Zid smrti, poznat i kao “Maut ka Kuan” (bunar smrti) u Indiji i Bangladešu, adrenalinska je predstava koja desetljećima oduševljava publiku. Ova opasna, ali fascinantna atrakcija, koja uključuje motocikliste i vozače automobila koji prkose gravitaciji unutar velikog drvenog cilindra, simbol je tradicije, vještine i neustrašivosti.

Ovaj običaj vuče korijene iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje se početkom 20. stoljeća razvio iz utrka na motociklističkim stazama. Prvi “motodromi” pojavili su se na Coney Islandu 1911. godine, a uskoro su postali neizostavan dio putujućih karnevala. Do 1930-ih, Zid smrti je doživio svoj vrhunac u SAD-u, s više od 100 motodroma koji su zabavljali publiku širom zemlje. U Indiju i Bangladešu, ova je atrakcija stigla i prilagodila se lokalnom kontekstu, postajući popularna na sajmovima i u cirkusima. “Maut ka Kuan” postao je sinonim za uzbuđenje i opasnost, privlačeći gledatelje svih dobnih skupina.

Unutar “bunara smrti”, vozači motocikala i automobila izvode vratolomije koje oduzimaju dah. Krećući se od dna cilindra, postupno se penju po nagnutoj rampi dok ne postignu dovoljnu brzinu da se voze okomito po zidovima. Centrifugalna sila i trenje drže ih “zalijepljenima” za zid, omogućujući im izvođenje raznih trikova, uključujući vožnju bez ruku, stajanje na sjedalu pa čak i izmjenu vozača u pokretu. Publika gleda izvedbu s vrha cilindra, gledajući dolje u sam vrtlog akcije.

Vozači prolaze kroz dugotrajnu obuku kako bi savladali vještine potrebne za vožnju po Zidu smrti. Ovo nije samo pitanje brzine i ravnoteže, već i koordinacije s drugim vozačima, kao i sposobnosti interakcije s publikom. Times of India navodi kako neki izvođači uče vještinu od majstora godinama.

Uprkos uzbuđenju koje pruža, Zid smrti je izuzetno opasna aktivnost. Nesreće su česte, a povrede su sastavni dio života ovih izvođača. ETV Bharat izvijestio je o nesreći u Udaipuru gdje su dva izvođača povrijeđena nakon što je pukla guma na automobilu. Prošle godine, slična nesreća u Asansolu povrijedila je devet gledatelja. Osim rizika od povreda, izvođači se suočavaju i s finansijskim izazovima. Zarade su često skromne, a rastući troškovi goriva i niske cijene ulaznica dodatno otežavaju situaciju. Uprkos izazovima, Zid smrti opstao je u Indiji i Bangladešu.

Rak želuca (karcinom želuca) je maligni epitelni tumor koji se javlja u želucu, tačnije na želučanoj sluznici. U najvećem broju slučajeva se radi o adenokarcinomu, odnosno malignom epitelnom tumoru žljezdanog porijekla.

Riječ je o raku koji potiče od žljezdanih ćelija sluznice želuca. Zauzima najveći postotak među svim zloćudnim tumorima želuca.

Rak želuca se češće pojavljuje kod muškaraca nego kod žena. Najčešće se javlja u srednjoj životnoj dobi, odnosno nakon 50. godine života.

Kada su u pitanju geografske varijacije, u Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi učestalost ovog karcinoma je u opadanju, što se najviše pripisuje kvalitetnoj pohrani i pripremi hrane.

U Japanu se npr. bilježi porast želučanih oboljenja, pa tako i adenokarcinoma, što se pripisuje specifičnom načinu pripreme hrane, ali i čestoj konzumaciji sirove hrane. Japan po broju oboljelih slijede Kina i Koreja.

Želudac je organ koji služi za probavu hrane, a nalazi se između jednjaka i tankog crijeva, odnosno dvanaesnika. Želudac je organ probavnog sistema koji služi za pohranu i razgradnju hrane, a karakterističan je po kiseloj unutrašnjosti, odnosno niskom pH.

Niski pH je potreban za aktivaciju želučanih probavnih enzima (pepsin, lipaza).

Kada je u pitanju rak želuca, prognoza nažalost nije najpovoljnija, i to prvenstveno zbog kasnog otkrivanja bolesti.

Rak želuca – uzroci

Ljekari nisu u potpunosti sigurni šta uzrokuje rak želuca. Uzrokuje li karcinom želuca prehrana? Postoji snažna korelacija između konzumiranja slane i kisele hrane te pušenja s pojavom raka želuca.

Općenito, tumor nastaje zbog mutacije dijelova DNK-a koji kontroliraju ćelijski ciklus (tumorsupresorski geni, onkogeni i geni koji sudjeluju u apoptozi).

Mutacije tih gena uzrokuju da se ćelije nenormalno dijele i rastu velikom brzinom te ne reagiraju na signale koji uzrokuju apoptozu, odnosno normalnu ćelijsku smrt.

Upravo zato dolazi do nastajanja nakupine abnormalnog tkiva specifičnih svojstava koje se naziva tumorom ili rakom. Kancerogene ćelije formiraju tumor koji može metastazirati i početi se širiti po cijelom tijelu.

Budući da je karcinom želuca po svojoj prirodi maligan, on ima tendenciju metastazirati na druga tkiva, relativno se brzo širi, liječenje je mučno, a oporavak dugotrajan. Ćelije koje tvore tumor određuju vrstu karcinoma želuca, a samim time pomažu i u određivanju mogućnosti liječenja.

Faktori koji mogu uvjetovati nastanak karcinoma želuca su:

• štetne tvari iz prehrane
• dimljena i jako začinjena hrana
• slana, kisela i sirova hrana
• voda koja je zasićena velikom količinom nitrata
• pušenje
• alkoholizam
• infekcija Helicobacter pylori

Najčešće vrste raka želuca

Kada je riječ o histogenezi, odnosno tkivnom podrijetlu, najčešće razlikujemo dvije vrste raka želuca – adenokarcinome i limfome.

Adenokarcinomi nastaju od žljezdanih ćelija koje su dio želučane sluznice, a inače izlučuju sluz koja štiti samu sluznicu želuca od oštećenja do kojeg može doći zbog kiselog želučanog sadržaja. Adenokarcinom se javlja u najvećem broju svih slučajeva karcinoma želuca.

Limfom je također maligni tumor koji najčešće započinje u ćelijama imunološkog sistema, ali može se javiti i kao posljedica metastaze limfoma iz nekog drugog organa. Stijenke želuca sadrže mali broj ćelija imunološkog sistama koje mogu prerasti u rak. Limfom želuca je znatno rjeđi oblik raka od adenokarcinoma.

Budući da su druge vrste raka želuca uglavnom rijetke, kada se ljudi koriste terminom “rak želuca” većinom je riječ o adenokarcinomu. Rjeđi oblici su limfomi koji potječu od ćelija limfnog tkiva i sarkomi koji potiču od ćelija vezivnog tkiva u koje spadaju mišići, masno tkivo i krvne žile.

Rak želuca – simptomi

Rak želuca se javlja jednako često na svim dijelovima želuca. Nešto se češće nalazi na izlaznom dijelu želuca, odnosno antrumu te na donjoj trećini tijela želuca. Metode liječenja, baš kao i prognoza ishoda bolesti, ovise i o poziciji karcinoma.

Rak želuca kod mladih pojavljuje se u gotovo jednakoj stopi kao i kod starijih osoba. Pod posebnim rizikom su mlade osobe koje već pate od želučanih tegoba.

U ranom stadiju bolesti bolesnici uglavnom pate od netipičnih tegoba koje traju duže vremena, ali nisu posebno izražene da bi nagnale bolesnika da posjeti ljekara. 25 % bolesnika ima simptome koji se mogu povezati s ulkusnom bolesti.

U kasnijim fazama bolesti bolesnici mogu napipati tumorsku masu u gornjem dijelu trbuha. To je izrazito loš znak, a tada se nerijetko javljaju problemi s gutanjem, mučnine i povraćanje.

U uznapredovaloj fazi bolesti može se javiti i povraćanje krvi praćeno krvavim tragovima u stolici, a nerijetko takvo stanje prati i anemija.

Bilo kakve simptome koji se javljaju duže od sedam dana nemojte zanemarivati i ignorirati.

Rano dijagnosticiranje bolesti može vam spasiti život.

Simptomi raka želuca mogu uključivati:

• umor
• osjećaj nadutosti nakon jela
• osjećaj sitosti nakon male količine hrane
• teška žgaravica
• neobjašnjiva mučnina
• bol u želucu
• povraćanje
• nenamjeran gubitak težine

Ponekad se prvi znakovi bolesti javljaju zahvaljujući metastazama u drugim organima. U tom slučaju najčešće se javljaju žutica, bol u kostima, otežano disanje, glavobolja ili se mogu javiti čak i ginekološke tegobe zbog metastaza u jajnicima.

Rak želuca – dijagnoza

Kada su u pitanju rak želuca i preživljavanje, stopa preživjelih tokom pet godina je izrazito niska. Nakon uzimanja anamneze i postavljanja sumnje ljekar će pacijenta uputiti na RTG pretragu.

Dvostruki kontrast će pokazati eventualne promjene sluznice i samo sluznicu želuca. Jedan od najsigurnijih postupaka pretrage je gastroskopija koja omogućava savršen pregled svih dijelova želuca te uzimanje komadića tkiva za analizu.

Kako bi se utvrdio stadij bolesti, u dijagnostici se koriste još i CT, ultrazvuk i tumorski markeri.

Kada je u pitanju rak želuca, krvna slika ga može detektirati i prije drugih slikovnih pretraga koje se koriste u savremenoj dijagnostici. Tumorski markeri za rak želuca su – karcinoembrijski antigen (CEA), alfa-fetoprotein (AFP) te CA 19-9 ili antitijelo usmjereno protiv ćelija karcinoma.

Kada su u pitanju rak želuca i smrtnost, postotak izlječenja je iznimno nizak. Petogodišnja stopa preživljenja iznosi svega 30 %, a uzrok tomue je kasno otkrivanje bolesti.

Rak želuca – liječenje

Mogućnosti liječenja raka želuca ovise o uznapredovalosti, stepenu i vrsti raka te naravno o vašem općem zdravstvenom stanju, ali i željama. Kada je riječ o hirurškom liječenju, cilj je ukloniti tumorsko tkivo od zdravog tkiva želuca u slučaju kada je to naravno moguće.

Hirurške opcije se odnose na:

• uklanjanje tumora iz sluznice želuca u ranoj fazi bolesti
• uklanjanje dijela želuca
• uklanjanje cijelog želuca (u tom slučaju se jednjak izravno povezuje s tankim crijevom kako bi se hrana mogla kretati kroz probavni sistem)
• uklanjanje limfnih čvorova koje je rak zahvatio

Kada je u pitanju rak želuca, operacija može biti rizična. Uklanjanje dijela želuca može ublažiti znakove i simptome. Ali, sama operacija nosi rizik od krvarenja, infekcija i raznih drugih probavnih problema.

Radioterapija se kao metoda liječenja uglavnom koristi prije operacije i to većinom kako bi se tumor na želucu smanjio. Tumorsko tkivo koje je prethodno tretirano radioterapijom se u većini slučajeva smanji te ga je lakše odvojiti od zdravog tkiva.

Radioterapija se može koristiti i nakon operacije s ciljem ubijanja preostalih ćelija raka koje možda nisu uklonjene tokom operacije.

Zračenje se često kombinira s kemoterapijom. U slučajevima uznapredovale bolesti radijacijska terapija se može koristiti za ublažavanje sporednih djelovanja uzrokovanih rakom. Ali, radioterapija kao i ostale metode liječenja može imati i negativno djelovanje u vidu proljeva, probavnih smetnji, mučnine i povraćanja.

Kemoterapija je tretman pri kojem se koriste hemikalije čiji je cilj uništiti ćelije raka. Kemoterapija djeluje i na ćelije raka koje se mogu širiti izvan želuca.

Kemoterapiju se može primjenjivati prije operacije s ciljem smanjenja raka, kako bi se kancerozno tkivo lakše odvojilo od zdravog te nakon operacije kako bi se otklonile preostale ćelije raka. Kemoterapija se koristi samo kod osoba s uznapredovalim stadijem karcinoma.

Poznanstvo s osobama koje su preživjele borbu s karcinomom može vam uveliko pomoći da prihvatite bolest i naučite se nositi s njenim učinkom. Svaka informacija može biti od presudne važnosti u vašoj borbi za zdravlje, a potom i život.

DRASTIČAN napredak tehnologije je dodatno zakomplicirao automobile, posebno kad se radi o super luksuznim modelima.

Najbolji primjer su nekad najjednostavnije radnje poput ubacivanja u prazan hod. Na automatskom mjenjaču je dovoljno pomaknuti ručicu u N (neutral), ali što ako nema ručice? Noviji automobili imaju tipke umjesto poluga i cjelokupan posao odrađuje struja.

Ako se pitate kako se to radi na Ferrariju, dobar primjer je SF90. Talijani su ga dobro zakomplicirali, pa je tako potrebno otvoriti prednji poklopac i iz torbe s alatom izvaditi dvodijelni ključ u obliku slova L. To je tek prvi dio posla, ukazuje video koji je objavio londonski servis GVE Servicing.

Sada je potrebno otvoriti stražnji poklopac motora i potom ubaciti prvi dio poluge u malenu rupu s lijeve strane. Dok ju zadržavate, pričvrstite i drugi dio te potom krećete u zakretanje ključa. Zbog manjka prostora potrebno je paziti da ne oštetite staklo.

Kako video pokazuje, laganim zakretanjem mjenjač se prebacuje između položaja P i N, što ukazuje oznaka na ploči s instrumentima. Toliko o tome da samo Nijemci znaju zakomplicirati stvari.

Index.hr

Svi smo barem jednom osjetili taj moment – kupiš novi mobitel, sve radi savršeno, ali nakon godinu-dvije baterija počne umirati brže nego ikad. Ako vam je to poznato, niste jedini. A razlog za to? Vrlo vjerojatno ga punite krivo.

Prvo, zaboravite na jeftine kopije punjača. Apple već godinama upozorava da korištenje neoriginalnih punjača može biti opasno – ne samo za bateriju nego i za vaš život. Doslovno. “Punjenje necertificiranim adapterima može predstavljati rizik od ozljede ili smrti”, stoji u Appleovim uputama. Dakle, ako ne želite riskirati požar u stanu, držite se originalnih ili certificiranih punjača.

No to nije najveći problem. Najgore što radimo svojoj bateriji je – punjenje do 100%.

Nemojte puniti do kraja

Da, dobro ste pročitali. Iako svi volimo vidjeti onu zelenu ikonicu s punom baterijom, to je zapravo najgore što možete napraviti za dugovječnost svog mobitela. Kad baterija dosegne 100%, ona ulazi u stanje stresa, što ubrzava njeno trošenje i smanjuje kapacitet.

Idealno bi bilo postaviti limit na 95%. Apple je već predvidio ovaj problem, pa noviji modeli iPhonea imaju ugrađenu opciju “Optimizirano punjenje baterije”. Ova opcija koristi algoritam za analizu vaših navika punjenja i sprječava punjenje preko 80% u određenim situacijama, čime se smanjuje trošenje baterije, piše Index.

Ako imate iPhone 15 ili noviji, možete sami postaviti granicu punjenja. iOS će vam čak preporučiti optimalan postotak, a često će to biti upravo tih 95%. Dakle, ako želite da vam baterija traje što dulje, sljedeći put kad priključite mobitel, ne punite ga do vrha. Vaš iPhone (i vaš živčani sustav) bit će vam zahvalni.