Dženan Rakić (23) iz Bihaća je svoje prve muzičke korake napravio na trgu rodnog grada, te je sa 16 godina izašao na ulicu sa gitarom i svoje umijeće predstavio sugrađanima, gdje se usput zaljubio u javni nastup, a sada već lagano gazi ka velikoj sceni.

Ovaj mladi Bišćanin u razgovoru za “Nezavisne” priča kako je već u prvom krugu oduševio žiri “Zvezda Granda”, te ih sve podigao na noge i sa svih osam glasova direktno prošao u sljedeću fazu takmičenja.

NN: Vidjeli smo Vas na sceni poznatog muzičkog takmičenja, no recite nam nešto o svojim počecima, kako je došlo do toga da zavolite muziku?

RAKIĆ: Moje sviranje na trgu u Bihaću je krenulo kao dječja igra, tako što sam na snimcima na internetu vidio kako u evropskim metropolama, na svakom ćošku, klinci sviraju, pjevaju, slikaju, plešu, pa sam htio da sve to i Bihać vidi. Sa svojim znanjem iz muzičke škole, a s obzirom na to da sam tada bio još srednjoškolac, izašao sam na trg, uzeo svoju lijepu gitaru i počeo da sviram. Sve to mi se osladilo i tako sam se i zaljubio u javni nastup.

NN: Šta Vas je navelo da se prijavite za učešće na takmičenju “Zvezde Granda”, te kako ste se osjećali u trenutku izlaska na scenu?

RAKIĆ: Moram priznati da mi nije bila strana niti kamera niti ljudi, jer sam sa svojim bendom već pet godina na bini svaki vikend i navikao sam na sve to. Prijavio sam se sam iz znatiželje, da vidim kako to funkcioniše, a vidio sam da se i samo takmičenje promijenilo, jer ima mnogo više pop-rok fazona, tako da sam sebe ove sezone vidio tu. Odlučio sam da odem na audiciju i pokušam, i rekao sam sebi, “Ako pozovu, pozovu”, ali nisam imao neka velika očekivanja, no ipak sam dobio pozitivan odgovor.

NN: Evo, možete li nam reći zašto ste odabrali baš Đorđa Davida za mentora, da li Vam je on možda uzor?

RAKIĆ: Ne mogu reći da mi nije uzor, jer je to čovjek uz čije sam pjesme odrastao, kroz “Generaciju pet”, pa i kasnije. Uz njega, tu su i moja dva najdraža pjevača koje neopisivo volim kao pjevače i frontmene, a to su Pero Galić i Tifa, zatim Aki Rahimovski, kao i Massimo, a koji je sticajem okolnosti preminuo dan prije emitovanja emisije. Zamislite, ja u prvom krugu pjevam njegovu pjesmu, a čovjek je preminuo dan prije nego što je emisija, koja je snimljena prije dva mjeseca, emitovana. To je veoma tužna situacija, ali se pokazalo kao omaž ovom velikom umjetniku. Što se tiče Đorđa, vjerujem da će mi sigurno pomoći da napredujem, jer je, prije svega, dobar čovjek. Bio sam dva puta u Beogradu s njim na probama i mogu reći da je dobar čovjek, koji čvrsto stoji nogama na zemlji, a koji zna koliko vrijedi i šta može. Nećete vjerovati, ali nakon dvije-tri probe je shvatio koliko šta može svako od njegovih takmičara. Odličan je pedagog i dopre do svakoga i čast mi je raditi sa takvim čovjekom.

NN: Oduševili ste žiri i podigli ih na noge, kako ste se osjećali u tom trenutku?

RAKIĆ: Osjećao sam se sasvim OK dok nisam završio sa nastupom i vidio svih osam glasova, te reakciju žirija i publike. Tek tada je proradio adrenalin, jer sam uvidio da sam napravio pravu stvar. A što se tiče samog nastupa, bilo mi je kao i na svakoj svirci kad se raja podigne. Ipak, to je zaista bio lijep feedback od njih, što me je pokrenulo da budem bolji.

NN: Da li Vas je možda nekad posavjetovao sugrađanin Alen Islamović, te da li ste nekada s njim razgovarali i sarađivali?

RAKIĆ: Upoznao sam ga u doba pandemije virusa korona, tad smo snimali pjesmu o gradu Bihaću i bilo smo zajedno u studiju, sjedili, pričali… Ja sam tad bio povučeniji, nisam bio iskusan, ali naravno da mi je prijalo Alenovo društvo, jer i on je zvijezda roka, obilježio je dobar dio jugoslovenskog rok zvuka i čuli smo se par puta. Nadam se da ćemo se sresti kada dođe u Bihać, jer je svaki savjet dobrodošao, a pogotovo od umjetnika kao što je on.

NN: Učestvovali ste i kao statista u spotu Dženana Lončarevića u pjesmi “Ako sutra me nema”, kako je došlo do toga?

RAKIĆ: Sticajem okolnosti snimali smo spot u lokalnom pabu u Sanskom Mostu, gdje sam došao da sviram sa bendom, a tu je Dženan došao snimati spot sa Harisom Dubicom. Njima su trebali statisti i rado sam se odazvao tom pozivu. Želio sam da ga upoznam, jer znam kakav je on pjevač, ali i da ga upoznam kao čovjeka, i moram reći da me je oduševio.

NN: Gdje sebe vidite za 10 godina, maštate li o nekom solističkom koncertu?

RAKIĆ: I godinu dana je dug period, a kamoli deset. Nikad nisam razmišljao toliko unaprijed, ali kad ste me već pitali, sebe vidim kao ostvarenog porodičnog čovjeka, jer već mi je 23 godine, i dolazim u te godine kada treba razmišljati o osnivanju porodice. S druge strane, naravno da sebe vidim kao uspješnog muzičara.

NN: Koje su Vaše želje u novoj godini, šta očekujete i šta biste poželjeli našim čitaocima?

RAKIĆ: Moram reći da se moja godina završava pozitivno, na privatnom, ali i na poslovnom i takmičarskom planu. Takođe, želim svima da im sljedeća godina bude kao što je meni bila ova, i poručujem svima da samo razmišljaju pozitivno, da se ne opterećuju nekim nebitnim stvarima i da furaju svoj fazon.