Zagrebački Večernji list piše kako je tokom posljednjih desetak dana iz Bosne i Hercegovine stiglo nekoliko političkih poruka povezanih s ratom 1990-ih “koje nisu nimalo prijateljske prema Hrvatima i Hrvatskoj”.

Najprije navodi da je “objavljena brošura u kojoj se Hrvatsku proglašava agresorom na BiH”. Zapravo se radi o knjizi “Srbija i Hrvatska u međunarodnom oružanom sukobu u Bosni i Hercegovini” pisanoj na osnovu presuda Haaškog tribunala koje su nesumnjivo utvrdile agresiju Republike Hrvatske na BiH.

Zatim su, piše dalje Večernji list, članovi bošnjačke Jedinstvene organizacije boraca ustvrdili da HVO nije učestvovao u oslobađanju Mostara u junu 1992.

“Memorijalni centar Srebrenica zatražio je od hrvatske Vlade da ispita je li ministar obrane Ivan Anušić, nakon što je izjavio da se 1993. borio kao pripadnik HVO-a na području Mostara, umiješan u zločine nad Bošnjacima. Bivši slovenski predsjednik Milan Kučan također je izjavio da je Tuđman s Miloševićem dijelio Bosnu, dok je sarajevski političar Ivo Komšić poručio kako bi Hrvatska trebala priznati zločine u BiH te tražiti oprost od Bošnjaka”, piše Večernji list.

Domagoj Knežević, savjetnik hrvatskog šefa diplomatije Gordana Grlić Radmana, poručio je “kako su ovakve povijesne neistine konstantne u dijelu bošnjačke politike koja priželjkuje ‘pretvaranje BiH u građansku državu s vodećom ulogom Bošnjaka kao najbrojnijeg narod'”.

“Najnovija povijesna konfabulacija iz tih redova jest i priča kako HVO nije sudjelovao u obrani Mostara tijekom ljeta 1992. godine”, rekao je Knežević.

Prema njegovim riječima, u operaciji “Lipanjske zore” jedinice HVO-a oslobodile su Mostar i dolinu Neretve od srpskog agresora te potom i Stolac, dok su Bošnjaci s toga područja tada bili uglavnom pripadnici HVO-a.

“Da HVO 1992. nije uspio obraniti Mostar i Stolac, Hrvati iz toga dijela Hercegovine doživjeli bi sudbinu Hrvata iz Travnika, Zenice, Bugojna, Fojnice, Vareša, Kaknja, Kraljeve Sutjeske”, dodao je Knežević.

Govoreći o dolasku Anušića i drugih “dragovoljaca” iz Hrvatske u jedinice HVO-a, Knežević napominje da je odbrana doline Neretve i područja Neuma bila hrvatski nacionalni strateški interes. Navodi i da je HVO priznat kao sastavna snaga Oružanih snaga BiH prema Sporazumu o prijateljstvu i suradnji koji su 1992. potpisali Franjo Tuđman i Alija Izetbegović.

Komentirajući izjavu bivšeg slovenskog predsjednika Kučana, Knežević je rekao da Kučan zna šta su se dogovorili Tuđman i Milošević u Karađorđevu, unatoč srpskoj agresiji na Hrvatsku koja je uslijedila i demantirala postojanje ikakvog dogovora.

“Međutim, slabije zna što se on dogovorio s Miloševićem 24. siječnja 1991., samo dan prije nego što će KOS pokrenuti aferu ‘Špegelj’ i pokušati vojni udar na Hrvatsku”, dodao je.

Knežević zaključuje da je “ponovni pokušaj diskreditacije hrvatske politike usmjeren na zahtjeve legitimnih političkih predstavnika hrvatskog naroda da im se vrate prava zajamčena Washingtonskim sporazumom, Daytonsko-pariškim mirovnim sporazumom i Ustavom BiH”.

Osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić (78) u britanskom zatvoru na ostrvu Vajt proteklih dana više puta je padao u nesvijest.

Porodica zločinca tvrdi da je njegovo zdravstveno stanje veoma loše, a da mu se “ne pruža nikakva medicinska pomoć”

Kćerka ratnog zločinca Sonja Karadžić Jovičević rekla je za Novosti da je njen otac u posljednjih šest dana nekoliko puta gubio svijest i prilikom padova povredio je glavu, kuk, rebra i oba ramena.

“Svaki put su ga dovlačili iz kupatila ili hodnika i ostavljali u ćeliji bez nadzora, medicinske pomoći i ispitivanja. Za ovih više od dva mjeseca od prošlog alarmantnog stanja, nije imao nikakvu dijagnostičku proceduru, pa samim tim ni terapiju za postojeće probleme. Njegovo zdravstveno stanje je sve ozbiljnije”, rekla je.

Opet je iznijela obziljne optužbe i kazala kako je to “sistematsko, nehumano lišavanje čovjeka njegovih prava na medicinsku pomoć u cilju izazivanja nepovratne štete i posljedica, kako bi došlo do spore, mučne i sigurne smrti”.

Karadžić je na doživotnoj robiji nakon što je proglašen krivim za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.