Connect with us

Religija

Susret Azraila i Musaa alejhis-selam

Published

on

Pričao nam je Mahmud, pričao nam je ‘Abdurrezzak, koji je rekao: Obavijestio nas Me’amer, koji je prenio od Ibn Tavusa (‘Abdulaha), koji je prenio od svoga oca, a on od Ebu Hurejre, r.a., da je on rekao: – Poslat je melek smrti Musau, a.s. Kada mu je došao, on ga je ošamario. Melek se vratio svome Gospodaru i rekao: – Poslao si me robu koji ne želi smrt! – Allah, dž.š., povratio je njegovo oko i rekao: – Vrati se i reci mu da stavi svoju ruku na leđa bika, te da će za svaku dlaku koju poklopi svojom rukom imati godinu života! – On je pitao: – Gospodaru, što će biti poslije? – Gospodar je odgovorio: – Poslije će doći smrt. On je kazao: – Neka bude sada! – Potom je zatražio od Allaha da ga prikuči Svetoj zemlji koliko se može kamenom dobaciti. Allahov Poslanik, s.a.v.s., dodao je: – Da smo tamo, sigurno bih vam pokazao njegov mezar, koji se nalazi pored puta kod crvene dine.

 

El-Kastalanijev komentar hadisa

Jahja b. Musa je poznat kao Hatt. ‘Abdurrezzak je Ibn Hammam el-Humejri, čiji je učitelj bio Es-San’ani, Me’amer b. Rašid. Ibn Tavus je ‘Abdullah, koji prenosi od svoga oca Tavusa, a on od Ebu Hurejre, r.a., da je on rekao: – Poslat je melek smrti, tj. rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Allah je poslao meleka smrti Musau, a.s. Melek je došao u liku čovjeka, kada je Musa, a.s., imao 120 godina. Kada mu je došao, Musa je mislio da se radi o čovjeku, koji je ušao u njegovu kuću bez dozvole, kako bi mu nanio zlo. Nakon što je ostvario takvu prijedodžbu, ošamario ga je (kod Ebu el-Vakta stoji: pa ga je ošamario), tj. udario ga rukom po oku, jer je bio u ljudskom obliku, a ne u liku meleka, te ga izbio.

Kod Ahmeda stoji: Zaista ljudi vide meleka smrti, kada im dođe, pa je tako došao Musau, a on ga je ošamario i izbio mu oko, pa se ovaj vratio svome Gospodaru i rekao mu: – Gospodaru moj, poslao si me robu koji ne želi smrt! – Postoji dodatak u poglavlju Ko želi da bude ukopan u Svetoj zemlji iz poglavlja Dženaze: – Pa mu je Allah, dž.š., povratio oko.

Rečeno je da izbijanje oka, o kojem se ovdje govori, predstavlja metaforu: on je raspravljao i diskutirao s njim, pa ga je potukao dokazima. Kaže se: „Izbio je oko tom i tom“, kada ga je potukao dokazima. No, to je tumačenje slabo, zbog riječi: Pa mu je Allah povratio oko.

Rekao je On, njegov Gospodar: – Vrati se do njega i reci mu neka stavi svoju ruku na leđa bika. Za svaku dlaku koju bude svojom rukom poklopio pripast će mu godina života! – Rekao je on, tj. Musa: – Gospodaru, šta će biti poslije?, nakon proteka ovih godina: život ili smrt. Rekao je Allah, dž.š.: – Poslije toga će doći smrt.- Rekao je on, tj. Musa: – Neka onda bude sada (smrt). – Ebu Hurejre, r.a., dodao je: – Pa je zatražio od Allaha, dž.š., da ga prikuči Svetoj zemlji, kako bi bio u njoj ukopan, zbog toga što je ona blagoslovljena. Koliko se može kamenom dobaciti znači da bude približen toliko da, kada se baci kamen od njegova kabura može biti dobačen do El-Mesdžidul-Aksa/Bejtul-Makdisa.

Musa je tada bio u pustinji i tražio je da njegov mezar bude prikučen. Nije tražio da bude u samom El-Mesdžidul-Aksau, zbog toga što se bojao da ne postane poznat i da ljudi ne odu u zabludu.[1]

Rekao je Ibn ‘Abbas: – Da jevreji znaju gdje se nalaze mezari Musaa i Haruna, obožavali bi ih kao bogove, pored Allaha.

Riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da smo tamo, znače: na tom mjestu. Kod Ebu Zerra stoji: A da smo tamo, pokazao bih vam njegov mezar, koji se nalazi pored puta ispod crvene dine. U nushi stoji pored crvene dine, a to je pješčana gomila. Ne postoji tekst kojim se daju bliže oznake kojima se opisuje njegov mezar.

Njegov mezar je već postao čuven u Erihi, kod crvene dine (po tome što je to njegov mezar), a Eriha je u Svetoj zemlji.

Zatim El-Kastalani dalje navodi: Kada je u pitanju to da se kod njegovog časnog mezara vidi nešto nalik kubbetu, kao i da se javlaju razne pojave i čuda, Allah najbolje zna da li je to uistinu tako.

Međutim, prenio nam je šejhul-islam El-Burhan b. Ebi Šerif da se tamo, kada se počini nešto nedozvoljeno, pojave pomrčina i zemljotres, sve dok se ne ostavi ta praksa. Tada i te pojave prestanu.

Vehb b. Munebbih je prenio da je melekima bilo povjereno da ga ukopaju i da mu klanjaju dženazu (El-Kastalani).

El-Kastalani u Knjizi o dženazama, u poglavlju Ko želi da bude ukopan u Svetoj zemlji, navodi Vehbove riječi: – Izašao je Musa da obavi neku od svojih potreba. Prošao je pored grupe meleka koji su kopali kabur, od kojeg nije vidio do tad ništa ljepše, te ih je upitao: – Za koga kopate ovaj kabur? – Oni su odgovorili: – Bi li želio da bude za tebe? – On je odgvoorio: – Volio bih. – Oni su rekli: – Siđi, lezi u njega i okreni se prema svome Gospodaru! – On je to uradio, a zatim je lagahno uzdahnuo i Allah mu je uzeo njegovu dušu. Meleki su ga zagrnuli zemljom.

Rečeno je: – Melek smrti mu je došao s jabukom iz Dženneta, pa ju je on okusio. Potom mu je uzeta duša.

El-Kastalani je u Knjizi o dženazama naveo: – Allah je poslao meleka smrti Musau, a.s., u ljudskom liku, s obavještenjem i iskušenjem. Kada mu je došao, on je pomislio da se uistinu radi o čovjeku, koji je ušao u njegovu kuću, kako bi mu nanio neko zlo. Nakon što je to tako pojmio, ošamario ga je, tj. udario ga rukom po oku, jer mu je došao u ljudskom, a ne u liku meleka.

Moguće je da je Musa, a.s., znao da je to melek smrti i da se udarcem opirao smrti. Prvo tumačenje je bolje, a tome u prilog ide činjenica da je došao da ga usmrti i nije mu ostavljao nikakva izbora, a Musa, a.s., znao je da melek smrti ne uzima dušu dok prethodno ne dadne izbor. Zato, kada mu je on drugi put ponudio izbor, on je rekao: – Neka bude sada!

Kazat ćemo da, ako se to uzme kao ispravno, onda je tvrdnja da govor ima preneseni smisao, u kojem se ne misli na bukvalno izbijanje oka, nego na nadjačavanje dokazima, ispravna, zbog toga što mu je iznio kontraargument pitanjem: Kako da mi uzmeš dušu, a nisi mi ponudio mogućnost izbora?! Zna se da je vjerovjesnicima davana mogućnost izbora prilikom uzimanja njihovih duša i taj argument je i bio iznesen.

 

[1] Jer bi mogli uzeti njegov kabur kao mjesto na kojem će činiti ibadet i koje će posvetiti, pa time u zabludu zapasti.(op.prev.)

islam.ba

BiH

Muslimanska radna etika

Published

on

Muslimanska radna etika

datum objavljivanja: 1.05.2024.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli / Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu.

Bez obzira što je vrijeme robovlasništva daleko iza nas, danas se određeni poslodavci prema radnicima nerijetko odnose kao robovlasnici prema robovima.

Navedimo nekoliko primjera u tom kontestu. Iako je radno vrijeme naznačeno u ugovoru, radnik je obavezan ostati dokasno navečer. Poslodavac ne pomišlja na obaveze koje njegov radnik ima, naročito ako se radi o porodičnom čovjeku.

Ovo je naročito važno u proljetno doba kada radnici s minimalcima pokušavaju nakon radnog vremena obrađivati zemlju, jer njegov budžet ne dozvoljava kupovinu svježeg voća i povrća, kao i zimnice, u bilo koje doba godine. Od radnika se zahtijeva da za minimalnu platu obavlja posao više ljudi, a često prihod ne odgovara zakonom utvrđenim platnim listama.

Poslodavac nije svjestan da upravo ovom nepravdom stavlja u iskušenje radnika da ne obavlja svoj posao revnosno, ili štaviše da počne ga potkradati. Postoje poslodavci koji daju zakonom zagarantiranu plaću, ali nakon njene isplate radnici su obavezni vratiti određenu sumu poslodavcu.

Kao da je riječ o haraču. Te obespravljene radnike svakodnevno gledamo u našim porodicama, familijama džamijskim odborima, prvim saffovima…

Naravno, u sveopćoj paranoji poslodavac će tražiti od bližih saradnika, ili radnika koje smatra povjerljivim, da špijuniraju pa čak i podmeću robu drugim radnicima testirajući ih da li će pokušati krasti.

 

Također, poslodavci često traže od radnika da skrivaju sve propuste firme; porez, nehigijenske uvjete i rok trajanja robe itd.

Mnogi radnici rade “nacrno” bez ikakvog osiguranja, a da bi se ispunila zakonska obaveza poslodavac će umjesto radnika “prijaviti” sebe, svoju porodicu i bližu rodbinu, čak i ako ne rade. Radnik će razumjeti situaciju kada je firma u krizi, ali kako će razumjeti ako se poslodavac razmeće skupocjenim novim autima dok govori o krizi?

Možda izgleda suvišno govoriti o hrani, ali danas još postoje poslodavci koji ne obezbjeđuju radnicima adekvatnu hranu, ili je riječ o jednoličnoj hrani koju radnici mogu uzeti ili odbiti, jer druge nema.

Postoje slučajevi kada poslodavci ne dozvoljavaju radnicima napuštanje radnog mjesta čak i kada im se u porodici desi nesretan slučaj, a iznimke, što je zapravo obaveza, prave samo ako se nešto desi radniku. Naravno, radnici s povredama ili težom bolešću ostaju bez posla, jer bolovanje nije ekonomski isplativo, dok majke nakon porodiljskog ne dobivaju mogućnost povratka na radno mjesto. Da se radniku omogući obavljanje namaza…

Radnik može biti sretan ako mu se uopće dozvoli odlazak na bajram-namaz.

Sve su ovo karakteristike prakse oholog poslodavca kojem je ponižavanje radnika postala praksa, naročito onog koji je bez temeljnog obrazovanja i odgoja spletom okolnosti stekao određeni kapital. Poslodavac će birati turističke destinacije i bogato provesti blagdane i praznike, jer njegova plata ne kasni, ali njegovim radnicima, ako ne budu obavezni raditi i tokom praznika, datum isplate mjesečnog primanja će se pomjeriti.

S tim konstantnim pomjeranjem dana isplate radnik izgubi u toku godine bar jednu platu.

Poslodavac će provesti svaki blagdan u odmoru, s bogatim jelovnikom, dok će njegov radnik nastojati posuditi novac kako bi obezbijedio osnovne namirnice svojoj porodici, kao da Poslanik, a.s. nije poručio: “Daj radniku njegovu zaradu prije nego mu se znoj osuši”.

Ove i slične slične situacije možda su strane onima koji dobivaju platu iz sigurnog budžeta određenih institucija, ali to je realnost koja se zanemaruje u našim razgovorima, sohbetima, hutbama. Odgovorne osobe ne obraćaju pažnju na ove situacije, ili su u strahu od svađe s poslodavcima od kojih su dobili donaciju za lični ili društveni interes.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli. Poslodavci kao da nisu svjesni da su Božijom odlukom i milošću samo u prednosti nad radnicima, a nikako njihovi vlasnici.

Kada bismo pratili život i smrt nepravednog poslodavca, te stanje njegove porodice možda bismo se uvjerili u Allahovu pravednu odredbu već na Ovom svijetu. Prilikom razmatranja odnosa poslodavac – radnik ljudi uglavnom imaju više naklonosti prema radnicima, jednim dijelom što je većina ljudi na svijetu radnici, a drugim dijelom što se nepravda uglavnom čini nad radnicima. Ipak, treba imati na umu da mnogi radnici svojim riječima, djelima, neradom, lijenošću čine nepravdu poslodavcu svakog (ne)radnog dana.

Jedna od nepoželjnih osobina radnika koja može štetiti poslodavcu, ali i radniku naročito u smislu njegovog radnog ambijenta, jeste neopravdano konstantno nezadovoljstvo.

Ako bismo ilustrirali ovu osobinu najbolji primjer bi nam bio slučaj kada poslodavac omogući povišicu radniku, a ovaj se upita: “Ako je meni povećao plaću, koliko li je tek onda on zaradio ovaj mjesec?!” Ako je poslodavac pravedan, konstantno nezadovoljstvo radnika može biti samo posljedica zavisti i ljubomore, a imati takvog radnika je kao zaposliti nezrelo i nestručno dijete, jer neopravdana zavist je jedna od osobina nezrelog djeteta.

Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu. Krasti od vlasnika, bez obzira da li je riječ o doslovnoj krađi materijalnih stvari ili, pak, obavljanje ličnih poslova tokom radnog vremena ili na radnom mjestu, znači varati.

Radnik može nemarno da se odnosi prema imovini vlasnika, svojim ponašanjem da udaljava poslovne partnere od vlasnika; širi laži i dezinformacije o vlasniku; u trgovini ili na pijaci može prodavati svoje proizvode umjesto vlasnikove; posluživati u restoranu svoju hranu i piće bez znanja vlasnika… sve su to osobine varalica, naroda koje je Uzvišeni prokleo, a u Kur’anu donio opis njihovih osobina: “Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red.

To je bolje za vas ako vjerujete.'“ (El-A'raf, 85) Radnikova plata može biti halal, islamom dozvoljena samo ako bude radio na poslu kao da radi za sebe, za svoju firmu i trgovinu.

Hadis Niko od vas neće vjerovati dok svome bratu ne bude volio ono što i sam sebi voli, i radnik i poslodavac mogu uvrstiti u lični poslovni kodeks.

Nastavi čitati

Cazin

Večer Kur'ana u Gradskoj džamiji Cazin

Published

on

U organizaciji Muftijstva bihaćkog i Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ u Gradskoj džamiji u Cazinu održana večer Kur'ana.  Na samom početku u ime domaćina prisutnima su se obratili i poselamili ih imam Gradske džamije Smajo-ef. Šabić i direktor Medrese prof. Zuhdija Handanović.

Učači Kur'ana bili su Ahsen Čavak (Karađoz-begova medresa – Mostar), hfz. Madžid Aganhodžić (Medresa Osman-ef. Redžović – Visoko), hfz. Bilal Kovačević (Gazi Husrev-begova medresa – Sarajevo), hfz. Tarik Dogan (Elči Ibrahim-pašina medresa – Travnik) i Emir Osmanagić (Medresa Reis Džemaludin-ef. Čaušević – Cazin).

Prigodnim predavanjem ispred Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obratio se mr. Seid Eminović – šef Odjela za srednje obrazovanje kao i mr. Haris Veladžić – rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva bihaćkog.

(foto: VP photo)

 Večer Kur'ana u Gradskoj džamiji Cazin

Sinoć je u organizaciji Muftijstva bihaćkog i Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ u Gradskoj džamiji u Cazinu održana večer Kur'ana.  Na samom početku u ime domaćina prisutnima su se obratili i poselamili ih imam Gradske džamije Smajo-ef. Šabić i direktor Medrese prof. Zuhdija Handanović.

Učači Kur'ana bili su Ahsen Čavak (Karađoz-begova medresa – Mostar), hfz. Madžid Aganhodžić (Medresa Osman-ef. Redžović – Visoko), hfz. Bilal Kovačević (Gazi Husrev-begova medresa – Sarajevo), hfz. Tarik Dogan (Elči Ibrahim-pašina medresa – Travnik) i Emir Osmanagić (Medresa Reis Džemaludin-ef. Čaušević – Cazin).

Prigodnim predavanjem ispred Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obratio se mr. Seid Eminović – šef Odjela za srednje obrazovanje kao i mr. Haris Veladžić – rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva bihaćkog.

(foto: VP photo)

 

Izvor:medresa-cazin.ba

Nastavi čitati

Cazin

Osam godina od dženaze najstarijeg krajiškog imama Sulejman ef. Kajtezovića

Published

on

Život Sulejmana efendije prožet je raznim događajima, obilježen zatvorskim kaznama, promjenama i prilagodbama raznim sistemima državne uprave,a o njemu su pisani brojni novinski članci, pa i snimani dokumentarni filmovi.

Sulejman je bio imam u dvanaest džemata u Krajini, u radnom vijeku izgradio je četiri i obnovio tri džamije, a od 1933. godine redovno je vodio dnevnik svojih aktivnosti.

Prvu zvaničnu imamsku dužnost započeo je davne 1945. godine u Bužimu, a na poziciju imama došao je, kako je u jednom intervjuu kazao, pravo iz zatvora i to na mjesto ranije ubijenog vjerskog službenika. Nakon godinu i pol službe u Bužimu ponovo je zatvoren u Bihaću, a u zatvoru je proveo tri mjeseca.

Nakon Bužima prešao je na službu u Žaliće kod Velike Kladuše, gdje je služio devet godina, nakon čega je bio u Slapnici, pa u Pokoju kod Bihaća. Nakon toga je vodio džemat u Tržcu kod Cazina, gdje je proveo oko osam godina, odakle je prešao u Trnove kod Velike Kladuše, gdje je proveo devet godina. Slijede Šabići, a penzionisan je 1983. godine, nakon čega je imamsku dužnost obavljao honorarno.

Imamsku dužnost dedo Sulejman obavljao je honorarno i prije 1945. godine, ali i nakon 2007. godine kada je napustio džemat u Vejincu kod Velike Kladuše, jer je, kako je jednom kazao, namirio 70 godina imamske službe.

Do smrti je redovno obavljao molitve u džamiji, postio je od svoje devete godine svaki ramazan, a dnevno je učio po 20 stranica Kur'ana.

Molimo Allaha da ga u Džennet uvede. Amin

Nastavi čitati

Najčitanije