Spomenik junaku iz epskih narodnih pjesama Muji Hrnjici (Mustafa Turcalović, op. a.), iako mu je prijetila “deložacija”, za sada ostaje u staroj tvorničkoj hali Javnog preduzeća Vodovod i kanalizacija (KJKP ViK) na periferiji Velike Kladuše, gdje već tri decenije propada, potvrdio je za Faktor njegov autor, akademski kipar Zlatko Dizdarević.
Podsjetimo, Dizdarević je još 17. oktobra prošle godine dobio nalog iz Javnog preduzeća Vodovod i kanalizacija (KJKPViK) da spomenik ukloni iz tvorničke hale na periferiji Velike Kladuše, koja je u njihovom vlasništvu. Spomenička figura Muje Hrnjice i njegovog konja đogata urađena je u gipsu, dimenzija 10,50×8,50×3,50, nikada nije izlivena u bronzu, a njegov naručilac je Agrokomerc, dok je nalogodavac tadašnji generalni direktor Fikret Abdić.
– Reagovali su iz VIK –a. Podnijeli su tužbu na sudu u Bihaću, protiv mene i ateljea Dizdarević. Ne mogu podnijeti tužbu protiv ateljea Dizdarević koji nije postojao kad je spomenik naručen, odnosno atelje to nije radio. Atelje sam registrovao 2004. Savjetovao sam da se obrate Agrokomercu, onda su dobili odgovor od komisije da se Mujo Hrnjica ne vodi na popisu, da nije u popisu u Agrokomercu. Pisao sam gospodinu Fikretu Abdiću, nije mi nikada odgovorio. Posjedujem originalnu dokumentaciju iz 92. na kojoj piše da je poručilac Agrokomerc, a ima i potpis i pečat Fikreta Abdića. Ja ću to prezentirati na sudu, dokazat ću da je naručilac Agrokomerc, iako oni svi bježe od toga. Sve što je rađeno 92. do 95. svi bježe, bilo šta što je Firket poručio ili napravio oni ne žele da nemaju veze sa tim – pojašnjava Dizdarević.
Dodaje da svako umjetničko djelo ima svog autora, i da je to sada izgleda “njegova krivica i razlog da bude tužen”.
– Uporno objašnjavam da neko mora biti autor, svako djelo ima svog autora, ima vlasnika dok ne proda djelo. Međutim ja uporno tvrdim, oni apsolutno ne razumiju, jer su očigledno dobili nalog da to izmjeste. U odgovoru VIK – u napisao sam da spomeničku figuru ne mogu izmjestiti bez sedam – osam stručnih ljudi iz Zagreba, a to su iz ljevaonice, ljudi za restauraciju i konzervaciju kipova. Spomenik treba da se konzervira jer je oštećen do 70 posto. Prvo se mora konzervirati sa specijalnim kiparskim materijalom i to je stalna konzervacija, sve bi se u suprotnom raspalo. Nakon toga treba 10 do 15 hiljada eura da to ljudi – stručnjaci isjeku. I to se ništa ne može raditi prije proljeća – ljeta. Sad mi preostaje pravna borba – ističe Dizdarević.
Kantonalni sud u Bihaću donio je rješenje kojim se Agenciji za upravljanje oduzetom imovinom dozvoljava privremena zaplijena imovine 38-godišnjeg narkobosa iz BiH Dine Muzaferovića Cezara.
Federalne agencije za upravljanje oduzetom imovinom boravile je prošle sedmice u Krajini, gdje po rješenju Suda obavljena zaplijena – privremeno raspolaganje imovine Muzaferovića u Velikoj Kladuši.
Ručni sat zlatne boje
Radi se o dvije kuće. Osim toga, po rješenju Suda, od Cezara su oduzeti skupocijeni satovi. Jedan je ručni sat zlatne boje, ali i zlatni nakit.
Osim toga, policija je tražila i njegova vozila. Mercedes, Porše, Audi i motor marke Yamaha.
No, dva vozila nisu pronađena. Porše i Mercedes. Jedan je prebačen u Hrvatsku prije dolaska policije, a drugi na područje Bijeljine.
Za njima će biti raspisana Interpolova potjernica. Vjeruje se da je vrijednost vozila veća od 300.000e eura.
Cezarovoj grupi, podsjećamo, koja je harala Hrvatskom stavlja se na teret da su od početka 2022. do 24. maja 2023. u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH, Nizozemskoj i Belgiji kontinuiranom nabavkom i daljnjom prodajom raspolagali s najmanje 23 kilograma kokaina, 87 kilograma heroina, 131 kilogramom marihuane i 100 kilograma hašiša.
Kilogram kokaina
USKOK navodi da je grupa prodavala kilogram kokaina za najmanje 30.000 eura, kilogram marihuane za 1.600 eura te 100 grama hašiša za 500 eura.
Muzaferović trenutno služi četverogodišnju zatvorsku kaznu u Italiji gdje je izručen iz Njemačke.
Policija Unsko-sanskog kantona je počela koristiti novi sistem za borbu protiv prekršaja u saobraćaju.
Naime, iz kantonalnog MUP-a su saopćili da je u funkciji stacionarni radarski sistem sa OCR kamerama koje imaju mogućnost optičkog prepoznavanja znakova.
Ovim sistemom se registruje prekoračenje brzine, uz prepoznavanje registarskih tablica, neregistrovanih vozila te prati kretanje učesnika u saobraćaju.
Iz MUP-a USK su poručili vozačima da poštuju saobraćajne propise, tj. da čuvaju svoj i tuđe živote.
Na današnji dan 2. maja 1992. godine sprečavanjem jedinica tadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA) da zauzmu zgradu Predsjedništva BiH odbranjena je nezavisna i samostalna Bosna i Hercegovina.
Teritorijalna odbrana BiH je u aprilu 1992. godine uspješno blokirala kasarne JNA, no većih konfrontacija nije bilo. Prvog maja pojačano je granatiranje Sarajeva, a zabilježena su kretanja jedinica JNA i oko grada.
Tog dana agresorske snage su zauzele centar Vogošće, a napadnuti su Visoko i Breza. Odgovor TO BiH je bila blokada komande druge vojne oblasti JNA.
Vodstvo Republike BiH predvođeno predsjednikom Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem je pokušavalo izbjeći otvorene sukobe JNA i TO BiH, no 2. maja 1992. godine situacija je eskalirala.
Pakleni plan agresora
Prva eskalacija se dogodila u podne 2. maja u Domu JNA u Sarajevu. Teritorijalci sa područja Starog Grada su ušli da pregovaraju sa načelnikom, no tada je došlo do pucnjave u kojoj je potpukovnik JNA Bogoje Božinovski ubio branioca Asafa Hadžića, a obračun je nastavljen sve do konačne predaje pripadnika JNA.
U isto vrijeme tri kolone JNA sa tenkovima, oklopnim transporterima i kamionima su se uputile prema centru grada. Kolona se probila do Skenderije, prešavši most, i nalazeći se svega stotinjak metara od zgrade Predsjedništva BiH.
Plan agresora je bio zauzeti ključne objekte u gradu, uključujući i zgradu predsjedništva, nakon čega bi odbrana grada, pa i same države bila gotovo nemoguća.
No na put su im stali hrabri branioci grada. Jedinice specijalne jedinice MUP-a RBiH, kao i Teritorijalci su se suprotstavili koloni, a preciznim antitenkovskim projektilima onesposobljena su oklopna vozila JNA.
Pukovnik Milan Šuput predaje se sarajevskim braniocima
Na Trgu Austrije, na Bistriku, gdje je bila komanda Druge vojne oblasti, odnosno komanda JNA za cijelu BiH i dijelove Hrvatske, tog dana bio je general JNA Milutin Kukanjac, koji je naredio da iz Vojne bolnice krene specijalna jedinica prema Skenderiji. No i taj napad je zaustavljen. Jedan od legendarnih branioca grada Nusret Šišić Dedo je sa improvizovanom protivoklopnom napravom pogodio jedno od borbenih vozila.
Veličanstveni otpor
S druge strane grada, iz komande JNA na Bistriku pukovnik Milan Šuput, koji je komandovao svim specijalnim jedinicama Druge armijske oblasti, krenuo s borbenim vozilima kroz Dobrovoljačku ulicu (danas Hamdije Kreševljakovića). Na mostu Čobanija prešli su Miljacku i stali pored zgrade Pošte.
Tada je zapaljena zgrada Pošte, čime je hiljade telefonskih priključaka ostalo bez funkcije. No, ponovo su agresorski vojnici zaustavljeni, pogođeno je borbeno vozilo, specijalci JNA su se zabarikadirali u podrumu BKC-a.
Kad je u pitanju drugi maj ovo je jedna od dražih fotografija.#ČudoBosanskogOtpora
— SniperAlley.Photo (@SniperAlleyPhot) May 2, 2022
Nakon žestokih borbi koje su trajale do narednog jutra specijalci JNA zajedno sa pukovnikom Milanom Šuputom su se predali borcima TO BiH koje je predvodio Dževad Topić.Zarobljavanje predsjednika Predsjedništva Alije Izetbegovića
U isto vrijeme, u poslijepodnevnim satima 2. maja 1992. godine predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović se vratio u Sarajevo s mirovnih pregovora u Lisabonu. Nakon slijetanja na sarajevski aerodrom Izetbegović je zarobljen i sproveden u kasarnu u Lukavicu. Tada su uslijedile gotovo nadrealne scene kada se uživo za vrijeme emitiranja Dnevnika TV BiH saznalo za otmicu predsjednika.
https://www.youtube.com/watch?v=46eI4XcYK5U
Narednog dana, 3. maja vođeni su pregovori da se oslobodi predsjednik Izetbegović koji je trebao biti razmijenjen za generala Kukanjca i ostale članove komande JNA.
Dogovor je uz posredovanje kanadskog generala McKenzieja postignut i uslijedila je razmjena. No prilikom razmjene došlo je do incidenta u ulici Dobrovoljačka gdje je ubijeno šest pripadnika JNA. Kasnije se pomenuti događaj koristio za propagandne svrhe, te je godinama predmet raznih manipulacija, no presudom međunarodnog krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu utvrđeno da je kolona JNA bila legitimni vojni cilj.
O samom incidentu je govorio i prvi svjedok događaja, general Kukanjac.
“Pošto se mnogo manipulisalo, lagalo, izmišljalo o tome kol'ko je stradalo u Dobrovoljačkoj ulici, vreme je jednom da se kaže tačno, a to mogu samo ja. U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali sanitetsko jedno vozilo i poginuo je jedan vojnik, Tomović Zdravko iz Han Pijeska. Tri pukovnika: Sokić Miro, Radulović dr Budimir i Mihailović Boško. Jedan potpukovnik, Jovanić Boško i jedna žena, muslimanka Šuko Nurmela… Znači, šest osoba je stradalo od 261. Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali, što ne stradamo. Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke nešto je najsramnije što se može čuti. Ja sam se borio da to obelodanim. Novosti nisu smele, Politika – ma ni govora. Televizija Srbije – ma ni govora. Radio Beograd – ma kakvi”, govorio je Kukanjac.
Mnogi smatraju da je agresor u konačnici imao za plan povezati sve ključne tačke, odnosno vojne objekte u gradu, zauzeti Predsjedništvo, izvršiti državni udar i postaviti Fikreta Abdića za novog predsjednika Predsjedništva BiH koji bi potpisao kapitulaciju RBiH, piše Klix.
No, hrabri branioci grada su uspjeli zaustaviti takve planove. Prema procjenama u napadu JNA na Sarajevo 2. maja poginulo je 35 agresorskih vojnika, a oko 200 ih je zarobljeno. Već 12. maja skinuta je maska sa tobožnje narodne armije, te je 2. vojna oblast JNA preimenovana u Vojsku Republike Srpske.
Neuspjehom i totalnim porazom tog sudbonosnog 2. maja agresor je shvatio da je zauzimanje grada nemoguća misija te je uslijedila totalna opsada i blokada grada koja je trajala 1.425 dana.
You must be logged in to post a comment Login