BiH
“Škola više nije sretno mjesto: Djeca imaju visoke prosjeke ocjena, a svako drugo je funkcionalno nepismeno”

Bliži se početak nove školske godine koji sa sobom nosi i radost, ali i brojne izazove. Ipak, u toj priči postoji neka dublja suština koja ukazuje na nedostatke u obrazovnom sistemu, a koji, opet, sa sobom povlače brojne faktore. A ti faktori, kako su sagovornici za N1 naveli, dovode do toga da škola više nije sretno mjesto i da svjedočimo situaciji da je svako drugo dijete funkcionalno nepismeno u Bosni i Hercegovini.
Na početku razgovora nas je interesovalo trebaju li roditelji osjećati stres zbog toga što im dijete kreće u školu ili u prvi razred? Porodična psihoterapeutkinja Armina Čerkić nam je pojasnila da se to treba posmatrati iz konteksta u kojem porodice i djeca žive u Bosni i Hercegovini.
“Taj kontekst nosi sa sobom izazove finansijske i organizacijske prirode koji kod nekih roditelja i djece mogu izazvati stres. Kada govorimo o populaciji djece koja tek kreću u školu to je praktično prvi put da se sistem porodice otvara ka vanjskom sistemu i onda dijete izlazi iz sigurnosti koje daje porodično okruženje u društveni sistem s kojim dosad nije imalo susreta. Djeca i pojedini roditelji se teže otvaraju prema vanjskom svijetu i to može biti u određenom načinu izvor stresa. To najbolje znaju učiteljice koje se nalaze sa prvačićima. S druge strane, kada govorimo o adolescentima i odlasku u srednju školu, izazovi su druge prirode bilo da je to pritisak koji dolazi od vršnjaka ili okruženja. Ponekad taj pritisak dolazi i od roditelja i očekivanja koje imaju, a ponekad i od same djece i kulturnog konteksta koji se pravi”, pojasnila je Čerkić.
“Djeca trebaju biti zahvalna jer imaju mogućnost da se školuju”
Međutim, uprkos svemu tome, nastavlja dalje Čerkić, ti roditelji i djeca imaju puno razloga na kojima mogu biti zahvalni, pogotovo curice.
“Naša djeca, pogotovo curice, imaju priliku da idu u školu, a znate da to djeca u Afganistanu nemaju, zatim, ista sudbina je i sa djecom u Gazi. I ako bismo se fokusirali na ono što imamo, možda je to početak za razmišljanje kako da pomognemo porodicama i djeci”, dodala je.
Nedim Krajišnik iz Step by Stepa je govorio o prelasku djece iz osnovnih u srednje škole pritom ističući da on u tom smislu vjeruje u obrazovanje koje dijete posmatra kao holističko biće.
“Dakle, meni je neodvojivo da se dijete lijepo osjeća i da mu je ugodno i taj koncept socijalizacije i sve što dolazi s tim zajedno s onim što dijete zna. Obrazovanje je proces u kojem vi bildate i um i srce i to je beskrajno važno. Postoji jedna ogromna rupa u sistemu, a to je da vi nemate smislen prijelaz u više razrede, pogotovo iz razredne u predmetnu nastavu koja bi to učinila jednim lagodnim i prirodnim procesom u kojem biste imali te neke odrasle ljude koje do tada nikada nisu vidjeli i koji ulaze ranije u učionicu upoznaju se i stvaraju taj neki odnos koji je veoma važan u obrazovanju i bez njega nema ni učenja ni obitavanja u toj školi, a to se ne dešava. Nije to teško, ali trebaju samo neki pametni ljudi koji će željeti to djeci olakšati”, ustvrdio je Krajišnik.
Strah od prelaska iz osnovne u srednju školu
Dalje dodaje da je taj period beskrajno stresan za djecu budući da oduvijek postoje mitovi i rečenice koje im se upućuju “da sada tek počinje škola i da će biti beskrajno teško”.
“To bi trebao biti jedan prelijepi proces u kojem mi odrasli zajedno sa djecom proživljavamo isto što i oni. I te strahove koje imaju zbog prelaska i koncept znanja koji sigurno nedostaje”, istakao je pa dodao da u našem obrazovnom sistemu hronično nedostaje mnogo stvari:
“Škola više nije to sretno mjesto koje mi imamo negdje u svojim glavama. Ona odavno nije to sretno mjesto ne samo za djecu nego i za odrasle, sistem i cijelo društvo kojem je obrazovanje u jednom trenutku postalo teret. Citirat ću riječi profesora Baucela da ‘mi kao šaljemo djecu u školu gdje ih neki odrasli nečemu podučavaju, a nikad se nismo zapitali ozbiljno šta se u toj školi dešava i kakva nam djeca odatle izlaze’. Nemamo mi relevantnih istraživanja u BiH koja će reći crno na bijelo da postoji stres i anksioznost. Postoji jedno besmisleno istraživanje koje je poslije pandemije izašlo u Kantonu Sarajevo i koje je pokazalo da su nam djeca super u kojem nema tog koncepta anksioznosti ni suicidalnih misli koji je uveliko bio. Imamo podatke da se nastavnici više ne osjećaju ugodno u tom prostoru. Došlo je do neke vrste neprijateljstava i raskola na sve strane”, naglasio je Krajišnik.
Dalje je istakao da briga o ovom sistemu treba biti na cjelokupnom društvu navodeći da problemi u ovom sistemu nisu samo u BiH već i u drugim brojnim državama. Međutim, kako kaže, postoje i one koje su to nadjačale pa su uspjele napraviti čaroliju od škole.
“Treba se isključivo ulagati u nastavnike, a ne da svakodnevno čitamo vijesti da se uložilo u infrastrukturu i sl., ali to ni u kojem smislu ne doprinosi sistemu nauke i obrazovanja. U ovom slučaju je jedino bitno ulagati u dobre nastavnike i samim time ćete imati preduslove da će biti i dobra djeca. Pod tim dobri nastavnici mislim na to da su kompetentni, da se znaju nositi sa trendom, sa novom dječijom realnošću. Neki nastavnici se znaju nositi s tim, neki ne i to boli. Imate nastavnike koji svaki dan i minut ulažu u to da rastu zajedno sa djecom i to je profesija koja je rođena da raste i da uči, ali imamo i jedan broj nastavnika i nastavnica u BiH koji to ne rade. I to i roditelji i zbornice jako dobro znaju. I ono što je moj san u ovoj utopiji jeste da ne postoji nijedan treći faktor koji može urediti nastavničku profesiju osim nje same. Dakle, meni je potrebno i želim vidjeti hrabre nastavnike koji vrlo jasno i artikulisano govore o problemima u školstvu. Ne želim vidjeti masu koja u ovim autokratskim režimima poput ovih koja mi imamo, ne samo u Kantonu Sarajevo ili nekim drugim predjelima BiH, šute na nešto što radikalno krši interes djeteta. Tu smo se ogriješili i kao ljudi i kao profesionalci”, naglasio je.
“Svako treće dijete u školu ode gladno”
Čerkić je poručila da nema sumnje da je obrazovanje nešto što nas tjera naprijed.
“Mi nažalost živimo u društvu u kojem se nažalost obrazovanje ne cijeni dovoljno. Istraživanja su pokazala da ako ćemo imati ovu vrstu vidljivosti nastavnika i ovu vrstu proaktivnosti kod djece, pozitivnog duha kod roditelja, onda je neophodno da imamo vrijednosti kod roditelja koji kažu da je obrazovanje važno. Istraživanja su pokazala da djeca koja završavaju visoke škole i ulažu u svoje obrazovanje ustvari imaju roditelje koji vjeruju u to. Nažalost, trenutno svjedočimo tome da je došlo do jedne degradacije odnosa prema obrazovanju, ne samo nastavnika i djece već nažalost i roditelja. I u onom trenutku kada su roditelji počeli imati takav odnos prema obrazovanju onda smo prestali vjerovati i tako se stres počeo akumulirati jer smo zaboravili razmišljati o tome na koji način tu situaciju možemo promijeniti i doći brzo do rezultata. Paradoks u kojem živimo se ne ogleda samo u obrazovanju već u svakoj sferi našeg života. Kada je riječ o obrazovanju, naprijed bismo mogli ići ako bismo izdvajali djecu koja prave rezultate, nastavnike koji se izdvajaju po svom trudu i pristupu i roditelje koji se samostalno trude da ta djeca idu naprijed”, mišljenja je Čerkić.
Krajišnik je iznio i jedan sasvim drugi podatak kada je riječ o školovanju i porodici.
“Imamo podatke UNICEF-a da svako treće dijete u BiH ide gladno u školu. Dakle, u tom slučaju nema učenja i sna i to su animalne vrijednosti koje vam pomažu samo da preživite. Imate porodice koje, niti imaju vremena da se bave svojom djecom zbog nekih okolnosti i poslova, pa onda imate u nekim kantonima u BiH porodice gdje je muška figura van ove države i to su nevjerovatni brojevi takvih porodica. I onda kada govorimo mi spominjemo masovna univerzalna rješenja kakvo masovno obrazovanje mora biti. Mi smo čak i dokazali da, ukoliko postoji klima i kultura unutar škole, nastavnika, kolegijalnosti i podržavajuće atmosfere, postoje profesionalne zajednice za učenje unutar te škole, mi za djecu koja su već uskraćena od početka možemo poništiti većinu faktora koji dolaze sa tom idejom slabije socioekonomske situacije. Dakle, nama trebaju visoko kvalitetni nastavnici koji mogu napraviti tu promjenu kod djece. Dakle, kada bismo našu djecu prema PISA istraživanju uporedili s onom u drugim zemljama vidjet ćete da kaskamo za 3,5 godine kada je riječ o obrazovanju, a kada dodate tome još djecu iz slabije socioekonomske situacije, ta su kaskanja još veća. I dolazimo do toga da su vannastavne aktivnosti zapravo postale ovisne o mogućnostima porodice. Također, imamo i onu stranu da kada se dijete upućuje da ide na neka dodatna usavršavanja u privatne škole, vrtiće, genijalce i sl., a što može dobiti u redovnom obrazovnom sistemu, onda tu nešto ozbiljno smrdi. Drugi faktor koji ukazuje da tu nešto dobro ne radi jeste broj sati koje djeca provedu na instrukcijama. Šta ta onda škola radi ako mi kao roditelji, a od kojih nemamo svi iste privilegije, moramo sve to dodatno plaćati?”, upitao je Krajišnik.
Na kraju je poručeno da pripadamo tzv. trećem svijetu koje treba jednu kritičku pedagogiju.
“Pedagogiju koja oslobađa. To prvenstveno znači da kada govorimo o saradnji roditelja i nastavnika da je svetost u prosvjetnim radnicima i to je srž te profesije. Lako je reći da su vrata zatvorena i da se roditelji primaju samo na informacijama, roditeljskim sastancima itd. Međutim, moramo govoriti o jednom ozbiljnom partnerstvu gdje obje strane imaju interese. Kao roditelj mogu poći od osnovnih pretpostavki da mi je bitno da je mom djetetu u školi toplo, da je sigurno i da mu je ugodno, ali isto tako moramo i sa te nekakve profesionalne strane razmišljati da trebamo imati određeno mjesto u toj školi kojoj možemo i mi doprinijeti. Mislim da je taj pojam ocjene obezvrijedio sve obrazovne sisteme. Imamo nevjerovatne prosjeke u BiH i kada posmatrate to sa strane rekli biste da su nam djeca genijalna, a nisu, svako drugo je funkcionalno nepismeno. A onda imate roditelje koji napadaju nastavnike pa se onda mi iz nastavničke struke pitamo gdje je nestao profesionalni dignitet. Ima nastavnika koji nemaju taj problem jer ako ja vama znam objasniti šta stoji iza te moje ocjene to je objektivno mišljenje, a ne privatna stvar”, naglasio je naš sagovornik.
“Kada govorimo o marginaliziranim kategorijama, primijetili smo u praksi da su posebno majke te koje u većini slučajeva idu u škole da razgovaraju kada dođe do određenih problema ili izazova dok se očevi uključuju u momentima kada eskalira situacija zato što je na sceni i dalje patrijarhalno društvo. Međutim, suočavamo se s tim da majke koje nisu dovoljno obrazovane ne dobijaju jednaku pažnju niti škole kao ni školskog osoblja zbog toga što one možda ne znaju elokventno razgovarati. I one su tako na samom startu diskriminisane. Kada se govori o odnosima moći na ocjenama one nisu samo tu vidljive već se reflektuju i na način na koji mi pristupamo uslugama, na način na koji komuniciramo i ta djeca su u većini slučajeva također diskriminisana zbog toga iz koje porodice dolaze. Tako da imamo taj neki dio kod tranzicionog postupka u kojem neki ljudi imaju veću mogućnost za razliku od nekih drugih kada je riječ o pristupu uslugama”, zaključila je, između ostalog, Čerkić.
BiH
Inzko poziva na slanje trupa u Brčko: “Ne smijemo ponoviti grešku s Dodikom”

Bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko izjavio je za austrijski agenciju APA da ne vidi neposrednu opasnost od rata u BiH, ali je upozorio na ponavljanje greške “udovoljavanja” predsjedniku bh. entiteta Republlika Srpska (RS) Miloradu Dodiku, te pozvao na slanje međunarodnih trupa u Brčko. Također je ispričao kako je došao do odluke “na koju je i danas ponosan” – da uvede zabranu negiranje genocida u BiH, iako je za to imao “malo podrške”.
Inzko je za APA izjavio da međunarodna zajednica u BiH ima “više instrumenata” za djelovanje, poput demilitariziranog distrikta Brčko, koji dijeli RS na dva dijela. “Tamo bi međunarodne trupe mogle igrati odlučujuću ulogu”, rekao je on. Objasnio da bi to “paraliziralo” djelovanje zapadnog dijela RS-a, gdje se nalazi Banja Luka, jer ovaj dio više ne bi imao direktnu kopnenu vezu sa Srbijom.
Kako bi se spriječila opasnost od rata, također se zalagao za “još snažniju prisutnost vojnika EUFOR-a u cijeloj zemlji”.
Nakon rata, u Bosni i Hercegovini je bilo 60.000 vojnika.
“To nije više moguće niti potrebno, ali pojačana, vidljiva prisutnost svakako jeste”, rekao je Inzko, no nije naveo konkretne brojeve.
Dodao je da je “sretan i zahvalan” što EUFOR već pojačava svoju prisutnost. Trenutno ova trupa broji oko 1.000 vojnika, a Austrija je najveći izvor trupa sa 227 vojnika.
“Dodik živi od haosa, ne smijemo ponoviti grešku”
“Nikako ne smije doći do politike udovoljavanja sa evropske strane, politike ustupaka i ponovnog izlaska u susret Dodiku”, naglasio je Inzko.
“Ovu grešku smo već prečesto pravili, čak i tokom mandata EU visokih predstavnika (Javier) Solane i (Catherine) Ashton. Dodik živi od haosa, konflikata i prijetnji, a da bi ga smirili, uvijek se ponovo ustupalo. Ovaj put, molim vas, ne. Jer ko želi uništiti državu, mora računati s posljedicama”, objasnio je.
U tekstu se navodi da je Inzko bio visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini od 2009. do 2021. godine.
“Već na početku svog mandata bio je meta Dodikovih napada, koji mu je slao hiljade razglednica s natpisom „Inzko, go home“, od kojih su neke bile s ručno ispisanim prijetnjama smrću”, piše APA.
“Balkan nije prioritet za Rusiju”
“Rekao bih da Balkan trenutno nije prioritet za Rusiju, ali da Rusija veoma pažljivo prati događaje tamo”, rekao je Inzko.
U tekstu se navodi da Dodik nije imao sreće ni sa Sjedinjenim Američkim Državama.
“Naručio je crvenu bejzbol kapu, osvijetlio svoj radni prostor sa Trumpovim parolama i američkom zastavom, ali je ministar vanjskih poslova, republlikanac Marco Rubio ponovo potvrdio nepovredivost granica Bosne, kao što su to ranije činili republikanski predsjednici Bush stariji i Bush mlađi” rekao je Inzko.
“Mir na Balkanu znači i mir u Austriji”
“Prema mojoj procjeni, do oružanog sukoba neće doći, ali mogući su pojedinačni, ograničeni incidenti”, odgovorio je Inzko na pitanje o trenutnoj opasnosti od rata u Bosni i Hercegovini.
Međutim, naglasio je da ljudi u zemlji trenutno imaju strah i osjećaju nesigurnost.
“Nikada nisam dobio toliko poziva kao sada. Neki su već spakovali kofere”, rekao je bivši visoki predstavnik.
On je istakao da se Austrija u vezi BiH ponaša “veoma oprezno” i šalje svoje vojnike samo tamo gde je to odobreno od strane Vijeća sigurnosti UN-a.
Zahvalio se novoj ministarki vanjskih poslova Beate Meinl-Reisinger na njenim nedavnim “kristalno jasnim riječima” o Bosni i Hercegovini.
“Nema podjele zemlje i potrebno je jačanje vladavine prava! Tu nema neutralnosti”, rekao je, aludirajući na pitanje uvođenja sankcija Dodiku. Istakao je da Balkan ne smije postati “crna mrlja na karti”, te dodao: “Mir na Balkanu znači i mir u Austriji”.
“Uklanjanje međunarodnih sudija i OHR-a bi bila ogromna greška”
Inzko je skeptičan prema idejama da bi se Bosna i Hercegovina mogla politički stabilizirati brzom prijemom u EU.
“Stanovništvo bi to zaslužilo, ali neki političari ne. Jedan od načina da se otkloni opasnost od rata bila bi masovna prisutnost međunarodnih snaga”, rekao je.
Također je istakao da je bila “ogromna greška” poslati međunarodne sudije i tužioce kući. Istakao je da bi to trebalo da se desi tek nakon trajne stabilizacije zemlje, uporedivši situaciju s okupacijom Austrije nakon Drugog svjetskog rata. Naglasio je da se treba zadržati funkcija međunarodnog visokog predstavnika, navodeći da je on “dio delikatne ravnoteže predviđene Dejtonskim sporazumom”.
Visoki predstavnik je “utoliko jači koliko više podrške dobije od međunarodne zajednice”, rekao je Inzko. On je istakao da je ponosan što je tokom svog mandata “branio i jačao” državne institucije poput Ustavnog suda, Centralne banke, Izborne komisije, pravosuđa i Granične policije.
“Zakon na koji sam i danas ponosan”
Međutim, naveo je da je imao “malo podrške” kada je iskoristio svoja ovlaštenja da donese zakon o zabrani negiranja genocida nakon što su dvojica srpskih lidera, Radovan Karadžić i Ratko Mladić, pravosnažno osuđeni za genocid u Srebrenici.
Inzko je u intervjuu opisao kako je došao do odluke o donošenju zakona koji je, kako je rekao, smatrao da “duguje preko 8.000 ubijenih mladića i odraslih”.
“U pet sati ujutro otišao sam u Srebrenicu, razmijenio misli s mrtvima i u podne u Sarajevu potpisao zakon”, rekao je.
Naveo je da ga je tada čak i tadašnji evropski komesar za proširenje, Oliver Varhelyi, optužio za destabilizaciju.
Međutim, istakao je da je “na zakon, koji kriminalizuje i veličanje ratnih zločinaca, i danas ponosan”.
N1
BiH
Članica EU uvodi sankcije: Dodiku, Stevandiću i Viškoviću bit će zabranjen ulazak u Njemačku

Njemačke vlasti uvest će mjere prema trojici čelnika Republike Srpske, saznaje Istraga iz više diplomatskih izvora. Mjere će biti uvedene najkasnije do kraja ove sedmice.
Prema informacijama Istrage, pod “sankcije” će predsjednik RS Milorad Dodik, predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić i premijer RS Radovan Višković.
Ove mjere podrazumijevaju zabranu ulaska navedenom trojcu na teritoriju Njemačke. Akti su, kako saznajemo, već pripremljeni i uskoro se očekuje konačni potpis koji će značiti da sankcije stupaju na snagu.
Podsjetimo, Dodik, Stevandić i Višković su pod istragom zbog sumnje da su počinili krivično djelo napad na ustavni poredak BiH. Za njima je raspisana centralna potraga. Međutim, Generalni sekretarijat Interpola je odbio zahtjev Bosne i Hercegovine za raspisivanje međunarodne potjernice. To znači da se Dodik može nesmetano kretati van granica BiH.
Zbog mađarskog veta, EU ne može uvesti sankcije prema Dodiku. Stoga države članice EU odlučuju samostalno djelovati. Prva u nizu je Njemačka, a očekuje se da slične sankcije usvoji i Austrija.
BiH
Stevandić likuje zbog odluke Interpola: Ovu priliku nećemo propustiti, hvala Vučiću na uspravnom držanju

Odluka Interpola da odbije rapisivanje potjernice predstavlja šamar visokom predstavniku Christianu Schmidtu i pravosuđu BiH koje radi po njegovom nalogu. Ovo je kazao predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić, za kojim je raspisana centralna potjernica Suda BiH.
Stevandić, naime, smatra da je takva odluka najvećim dijelom rezultat promjene geopolitičkih okolnosti, ali i jačanja Srbije, koja je, kao što je poznato, prva poslala žalbu Interpolu.
– Prije 15 godina niko ne bi obraćao pažnju na međunarodno pravo. Uz snagu Srbije i mi smo stasali. Bio sam u bar desetak parlamenta u evropskim zemljama, komunicirao sam sa velikim brojem evroparlamentaraca… To prije 15 godina to ne bih mogao. Prije 15 godina bi predsjednik Srbije klečao pred engleskim ambasadorom, a sada je predsjednik Aleksandar Vučić rekao britanskom ministru spoljnih poslova da je Republika Srpska crvena linija i da se on u to ne treba miješati, kazao je Stevandić za TV Pink, a prenio je RTRS.
Upravo zbog toga, dodao je Stevandić, obojena revolucija nije samo u Srbiji, nego je i u Banjoj Luci, po sistemu spojenih posuda.
– Nisu oni slučajno odabrali ovaj momenat da pokušaju nas da eliminišu, čak i fizički, kada se Srbija pokušava zaljuljati blokadama. Samo neobrazovani ljudi ili oni koji se politikom bave po narudžbi i plaćanju, ne razumiju šta se sada dešava. Dešavaju se velike svetske promjene. Malo kada je Srbija bila na nogama, sada je ta prilika. Prema tome, odabrali su trenutak kada bi sječama nas u Republici Srpskoj poslali poruku i Srbiji, ustvrdio je Stevandić.
Međutim, dodao je da je da su “dobili su šamar i obrazloženje Interpola da se u BiH radi o političkom progonu zvaničnika RS-a”.
– To je za nas otvorilo novu perspektivu odnosa unutar BiH i mi to nećemo propustiti. Hvala predsjedniku Vučiću na uspravnom držanju. Znamo koliko ima pritisaka koje on ne spominje, šta se sve ispod žita nudi da bi se dobile naše glave. Ovovremenska Srbija se ničeg nije odrekla, iako je u nemogućim istorijskim uslovima kada pokušavaju da joj zaustave ekonomski napredak, vojno snaženje, geopolitičku ulogu, ali i ulogu lidera na Balkanu. Srbija se nije odrekla ni Srba na Kosovu, ni suvereniteta Republike Srpske, ni bratskih odnosa sa Srbima u Crnoj Gori, zaključio je Stevandić.
BiH
Isak pozvao institucije na odgovornost: Postaje neozbiljno, da sam ja na čelu SIPA-e, Dodik bi bio uhapšen

– To je ono što sam i ranije govorio, ako se bude postupilo kako se do sada postupalo, bit će raspisana. Desio se neki presedan da nije raspisana. Da li je to poruka da mi sami riješimo taj problem ili nešto drugo, ne znam – započeo je Isak.
Potom je istakao kako bi se nadležne državne institucije trebale uhvatiti ukoštac te riješiti trenutnu situaciju.
– Ako ne mogu riješiti, kakvu poruku onda šalju? Ako se Dodik ne može lišiti slobode, a radi ovo što radi, onda se te institucije trebaju prestati baviti tim poslovima. Mi imamo nadležnost na prostoru FBiH, nemamo na prostoru RS-a. Ukoliko dođe na teritoriju FBiH, nebitno koji kanton, ili će kantonalna ili federalna policija reagovati.
Tamo SIPA, Granična policija i MUP RS-a imaju obavezu djelovati. Nek’ rade svoj posao. Ovo postaje malo neozbiljno. Ako ne mogu raditi svoj posao, onda neko treba da odgovara za ovo – mišnjenja je ministar.
Tvrdi da bi svoj posao odradio da je FUP dobio nalog na bilo kojem području.
– Jesmo li do sada sve lišavali slobode, nebitno iz kojeg naroda. Lišeni su slobode i zvaničnici iz srpskog, bošnjačkog i hrvatskog naroda. Zbog čega je ovo? Ja ne kažem da se nešto treba nezakonito raditi već da osobe moraju biti lišene slobode, predate u nadležnost tužilaštva i sudova, a da te institucije odluče je li neko odgovoran ili ne, odnosno utvrđuju krivicu. Ali da se kreće slobodno po prostorima gdje neka od agencija ima nadležnost, ja smatram da treba dovesti u pitanje odgovornost te agencije, nebitno o kojoj se radi.
Ja da sam na čelu SIPA-e, Dodik bi bio lišen slobode. Ili da sam na čelu bilo koje institucije koja ima ingerencije na prostorima RS-a, ili eventualno da mi dobijemo nalog u saradnji sa određenim policijskim agencijama da to uradimo, mi nećemo bježati od toga. Ovo je toliko neozbiljna poruka građanima – kaže Isak za Faktor.
Pozvao je Sud i Tužilaštvo da odmah poduzmu potrebne mjere te poručio da agencije moraju odgovoriti njihovom zadatku.
– Ako ne, da se pokrenu potrebne procedure protiv svih onih koji opstruišu rad – kaže ministar te dodaje:
– Stojim iza najjače policijske agencije u BiH. I treba li to da znači da mene sutra niko ne može lišiti slobode? To je smiješno. Ako sam odgovoran, prvo ne bih ni dozvolio da me neko lišava slobode već bih sam otišao da na sudu dokažem svoju nevinost. Ne bih nikad ugrožavao bilo koga. Mi koji obnašamo dužnost u ovoj državi moramo biti primjer građanima. Pred zakonom smo svi isti – zaključuje ministar.
BiH
Helez: Srbija javno krije 64 optuženika za ratne zločine u BiH, te štiti Dodika i Stevandića

Ministar odbrane Zukan Helez je oštro je odgovorio funkcionerima Srbije koji se miješaju u unutrašnju politiku Bosne i Hercegovine.
Osuđenik i optuženik
U svom postu na društvenim mrežama ministar Helez je podsjetio da: “Srbija javno krije 64 optuženika za ratne zločine u BiH te štiti osuđenika Milorada Dodika i optuženika Nenada Stevandića.”
On je kazao da je uputio pisma Visokom predstavniku u BiH Christianu Schmidtu, zemljama članicama PIC-a, šefu Delegacije EU u BiH ambasadoru Luigi Soreci, komandantu NATO Štaba u Sarajevu brigadnom generalu Matthew A. Valasu, komandantu EUFOR-a generalu Florinu-Marianu Barbu u kojem je naveo da Srbija po ko zna koji put zloupotrebljava institut dvojnog državljanstva i tzv. specijalne veze u zaštiti kriminalaca i ratnih zločinaca.
Njegov status prenosimo u cijelosti:
Cijeli svijet zna da su najtraženiji svjetski ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić decenijama krili u Srbiji, kao što se i danas zna da Srbija javno krije 64 optuženika za ratne zločine u BiH te štiti osuđenika Milorada Dodika i optuženika Nenada Stevandića.
Uputio sam pismo Visokom predstavniku u BiH Christianu Schmidtu, zemljama članicama PIC-a, šefu Delegacije EU u BiH ambasadoru Luigi Soreci, komandantu NATO Štaba u Sarajevu brigadnom generalu Matthew A. Valasu, komandantu EUFOR-a generalu Florinu-Marianu Barbu u kojem sam naveo da Srbija po ko zna koji put zloupotrebljava institut dvojnog državljanstva i tzv. specijalne veze u zaštiti kriminalaca i ratnih zločinaca.
Ivica Dačić, ministar unutrašnjih poslova Srbije u tehničkom mandatu je 27. marta izjavio da su Milorad Dodik i Nenad Stevandić državljani Srbije i da međunarodne potjernice na koje se Bosna i Hercegovina poziva ne predstavljaju osnov za postupanje jer nisu prošle kontrolu o ispunjenosti uslova i da je angažiranje Srbije spriječilo raspisivanje potjernice Interpola za predsjednikom manjeg bosanskohercegovačkog entiteta Miloradom Dodikom i predsjednikom Skupštine RS Nenadom Stevandićem.
Milorad Dodik je objavio da je dobio informaciju od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je Interpol odbio zahtjev Suda BiH za raspisivanje crvene potjernice za njim i Nenadom Stevandićem.
Šezdeset četiri bivša pripadnika VRS-a, MUP-a RS-a i civilnih struktura vlasti RS-a optuženih za ratne zločine i genocid se nalaze u bjekstvu i kriju u Srbiji. Srbija je zločincima dala državljanstva da bi ih zaštitila krivičnog progona i tako sakrila od ruke pravde, jer Srbija ne izručuje svoje državljane te pri tom blokira i opstruira suđenja u Srbiji.
Najviše ih je optuženih za zločine protiv čovječnosti vezane za genocid u Srebrenici – njih devet. Predvodi ih Milenko Živanović, nekadašnji komandant Drinskog korpusa VRS-a.
Dugogodišnji bjegunac pred rukom pravde je i Tomislav Kovač, nekadašnji komandant Štaba policijskih snaga i ministar unutrašnjih poslova RS. Njega optužnica, potvrđena pred Sudom Bosne i Hercegovine 18. januara 2018., tereti da je komandovao policijskim snagama koje su sudjelovale u genocidu u Srebrenici.
Optužnicu protiv Milomira Savčića Sud Bosne i Hercegovine je potvrdio 13. januara 2020. Tereti ga da je, kao komandant 65. zaštitnog motorizovanog puka Glavnog štaba VRS-a, u čijem sastavu je bio i bataljon vojne policije, pomagao u genocidu. Milomir Savčić je bio predsjednik Boračke organizacije RS-a i Sud mu je nakon potvrđivanja optužnice zabranio obavljanje te dužnosti.
Šest bjegunaca optuženih da su počinili teške ratne zločine na području općine Prijedor također se nalaze u Srbiji
U bjekstvu i pod zaštitim Srbije su po četiri optužena za zločine počinjene na području Foče, Vlasenice, Sarajeva i Ključa.
Duško Kornjača je u bjekstvu skoro deset godina, živi u Novom Sadu. Za njega je Aleksandar Vučić, aktuelni predsjednik Republike Srbije, rekao da nikada neće biti izručen BiH. Optužnica je potvrđena na Sudu Bosne i Hercegovine 8. juna 2015. godine tereti ga da je, kao predsjednik Kriznog štaba, te predsjednik Skupštine opštine Čajniče i ministar odbrane u vladi SAO Hercegovine, kao učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, planirao i naredio progon nesrpskog stanovništva općine Čajniče.
Istu metodologiju i zloupotrebu sa državljanstvima, Srbija je koristila prema Interpolu i u slučajevima Dodika i Stevandića, lica koje potražuje Sud BiH. Srbija danas sa Rusijom i Mađarskom uvodi nove međunarodne standarde, a to je da štiti svoje državljanine —kriminalce iz BiH, koji prijete državnim institucijama i javno zagovaraju sukob regionalnog karaktera.
Tražim podršku PIC-a da se na vrijeme i efikasno obračunamo sa srbijanskim državljanima koji podrivaju Ustav BiH i zloupotrebljavaju entitetske institucije.
Pozivamo članice PIC da daju podršku institucijama BiH da uspješno odgovore na odluku Interpola, jer je Srbija od ranije poznata kao država koja je zloupotrebljava sistem Interpola za raspisivanje potjernica.
Cijeli svijet zna da su najtraženiji svjetski ratni zločinci Karadžić i Mladić decenijama krili u Srbiji, kao što i danas zna da Srbija javno krije 64 optuženika za ratne zločine u BiH te štiti osuđenika Dodika i optuženika Stevandića.
BiH
Kamo dalje, Konače: Trojka se “obračunava” sa Dodikom dajući Čoviću sve što zatraži!

Da je general Mehmed Alagić kalkulisao, kao što današnji policijski generali poslije bitke kalkulišu, Vlašić bi bio Republika Srpska. Da devetorica sarajevskih policajaca nisu položila svoje živote hapseći Mušana Topalovića Cacu, pobuna dijela Armije RBiH bi bila uspješna. I ko zna kako bi danas izgledala država Bosna i Hercegovina.
Piše: Avdo Avdić
Danas, trideset i tri godine nakon što je, preko Yutela, uvjeravao građane Sarajeva da se JNA ukopava na brdima kako bi štitila grad, Predrag Kojović, ponovo, preko današnjih yutela, uvjerava građane da će pobuna Republike Srpske biti ugušena hapšenjem Milorada Doodika. Samo je bitno, kaže Kojović, da se ne vrši pritisak na policijske agencije da hapse. I bitno je, kaže, da se ne srlja.
Prolazi već drugi mjesec kako nas zvaničnici iz sarajevske Trojke uvjeravaju da “država ima odgovor”, da će “Dodik biti uhapšen”, da će “Milorad pobjeći”. Prolazi već drugi mjesec, a mi čekamo one garancije što ih je u Predsjedništvo BiH donio Denis Bećirović. Prolazi već drugi mjesec od početka napada na ustavni poredak, a Kaje Kallas i njenog EUFOR-a nema. Prolazi već drugi mjesec otkako je Sabina Ćudić “izbacila” SNSD iz vlasti. Prolazi već drugi mjesec otkako je Ramo Isak najavio hapšenje Milorada Dodika, a Elmedin Konaković “prizemljenje” Dodikovih letjelica. Prolazi već drugi mjesec otkako su nam Dragan Mioković i drugi obećali da će Milorad Dodik uskoro biti u Vojkovićima i da neće moći putovati.
Gdje je Milorad Dodik danas? U Banjoj Luci. Gdje je bio jučer? U Moskvi. Nekoliko dana ranije je bio u Izraelu. U međuvremenu je bio u Srbiji i telefonski razgovarao sa Orbanom. Otkako je Sud BiH za njim raspisao “centralnu” potjernicu Milorad Dodik je imao više međunarodnih susreta i posjeta nego ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, Koji nas je vratio na “svjetsku političku scenu” tako uvjerljivo da danas ni Interpol ne prihvata zahtjeve Bosne i Hercegovine.
Evo, prolazi već drugi mjesec otkako je Republika Srpska srušila ustavni predak Bosne i Hercegovine. SIPA u RS-u hapsi sitne prijestupnike, Granična policija statira, MUP RS-a salutira bjeguncima, a Džermin Pašić, državni tužilac heroj mjeseca iz vremena kada je brao srebrene maline, odmara. Jer, znate, nije Milorad Dodik isto što i Fadil Novalić. Fadila su ganjali čak i poštari, a Dodika ne smiju ni specijalci.
Prolazi, evo, već drugi mjesec otkako Dodika hapse i izbacuju iz vlasti. Proći će, siguran sam, još najmanje pet puta toliko, a Dodik neće biti uhapšen, niti će njegovi ministri u Vijeću ministara BiH biti smijenjeni. A i tada će nas Peđa Kojović, baš kao danas i baš kao 92., uvjeravati da se ne trebamo brinuti. Jer ovo što Dodik radi ne ugrožava općinu Centar i Vladu Nihada Uka. I koga u tom biračkom tijelu NS-a boli ona stvar za nekim Kozarcem, koji je, za Peđu Kojovića, tamo negdje u blizini Jelaha.
Sjećate li se ove izjave?
“Nećemo u slučaju nepoštivanja nekih sudskih odluka i presuda, slati naoružane ljude na naoružane ljude, jer Milorad Dodik kontroliše jedan dio MUP-a RS. On traži procese, skandale ili incidente koji bi pomogli njegovom ostanku na vlasti. Institucije BIH će pobijediti, ali odluke će biti zasnovane na racionalnim argumentima, a ne na padanju u vatru, jer kad utakmicu gubi Dodiku treba incident kako bi scovie iza toga sakrio”.
Ovo je, prije tačno mjesec dana, u rijetkim trenucima iskrenosti, izgovorio predsjednik vladajućeg NiP-a Elmedin Konaković. Bosna i Hercegovina, dakle, neće slati policiju na Dodika. A Interpol je rekao da ni druge države neće slati svoje policajce na Dodika. Što, u zbiru, znači da niko neće slati policiju na Dodika.
Prema tome, Milorad Dodik će ostati na slobodi. I nastavit će rušiti ustavni poredak Bosne i Hercegovine, sve dok neki “međunaordni faktori” ne kažu – vrijeme je za pregovore.
Državni udar, kaže ministar Konaković u svom redovnom stanju obmana i laži, jenjava. Baš jenjava. Eno, Vlada RS najavila prekid finansiranja pravosudnih institucija koje ne provode (neustavne) zakone RS. Konaković to nije ni primijetio. Jer, znate, Bakir, Sebija, Komšić, SDA, režim, Senja, Reuf, Jahja i slični su smetnja relaksaciji odnosa.
Da bi Milorad Dodik pao, uvjerava nas Trojka, nije nužno da SIPA ode u Banja Luku i da ga uhapsi. Dodikova sila i nepravda se, ako slušate doskorašnjeg NS-ovca Damira Nikšića, ruši imenovanjem Zorana Krešića u Upravni odbor Federalne televizije. Ili, ako slušate NiP-adiju, izmjene Izbornog zakona i “treća” izborna jedinica su najefikasnije metode za obračun za rušiteljima ustavnog poretka iz Republike Srpske.
Da Dragan Čović neće izdati Milorada Dodika shvatio je to, malo prekasno, i Nebojša Vukanović, “haman” ministar sigurnosti BiH. Siguran sam, nekako, da to shvataju i sarajevski trojkaši. Ali neki od njih, poput Konakovića, to ne smiju javno priznati zbog ranije preuzetih “obveza” prema službenom Zagrebu, dok neki svjesno, baš kao Peđa Kojović 92., uspavljuju “objektivnu” sarajevsku javnost riječima da je sve ok.
Hvali se, jučer, ratnik iz dijaspore Denis Zvizdić da je Ustavni sud BiH zaustavio proces konstituisanja VSTV-a RS. Čime? Suspenzijom Pravinika i prijavom Tužilaštvu BiH? Onom istom Tužilaštvu koje nije naredilo provođenje akcije hapšenje Milorada Dodika zbog napada na ustavni poredak BiH. A koliko vlasti RS poštuju odluke Ustavnog suda BiH pokazuje i ona zastava Srbije koja još nije uklonjena, iako nas je Denis Bećirović izvijestio da Zakon o zastavi RS, zahvaljujući baš njemu, više ne vrijedi, piše Istraga.
Prolazi, evo, već drugi mjesec otkako je Dodik srušio ustavni poredak Bosne i Hercegovine. I proći će još najmanje pet puta toliko dok i građani shvate da ih lažu kada kažu da će Dodikovi policajci pucati na SIPA-u. Evo, čak i da ne lažu, ne mogu meci Dodikovih par policajaca biti prepreka za odbranu države. Dodiku ne odgovara rat. Ne odgovaraju mu oružani incidenti. Njemu treba mir. Za mirni razlaz. Jer, rekog, da Alagićevi, Dudakovićevi i drugi vojnici Armije RBiH nisu spremni bili ići na metke, danas bi Bosne i Hercegovine bilo na još manjem prostoru.
-
Smrtovniceprije 5 dana
Na Ahiret preselio Ćatić (Sakib) Safet
-
Smrtovniceprije 5 dana
Na ahiret preselila Jakupović (Avdić) Zumreta
-
Smrtovniceprije 2 dana
Na ahiret preselila Kudić (rođ. Kukić) Đula
-
USKprije 7 dana
Uprava pogriješila dužinu staze: Hoće li Airbus moći slijetati u Bihać?
-
Cazinprije 7 dana
Kreće izgradnja ceste u Krajini kojom će se BiH povezati s Europskom unijom
-
USKprije 6 dana
Afera Saniteks: Bivšem direktoru Agencije za privatizaciju USK dvije godine zatvora