U susret Međunarodnom danu spomenika koji će i ove godine biti obilježen u Bosni i Hercegovini, i to na starom gradu Dubrovniku, te na lokalitetu Kopošići, nekropoli Velikog kneza bosanskog Batića u blizini Ilijaša kod Sarajeva, govorili smo sa stručnjacima, arheolozima, konzervatorima, entuzijastima koji dobro poznaju Bosnu i Hercegovinu i njeno nacionalno blago. Naši sugovornici su bili Perica Mijatović – UP Fondacija Starobosanski grad Dubrovnik, Ilijaš, dr. Adnan Busuladžić – katedra za arheologiju Filozofskog fakulteta UNSA, Azra Bečević Šarenkapa – konzervatorica u Zemaljskom muzeju.

Značajna istraživanja i rezultati

“Imamo i mi Dubrovnik i to je jedan poseban biser bh. povijesti, kako naši nalazi pokazuju u novije vrijeme. Historiografija je zapostavila taj lokalitet i dugo godina se o tom gradu govorilo kao o nekom malom beznačajnom zamku srednjovjekovnom za koga se nije našlo argumentacije da bi se sagledala adekvatna njegova uloga i vrijednost“, priča nam Mijatović, dodajući da su lokalci bili ljuti što je tako, pa su se dali na inicijative i istraživanja.

Više iz hobija su, govori nam, pokrenuli tu aktivnost koja se vrlo brzo razvila i vrlo brzo je prihvaćena od struke.

“Sada je to jedna lijepa priča”, navodi on.

Prema literaturi i odluci o zaštiti tog spomenika radi se o jednoj tvrđavi koja je velika 72 metra i klasično uređena bez popratnih elemenata.

“Kada smo mi pokrenuli naša istraživanja, ustanovili smo da se radi o jednom prostoru koji je urbanistički struktuiran višeslojno. Tvrđava koja je odbrambeni objekat ima četiri kule i centralni dvor tog prostora. Međutim, tu postoji i donji grad, bedemima opasano naselje, gdje su bili objekti smještaj elitnog osoblja, a grad je bio vojno-odbrambeno uporište, ali je bio i politički centar u srednovjekovnoj Bosni, a to se i nastavilo u osmanskom periodu”, ističe Mijatović.

Prvi put je ovaj grad spomenut, kada je u Dubrovniku 1604. godine objavljeno djelo Jakova Lukarevića, hroničara dubrovačkog.

“On je spomenuo taj grad i iznio tvrdnju da su ga napravili dubrovački trgovci, kada im je Kulin Ban dao na eksploataciju bh. rudnike”, naglašava Mijatović.

Uz Hagadu stoji i plašt Mirka Radojevića

Sistemska istraživanja o Dubrovniku nisu vođena, govori Busuladžić.

“Prvi kontakt su bili upravo preko kolege Perice Mijatovića koji nas je iskoordinirao i odveo. Moram reći o samom lokalitetu dok je bio još visoko rizičan od eventualnih mogućih minskih sredstava, Zemaljski muzej je znao i ranije, onda je krenula inicijativa i krenulo se sa obližnjom nekropolom od Dubrovniku, to su Kopošići. Tu su bila značajna istraživanja i rezultati. Uključen je veliki broj stručnjaka poput genetičara koji su izvršili analizu skeleta, odnosno DNK analizu, našli smo i brokatno platno, u međuvremenu je prošireno istraživanje i na grad Dubrovnik”, priča Busuladžić.

U novom rekonstruisanom prostoru Zemaljskog muzeja BiH, u kojem je izložena neprocjenjiva Hagada, stoji i plašt Mirka Radojevića, oca velikog bosanskog kneza Batića. Plašt je, kako smo spomenuli, pronađen na srednjovjekovnoj nekropoli Kopošići u općini Ilijaš, 22. juna 2015. godine, a DNK analiza je potvrdila da je riječ o Mirku Radojeviću, ocu velikog bosanskog kneza Batića čiji je stećak na Kopošićima jedan od najljepših u grupi od više od 60.000 stećaka.

Tekstilna konzervatorica Azra Bečević Šarenkapa imala je čast da pokuša spasiti fragmente tog plašta iz zemlje.

“Ono što je prvo urađeno je da su svi fragmenti koje smo uspjeli da pronađemo, sačuvani i izvađeni iz zemlje i markirani, a plašt je pronađen na skeletu bez glave”, kaže Bečević Šarenkapa.

Naši sugovornici dijele mišljenje da je velika šteta što dosta tog kulturnog blaga iz BiH ostaje neistraženo i nepokazano.

Istaknimo i to da Međunarodni dan spomenika i spomeničkih cjelina i Dana Starobosankog grada Dubrovnika obilježit će se u Ilijašu, Dubrovniku i Kopošićima 10. i 11. juna. Bogat program obuhvatit će izložbe, demonstracije, razgovore o ciljevima i misiji, ali promocije knjiga.

N1