Connect with us

Cazin

U Cazinu čekajući lijek umrle dvije mlade žene; Sanela Kovačević: Svakih 40 dana dam 7.000 eura za terapiju

Published

on

Šta znači lista čekanja za zloćudnu bolest kod koje se ćelija pet puta brže dijeli nego kod normalne? Ti ljudi su, zahvaljujući nebrizi države i lošem rješavanju ovih problema praktično osuđeni na smrt, kaže onkološki hirurg Harun Drljević
Dvije onkološke pacijentice, članice Udruženja oboljelih od malignih oboljenja grada Cazina, za kratko vrijeme umrle su čekajući propisani lijek.
Prema riječima predsjednice Udruženja Zakire Bajramović, jedna članica, 1970. godište, umrla je prije dva mjeseca, a druga nekoliko godina mlađa prije nekoliko dana.
Ko će odgovarati za umrle
Da im je propisani lijek bio dostupan i danas bi, dodaje Bajramović, bile žive svojoj djeci, porodici, roditeljima.
 Propisanu terapiju čekale su mjesecima i pokušavale se same snalaziti. Pomagale su porodice, familija, prijatelji, komšije, sugrađani koliko su mogli, ali je na kraju sve stalo. Svi su dali koliko je ko mogao kako bi se oboljelim ženama produžio život, ali spasa nije bilo. Zakazali su oni kojima je to posao, a to su zdravstvene vlasti Federacije BiH – navodi Bajramović.

Zekira Bajramović
FOTO: FACEBOOK
Predsjednica Udruženja ističe kako mjesečno, odnosno svakih 21 dan, imunoterapija za oboljele košta između tri i po do šest hiljada KM.
– Mi još imamo dvije pacijentice iz našeg udruženja koje su na listi čekanja za propisanu terapiju. Imamo ženu koja je dugogodišnja pacijentica u vrlo teškom je stanju jer su metastaze otišle na mozak. Kako vrijeme prolazi, sve sam više sigurna da su onkološki pacijenti u ovoj državi, a posebno u Unsko-sanskom kantonu, ostavljeni od svih – dodaje Bajramović te navodi primjer koji, kako kaže, najbolje govori o odnosu nadležnih vlasti prema najtežim pacijentima, piše Faktor.
– Prošle sedmice sam jednu našu pacijenticu odvezla na Onkologiju u Kantonalnu bolnicu “dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću. Sjedim u čekaonici, kad izlazi žena i plače. Kaže: “Sad nema i Zomete” (lijek koji se daje kod uznapredovale zloćudne bolesti koja je zahvatila kosti, op. a.). Žena sva van sebe, niti zna kome će se obratiti, ni odakle dobaviti lijek? Rekoše joj drugi pacijenti da su čuli da lijeka ima u Karlovcu u susjednoj Hrvatskoj, ali nema prijevoza. Ko nije bio na Onkologiji ili nije u udruženjima oboljelih, ne zna šta je jad i čemer i svaki dan je sve gore – priča Bajramović.
Kaže kako bi, da je pravne države, neko trebao odgovarati za pacijente koji su izgubili bitku za život čekajući davno propisani lijek.
– Samo jedan spašeni život znači mnogo, a u ovoj državi teški pacijenti sedmično umiru jer im zdravstvene vlasti nisu omogućile osnovno ljudsko pravo – pravo na lijek – ističe Bajramović.
Četrdesetjednogodišnja Sanela Kovačević iz Cazina pet godina bori se sa karcinomom dojke. U međuvremenu je zloćudna bolest metastazirala, prvo na jetru, a potom i na mozak.
Sanela je na listi čekanja pri Federalnom fondu solidarnosti, a da bi preživjela više od godinu dana sama kupuje lijek.
– Prvo sam terapiju kupovala u Turskoj, a sada dobavljam iz Njemačke. Lijek koji mi može biti 40 dana košta 7.000 eura (oko 14.000 KM). Snalazim se nekada ni sama ne znam kako, pomaže familija, prijatelji. Bila sam prisiljena da pomoć zatražim i preko Facebooka od dobrih ljudi. Imam još novca za jednu terapiju, a onda ću opet biti prisiljena da prikupljam – ispričala nam je Kovačević.
Obolijevaju sve mlađe žene 
Onkološki hirurg, prim. dr. Harun Drljević, načelnik Odjela za bolesti dojke u Kantonalnoj bolnici Zenica, kaže “kako je u Federaciji BiH na snazi sistemska nebriga za najteže pacijente”.
– Dijagnoza maligne bolesti vrlo teško padne, ne samo pacijentu, nego i njegovom cijelom okruženju, prvenstveno porodici. Kad se radi o mladim ljudima, onda je to još gore. Šta znači lista čekanja za zloćudnu bolest kod koje se ćelija pet puta brže dijeli nego kod normalne, ne treba posebno nikome objašnjavati. Ti ljudi su, zahvaljujući nebrizi države i lošem rješavanju ovih problema, praktično osuđeni na smrt. Ne znam da postoji država u svijetu, a pogotovo u Evropi, koja ima sličan problem. Ishodi liječenja kod onkoloških pacijenata prvenstveno zavise od adekvatne i pravovremeno uključene terapije, ne od hirurgije. U ovoj državi to nikoga ne interesuje, pogotovo političare koji su dozvolili da se to godinama ne riješi. Da li to nekome odgovara, ne znam, ali sam svjedok da se opravdana ljutnja pacijenata neopravdano prenosi na ljekare – ističe Drljević.
Napominje da ljekari nisku krivi jer oni ne mogu nabavljati lijekove te da se odlično zna – ko treba nabaviti terapije.
– Ono što mogu uraditi je izraziti solidarnost sa svim nevladinim organizacijama koje se bore za ove pacijente i mogu osuditi sve one koji dozvoljavaju da ti ljudi ovako pate. Džaba je što hirurg uradi dobar operativni zahvat, džaba je ako pacijenta pripremite za adjuvantnu terapiju, onkološki tretman, ako tog tretmana nema. Nakon svega postavlja se pitanje – kakav stav u medicini zauzeti, ako vi unutar jednog kompleksnog liječenja, uradite jedan dio, a drugi ne uradite? Ovaj problem se godinama provlači po parlamentu, medijima i ne mogu vjerovati da ljudi koji tamo sjede to ne mogu riješiti 20 godina? Za to vrijeme karcinom dojke zahvata sve mlađe žene, one koje su u punoj snazi, radno sposobne, one koje su stup porodice, čime stradavaju, ne samo one, nego i njihove porodice i cjelokupno društvo. Takvu nebrigu za budućnost ovog društva ne mogu da razumijem – zaključio je Drljević.
Podsjetimo, na listama čekanja Fonda solidarnosti, koji je pri Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, nalazi se više od 2.000 pacijenata, od čega terapije čeka više od 1.000 uglavnom najtežih pacijenata.
Dodajmo i to da je BiH jedina država u regiji i Evropi čiji pacijenti čekaju terapiju. Ni u jednoj zemlji pacijenti ne umiru čekajući propisani lijek na listama.
I to ne u cijeloj država, nego samo u Federaciji, jer je RS problem listi čekanja na terapije, kako su nam nedavno kazali iz Udruženja inovativnih proizvođača lijekova u BiH, riješio.

Cazin

Cazin: Prilikom hapšenja 32-godišnjeg dilera povrijeđen policijski službenik

Published

on

By

U mjestu Ostrožac, nedaleko od grada Cazina, dogodila se drama tokom akcije hapšenja 32-godišnjeg muškarca, identifikovanog kao P.I., koji se sumnjiči za krivično djelo “Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga”.

Tokom akcije hapšenja, jedan policijski službenik je zadobio povrede i prevezen je u Dom zdravlja, gdje su mu konstatovane lakše tjelesne povrede. Njegovo stanje je stabilno, a policija istražuje detalje incidenta.

Prilikom hapšenja, policija je pronašla razne vrste droga, mobilne telefone, određenu količinu novca, kao i hladno oružje. Ovi dokazi dodatno ukazuju na ozbiljnost optužbi protiv P.I., piše Dijaspora.

 

Nastavi čitati

Cazin

ChestNUT Fest u Cazinu: Festival koji spaja ljude i prirodu

Published

on

By

Dragi prijatelji, ljubitelji prirode, dobrih zalogaja i vrhunske zabave, s ponosom predstavljamo ovogodišnji program festivala kestena „ChestNUT Fest 2024“.
Zašto ChestNUT Fest? Zato što slavimo kesten kao autohtonu biljnu vrstu na ovom području. Zato što jedini u BiH imamo brendiran kestenov med. Zato što znamo koliko su nam važne šume, posebno kestenove šume. Zato što imamo prirodu koja svakog posjetitelja fascinira. I zato što želimo sve to da povežemo, promovišemo i dodatno čuvamo.
Ujedno, prilika je ovo da uživate u dobroj zabavi, super koncertima, lokalnim i gostujućim izvođačima, predstavama i radionicama za djecu, kao i vrhunskim gastronomskim zalogajima koje će za vas pripremati naši izlagači, ali i profesionalni kuhari.
Uz bogat program četvrtog festivala “Chest Fest” družimo se od 31.10. do 03.11.2024 godine, na lokaciji Trga Alije Izetbegovića, gdje će se realizirati program prva tri dana festivala. Posljednjeg dana imamo sportsko-rekreativne aktivnosti koje će nas voditi kestenovim šumama u prirodu, na jedan veliki zajednički izlet i druženje.
Zagrijte se za doživljaj koji slavi našu tradiciju i prirodne ljepote!
Vidimo se na Chest Festu!
Nastavi čitati

Cazin

Vozač iz Cazina: Svaka tura traje sedam dana, ne možemo raditi, imamo porodice

Published

on

By

Odvoji te na granici, pa se osjećaš neprijatno, jer ljudi prolaze i mogu pomisliti da si neki kriminalac. Posebno će biti problem kad počne primjena novog sistema prelaska granice – kaže Dizdarević.

Mehridžan Dizdarević iz Cazina vozač je već 12 godina, ali zbog ovog pravila ozbiljno razmišlja da se prestane baviti ovim poslom.

– Mi brzo dostignemo taj limit od 90 dana, jer svaka tura traje sedam dana. Svaki put kreneš, a ne znaš hoćeš li biti vraćen. To znači da pola godine možemo raditi, a pola odmarati, a mi ne možemo tako, jer imamo porodice, troškove, moramo živjeti. Ja sam već jednom dobio zabranu. Odvoji te na granici, pa se osjećaš neprijatno, jer ljudi prolaze i mogu pomisliti da si neki kriminalac. Posebno će biti problem kad počne primjena novog sistema prelaska granice – kaže Dizdarević.

Armin Šakonjić, osnivač i direktor firme BHL iz Cazina, pojašnjava da je uzrok problema u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju BiH s EU iz 2008. godine, pri čemu je kabinsko osoblje na brodovima i avionima izuzeto od ovakvih pravila, a na vozače tada niko nije mislio.

– Problemi su intenzivirani u posljednjih šest mjeseci i sad nam naplate kaznu od 500 eura, drugi put 1.500 eura i dobijemo zabranu od dva, tri ili više mjeseci. Vozači se osjećaju neugodno, privedu ih, slikaju kao najveće kriminalce, drže ih u pritvoru 24 sata, pa neki to ne žele raditi. Borili smo se do zadnjeg, ali smo morali naći alternativu, pa smo registrirali firme u Hrvatskoj i Sloveniji. Gotovo 90 posto naših voznih jedinica još je u BiH, ali ne znam do kada. Samo za gorivo mi trošimo 7,5 miliona KM godišnje, pa mi nije jasno kako nikoga nije briga što taj novac sada treba ići u budžet neke druge zemlje – kaže Šakonjić, prenosi Avaz.

Nastavi čitati

Najčitanije