Iako je pravo na hranu jedno od univerzalnih ljudskih prava, u Bosni i Hercegovini ono nije prepoznato kroz zakone o socijalnoj zaštiti, a javne kuhinje su još uvijek osnovni tip pomoći za pružanje besplatnih toplih obroka osobama u potrebi

UN-ov Svjetski dan socijalne pravde, koji se obilježava 20. februara svake godine, ima za cilj skrenuti pažnju na važnost socijalne zaštite i jednak pristup ekonomskim, političkim i društvenim pravima za sve. Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) svoje napore u ovom smislu, između ostalog, usmjerava na procjenu napretka Bosne i Hercegovine prema dostizanju Cilja održivog razvoja 2: Svijet bez gladi.

Iako je pravo na hranu jedno od univerzalnih ljudskih prava, u Bosni i Hercegovini ono nije prepoznato kroz zakone o socijalnoj zaštiti, a javne kuhinje su još uvijek osnovni tip pomoći za pružanje besplatnih toplih obroka osobama u potrebi,

Od oktobra 2022. do februara 2023., UNDP je proveo prvo ikad mapiranje prostorne raspoređenosti, kapaciteta, broja korisnika i drugih važnih aspekata rada svih javnih kuhinja u Bosni i Hercegovini, s ciljem razvijanja konkretnih preporuka za javne politike i tehničke mjere koje doprinose smanjenju gladi u zemlji.

Provedeno istraživanje pokazalo je da u BiH trenutno postoje 53 organizacije za podjelu besplatnih obroka, pri čemu se 34 objekta nalaze u Federaciji Bosne i Hercegovine, 18 objekata u Republici Srpskoj i jedan objekat u Brčko distriktu BiH. Najvećim brojem objekata upravljaju humanitarne/neprofitne organizacije u BiH.

Rat u Ukrajini ozbiljno je poremetio globalna tržišta hrane i energije. Posljedica poremećaja na globalnom tržištu bilo je daljnje povećanje cijena energije i hrane, što se već počelo dešavati nakon prve godine pandemije COVID-19 uslijed otežane nabavke resursa na globalnom nivou.

Trenutni broj korisnika u 53 javne kuhinje u BiH je blizu 18.000. Broj korisnika se povećao za blizu 500 korisnika u 2022. godini u odnosu na 2021. godinu. U 2021. godini je došlo do blagog pada broja korisnika u odnosu na 2020. godinu, što se može dovesti u vezu s pandemijom COVID-19. važno je napomenuti da je broj osoba koje se susreću sa svakodnevno otežanim pristupom hrani i do deset puta veći, prema procjenama UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu, ali zbog različitih barijera ne ostvaruju svoje pravo na topli obrok kroz javne kuhinje.

Najzastupljenije ugrožene kategorije društva među korisnicima javnih kuhinja su penzioneri, nezaposleni, samohrani roditelji, osobe s poteškoćama u razvoju, te pripadnici romske populacije. Važno je napomenuti da 70% svih kuhinja u Bosni i Hercegovini pruža i druge usluge osim podjele hrane, a zabilježeni su i vrlo dobri primjeri socijalnog preduzetništva organizovanog oko usluga javnih kuhinja.

Zabrinjavajuće je da gotovo polovica javnih kuhinja nema dovoljno finansijskih sredstava za nabavku hrane, a čak 94% kuhinja sveukupni nedostatak finansijskih sredstava vidi kao najveći izazov s kojim se njihova javna kuhinja suočava. Manje od polovine javnih kuhinja može ponuditi svježe voće/povrće kao i posebne proizvode za dojenčad i malu djecu (48,08%), dok samo mali broj kuhinja (21,15%) može ponuditi obroke za korisnike s posebnim prehrambenim potrebama.

Značajno je da 50% organizacija smatra da ne raspolaže dovoljnim sredstvima za rad ‒ opremom i pomagalima potrebnim za obavljanje svojih aktivnosti. Najčešća oprema koju kuhinje navode kao nedostatnu su dostavna vozila, pećnice i šporeti, frižideri i kuhinjska pomagala. UNDP je odgovorio na osnovne potrebe kuhinja koje su navele nedostatak opreme, te je izvršio nabavku pećnica, frižidera, zamrzivača i druge opreme za 19 javnih kuhinja širom zemlje, piše Fokus.

Kompletan izvještaj o stanju javnih kuhinja u Bosni i Hercegovini, kao i Procjena sigurnosti opskrbe hranom za ranjive grupe stanovništva u Bosni i Hercegovini bit će objavljeni u martu 2023. UNDP će nastaviti raditi sa svim odgovornim akterima u društvu s ciljem skretanja pažnje na niz neophodnih unapređenja u sistemu socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini da bi borba protiv prehrambenog siromaštva postala uključivija i efikasnija, a institucije „na prvoj liniji“ poput javnih kuhinja dobile pristup neophodnim sredstvima za standardizaciju i unapređenje usluge pružanja toplih obroka osobama u potrebi.