Iako po mojim saznanjima nikada nije služio vojsku, a upadanje u bošnjačke stanove u Kotor Varoši i glumljenje komandosa pred kamerama mu je bio krajnji domet vojničke borbe za Republiku Srpsku u Otadžbinskom ratu, Stevandić ne prestaje da grubo i neprimjereno zloupotrebljava demobilisane borce i boračku populacija za političke obračune. To svemu daje posebnu dimenziju licemjersta, jer je poznat „patriotizam“ vlasti i odnos prema borcima, koje su protekle skoro tri decenije na vlasti doveli na prosjački štap, pretvorili u puku sirotinju koja se bori za golu egzistenciju i preživljavanje, a sa druge strane su dezertere i lažnu „elitu“ kroz korupcionaške afere napravili milionerima od narodnog novca, poručio je Vukanović.
BiH
Sidran otkrio nepoznate detalje o Kusturici: Njegov otac je bio visoki funkcioner tajnih službi, ovako je izgledao naš posljednji razgovor

Jedan od naših najvećih živućij pisaca, pjesnika i scenarista, akademik Abdulah Sidran poznat je i po svojoj živpoisnoj biografiji.
Sve ono važno što je proživio Sidran je sad ispričao piscu Ruždiju Adžoviću, koji je sjećanja pretočio u knjigu naslova “Sidran – živjeti, svjedočiti epohu”, koju je izdala izdavačka kuća Connctum.
Raport uz dozvolu autora prenosi dio priče koju Sidran govori o svom nekadašnjem saradniku Emiru Kusturici s kojim je napravio velike filmove.
Sidram otkriva do sada nepoznate detalje iz Kusturičine biografije, ali i njihove saradnje.
Evo tih dijelova:
“Televizija Sarajevo je stipendirala najdarovitije po njihovom shvatanju, što se kasnije pokazalo tačnim. Među njima je bio Emir Kusturica. Prije njega je Ivica Matić iz Vareša, koji je bio, nesumnjivo, ogromne darovitosti. Jedan mlad čovjek, umro je sa dvadeset i osam godina, a već je praktično legendarna ličnost u bh. kinematografiji. Imao je onaj fini film Žena s kra- jolikom, o naivnom slikaru, o tome šta doživljava u selu. On je istovremeno i šumar, pa je to čudesan spoj. Poetičan film, prekrasnih kadrova.
Dakle, nakon Ivice Matića, Sarajevo je imalo mnogo darovitih mladih režisera, i Zlatka Lavanića i ostale, ali je bilo očigledno i izrazito da je među njima za dvije-tri glave možda odskakao taj čupavac, zvao se Emir Kusturica.
A saradnja sa Emirom Kusturicom je, praktično, bila na pomolu. Mi se već tu zagledamo, njuškamo. Ko umije napisati jedan scenarij, umjeće i drugi. U tom smislu sam s Emirom i sjedio i popio koju kafu. Nismo se družili intenzivno, jer generacijski smo različiti i po navikama smo različiti, pa se meni nije sviđao ni humor njegove raje i njegove generacije koja se okupljala u kafani Šetalište, ispod Gorice. Pokušavo sam se uklopiti.
Bilo je u njegovoj raji i ovih fistadžija, ko što sam i ja. Ja tražim partnere za aklohol. On nije pripadao tom svijetu. Ja sam se probao koji put ukopčat u njegovu raju, pa odsjediti po sat-dva, popit pet-šest pića… Međutim, odbilo me od te raje, višestruko je to iz današnjeg aspekta kad se analizira, ali tad sam sve razloge natovario u taj jedan razlog da mi se nije sviđao njihov humor.
Recimo, sjedimo za stolom, ljetnji dan, široka kafana Šetali šte. Pa ako bi između stolova prođi neko dobro pijan, pa tetura desno-lijevo i udara o stolice, oni dobacuju: Popijeee li se šta!? Meni to nije bilo smiješno. Ili ako naiđe izrazito debeo čovjek, totalno tamo, mimo kafane, oni će mu se derati i vikati: Pojedeee li se šta!? E to je ta nova generacija u kojoj je humor sadržavo jednu notu grubosti, na koju ja nisam bio spreman. Lako je zajebavati čovjeka zbog njegovih nevolja, mahana, hendikepa, nesreće. I tada sam ja vidio da je razlog mog neuklapanja, moje nemogućnosti da se uklopim u tu raju, bio u tome.
Međutim, kasnije, možda protokom vremena, mic po mic, stvar sam postavio na način sociološke analize. Ja sam, ne- sumnjivo, ostao zakovan u onome što se zove dijalektički materijalizam i vaspitanje u skladu sa temeljnim postavkama hegelijanskim: šta su kauzaliteti, kako ide uzrok, kako posljedica, takozvano strogo dijalektičko mišljenje. I u tom smislu, konsek- venca jeste ona konačna, ta konačna promišljanja da su klasni sukobi u društvenim zajednicama temeljni društveni sukobi, da je svojinsko pitanje temeljno društveno pitanje, i tako dalje. I onda sam razumio da sam ja, zapravo, bio u tome društvu Emirovom klasno podređen. Kad Emir govori o Gorici kao nekom socijalno marginalnom kvartu propalica, lopova, džeparoša, to je jedna mistifikacija, da ne kažem, laž. Gorica je bila elitno sarajevsko naselje partijskih, policijskih, vojnih rukovodilaca, a samo je na njenom vrhu, gore, bilo desetak kuća u kojima su ostale nekolike romske porodice. A ovo sve okolo bili su reprezenti vladajuće klase socijalističkog društvenog uređenja: partijaši, policajci, udbaši i svi su oni oko mene, osim poneko ko se tu utrefio kao ja, kao jedan Nedim Jabaković Čuka, krasni mladi delinkvent, talentovan za Itali ju, talentovan za Švicarsku, da obleti, da obavi poslove, da s se poti-legendarna ličnost. On je bio spreman stotinu puta poginuti za Emira, toliko ga je volio.
Dakle, tvrdim da ja tu nisam socijalno pripadao. Oni su, ipak, djeca privilegovane društvene klase, pa možda i otuda ta vrsta humora. Meni ne bi naumpalo da se zajebavam sa taromahom, vakim-nakim. Prema tome, fabula o Emiru kao nekom pripadniku jalijaša, fakina, i tako dalje, je jedna dobra holivudska šminka. Kad ti prave biografiju, onda prave da to ide maherski, a nema veze sa istinom.
Emirov otac je bio visoki funkcioner obavještajnih službi, tajnih, ovih, onih: ne znamo je li KOS, je li UDBA, to je nama bilo svejedno. A, naravno, imao je i normalna, fiktivna zaposle- nja u državnim službama u Sarajevu. Tako da nije istina ono što je Emir uvijek govorio novinarima da mu je otac novinar, kad ga oni pitaju o njegovom zanimanju. Ne postoji nigdje ni jedan jedini tekst da ga je napisao Murat Kusturica.
Murat Kusturica je bio sarajevska dobra raja. S njim sam ja pio barem desetinu puta. Volio je dobro popiti, i umio je popiti, bio je akšamlija, imao je dobro društvo. Režiser Hajrudin Šiba Krvavac mu je bio jedan od najboljih prijatelja. Možda je i to bila putanja kojom je Emir ulazio u svijet filma, ako mu je uz oca Murata bio legendarni Šiba Krvavac.
Nešto mu je Šiba i pomogao kad se vagala Emirova darovi- tost, toga se dobro sjećam. Emir je napisao neki scenarij za kratki film, vrlo zanimljivo i govori lijepo o tom talentu. On je ko balavac napisao neki scenarij u kome je sarajevski tramvaj pravio neki krug i onda je ulazio u neki prostor koji ne postoji.
A Šiba je to čitao, pa mu je rekao:
“Kako će tu ovaj tramvaj ući, kad toga nema?”
A Emir, ko balavac, kaže:
“Napraviću”.
Tad je Šiba ustao i rekao Muratu:
“Ovaj će ti sin biti pravi režiser, jer na taj način rezonovati to je nešto predivno”.
Emirov otac je, dakle, radio povjerljive državne poslove i, u tom smislu, Sarajevo ga zna kao takvoga. To ne mora biti javna stvar, ali mnogo pomaže svima koji hoće odgovor na pitanje zašto je Emir tako i tako postupio, zašto nije ostao sa svojim narodom, sa svojim prijateljima u Sarajevu. Murat nije mogao postupati drukčije nego što mora postupati jedan službenik saveznih državnih organa. Ja stvarno ne znam, bilo bi bezobrazno da kažem koja je to bila služba, da li vojna, da li civilna, ova, ona, ali je sigurno bilo da je on bio čovjek držav- ne policije koji je figuriro na mjestima, recimo, pomoćnik sekretara za informisanje. To je bio godinama na ovim ili onim nivoima: Skupština, Vijeće, Sekretarijat za informisanje. Iz te leksike se može izvući ovo da je bio novinar. Ali ne, on je mogao kontaktirati novinare, zvati ih na sjednice i tako dalje, a novinar nije bio, to je jedna mistifikacija, korisna ako se ne želi kazati istina.
Helem, kad smo mi odgonetavali kako i zašto to da se Emir opredijeli za Beograd, umjesto za svoje Sarajevo, tu činjenicu niko ne uzima u obzir, a ona je kapitalna. Ne postoji primjer da je neka služba nekoga poklopila, pa da joj se on izmakao iz ruku. Onaj ko se izmakao glavu je gubio, stradavale su porodice”, ispričao je Sidran.
U nastavku ovog poglavlja, Sidran nudi i neke teorije koje podupiru tu priču, pa tako se prisjeća pisma kojeg je Kusturica objavio u Oslobođenju na početku rata o potkovanom Rasimu.
“Moja je pretpostavka da su mu nakon tog pisma koje je odmah odjeknulo i na zapadu i svugdje, došli ‘prijatelji’ iz Službe u posjetu i da su mu rekli što si pisao, pisao si, od sad je to pod našoj kontroli, ne možeš ti jesti pare beogradske. To je mi je potpuno logično, Milošević mu daje pare neograničeno za snimanje filmova”, naveo je Sidran.
Opisao je i svoj posljedni razgovor s Kusturicom:
“I, pamtim da je naš zadnji razgovor bio, to je bila 2010. godina, kada je on zarovio da pravi Andrićgrad, tada se zvao Kamengrad. Tu nije bilo moguće nijedne replike napraviti, a da se ne posvađamo. Kazao sam mu:
Pa, znaš da je tri i po hiljade Višegrađana pobijeno, znaš li da su tu pod nogama? Znaš za kuću u pionirskoj, znaš li za spaljivanje, znaš li za Vilinu vlas…? Možeš li napraviti neki spomenik?
Kaže:
Ako neko bude zahtijevao, ja mu neću braniti. Ja mogu staviti spomenik kakav god hoćeš, ali da na njemu piše: Svim žrtvama, iz svih vremena proteklih na ovom prostoru.
Pa nije to to. I tu je bilo nešto s moje strane što on nije mogao svariti. Tad smo se, pravo rečeno, popičkarali, nije imalo više svojstva normalnog razgovora. I nikad se više nismo čuli, nikad!
BiH
‘Je suis Marine’: Bjegunac Dodik podržao Le Pen, kaže da su oboje žrtve sistema i nepravde

Predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta RS Milorad Dodik i bjegunac pred zakonom, oglasio se nakon presude Marine Le Pen, liderki krajnje desnice u Francuske.
U svom statusu, napisao je da je presuda protiv Marine Le Pen i njega – ista.
“Marin Le Pen je osuđena jer je prijetnja sistemu koji ne zna da gubi. Kao i u mom slučaju, presuda nije donesena zbog zakona – već zbog politike. Ona, kao i ja, plaća cijenu jer ima podršku naroda koju ne mogu pobijediti na izborima. Sudovi su postali oruđe onih koji se boje demokratije jer znaju da protiv nas ne mogu uspjeti na fer izborima.
Zato pokušavaju da nas izbrišu presudama, a ne argumentima. Kada ćeš prestati? Kada bude osuđen posljednji demokratski lider?
Je suis Marine“, napisao je bjegunac Milorad Dodik za kojim je raspisana centralna potjernica nakon antiustavnih zakona i djelovanja u Bosni i Hercegovini.
➡️ Marine Le Pen @MLP_officiel has been convicted because she’s a threat to a system that doesn’t know how to lose.
Just like in my case, the verdict was not about the law—it was about politics.
She, like me, is paying the price for having the kind of popular support they…— Милорад Додик (@MiloradDodik)March 31, 2025
BiH
Fotografija koja je izazvala veliku raspravu: Zašto su političari u ograđenom dijelu džamije?

Sjetit ćemo se kako je jedna saobraćajna traka na glavnoj ulici u Sarajevu bila blokirana kada je Elmedin Konaković išao na džumu.
Posljednji primjer stiže sa bajram-namaza kada je lider SDA Bakir Izetbegović bio “iza konopca” koji razdvaja vjernike i efendije koji uče molitve u Gazi Husrev-begovoj džamiji.
I zato se postavlja pitanje iz kojeg razloga bi ijedan političar trebao imati ekskluzivan status u odnosu na sve ostale, naprimjer u džamiji. Zašto bi trebao ili morao biti u prvom safu i zašto bi mu neko omogućio da bude odvojen od ostalih vjernika, kada to nije poenta vjere?
No, očito da se to dopušta uz blagonaklonost upravo vjerskih službenika koji, u ovom konkretnom slučaju, smatraju da Bakir Izetbegović treba biti bliže efendijama nego svi ostali vjernici koji, možda, pet puta dnevno dolaze upravo u tu džamiju, piše Klix.
Ni u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi situacija nije ništa bolja pa ćemo često vidjeti političare nižeg ili višeg ranga koji navrate u bogomolje, u prisustvu kamera, i mole se u prvom redu te im se “klanjaju” popovi i svećenici.
BiH
Hrvatski ministar odbrane: Da nije međunarodne zajednice sukob u BiH bi već eskalirao

U Bosni i Hercegovini bi već došlo do eskalacije sukoba da nije utjecaja međunarodne zajednice, rekao je u ponedjeljak hrvatski ministar odbrane Ivan Anušić na konferenciji „Sigurnost u BiH – temelj mira i stabilnosti”.
– Jasno je da bi bez umiješanosti europske i svjetske politike u Bosni i Hercegovini već došlo do određenih eskalacija sukoba, izjavio je Anušić uoči početka skupa.
Hrvatski ministar odbrane je u otvaranju konferencije rekao da BiH sa svojim specifičnostima i historijom „nikako da pronađe put mira, stabilnosti i prosperiteta za sve one koji žive u njoj”.
“Šansa za Hrvatsku”
Aktualne geopolitičke okolnosti ne idu u prilog stabilizaciji situacije u BiH, a više nema ni onog što se ranije podrazumijevalo – prisutnosti „velikog brata” kao autoriteta u BiH, nastavio je Anušić, referirajući se na SAD i novo američko vodstvo koje je donijelo promjene u američkoj vanjskoj politici.
On smatra da je takva situacija prilika za Hrvatsku koja ponovno ima šansu biti „regionalni igrač” i bolje se pozicionirati u odnosu na jugoistok Evrope jer kao država članica NATO-a i Evropske unije ima određene „poluge” utjecaja.
Hrvatska poučena iskustvima iz devedesetih godina, kad također nije vjerovala da će biti sukoba, ne smije okretati glavu od situacije u BiH koja je u velikoj opasnosti, smatra Anušić.
Dopredsjednik Republike Srpske iz redova Hrvata Davor Pranjić ipak smatra da se „situacija smirila” te da „nema zaoštrene retorike” nakon što je predsjednik tog entiteta Milorad Dodik krajem februara osuđen na godinu dana zatvora pa počeo prijetiti secesijom i najavio niz mjera koje potkopavaju jedinstvo BiH.
Nema Dodika?
Dodik je u međuvremenu otišao u Izrael pa ‘nestao’ nakon što je protiv njega raspisana međunarodna tjeralica, podsjeća Hina.
Dopredsjednik RS-a poručio je da se Hrvati u BiH i u RS-u ne trebaju brinuti te je naglasio da BiH jedino može opstati i osigurati si mir i stabilnost u okvirima Dejtonskog sporazuma.
Pranjić je kazao kako su napetosti doprinijeli i bošnjački i srpski mediji koji su neobjektivno prenosili situaciju oko Dodika. Izdvojio je primjer naslova „duge cijevi na ulicama Banja Luke”, pa naglasio da je takvo naoružanje uvijek na ulicama glavnog grada Republike Srpske kad zasjeda parlament te da ono u tom trenutku nije bilo nigdje drugdje u gradu.
Tokom proteklog perioda povišenih tenzija nijedan Hrvat ne bi bio ugrožen u RS-u te se nije dogodio nijedan najmanji incident, čak ni verbalnog karaktera, nastavio je Pranjić, pa dodao da politički i sigurnosno ipak postoji razlog za brigu.
Dopredsjednik RS-a rekao je da su predstavnici hrvatskog naroda u BiH jedini u toj zemlji koji istinski žele europski put.
Od 14 reformskih procesa koje je BiH trebala ispuniti na zahtjev Europske komisije, “sve do jednog su incirali i proveli hrvatski zvaničnici”, kazao je Pranjić.
Zastupnik Evropskog parlamenta i bivši hrvatski šef diplomacije Davor Ivo Stier u raspravi je rekao da se u međunarodnim krugovima „promijenila percepcija” hrvatskih predstavnika u BiH kao nekog ko je dio problema u toj zemlji te da se danas u EU-u i NATO-u zna da su upravo oni ti koji zagovaraju euroatlantsku integraciju.
Kriva procjena u Banjoj Luci i Beogradu
Stier je govorio i o „krivoj procjeni” u Banjoj Luci i Beogradu da će se promjenom u Bijeloj kući „otvoriti prostor za srpski svijet”, referirajući se na koncept koji zagovara političko vodstvo Srbije, a kritičari ga smatraju krinkom za nastavak velikosrpskih politika.
Srpsko vodstvo „potpuno je krivo procijenilo” signale iz Washingtona i potom doživjelo „hladan tuš”, rekao je. To je smanjilo „manevarski prostor Dodika”, a rezultiralo je i ublažavanjem retorike službenog Beograda i poteza predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji je „pokušao smiriti” situaciju pozivom na dijalog.
Stier je istaknuo nužnost postizanja političke ravnopravnosti unutar BiH, s naglaskom na promjenu izbornog zakona kako bi Hrvati konačno bili pravedno politički zastupljeni.
„BiH može funkcionirati jedino tako da se i Hrvati, i Bošnjaci i Srbi dobro osjećaju u njoj”, zaključio je Stier.
FENA
BiH
Zovko opet priziva federalizam: Uzrok krize u BiH eliminacija Hrvata

Željana Zovko, zastupnica (HDZ/EPP) u Evropskom parlamentu koristi svaku dala je skandalozne ocjene trenutne političke situacije u BiH. Ovaj put je govorila za Glas Savonije te kazala kako su Hrvati u BiH godinama upozoravali na nasilne izmjene Dejtonskog i Pariškog mirovnog sporazuma, koji ih je, kako je ustvrdila, učinio građanima drugog reda u Federaciji BiH i trećeg reda u RS.
“Kao rezultat ovih izmjena Hrvati su četiri puta imali nametnutog člana Predsjedništva BiH izabranog glasovima bošnjačke većine u Federaciji, što je bilo očito kršenje duha Dejtonskog sporazuma, temeljenog na jednakopravnosti sva tri konstitutivna naroda. Taj isti član Predsjedništva poslije je sistemski eliminirao hrvatske diplomate iz ambasada BiH, čime je oslabljena mogućnost upozoravanja na dugogodišnje probleme koji podrivaju Daytonski sporazum iznutra”, tvrdi Zovko.
Zatim je Zovko hvalila hrvatskog premijera Andreja Plenkovića.
“Tokom prvog mandata naših zastupnika u Evropskom parlamentu premijer Andrej Plenković je, tada kao zastupnik, uspješno artikulirao hrvatsko pitanje kroz amandmane na izvještaje koje je tadašnja izvjestiteljica za BiH, Doris Pack, izložila. Ključna teza bila je da je federalizam jedini održivi odgovor na separatističke tendencije u RS i unitarističke u Sarajevu, koje su godinama razdirale BiH nakon eliminacije Hrvata – jedinog istinskog mosta između ove dvije suprotstavljene struje. Od tada pa nadalje političko Sarajevo koristilo je diplomatiju i lobistički utjecaj, i na međunarodnoj sceni i unutar Hrvatske preko medija, kako bi hrvatsko pitanje u BiH ostalo u sjeni.
Pokušalo se prikriti problem legitimnog predstavljanja Hrvata, a istovremeno se antagonizirao SNSD u RS i skretala pažnja na sekundarna pitanja koja su mogla biti rješavana kroz pregovore”, kazala je Zovko.
Govorila je i o aktuelnim potezima Milorada Dodika.
“Dok se Evropa suočava s ratom u Ukrajini i ruskom agresijom, Milorad Dodik traži zaštitu od aktera koji su EU strateški suprotstavljeni, što podsjeća na situaciju kada je bošnjačka politička scena pružala podršku iranskim predstavnicima unatoč njihovoj zabrani pristupa Evropskom parlamentu. Ove pogrešne političke kalkulacije i izbor strateških partnera u turbulentnom geopolitičkom trenutku jasno pokazuju koliko se odnosi unutar BiH, ali i s međunarodnim akterima, oblikuju bez jasne dugoročne strategije.
Jedino je rješenje rezolucija koja je upozorila da je put naprijed za BiH iz ove ovisnosti o međunarodnom faktoru, federalizam. Federalizam je to pokazao i na primjeru Belgije, gdje je učvrstio zemlju u srcu Evrope i napravio je sjedištem evropskih institucija, gdje sva tri naroda, Valonci, Flamaci, a i njemačka govorna manjina, imaju udio u vlasti i interes da ta zemlja opstane. Ništa drugo, što nije evropski, Hrvati ne traže za sebe u BiH”, poručila je Zovko.
BiH
Vukanović o Stevandiću: Upadanje u bošnjačke stanove i glumljenje komandosa pred kamerama mu je bio krajnji domet vojničke borbe

Od kako je za njim raspisana potjernica i određen pritvor od strane Suda BiH, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić pojačano kroz stihove isijava i izbacuje iz sebe ogromnu količinu mržnje, koja je usmjerena prema neistomišljenicima i političkim protivnicima, koje uporno etiketira, stavlja metu na čelo, proglašava izdajnicima, i to samo par dana nakon što je sa skupštinske govornice poručio da će pobiti sve opozicionare i političke protivnike, poručio je Nebojša Vukanović, zastupnik u NSRS.
– Osim što je neprimjereno i bolesno, njegovo ponašanje i sramni istupi su veoma opasni, a mene kao istoričara umnogome podsjećaju na sredinu tridesetih godina prošlog vijeka u Njemačkoj i jezik kojim su fašisti govorili i pisali o Jevrejima, kasnije i drugim skupinama stanovništva koje su smatrali svojim protivnicima.
BiH
Stevandić tvrdi da mnogo država tajno podržava RS: “Razgovori s Trumpovom administracijom idu u dobrom pravcu”

Stevandić je u intervjuu za podgoričku Borbu naglasio da u odbrani RS-a ima podršku Srbije, Rusije i Mađarske, kao i mnogih drugih zemalja koje, kako tvrdi Stevandić, svoje stavove po ovom pitanju ne iznose javno.
“Mnogi u svijetu javno podržavaju našu borbu za ustavom zagarantovana prava, poput Srbije, Mađarske ili Rusije, a broj onih koji to javno ne govore daleko je veći. Mi smo jedini u BiH koji zagovaramo mir i političku borbu za svoj opstanak”, rekao je Stevandić.
Naglasio je da Banja Luka ima ostvarene kontakte s novom američkom administracijom i da razgovori idu u dobrom pravcu, ali da je “potrebno vrijeme za normalizaciju odnosa koji su narušeni odlukama bivše američke administracije na čelu sa Joeom Bidenom”.
Prema njegovim riječima, potjernice su završni pokušaj obračuna sa RS-om, s ciljem da ona nestane, ili da nastavi samo formalno postojanje, a da njeno rukovodstvo bude izolovano do trenutka dok ne bude eliminisano, kako kaže, “politički, a možda i fizički”. Tvrdi da je ta operacija počela dolaskom Christiana Schmidta u BiH bez odluke Vijeća sigurnosti UN-a.
On je naveo da je bjegunac od zakona i prvi čovjek entiteta Milorad Dodik prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja “samo zato što je rečeno da se Schmidtove odluke neće primjenjivati u RS-u”. Prema njegovim riječima, to je kap koja je prelila čašu nakon koje je NSRS donijela svoje zakone. To je, inače, uobičajeni narativ rukovodstva RS-a, kojim pokušavaju skinuti krivicu sa sebe i prebaciti je na visokog predstavnika.
“Paradoksalno, naša odbrana Ustava BiH i Ustava RS okarakterisana je kao napad na ustavni poredak BiH. Opet na osnovu izmjena Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo nelegalni i nelegitimni Schmidt”, izjavio je Stevandić.
Stevandić smatra da je “vrhunac apsurda – raspisivanje centralne potjernice”, a potom i slanje zahtjeva Interpolu za raspisivanje međunarodne potjernice jer zvaničnici RS-a više neće da se odazovu Tužilaštvu BiH koje, kako on to kaže, “provodi egzekuciju Srba po nalogu Schmidta”.
Prema njegovim riječima, ako se Interpol bude vodio pravdom i svojom dosadašnjom praksom, taj zahtjev će biti odbačen.
“Neće doći do hapšenja jer mi nismo nikakvi bjegunci nego nosioci najviših funkcija u RS-u. Izabrao nas je narod, mi smo štićene ličnosti. Uz to, ja kao narodni poslanik imam imunitet od krivičnog gonjenja za sve što uradim u Narodnoj skupštini. Taj imunitet nikad niko nije ukinuo”, naglasio je Stevandić.
Dotakao se i Zapada, tvrdeći da trenutno koegzistiraju dvije vrste zapadne politike. S jedne strane američka, koja se kako tvrdi zalaže za ukidanje ratova i kriza širom svijeta, koja je spremna na saradnju sa Rusijom, te s druge strane evropska politika koja po njegovim riječima želi ratove, obojene revolucije, nametanje svoje volje drugima.
Stevandić očigledno miješa babe i žabe, s obzirom na to da svoje neustavno djelovanje povezuje s trenutnim studentskim protestima u susjednoj Srbiji.
“Nije slučajno da su na nas u RS-u krenuli onda kada su uvjereni da je Srbija zbog protesta oslabljena i da zbog toga neće moći da pomogne RS-u. Varaju se. Imamo snažnu političku i ekonomsku podršku Srbije, bez ugrožavanja BiH”, naveo je Stevandić.
Prema njegovim riječima, Srbija je itekako sposobna da pomogne RS-u dok istovremeno “privodi kraju svoju borbu protiv unutrašnje obojene revolucije”.
-
Smrtovniceprije 2 dana
Na Ahiret preselio Ćatić (Sakib) Safet
-
Smrtovniceprije 2 dana
Na ahiret preselila Jakupović (Avdić) Zumreta
-
USKprije 4 dana
Uprava pogriješila dužinu staze: Hoće li Airbus moći slijetati u Bihać?
-
Cazinprije 4 dana
Kreće izgradnja ceste u Krajini kojom će se BiH povezati s Europskom unijom
-
USKprije 3 dana
Afera Saniteks: Bivšem direktoru Agencije za privatizaciju USK dvije godine zatvora
-
BiHprije 3 dana
Srušili smo Dodikov i Bakirov san – Bosna cijela na tri dijela! Naš san: Bosna bez entiteta i kantona!