrtvama genocida u Srebrenici.

Također, podršku usvajanju Rezolucije o genocidu u Srebrenici u UN-u do sada su najavile brojne zemlje, uključujući i one iz regiona, izuzev Srbije i jasno je da Bošnjaci nemaju nikakvog razloga da s bilo kakvim gestom, a kamoli insceniranim napadima ugrožavaju i sebe i svoje svetinje kao što je Memorijalni centar u Potočarima.

No, evidentno je da su u stvari u RS zbog najavljenog usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici spremni na stvaranje “zategnute” situacije i da bošnjački povratnici u RS, odnosno ljudi koji su oduvijek bili naseljeni u tom dijelu BiH, ali su tokom agresije bili protjerani, a onda se vratili na svoja ognjišta, očigledno imaju razloga za oprez. Pokazuju to i posljednji napad u Gacku, a i najnovija propaganda.

Nastavi čitati

BiH

Novalić i Bajramović nakon pravosnažne presude primali zastupničku plaću

Published

on

By

Presuda bivšem premijeru i SDA-ovom zastupniku Fadilu Novaliću postala je pravosnažna 26. januara ove godine, a NIP-ovom Halilu Bajramoviću 8. novembra 2023. godine. Sa tim datumima utvrđen im je i prestanak mandata u Zastupničkom domu, ali ne i radnog odnosa, pa su obojica mjesecima bili na platnom spisku Federalnog parlamenta.

Novaliću i Bajramoviću oduzeti mandati zbog pravosnažnih presuda

Centralna izborna komisija BiH oduzela je mandate dvojici federalnih zastupnika, SDA-ovom Fadilu Novaliću i NiP-ovom Halilu Bajramoviću, zbog pravosnažnih presuda na zatvorske kazne duže od šest mjeseci. Tako nalaže Izborni zakon BiH.

Bivši premijer Federacije BiH, Novalić, osuđen je na četiri godine u predmetu “Repiratori”, a Bajramović na tri godine zbog “obmane pri davanju kredita”.

– Novalić Fadilu utvrđen je prestanak mandata sa danom 26.01.2024. godine, kada je presuda Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 2 K 039029 21 od 05.04.2023. godine, postala pravosnažna. Odluka CIK-a BiH je donesena 19.02.2024. godine, a postala je pravosnažna dana 21.03.2024. godine. Bajramović Halilu utvrđen je prestanak mandata sa danom 08.11.2023. godine, kada je presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj: 01 0 K 014058 20 K od 13.06.2022. godine, postala pravosnažna. Odluka CIK-a BiH je donesena 19.02.2024. godine, a postala je pravosnažna dana 15.03.2024. godine – odgovor je koji je Fokus dobio u CIK-u.

Dakle, presuda Novaliću postala je pravosnažna 26. januara ove godine, a Bajramoviću 8. novembra 2023. godine. Sa tim datumima utvrđen im je i prestanak mandata, ali ne i radnog odnosa, pa su obojica mjesecima bili na platnom spisku Federalnog parlamenta. Sve do pravosnažnosti CIK-ovih odluka u martu.

Uprkos tome što su znali da su im dani u Parlamentu odbrojani, ni jednom ni drugom nije palo na pamet da prihvate odgovornost i zatraže prekid radnog odnosa. Propisi najvišeg zakonodavnog organa u Federaciji BiH omogućili su ovim osuđenicima za krivična djela da nastave primati hiljade maraka iz budžeta. Dakle, na račun građana.

CIK ne dobija službene obavijesti o presudama

Činjenica je da protekne dosta vremena od sudske presude do pravosnažnosti odluke CIK-a o oduzimanju mandata. Međutim, problem je što CIKBiH ne dobija nikakve službene obavijesti o presudama protiv izabranih članova organa vlasti pa proces oduzimanja mandata pokreće tek nakon saznanja do kojih dođe, nerijetko putem medija ili iz drugih izvora. Zato se može desiti da neki slučaj koji nije medijski propraćen, a potom i presuda, ostanu prilično dugo neotkriveni.

– Centralna izborna komisija BiH po saznanju da je neki izabrani zvaničnik pravosnažno osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci ili duže kako je to propisano odredbama člana 1.10 stav (1) tačka 4. Izbornog zakona BiH obraća se nadležnom sudu za dostavljanje presude sa naznačenim datumom pravosnažnosti. Tek nakon toga CIKBIH pokreće postupak utvrđivanja prestanka mandata – kaže za Fokus Stručna savjetnica za odnose s javnošću u CIK-a BiH Maksida Pirić.

Međutim, pojašnjava da u svim slučajevima, bez obzira na datum donošenja pravosnažne odluke Centralne izborne komisije BiH, mandat zvaničniku prestaje sa danom pravosnažnosti sudske presude.

Nažalost, to u praksi ništa ne znači zato što prestanak mandata ne znači automatski i prekid radnog odnosa jer njihov radno-pravno status nije u nadležnosti CIK-a, nego je regulisan propisima organa vlasti. U ovom slučaju Zastupničkog doma Federalnog parlamenta.

Marinković Lepić tražila reakciju komisije

Istina je da je Mirjana Marinković Lepić još 31. januara, u vrijeme kada je bila predsjedavajuća tog doma, zatražila od Mandatno-imunitetske komisije da razmotri medijske natpise o pravosnažnoj presudi protiv Novalića te pitanje prestanka mandata. Samo osam dana kasnije i CIKBiH je obavijestio Zastupnički dom da je pokrenuo postupak utvrđivanja činjenica i odgovornosti tri zastupnika, među kojima Novalića i Bajramovića.

Nedugo nakon toga, 21. februara, CIK je dostavio i odluke o prestanku njihovih mandata sa datumima kada su im izrečene pravosnažne sudske presude. Međutim, ova komisija je odlučila čekati da i CIK-ove odluke postanu pravosnažne. One sudske valjda im nisu bile relevantne.

Parlament ne otkriva detalje

Fokus je sekretaru Zastupničkog doma Ivanu Miličeviću uputio pitanja do kojeg datuma su Bajramović i Novalić primali plaće po osnovu rada u Parlamentu. On je upit proslijedio Administrativnoj komisiji, čija je privremena sekretarka dobila zadatak da odgovori.

– U dogovoru s predsjednikom Administrativne komisije Zastupničkog doma Parlamenta FBiH Rasimom Smajlovićem dostavljamo Vam odgovor na postavljena pitanja: Nakon dostave pravosnažnih Odluka od strane CIK-a, Administrativna komisija je u skladu sa Poslovnikom i svojim nadležnostima propisanim člankom 59. donijela rješenja o prestanku radnog odnosa navedenim zastupnicima Fadilu Novaliću i Halilu Bajramoviću. Odnosno, i jednom i drugom zastupniku radni odnos je prestao danom pravosnažnosti Odluka o dodjeli i prestanku mandata Centralne izborne komisije – navedeno je u odgovoru.

U prevodu, ovo bi značilo da je Novaliću radni odnos prekinut istog dana kada se javio na izdržavanje kazne u državni zatvor u Vojkovićima, 21. marta.

U nastojanju Fokusa da dobije dodatna pojašnjenja uključujući precizne datume do kada su bili na platnom spisku pokušali su stupiti u kontakt sa predsjednikom Administrativne komisije, no još nisu dobili uzvratni poziv.

Podsjećanja radi, bivši premijer Federacije BiH Fadil Novalić 21. marta otišao je na izdržavanje zatvorske kazne. Prethodno je, u januaru ove godine, Apelaciono vijeće suda BiH potvrdilo prvostepenu presudu u predmetu “Respiratori” kojom je osuđen na četiri godine. Uprkos njegovim nastojanjima da se odgodi izvršenje kazne, žalba je odbijena pa je Novalić bio prinuđen javiti se u državni zatvor.

Nastavi čitati

BiH

Gradska džamija : Predavanje i izložba Sultanske džamije u Bosni i Hercegovini

Published

on

PREDAVANJE I IZLOŽBA
SULTANSKE DŽAMIJE U BOSNI I HERCEGOVINI
Među džamijama građenim u vrijeme Osmanlija, posebno mjesto i značaj imale su one koje su gradili sami sultani, kako u Istanbulu, tako i širom Osmanskog carstva, pa i u Bosni i Hercegovini. One su finansirane iz državne blagajne, pa se na neki način mogu smatrati i državnim džamijama.
U našoj zemlji podignuto je preko 80 sultanskih džamija. Mnoge su porušene, neke su obnavljane, a od nekih su ostale samo zidine u tvrđavi, kao što je to slučaj u Bužimu.
Do danas ih je sačuvano i obnovljeno ukupno 37. Od sultanskih džamija koje se i danas koriste i služe svojoj svrsi čak 9 nalazi se na prostoru Bosanske Krajine. To su: Stara džamija u Izačiću, Džamija Murata III u Todorovu, Džamija Murata III u Šturliću, Fethija džamija u Bihaću, Džamija Brekovica grad u Bihaću, Džamija Zagrad u Velikoj Kladuši, Džamija u Maloj Kladuši, Džamija u Mutniku, i Gradska džamija u Cazinu.
Povodom obilježavanja 7. maja, Dana džamija, Medžlis Islamske zajednice Cazin u saradnji sa Gazi Husrev-begovom bibliotekom iz Sarajeva organizira predavanje i izložbu „Sultanske džamije u Bosni i Hercegovini“.
Predavanje i izložba će se održati u Gradskoj džamiji u Cazinu, u petak, 3. maja 2024. godine, sa početkom u 20 sati.
Pozivamo vas da svojim prisustvom uveličate ovaj značajan skup.
Medžlis islamske zajednice Cazin
Nastavi čitati

Najčitanije