Connect with us

BiH

Najjezivija krvna osveta u Jugoslaviji: Izmasakrirali dječaka (11) na groblju u Zenici! Maćeha organizovala, nadničar ga ubio za pare

Published

on

Četrnaest mjeseci nakon ubistva, avgusta 1973. Višnja Pavlović i Dragomir Bajčeta strijeljani su negdje kod Sarajeva. Bila je to jedna od posljednjih smrtnih kazni izvršenih u BiH. Sahranjeni su u neobilježenim grobovima, u skladu sa tadašnjim zakonima da se ubice sahranjuju ovako da bi se izbjeglo stvaranje “kulta ličnosti”. Ni danas se ne zna gdje počivaju

 

Krvna osveta i danas živi na ovim prostorima, a ukorijenjena je davnih dana.

Kurir.rs podsjeća na slučaj iz sedamdesetih godina prošlog vijeka u Zenici, koji je ostao zabilježen kao jedan od brutalnijih zločina u istoriji SFR Jugoslavije.

Sve je počelo kada je u kanjonu Morače, krajem maja 1971. godine, Stipo Čalić iz Zenice upravljao kamionom čija je prikolica slučajno zahvatila kabinu teretnjaka u kojem je bio dječak Milenko Pavlović koji je u nesreći poginuo.

Istraga je utvrdila da niko nije kriv za nesreću i sud je oslobodio Stipu. Rajko Pavlović, otac stradalog dječaka, nakon toga nije ni pomišljao da za nesreću okrivljuje Čalića, ali odluka nije oduševila maćehu dječaka koji je poginuo, Crnogorku Višnju Pavlović. Ona nije imala mira i odlučila je da se osveti umjesto svog muža i plati za krvnu osvetu.

Ubijedila je izvjesnog Dragomira Dragana Bajčetu – mladog nadničara kojeg je znala iz viđenja – da za 500.000 tadašnjih dinara ubije jedanaestogodišnjeg dječaka Brunu, Stipinog sina, i tako izvrši krvnu osvetu. Vjeruje se da je za ubistvo znao i otac nastradalog dječaka, Rajko Pavlović.

Višnja i Dragomir nisu se zadovoljili “samo” ubistvom. Zločin koji su počinili bio je pravo zvjerstvo. Ona je iz Crne Gore otputovala za Zenicu, gdje se pravila da traži stan za svog sina, a zapravo je planirala zločin i tražila dječaka čijim će ubistvom osvetiti smrt svog posinka.

Mjesecima je pratila dječaka, a zatim je odlučila da napravi još jedan korak. Ušla je u kuću Čelićevih i upoznala ih. Anka Čalić, Brunova majka, kasnije je izjavila da do tad nije primijetila ništa sumnjivo, ali da se dobro sjeća dana kad je na njena vrata pokucala ova krupna seljanka.

“Na vrata mi dođe žena, seljanka, skide opanke i uđe. Kaže, traži stan za sina. I onda je moj Bruno dolazio nekoliko puta i govorio: ‘Mama, mama, ja vidio onu babu. Pomilovala me po glavi i pita me, jesi li ti Bruno?’ Opet kasnije kaže, mama, ja vidio onu babu. Rekla je da će doći da joj opleteš džemper”, pričala je Anka dok je još bila živa u jednom intervjuu 2011. godine za portal “Herceg Bosna”.

Dječak je majci često dolazio s pričom kako je sreo seljanku, pa mu je ona nakon nekog vremena rekla da joj više ne spominje tu ženu. Anka je kasnije sebi dugo prebacivala to što nije saslušala sina jer bi možda spriječila Višnju u njenom monstruoznom činu.

Višnja i Dragomir, ispričala je Anka, dolazili su im nekoliko puta na vrata, navodno se raspitujući za stan koji žele da iznajme. Vidjeli su Brunu, upoznali mu navike, otkrili gdje i kada ide u školu… Višnja je otišla toliko daleko da je prilikom posjete stavila Brunu u krilo, popričala sa njim o školi i pomilovala ga. Anki je rekla kako ima jako finog sina.

“Sačekala ga je tog dana i upitala da je odvede do groblja blizu škole. Bruno nije ništa sumnjao, a na groblju ga je dočekao ubica i izmasakrirao, nakon čega su pobjegli. Kad sam vidjela da ne dolazi na vrijeme kućI, krenula sam prema školi i na putu susrela tu ženu, ali ništa nisam sumnjala. Poslije svega, godinama sam molila Boga da me uzme, da ne proživljavam više tu bol i danas prisutnu”, ispričala je Anka.

Jedanaestogodišnji Bruno Čalić ubijen je sa devet uboda nožem.

Višnja Pavlović uhapšena je u Pljevljima 42 sata nakon ubistva, a Bajčeta je priveden pravo iz kafane u Nikšiću. On se pred sudom pokajao za učinjeno djelo. Višnja nije nikada. Nakon emotivnog i strašnog procesa, oboje su osuđeni na smrtne kazne.

Treći saučesnik, Višnjin muž i otac djeteta stradalog u saobraćaju, Rajko Pavlović, osuđen je na 20 godina zatvora.

Otac ubijenog dječaka Stipo nekoliko je puta dolazio u zatvor i molio čuvare da ga puste da vidi ženu koja je na tako okrutan način ubila njegovog sina. Stražari ga nikad nisu pustili, a prema jednoj od priča Stipo je navodno jednom prilikom rekao da ne bi imao ništa protiv da se Bajčeti smrtna kazna zamjeni zatvorom. Za Višnju to nije dolazilo u obzir, za nju nije imao milosti.

Četrnaest mjeseci nakon ubistva, avgusta 1973. Višnja Pavlović i Dragomir Bajčeta strijeljani su negdje kod Sarajeva. Bila je to jedna od posljednjih smrtnih kazni izvršenih u BiH. Sahranjeni su u neobilježenim grobovima, u skladu sa tadašnjim zakonima da se ubice sahranjuju ovako da bi se izbjeglo stvaranje “kulta ličnosti”. Ni danas se ne zna gdje počivaju.

Rajko Pavlović, Višnjin muž, odležao je kaznu i izašao iz zatvora. Dočekao je da i njegov drugi sin, kog je imao sa Višnjom, pogine u saobraćajnoj nesreći.

BiH

Nikšić: I danas sanjam BiH u kojoj ćemo imati svoje bh. bratstvo i jedinstvo

Published

on

By

Na godišnjicu smrti predsjednika bivše Jugoslavije Josipa Broza Tita oglasio se predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić koji je kazao da i danas sanja BiH u kojoj će postojati bh. bratstvo i jedinstvo.
Na početku je kazao da svako vrijeme ima svoje dobre i loše strane.”Činjenica je da je Jugoslavija, na čelu sa Titom, većini nas pružila dosta dobroga i nosimo lijepe uspomene. Naravno poštujem i one koji ne nose takva sjećanja. Učili su nas bratstvu i jedinstvu, ljudskost je bila važnija od nacije, svi smo podjednako radili za dobrobit društva i države, međusobno smo se poštovali, a još su nas više poštivali i sanjali da budu kao mi oni koji su danas daleko ispred nas”, istakao je Nikšić.

Zatim je kazao o kakvoj Bosni i Hercegovini i danas sanja.

“Možda nisam realan, ali ja i danas sanjam Bosnu i Hercegovinu u kojoj ćemo imati svoje bosanskohercegovačko bratstvo i jedinstvo. Bosnu i Hercegovinuq u kojoj ćemo svi biti ponosni pripadnici svako svoga naroda, ali u isto vrijeme ponosni Bosanci i Hercegovci”, istakao je Nikšić.

Dodao je da se danas navršavaju 44 godine od kada je otišao čovjek koji je obilježio jednu epohu.

“Zato na ovaj način želim odati počast i spomen Josipu Brozu Titu, predsjedniku, državniku, vrhovnom komandantu”, zaključio je Nikšić.

klix

Nastavi čitati

BiH

Ovo je rudar Asim koji je zatrpan 170 metara ispod zemlje: “U jami samo dva čovjeka mogu raditi”

Published

on

By

“Obrušavanje materijala je konstantno, neprekidno se radi i ulažu se nadljudski napori da se dođe do unesrećenog”

 

 

Naime, kako je objavljeno riječ je o rudaru Asimu iz Rapatnice kod Srebrenika, koji je prvi kopač i ostao je zakopan u jami 170 metara ispod zemlje.

Dok spasilačke ekipe ulažu nadljudske napore kako bi došli do zatrpanog rudara, brojne kolege i prijatelji mole se za Asima i daju podršku i putem društvenih mreža.

“Podrška našem sugrađaninu i velikom prijatelju Asimu koji je ostao zatrpan u rudniku Mramor. Spasilačke ekipe su u jami ali nažalost pritisak je stjerao samo dva čovjeka da mogu raditi. Još jednom nadamo se da je srce naše junačko izdržalo i da će se uspjeti izvući”, stoji u objavi na društvenim mrežama.

Spašavanje rudara u rudniku Mramor još uvijek traje.

Kako je jutros za N1 rekao Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata Rudnika uglja Kreka, veći broj spasilačkih timova je na terenu.

-Dobra stvar je što su spasilačke ekipe sinoć u trećoj smjeni došli do bušilice sa kojom je unesrećeni radio. Obrušavanje materijala je konstantno, neprekidno se radi i ulažu se nadljudski napori da se dođe do unesrećenog. Mi se svi iskreno nadamo i ne gubimo nadu do zadnjeg časa da ćemo ga naći živog, poručio je Tokić.

Nastavi čitati

BiH

Isak želi biti šehid: Meni bi bilo drago da poginem za državu BiH, ja to ne krijem

Published

on

By

Ministar unutrašnjih poslova Federacije BiH, Ramo Isak, ponovo je dospio u žižu javnosti svojim, najblaže rečeno, neprimjerenim izjavama i postupcima.

Gostujući u jednom podcastu Isak je, između ostalog, poručio da bi mu “bilo drago da pogine za BiH”.

– Meni bi bilo drago da poginem za državu BiH. Јa to ne krijem. Јa kada poginem za ovu državu, ja sam onda šehid. Ne radim ja to zbog ljudi, već zbog svoje porodice, sebe, Allaha – rekao je Isak.

Nastavi čitati

Najčitanije