Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Radili 40 godina u Njemačkoj da djeci sagrade kuće, sramotno šta su dobili zauzvrat

Published

on

Bračni par Cvetković iz Leskovca čitavih 40 godina je radio u Njemačkoj, dok su dvojica sinova i kćerka, koji su tada bili u pubertetu, ostali u Srbiji sa očevim roditeljima. Djeca su rasla u izobilju, jer su Cvetkovići solidno zarađivali.

Kada su sinovi odrasli, a roditelji dovoljno uštedjeli, napravili su im kuće kao vile i kupili im po jedan stan na crnogorskom primorju, a kćerki dali bogat miraz u vidu novog BMW, spavaće sobe i drugih svadbenih poklona.

Porodična ljubav je cvjetala, sve je bilo idilično, dok S. Cvetković nije umro.

Tada nastaje tragedija za njegovu životnu partnerku koju ni u snu nije naslućivala. Mjesec dana, naime, pošto se bračni par vratio u domovinu da tu uživa sa unucima i praunucima u blagodetima koje su teškim radom stvorili, S. Cvetković je umro. Iako je prevalio osamdesetu, bio je zdrav kao dren, ali godinama bolovao od demencije.

I baš kada je zaboravnost uzela maha, sinovi su dobili ugovor o doživotnom izdržavanju, iako je bilo obrnuto, odnosno, S. Cvetković i njegova supruga su izdržavali svoju djecu čak i u poznim godinama. U ugovoru S. Cvetković svojim sinovima na ravne časti poklanja svu nepokretnu i pokretnu imovinu.

“Tako se radi svuda. Ako nekog želiš da isključiš iz nasljedstva, napišeš doživotni ugovor o izdržavanju koji je skoro pa neoboriv na sudu. U ovom slučaju namjera je vjerovatno bila da se onemogući da i sestra nešto naslijedi od imovine roditelja”, objašnjava advokat Igor Stamenković.

I ništa tu ne bi bilo tragično, mada jeste egoistično i neshvatljivo što se potomak ženskog pola nije pomenuo u ugovoru makar s jednim jorganom, “tuđa kuća”, kako Leskovčani i južnjaci nazivaju žensku djecu, prenosi žena.blic.rs.

Ono što jeste više nego tragično i čak i advokatima i socijalnim radnicima čudno jeste da se u tom ugovoru ni jednom riječju nije pomenula supruga autora ugovora.

Čudno je još i to što ispod ugovora nema njenog potpisa, jer je veći dio poklonjene imovine stečen u braku Cvetkovića.

“Ovakav ugovor do sada nisam vidio, zapravo jesam jer je šablonski, ali je neshvatljivo da ispod njega ne stoje oba imena roditelja i krajnje nekorektno što je suprug izbacio suprugu iz jednog vida testamenta budući da su imovinu zajednički sticali, a po našim pouzdanim saznanjima, riječ je o braku koji je bio solidan i o supružnicima koji su bili veoma privrženi”, priča socijalni radnik koji je posredovao u ovom slučaju, prenosi portal JugMedia.

Pokojnikova supruga objasnila je za Jugmediu da su dvije kuće koje su u startu namijenjene sinovima sazidane u istom porodičnom dvorištu i kompletno opremljene njenim i novcem njenog supruga, jer u to vrijeme nijedan sin, ni njihove žene nisu radile.

“Pored kuće starijeg sina za sebe smo sazidali manji objekat koji se lijepio uz tu kuću. Nije to bilo nešto veliko – mali hodnik, kuhinja, kupatilo, dnevna i spavaća soba. Nije nam više trebalo, da budemo sami, da ne dosađujemo djeci kad dođemo da živimo u Srbiji – počinje svoju tužnu ispovijest supruga S. Cvetkovića, koja ne želi da otkrije svoj identitet da ne bi ponovo imala problema sa sinovima, ali i da joj se ne bi ‘smijao svijet’.

Vraćali su se iz Njemačke u Leskovac, priča, sa zebnjom jer je duže vrijeme osjećali da se sinovi i snahe ne raduju njihovom povratku, spremanom dvije godine.

“Moj suprug nije bio 100 odsto dementan. Zaboravljao je ono što je bilo prije godinu dana, a pamtio ono što se danas dešavalo, od jutra do večeri. Normalno smo komunicirali. Međutim, ja nikada od njega nisam čula da je svu našu imovinu poklonio sinovima. Sjećam se da je govorio da kćerka nema tu šta da traži, ali vjerovala sam da toliko ima pameti da ništa ne poklanja dok smo živi, iako su nas sva naša djeca i unuci poštovali kada bismo po mjesec, mjesec i po dana provodili ljeti u Srbiji. Nismo, čak, ni koristili one naše prostorije već bismo se stacionirali kod starijeg sina po njegovoj želji”, priča žena od 80 godina, koja i pored svih muka i tegobnog rada izgleda mnogo mlađe.

S. Cvetković je bolovao kratko. Umro je u snu, bez bolova, ali je to za njegovu suprugu bio veliki udarac jer su skoro 60 godina proveli zajedno.

Još se od tog šoka nije ni oporavila, a atmosfera u kući, a za početak živjela je u kući starijeg sina, postala je nepodnošljiva.

“Ja nisam zdrava kao što je bio moj suprug. Bolešljiva sam. Imala sam nekoliko operacija i hodam sa štapom, a imam i hroničnu astmu. Mojoj snahi je najprije počelo da smeta što često noću odlazim do toaleta. Šuštala joj je voda pa nije mogla da spava.

Smetao joj je moj noćni kašalj. Kako mi kuća nije bila dobro poznata, a sijalice nisam smjela svuda pa palim, često bi umjesto u moju sobu ušla u drugu i u mraku lupila u nešto pa ili ga oborila ili polomila. To je, do tada izuzetno ljubaznu snahu dovodilo do ludila. U pola noći bi nastajao haos. Umjesto da me uhvati za ruku i odvede u sobu, ona mi se drala, ludovala, klela, psovala. Nisam znala šta me je snašlo. Pa, zar ja, gazdarica, domaćica koja sam sve ovo stekla radeći i tegleći po njemačkim fabrikama, da doživim u svojoj kući, mislila sam i pitala sam se i u sebi i glasno”, prisjeća se.

Ostatak teksta pročitajte na OVOM linku.

Svijet / Zanimljivosti

Austrijska policija se hvatala za glavu zbog pijane Bosanke – “Slupala” nekoliko automobila, pa pobjegla

Published

on

By

Na njenu nesreću sve je vidio jedan čovjek koji je prijavio policiji

Djevojka iz Bosne i Hercegovine napravila je niz saobraćajnih prekršaja u austrijskom gradu Kremsu. Zbog njene vožnje policija je imala mnogo posla, a bolje nisu prošli ni vlasnici nekoliko automobila.

Kako pišu mediji iz Austrije, 22-godišnja djevojka je uzela automobil kako bi napravil krug po gradu iako nije imala vozačku dozvolu.

Ona je u autu bila sa prijateljicom, koja je bila na mjestu suvozača. U jednom momentu je izgubila kontrolu nad vozilom i udarila u nekoliko parkiranih automobila, na kojima je pričinjena znatna materijalna šteta, navodi Noen.at.

Odmah je pobjegla iz automobila koji je ostao otključan na obližnjem trgu u ovom gradu.

Na njenu nesreću sve je vidio jedan čovjek koji je prijavio policiji.

Djevojka je ubrzo pronađena i identifikovana, a policija je odmah utvrdila da je vozila pod dejstvom alkohola. Protiv nje biće podneseno više prijava

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

VIDEO Izraelski vojnici tenkovima ušli u Rafah, došli na 200 metara od egipatske granice

Published

on

By

Palestinski i egipatski sigurnosni zvaničnici kažu da su izraelski tenkovi ušli u grad Rafah na jugu Gaze, dosegnuvši čak 200 metara od prijelaza sa susjednim Egiptom.
Egipatski zvaničnik je rekao da se čini da je operacija ograničenog obima, a slično su poručili i američki zvaničnici.Egipat i Hamasova televizija Al-Aksa rekli su da su izraelski zvaničnici obavijestili Egipćane da će se trupe povući nakon završetka operacije. Izraelska vojska je odbila da komentariše ove navode.

Egipatski zvaničnik, koji se nalazi na egipatskoj strani Rafaha, i palestinski sigurnosni zvaničnik razgovarali su pod uslovom anonimnosti jer nisu bili ovlašteni razgovarati s novinarima.Na društvenim mrežama kruže video zapisi na kojima se vidi da su Izraelci postavili svoju zastavu na palestinsku granicu s Egiptom u istočnom Rafahu. Također, može se vidjeti i kretanje tenka na samoj granici.

Podsjetimo, premijer Izraela Benjamin Netanyahu je sinoć naredio pokretanje ciljanih udara u istočnom Rafahu, manje od 24 sata nakon što su Izraelske odbrambene snage bacile letke u kojima se desecima hiljada ljudi govori da napuste ovo područje.

IDF je sinoć objavio da “trenutno izvode ciljane napade na terorističke ciljeve Hamasa u istočnom Rafahu u južnoj Gazi”.

Palestinska novinska agencija WAFA objavila je da su izraelski zračni udari pogodili “ceste, poljoprivredno zemljište, stambene kuće i životinjske farme” u tri naselja u istočnom Rafahu.

Do napada dolazi nakon što je izraelska strana odbila primirje na koje je prethodno pristao Hamas, kazavši kako je prijedlog “previše smekšan”.

klix

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Zbog ovoga je Tito prijetio da će se ubiti: Njegov lični ljekar otkrio da su mu krili pištolj i od čega je umro

Published

on

By

Upozoreni smo da ako budemo žurili novinari će znati da je nešto hitno. Maksimalna tajnost. Mi smo injekcije nosali u nekim torbicama da se ne bi vidjelo, pričao je dr Stanković

 

Dr Milomir Stanković bio je lični ljekar Josipa Broza Tita dok se liječio u bolnici u Ljubljani i bio je pored maršala SFR Jugoslavije u njegovim posljednjim danima života. Broz je umro na današnji dan prije 44 godine.
“Sve je bilo u tajnosti oko njegovog liječenja. Došla je moja supruga da me obiđe na Brdu kod Kranja i nisam smio da joj kažem da će sutra biti amputirana Titu noga. Nikad niste znali ko možda sluša”, počeo je svojevremeno priču Dr Stanković, koji je preminuo 2019. godine.

On je u emisiji kod Mire Adanje Polak 2018. godine otkrio da su im u samom kliničkom centru govorili da ne žure pojedinim hodnicima jer su novinari gledali kroz prozor.
“Upozoreni smo da ako budemo žurili novinari će znati da je nešto hitno. Maksimalna tajnost. Mi smo injekcije nosali u nekim torbicama da se ne bi vidjelo. Niko od njegove pratnje nije znao šta mi to njemu dajemo. Sve je bila tajna.”

Opisao je i njegov prvi susret sa Titom.
“To je bilo ujutru 15. maja na Brionima u njegovoj rezidenciji. On izlazi iz kupatila, istuširan obrijan i čeka da mu se da injekcija. Gledao je moj svaki potez. Poslije je uvijek imao povjerenje u mene. U to vrijeme sam bio ljekar na VMA. Kad sam došao kod njega prvi put on me je pozdravio kao da me je vidio juče:
– Dobar dan doktore, kako ste.
– Dobro sam druže predsjedniče, kako ste vi?
– Mene doktore steže ova vražija reuma. Znate ja liječim reumu.
– Druže predsjedniče, mi kad vas vidimo na televiziji kako koračate svi kažu da ste vi zdrav čovek.
– E, doktore… Ja stegnem dobro zube dok koračam pred kamerama.

 

Dr Stanković kaže da je jednom dok je Tito imao fizikalnu terapiju on primijetio njegovo lijevo stopalo koje nije izgledalo dobro.
“Bilo je blijedo i imalo je neku nesvakidašnju modricu. Kao da je neko mastilo prosuto na nju, potpuno ograničeno… Nije bilo razliveno. Pošto je on tad drijemao malo dok su ga masirali, ja sam mislio da on to ne zapaža. Opipao sam puls, ali nije ga bilo. Izašao sam i sačekao da oni završe sa njim tu fizikalnu terapiju. Poslije nekog vremena on izlazi i prolazi pored mene. A maserka njegova mi kaže – Pa on je vidio da ste vi nešto radili. Čim ste vi izašli on nas je pitao šta ste vi to vidjeli. Morate mu nešto reći… Ja sam mu prišao i rekao:
– Druže predsjedniče, imate na stopalu jednu promjenu koja mora brzo da se pogleda.

– Doktore, Nova je godina, nemam vremena za konzilijume.
Kako otkriva dr Stanković, radilo se o okluzivnoj angiopatiji.
“Nije to bila dijabetična koju je on imao na potkolenici. Ta okluzivna angiopatija je značila da je njemu zapušen krvni sud koji mu hrani nogu. To je bilo na butnoj arteriji i njemu je bila ugrožena noga. Ja sam bio odgovoran i morao sam da nešto uradim. Pokušao sam da ga nagovorim ponovo da pristane na konzilijum ali sada uz pomoć njegovog ađutanta.
– Ja sam rekao da se sa time sačeka, proći će to, rekao mi je Tito”.
Tito, prema njegovim riječima, uopšte nije mogao da prihvati tu cijelu situaciju.
“Malo je bilo u njemu straha. Vidjelo mu se na licu. Ja jedini sumnjam da to može glave da mu dođe… Ali i mene je moglo da košta glave jer nisam prijavio na vrijeme ili što nisam bio uporan da ga nagovorim. Jedan ljekar to poslije par dana nije primijetio pa su skoro optužili da ja dižem nepotrebnu paniku. Ali Tito je ubrzo potom doživio strašan bol u nozi kao nikad do tada… I ja sam to iskoristio da objasnim njegovom ađutantu da je to veoma ozbiljno. Poveli smo još ljekara”.
Tito opet nije želio da sluša upozorenja i stalno je govorio da nema vremena i da će to proći.
“E onda je njegov ađutatnt rekao da mu konzilijum neće oduzeti mnogo vremena. I tada Tito pristaje da ga konzilijum pregleda narednog dana.
Došla su i dva vrsna stručnjaka iz inostranstva. Jedan je došao iz SAD – to je bio dr Majkl Debejki dok je iz Rusije došao dr Marat Knjazev. Debejki je pregledao nogu i cirkulaciju, dok ga je Knjazev pregledao cijelog. Na kraju su rekli da je Tito u dobrom stanju, ali da je noga ugrožena. Debejki je rekao da pošto Tito ne pristaje ni našta drugo sem na lijekove da pokušaju sa jednim bajpasom koji je on ostavio našim ljekarima. Ali je i rekao da upozore Tita da ako sve to ne uspije da će morati da mu sijeku nogu. S druge strane Knjazev je rekao da je terapija dobra i da je treba nastaviti uz kontrolu noge”, ispričao je dr Stanković.
Tito je, kako je ispričao, prihvatao sve, ali nije htio da ostane bez noge.

“Rekao nam je – Ako moja noga ode, ja ću sam sebi presuditi. Kad je trebalo da ode u bolnicu mi smo mu sklonili pištolj koji je tajno čuvao u jednoj torbici. Niko nije smio da mu kaže da noga mora da se amputira, nego su produžavali terapiju u nedogled koja ne pomaže. I sve tako je bilo dok se noga nije osušila, kad se osušila ona je otrovala organizam…”
Josip Broz je poslije amputacije, kako ističe dr Stanković, bio zadovoljan jer je operacija uspjela.
“Govorio je da će sa jednom protezom i jednim štapićem ići ponovo na skup Nesvrstanih. Ljekari su odahnuli, on odahnuo… operacija uspjela.”
Ali to što se odugovlačilo sa amputacijom počelo je da uzima svoj danak.
“Bilo je nekoliko puta da je došlo skoro do kraja ali su onda rađene infuzije, transfuzije, intubacije, vještački bubreg… I on se jedno vrijeme i budio iz te kome.”
Dr Stanković otkriva šta je, kako kaže, Tita “odnijelo na onaj svijet”.
“Velika greška je bila što mu se izlazilo u susret da se liječi lijekovima, a ne hiruški. Njega je na onaj svijet odnijela jedna sklerotična pločica u butnoj arteriji koja je 50 odsto zatvarala arteriju u kojoj je došlo krvarenje… Ta arterija je mogla lako da se otpuši… Ja bih to mogao da uradim, ali ja nisam imao kompetencije, a ni to Tito ne bi dozvolio”, rekao je dr Stanković i otkrio posljednje Titove riječi:
“Kad je vidio da je sve propalo njegove posljednje riječi su bile – Šta sve ovo treba da znači?! E sad da li se to odnosilo na neke odluke koje je donosio ili na ljekare koji su mu obećavali da će terapija uspjeti, to ne znam… Sredinom februara 1980. on već nije mogao da govori i do kraja života je bio u vještačkoj komi. Ravna linija se pojavila 4. maja u 15.05”, ispričao je dr Milomir Stanković.

 

(RTS, DEPO PORTAL/dg)

Nastavi čitati

Najčitanije