Connect with us

Magazin

Sanski Most: Profesor Jasmin svojim “fićom” posvuda plijeni pažnju

Published

on

Profesor fizičke kulture u Sanskom Mostu Jasmin Zukanović omiljen je među radnim kolegama i učenicima, a u svome gradu prepoznatljiv je i po tome što vozi “fiću” koji je proizveden davne 1962. godine.

Zukanović kaže kako svoga ljubimca ne bi mijenjao niti za jedan luksuzni i savremeni automobil, a gdje god se pojavi sa svojim ljubimcem, plijeni pažnju i poglede radoznalih.

“‘Fiću’ sam naslijedio od preminulog oca Mehmeda i ne bih ga prodao nizašta na svijetu. Za mene on ima ogromnu vrijednost, a nadam se kako ću ga i ja ostaviti u nasljedstvo svojoj djeci”, kaže Zukanović.

Dodaje kako ga njegov “mališan”, kako mu voli tepati, odlično služi i zadovoljava sve njegove potrebe.

“Mali je potrošač i dosta ekonomičan, s njim putujem na posao ili obavim bilo kakav posao u gradu. Znamo potegnuti i do Prijedora ili Ključa, to su nam ovako bliži gradovi i nema nikakvih problema. Nije napravljen za duža putovanja, a svi znaju da se ne može pohvaliti s pretjeranom udobnošću, nema tu baš neke komocije”, uz smijeh navodi Zukanović. Priča kako se radi o najstarijem “fići” na području Sanskog Mosta, te da mu je prije nekoliko godina udahnut novi život nakon što je dugo vremena bio u potpuno nefunkcionalnom stanju.

“Odlučili smo tada da obradujemo moga oca za njegov 86. rođendan, pa smo u tajnosti angažirali mehaničare koji su restaurirali automobil. ‘Fićo’ je dugo vremena bio u neupotrebljivom stanju, još od dana kada su Sanski Most pogodile velike poplave 2014. godine, pa je i ‘fićo’ tada nastradao u garaži”, kaže Zukanović.

Dodaje kako su se ovoga zahtjevnog posla prihvatili sanski mehaničari, otac i sin, Edin i Dino Kurbegović, te da su duže od godinu dana vrijedno radili na rekonstrukciji oldtajmera i radove uspješno priveli kraju.

“Bilo je dosta posla jer nije bilo lako nabaviti sve originalne dijelove koji su nedostajali ili su bili pohabani, ali su posao uspješno priveli kraju. Sve je koštalo nekoliko hiljada maraka, iz automobila je trebalo izbaciti dosta mulja i prljavštine koja se nakupila od poplava, bilo je tu dosta popravki”, navodi Zukanović. S ponosom navodi kako je ovaj automobil produkt tek druge serije koja je izašla s proizvodnih traka “Zastave”.

Pojašnjava da je licencu za proizvodnju ove vrste automobila od Italijana dobila kragujevačka fabrika, te da je “fićo” postao vremenom omiljeni automobil pristupačan širokim narodnim masama u bivšoj Jugoslaviji, pišu Nezavisne.

“Dolazili su mi kolekcionari starih automobila iz Zagreba i interesovali se za ‘mališana’. Rekao sam im da nema tih para za koje bih ga prodao”, kaže ponosni vlasnik, dodajući da bi time “prodao” i dio porodične tradicije. Podsjećamo da je “fićo” u bivšoj Jugoslaviji imao status nacionalnog automobila, a njegova proizvodnja, po licenci italijanskog FIAT-a, započela je davne 1955. godine.

Kragujevačka fabrika potom 1962. godine počinje serijsku proizvodnju vlastite verzije automobila pod markom zastava 750, a Zukanovićev “fićo” je proizveden samo godinu dana kasnije.

Zanimljivo je kako se na ovome modelu vrata otvaraju na kontra stranu, pa je zbog svega ovaj primjerak veoma rijedak i cijenjen kod ljubitelja i kolekcionara starih vozila.

Magazin

Želite li doživjeti 100.? Prakticirajte pet jednostavnih navika, kažu istraživači

Published

on

By

Postoji velik interes među znanstvenicima i običnim ljudima o tome kako živjeti dug, zdrav život. Iako postoji obilje informacija o dugovječnosti, poput kuharica, znanstvenih članaka i savjeta dostupnih putem brzih pretraga, količina podataka može biti preplavljujuća. No, postoje jednostavne navike koje mogu doprinijeti dugovječnosti. Te navike ne zahtijevaju velike promjene, već dosljedne svakodnevne korake.

Evo pet ključnih navika koje stručnjaci preporučuju ako želimo živjeti do sto godina.

1. Jedite zdravu prehranu

“Prehrana je daleko najvažniji faktor za dugovječnost”, ističe stručnjak koji već 20 godina proučava dugovječnost, Valter Longo, za CNBC. Preporučuje prehranu sličnu mediteranskoj, bogatu biljnim namirnicama poput mahunarki, orašastih plodova, cjelovitih žitarica i zelenog povrća. “Preporučujem 12 sati posta dnevno, npr., jedite između 7 i 19 sati”, dodaje Longo.

2. Svakodnevno se krećite

Stručnjaci za dugovječnost preporučuju svakodnevnu tjelesnu aktivnost, bilo kroz trening ili jednostavne pokrete. “Stanovnici plavih zona bave se laganom aktivnošću poput hodanja ili vrtlarenja svaki dan”, kaže istraživač dugovječnosti, Dan Buettner, naglašavajući važnost stalnog kretanja u svakodnevnim zadacima.

3. Vjerujte u nešto

Prema Buettneru, dugovječnost je povezana s pripadnošću religijskoj zajednici. “Ljudi koji idu u crkvu, hram ili džamiju žive između četiri i četrnaest godina duže od onih koji ne prakticiraju religiju”, rekao je. Objasnio je da vjera pomaže ljudima pronaći svrhu i osjećaj smisla u životu.

4. Održavajte pozitivne odnose

Najdugovječniji ljudi cijene svoje odnose. Prema 85-godišnjoj studiji s Harvarda, njegovanje odnosa ključ je za dug i sretan život. Autori studije, Marc Schulz i dr. Robert Waldinger, ističu: “Nikada nije kasno za produbljivanje važnih veza.”

5. Pronađite svoju svrhu

Pronalazak smisla i svrhe pomaže mnogima da žive duže. “Ljudi sa svrhom žive oko osam godina dulje”, naglašava Buettner. Preporučuje svakodnevno ulaganje vremena u aktivnosti koje nam donose radost i svrhu.

Index.hr

Nastavi čitati

Magazin

Ovaj proizvod čisti kamenac u nekoliko sekundi: Bolji od sirćeta i sode bikarbone

Published

on

By

Ponekad se čini nemogućim postići da vam kuhinja i kupatilo blistaju onako kako biste željeli zbog stalnog nakupljanja kamenca. No Chanelle Georgina, novinarka iz The Express-a, bila je odlučna pronaći rješenje za ovaj problem pa je isprobala popularni trik za čišćenje kako bi vidjela hoće li stvarno očistiti tvrde naslage u kupatilu.

Kamenac je, poznato, neizbježna smetnja koja se uglavnom nakuplja na slavinama u kupatilu, jako često unutar kuhala za vodu, te na ‘glavama’ tuša ako ga ne čistite redovno.

Kako bi pokušala pronaći pravo rješenje za ovaj problem u domaćinstvu, Chanelle Georgina je pustila da se kamenac nakuplja na staklu njene tuš kabine tako da ga nije mogla ukloniti jednostavnom krpom za brisanje.

“Htjela sam isprobati trik za čišćenje, pa sam se okrenula jednom prirodnom sastojku za moj eksperiment – limunskoj kiselini“, kazala je Georgina. Ističe da je u svom eksperimentu nanijela limunsku kiselinu na vlažnu krpu i započela sa čišćenjem.

 

Limunska kiselina koja se prirodno nalazi u citrusima poput limuna i limete odmah je uklonila mrlje od tvrde vode. Nakon brisanja stakla tuša s obje strane, staklo je bilo čisto – niti jedna mrlja nije ostala.

“Na sreću, nije bilo potrebno ribanje, a sve što sam učinila bilo je osušiti staklo drugom (suhom) mikrovlaknastom krpom. Cijeli proces bio je izuzetno jednostavan, a sada je limunska kiselina sigurno zaslužila svoje mjesto među mojim omiljenim sredstvima za čišćenje”, dodala je Georgina.

Kako piše Mirror, savjetovala je da se površine poliraju “krpom ili mekom spužvom” i da “kružno kretanje” pomaže lakšem čišćenju.

Ipak, The Express izvještava da je jedan od najučinkovitijih načina za sprječavanje stvaranja mrlja od vode na staklu tuša – ulaganje u brisač.

Radiosarajevo.ba

Nastavi čitati

Magazin

VIDEO Nevjerovatna priča o dervišu iz Beograda, ima svoju džamiju: ‘Kuranom uništim svaku magiju’

Published

on

By

On je hodža, derviš i lider. Libanac sa srpskim državljanstvom i čovjek koji Beograd voli više od svog rodnog kraja, a ime mu je Muhamed Naser

Za njega kažu da je vođa sekte, magičar i stranac koji je došao u Srbiju da ovdje mijenja istoriju poslije 150 godina. Međutim, istina je potpuno drugačija. On je jedan od onih koji iskorijenjuju sve ono što je danas ekstremno, a dovodi se u vezu sa islamom i muslimanima.

 

S obzirom na činjenicu da nema podršku nijedne islamske zajednice na ovim prostorima, napravio je svoju džamiju na Dušanovcu.

 

Potiče iz porodice u kojoj su svi po muškoj liniji bili hodže zaključno sa njim i tamo se tačno znalo kad ima, a kad ne pravo glasa, pa i ne samo koliko vremena njegova koljena nisu ispravljena već i kako će se obući.

 

– U slobodno vrijeme pričam viceve, gledam viceve na Jutjubu i smijem se sam. U Libanu nikada nisam nosio farmerke, to je za obične momke, a ne za hodžinog sina. Otac me još uvijek nije vidio u farmerkama, a da me je vidio rekao bi mi da sam se pokvario u Evropi. U Libanu nikada nisam ušao u kafić, a ovdje su u kafići na svakom ćošku. Kad sjednem u kafić pijem moku, grešnici su oni koji piju alkohol – rekao je Muhamed Naser.

Evropa je, to je činjenica, neku vrstu uticaja imala i na njemu. Srećom njegov otac ovu priču neće čitati. Sve je počelo prije više od 10 godina kada je sticajem nesrećnih okolnosti završio najprije u Subotici, onda Novom Pazaru i na kraju Beogradu.

 

– U Srbiji sam se liječio, zaposlio, dobio stipendiju za master i doktorat. U Srbiji sam se oženio, dobio dijete, kupio auto i kuću. U Srbiji sam dobio državljanstvo. Kako sam zaradio u Srbiji? Nije lako, ali nije nemoguće – priznaje on za UNU.

 

nova životna etapa za Muhameda Nasera počela je onog momenta kada se borio za život poslije teške saobraćajne nesreće koju je imao u Libanu 2011. godine. Stigao je ovdje kao Arapin, filolog arapskog jezika, između ostalog.

 

Ima pravo, prema vjeri i šerijatskom zakonu, na četiri žene, a još uvijek je u braku samo sa jednom. Ali da ostavimo sve ono sa čime bismo se mi najradije šalili po strani, život je pred njim. Vraćamo se deceniju i koju godinu više unazad.

 

Život u Srbiji nije mu bio lak. Došao je bez dinara u džepu. Ostavio svoju gotovo pedesetočlanu porodicu. Sjeća se da je kao dijete svjedočio 15 godina dugom ratu u Libanu i danas kada se opet puca na sve strane misli su mu svakodnevno baš tamo – više od 3.000 kilometara od Beograda.

 

– Iz Libana sam porijeklom, rođen sam na sjeveru, u gradu Tripoli. Daleko je od Bejruta 80 kilometara, tamo sam rođen u porodici gdje su moji porijeklom svi hodže. Otac, djeda i pradeda, svi su bili u vjerskim naukama, pisali knjige, vodili džamije i tako sam se ja rodio u toj velikoj porodici, imam pet sestara i tri brata. Ja sam najstariji – govori Muhamed i dodaje:

 

– Bio sam prvi unuk u porodici, rodio se plav, to je mnogo rijetko među Arapima i onda se to gleda kao da sam najljepši. Imao sam mnogo lijepo djetinjstvo, bio sam više ljudima u rukama nego što sam bio na nogama i na zemlji. Moj otac ima dvije žene, ali nema djecu sa tom drugom ženom, tako da smo nas devetoro od iste majke i oca.

 

U Libanu i Siriji se školovao i završio dva fakulteta. Bio je zaposlen u šerijatskom sudu i vjenčavao ljude. U Beograd ga dovodi sudbina.

 

– U Beogradu najviše volim Stari grad. Živio sam na Dorćolu kod Kalemegdana, pet godina sam tu živio, tu sam radio u Bajrakli džamiji. Odatle sam studirao cijeli master, a onda i dio doktorata, tu sam i naučio jezik.

 

Želio je više za islamski svijet u Srbiji, a učinio je bolje. Nije do kraja sproveo sve svoje namjere, ali je poslije 150 godina na čelu organizacije koja okuplja derviše na ovim našim prostorima. Nimalo slučajno vodili smo ga pred zgradu u kojoj je živio Meša Selimović. Muhamed ima i prijatelja Srbina, Marka Bašovića.

 

– Meša Selimović i njegova knjiga ‘Derviš i smrt‘ je prva knjiga koju sam pročitao, a da je na srpskom jeziku. Alah da mu se smiluje. Sa Markom sam duhovno povezan, osjećam toplotu i energiju, osjećam njegovu iskrenost. Riječ je kod nas dvojice dovoljna za sve, ako kaže – ja sam siguran, to je tako.

 

Onako kako je i obećao prvi put za neki medij otvorio je vrata svoje džamije koja ne pripada nijednoj islamskoj zajednici u Srbiji, već radi sama za sebe i dozvolio da snimimo i njegove sljedbenike i molitvu i način na koji se bori sa magijom. Oni koji ga poštuju i slijede njegovo učenje nisu ljudi koji padaju u trans niti se probadaju.

 

– Nikada ne smijem da prekinem ono što sam u nekom momentu života prihvatio, rođen sam u tome, u tome sam živio i u tome ću da umrem. Istorijski, sve hodže, cijeli islam na Balkanu, šerijatske sudije, svi su bili sufije. Prethodni reis je bio u tarikatima, samo što oni to ne kažu javno. Ja sam derviš među vehabijama, a među dervišima ja sam vehabija. Ispada kao da sam ja neko čudovište. Zvao sam derviše i rekao im da se sakupe ponovo i da se vratimo u naše knjige stare sufije. Pokušavam i meni je čast ako mogu da vratim nešto što je bilo u istoriji. Kritikujem ih veoma strogo, okupio sam ih oko 40 do 50, sa Karaburme, Koteža, Mladenovca, a ima ih i u Subotici, Novom Sadu, Malom Iđošu – otkriva za UNU Muhamed Naser i dodaje:

 

– Nismo ekstremni ni sa državom, niti smo daleko od države. Nisam od onih hodža koji uđu u vlast, nisam previše ni na jednoj strani da bih bio ekstreman. Registrovao sam svoju zadužbinu vjersku, moja vjerska škola i govori su sve vrijeme protiv terorizma i ekstremizma. Planiram i da otvorim vrtiće za našu djecu i starački dom za muslimane, volio bih i da imam televizijski kanal islamsko vjerski, ciljna grupa da budu muslimani, a pošto košta puno za sada nemam para, ali otvoriću je nekada. Otvoriću islamsku televiziju.

 

Do doktorata na Filološkom fakultetu i to ni manje ni više, već na Odsjeku srpski jezik i književnost, ostalo mu je još malo, a prema Srbiji ima ljubav do kraja života.

Libanac sa srpskim državljanstvom po mnogo čemu je interesantan ovdašnjem stanovništvu, između ostalog i zbog magije.

 

– Kuranom uništim svaku magiju, baš svaku. Magija postoji, ljudi koji su obrazovani i na funkcijama dolaze kod mene da im pomognem. Stidim se pred novinarima, a i kada dođu školovaniji od mene, ali sada u posljednje vrijeme prečesto dolaze kod mene. To je veliki posao za mene, ali uglavnom njihovi problemi budu od stresa, a ne od magije – kaže misteriozno za kraj hodža Muhamed Naser, prenosi UNA TV.

Nastavi čitati

Najčitanije